Neovisni, ali ne i neutralni

Ja zaista u svemu tome ne vidim problem...mi Hrvati i inače imamo vrlo liberalan zakon koji regulira stjecanje državljanstva pa stoga ne vidim niti najmanju prepreku u tome da gore navedena dvojica gospode tu mogućnost konzumiraju te se kandidiraju na izborima i osvoje spomenute funkcije. Ipak, s obzirom da smo mi Hrvati narod koji puno polaže na proceduru, trebalo bi poslati nekog jako milog i uvjerljivog (say, Jandroković?) da ih uvjeri da se funkcija u svojim matičnim državama odreknu u zamjenu za - pa što ćemo im dati...? Tko želi nabaciti koji prijedlog? Ja sam za to da Volodji damo Korčulu na trajno korištenje (ili koncesiju na 999 godina), a Lukiju pola Istre (nikakakav problem, samo presiječemo po pola). Uz to, da vlast ne bi bila previše koncentrirana u rukama te dvojice ljudi koje bi zlonamjernici optužili da ne pripadaju državama zapadne orijentacije, treba angažirati i šefa Mossada iz vremena Golde Meir, taj će sigurno imati iskustva sa demokratskim procedurama koje moraš poštivati pri eliminaciji ugroza, koje vidi ljepote, ne moraju uvijek biti u tvojoj državi.

Zaista smatram da ako idemo sužavati prostor slobode i političkog mišljenja, hajdemo to napraviti kako treba, bez stvaranja iluzija i opsjena. Postavimo ekipu s kojom će građani (ups, pardon, podanici) znati na čemu su, jer ovako stvarno više ne ide. Sve je to skupa užasno zbunjujuće i za nekog tko politiku aktivno prati te je za nju i profesionalno vezan, a kamoli za prosječnog građanina. Naime, činjenično, mi smo država koja je vrlo blizu završetku pregovora koji bi nam trebali omogućiti ulazak u EU, toliko priželjkivani krug zapadnih demokracija koje osim lojalnosti principima tržišnog gospodarstva, karakterizira i određeni vrijednosni konsenzus u smislu vladavine prava, slobode izgovorene i napisane riječi, što bi sve skupa trebalo biti zajamčeno zajedničkim pravnim okvirom - famoznim acquisom. Odjednom, u svitanje novog, ljepšeg dana, gromovi i munje koji kao da najavaljuju kraj civilizacije kakvu poznajemo...ok, lažem, kakvoj smo se nadali. Na stranu svi problemi u gospodarstvu, inertnost našeg pravsuđa i nesposobnost da se na ozbiljan način uhvatimo u koštac s toliko potrebnom reformom obrazovnog sustava - jednostavno djeluje malo kataklizmički da mi faktički u 2009. pričamo o elementarnim ljudskim pravima i slobodama i o njihovim granicama.

No hajde, ako već moramo raspravljati o tako važnom pitanju, neka bude...rasčistimo to s ciljem postizanja konsenzusa o temeljnim načelima djelovanja toliko bitnim za normalno funkcioniranje kakve - takve demokracije. Ipak, pogledajmo malo na kakvoj se razini odvija ova rasprava:

http://www.jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2008,12,1,,143329.jl

Dakle, ako pročitate ono što je rekao premijer, očigledno je da je čovjek zauzeo vrlo jasnu poziciju. Problem je u tome što meni ta njegova pozicija graniči sa potpunom ludošću. S obzirom na to što je navodno (jer nisam gledao, da se odmah ogradim) u jučerašnjem Otvorenom rekao Predsjednik mladeži HDZ - a, premijer nije usamljen u svojim razmišljanjima - dakle, uistinu, politička satira NIJE prihvatljiva i kao takva treba biti sankcionirana. Ona je usmjerena PROTIV demokracije te je NEJASNO kad je to satira, a kad je autor to zaista mislio? Ono što posebno zbunjuje, barem mene, je to što je premijer čovjek koji je u politiku došao iz kulture pa se stoga u svojoj karijeri dosad trebao sresti sa satirom u ovom ili onom obliku te biti svjestan da se tom stilskom figurom, koja jest u osnovi humoristična te gledatalju ili čitatelju ostavlja prostor za razumijevanje i interpretaciju...jer to je dosta slično kao s vicevima. Ima li išta neugodnije nego kad ispričaš vic za koji si siguran da je smiješan, a ekipa te blijedo gleda. To je neugodno, ali jedna stvar je sigurna - i onaj koji je ispričao vic, a i oni koji su ga slušali (iako im nije bio smiješan) u pravilu će se na kraju složiti da je to BIO VIC. U tome je poanta s humorom - netko ga kuži, a netko ne, on može biti gorteskan, neukusan ili satiričan, ali humor kao takav NE SMIJE biti kažnjiv. Inače, kako Stipe reče, nitko više nije siguran. Ja da sam direktor Kerempuha definitivno bih razmislio o mijenjaju imena tog kazališta. Satiričko kazalište - pazi ti to. Suđeno je da nekoga uvrijediš kad tad...a onda...

Dakle, poanta nije u tome što je premijer obučen u fašističku uniformu na ovoj ili onoj Facebook grupi, poanta je u tome što to neki ljudi ne procijenjuju kao satiru. S druge strane, ogroman broj drugih građana - podanika ove države očigledno procijenjuje...i što ćemo sad? Logično je u zapadnim demokracijama - poštivati zakon. Policija i Krunoslav Borovec, njihov glasnogovornik to kažu:"Mi smo samo poštivali zakon i procedure:" Tako je, reci ti njima Kruno... Nažalost, zakon nije baš tako jednostavna stvar i iako pravnici često žele tvrditi on tvori jednu dosta čvrstu ogradu unutar koje se demokratka dječica zvana građani, vlast, neprofitne organizacije, privatni sektor i svi drugi moraju igrati, stvar nije baš tako jednostavna.

Naime, još 1755. ako me pamćenje služi, jedan od utemeljitelja liberalizma kao ideologije koja je na koncu iznjedrila modernu državu, naciju i liberalnu demikraciju kao oblik političkog poretka, napisao je djelce u nekih 12000 tomova :) (ne znam više stvarno koliko ih je bilo, ali brate, tom je liku ruka otpala), imenom Charles Montesquieu. Zanimljivo je da po mom skromnom sudu, niti jedno djelo takvih razmjera u svom naslovu na tako briljantan način ne sažima bit tisuća stranica koje slijede. Ono se zove:"O duhu zakona". Sad bi se Kruno i vjerovatno ostala policijska ekipa brzo bacili na posao traženja Caspera koji se mota oko zakona (s tko zna kakvim intencijama, ključno je sazati ima li taj duh dosje, ili ako ništa, barem kakvu prijavu), ali jasno je da Montesquieu ovdje cilja na uslađenost zakona kao formalnih i pisanih dokumenata sa vrijednostima radi kojih su stvoreni i čijeg su oni ostvarenja instrument. Jednostavno, za njega oni trebaju štiti ono za što je kasnije politička znanost skovala izraz vladavina prava, čije su tri temeljne odrednice prema Ivanu Prpiću (ne znam da li ću doslovno citirati odrednice, ali sam siguran da sam bit uhvatio): a) separacija (trodioba) vlasti; b) zaštita privatnog vlasništva (ali i privatnosti općenito); c) zaštita svih ostalih ljudskih prava, koja se ozbiljuju u prostoru koji omeđuju a) i b). Dakle, zakoni su ovdje NUŽNA ograničenja slobode koja u pravilu pojedincima ostavljaju što širi prostor da svoju slobodu ostvare, a stupaju na snagu SAMO onda kad sloboda jedne individue počne ugrožavati slobodu druge.

Iz tog je razloga iznimno opasna pozicija koju naš premijer i njegova svita ovdje ističu. Uz sva sredstva komunikacije i mogućnosti utjecaja na javnost, kojim su oni kadri objasniti zašto su te stranice loše ili čak imbecilne, oni su skloni opravdati očigledno vrlo prijepornu interpretaciju zakona koja je dovela do brze aktivacije represivnog aparata. Koliko vidimo, stvar neće na tome stati:

http://www.net.hr/vijesti/hrvatska/page/2008/12/02/0010006.html

Nitko ovdje ne spori da policija ima, u suradnji sa sudstvom i državnim odvjetništvom, ovlasti interpretacije zakona te pokretanja određenih postupaka, jednom rječju, radi se o njihovoj diskreciji ili Lockeovim riječnikom, perogativi. Međutim, pri tom se ne smije zaboraviti da takvi oblici operativnog postupanja u pravilu nose ogromnu odgovornost zbog koncentracije moći koja stoji u rukama rapresivnog aparata u odnosu na pojedinca. Prema tome, tu ključnu ulogu ima ona priča o duhu zakona. Vlasti se u svijetu razlikuju više ili manje po sklonosti da u takvim situacijama pokreću represivne postupke ili ne. Naime, represivniji, diktatorski režimi idu po osnovi:"...bolje spriečiti nego liječiti!" te stvar režu u korijenu. S druge strane, demokratski aparati su DUŽNI propitivati opravdanost svojih postupaka te pokrenuti represiju u slučaju krajnje nužde. Posebno ako je slučaj o prijepornim pitanjima. U gore navedenom slučaju, ja zaista mislim da samo sasvim lud čovjek može tvrditi da je stavljanje na internet fotomontaže na kojoj je Sanader obučen u gestapovca veličanje fašizma i nacizma. Duh zakona u ovom slučaju teži zabrani isticanja takvih simbola upravo radi te svrhe - spriječavanja veličanja takvih režima i njima kopatibilne idologije. Pustimo na stranu sve ostale Facebook grupe, jer mislim da je priča o ustaškim grupama samo skretanje s meritma stvari. Problem je u tome, da mene, kao građanina, a očito i brojne druge, vlast, na čelu s našim premijerom radi budalom, jer velik broj nas ne vidi problem u tome što je napravljeno. Za nas je to politička satira koju smo spremni podržati. S druge nam strane premijer i njegova ekipa vrlo jasno poručuju (ne toliko riječima, koliko postupcima) kako će se provesti oni koji ne dijele njegov smisao za humor.

U zadnjem koraku moje argumentacije - reći ću, ok...svakom se dogodi greška pa i vlastima, kao što je to bilo u slučaju Nikše Kelčaka. U najgorem slučaju ih mogu optužiti za nesposobnost, što je valjda još uvijek u redu (jel?). Međutim, način na koji policija pokušava opravdati svoja operativna postupanja je jednostavno užasavajući. Javno blaćenje čovjeka koji je zaslužio jasnu i neporecivu ispriku zbog onoga što je doživio govori sve. U Americi poznate su tisuće slučajeva u kojma su pogrešno osuđeni ljudi ležali u zatvoru godinama, a o jednom je na sjajan način pjevao i Dylan:

http://www.youtube.com/watch?v=ohyQblkQ8fc

Ipak, simbolika igra ključnu ulogu ovdje. Nakon oslobođenja od optužnice svi osuđenici primaju ispriku od suca kao predstavnika vlasti koja ih je dovela u neugodnosti. To je odraz FORMALNE podređenosti vlasti tom građaninu kojeg su one IZNEVJERILE jer ih je ON/ONA formalno izabrao da rade svoj posao koji su oni odradili USRANO. To često neće riješiti probleme ljudi koji su oštećeni u tim slučajevima, u većoj ili manjoj mjeri, ali pokazuje formalnu privrženost vlasti sustavu vladavine prava koja građanina pojedinca shvaća kao izvor, temelj i glavnu svrhu vlasti, s njenim represivnim aparatom na čelu. Čak i ako je on, zamislite, SDP -ovac.

Slodoba i diktatura počinju prvenstveno u glavama onih koji su njeni tvorci, a to su građani i njihovi izabrani predstavnici. Iz tog razloga kažem da ako ćemo birati režim koji je neslobodan, birajmo ili uvezimo gospodu s početka teksta, jer iako i oni do neke mjere glume demokraciju i liberalne vrijednosti, tu su stvari puno jasnije...suštinke demokracije nema. Model Putinove Rusije je model pravne države bez vladavine prava u kojoj se može preživjeti ukoliko se shvati prava bit vlasti i ako se poštuju pravila igre...a to je puno poštenije nego kad se pravila igre mijenjaju ovisno o smislu za humor pojedinog funkcionera vlasti. Ono što također nije nebitno, ta Putinova Rusija niti Lukashenkova Bjelorusija nisu baš pred vratima EU - a, a ako ništa, to je nešto što bi naše čelnike moglo natjerati na razmišljanje.