Tagovi

Ludwig Lujo Bauer i "Karusel" - vrtuljak sudbina

Još i danas pamtim tu scenu ulaska Luje Ludwiga Bauera u moju knjižaru - antikvarijat u Beču početkom devedesetih godina: zakriven šeširom široka oboda, blagih ali pronicljivih te plavih očiju, skromno odjeven, ali s ukusom, nižeg stasa i stamene figure, pojavio se iznenada, i u prvi mah podsjetio me na bečkog trećeg čovjeka, iz poznatog krimi romana i filma. Nismo se vidjeli relativno dugo i uistinu bilo mi je drago sresti ga, kao kada se sretne neki davni rođak, iz nekog drugog vremena. Luju sam viđao na poslu kada se profesionalno bavio informiranjem u „fronti organiziranih socijalističkih snaga" na razini Republike Hrvatske, dok sam ja sličan posao radio na razini grada Zagreba i u to vrijeme smo se upoznali. Zatim sam zapažao njegov rad kada je skrbio o hrvatskoj knjizi i naravno, divio se njegovoj „Kratkoj kronici porodice Weber",( prvo izdanje "Svjetlost", Sarajevo 1990.) romanu koji mu je širom otvorio vrata ulaska u sam vrh hrvatske književnosti. Da se razumijemo, ne zato što ga držim prijateljem (vjerujem, i on mene) Luju Ludwiga Bauera danas smatram jednim od prvih živućih hrvatskih književnika, onoga kojeg možemo označiti bardom hrvatske literature koju predstavlja kao spisatelj široke erudicije, jezične suptilnosti i bogatog životnog iskustva, koje pak je neiscrpan izvor njegovu svestranu pisanju. On jest prije svega romanopisac, ali i dramatičar, pjesnik, esejist, prevoditelj, urednik, pedagog, sve više i javna osoba... Zašto Lujo tek pod stare dane postaje javna osoba i hrvatski brend (može li spisatelj biti brend?) valja pitati one moćnike u književnom svijetu i u medijima koji su ga desetljećima zaobilazili, vjerojatno se bojeći da ne bi čuli od njega i riječi koje im se ne bi svidjele, zaboravljajući da se ne radi o tome sviđaju li nam se ili ne nečije ocjene i mišljenja, nego koliko su ona bliza istini i/li umjetnikovu viđenju stvarnosti.

POŠTOM STIGAO „KARUSEL"

Utoliko mi je bilo drago kada je prije petnaestak dana poštar donio na moju adresu najnoviji roman Luje Bauera KARUSEL koju pošiljku mi je Lujo najavio u e-mail komunikaciji. Priznajem, otkako sam zatvorio knjižaru - antikvarijat u Beču krajem 2005. manje čitam romane, više sam na Netu, zaokupljen kratkim formama spisateljskog i publicističkog izražavanja. A drugar iz Beča, Vlado, upozorio me da je moje poodmaklo vrijeme ono kada trebam više pisati i govoriti, a manje čitati i slušati druge. Može ovo izgledati prepotentno od moje strane, ali srećem i ljude koje s nevjericom slušam da bih na kraju shvatio da se neki od njih dosadno ponavljaju zahvaćeni egomanijom koja mi se čini jednom od hrvatskih epidemija. Ili, kako bi to mudro napisao Ivo Andrić „Dođu tako vremena kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!", neko zlehudo doba kada je BOG NOVAC SVE, a kultura, učenje, znanje i intelektualnost nepotrebno, zamorno pametovanje. Inače, baš u utorak navečer dogodio se slučajan susret s jednim dragim Virovitičaninom koji poznaje Bauerove romane pa me zapitao da li je knjižara koja se opisuje u romanu „Partitura za čarobnu frulu" pod nazivom „Buchhandlung Weiss..." moja knjižara, a knjižar Weiss, lik u romanu, istovjetan knjižaru u bečkom realitetu. Da, dragi Lujo smjestio me živog u svoj roman „Partitura za čarobnu frulu", opisao atmosferu u i oko knjižare u vrijeme kada su u nju navraćale pretežno izbjeglice iz ex-Jugoslavije (pobjegulje?). Tim romanom Bauer se najviše odužio izbjeglicama, a što se tiče gradova,metropola u kojima je živio i radio (Bratislava, Prag, London, Pariz, Washington...) možda se najviše odužio Beču. Roman "Partitura za čarobnu frulu", koji je preveden i u Austriji, označen je na književnom sajmu Buch Wien kao najbečkiji roman našeg vremena. Po stranicama toga romana možete doslovce slijediti bečke ulice, a rekao bih i atmosferu devedesetih, sa svim onim nesrećama,ali i ljubavima koje su se događale ljudima s naših prostora prisiljenih skloniti se u Beč. Sjećam se i danas kako 18. lipnja 1998. u vrijeme predstavljanja njegova romana „Biserje za Karolinu", uz pomoć njegove muze Lidije Dujić, nije bilo mjesta u mojoj knjižari"i s nostalgijom pogledavam upise u knjigu dojmova s te večeri: „Toplo, toplo, ispunjeno veče Lujinom umjetničkom dušom, Žana."

Ipak, pokušajmo najkraće, šturim riječima koje obično nalazimo na koricama knjiga, predstaviti Luju Ludwiga Bauera:

TKO JE, ZAPRAVO, LUDWIG LUJO BAUER?

Ludwig (ponegdje i Ljudevit, za bliske mu osobe i Lujo), rođen je u Sisku 1941. godine, diplomirao je slavistiku u Zagrebu 1966. godine, školovanje je nastavio u Bratislavi i Parizu, a poslijediplomski je studirao u Pragu (1969. - 1973.). Bavio se prevođenjem stručnih djela (prvi prijevod knjige o kibernetici na hrvatskom jeziku - J. Bober: "Čovjek, stroj, društvo", Zagreb, 1967.) i beletristike. Bio je srednjoškolski profesor i učitelj u Zagrebu, Londonu i Washingtonu, glavni urednik izdavačke kuće ("Globus", Zagreb) i književnog časopisa ("Naša knjiga", Zagreb), analitičar javnog mnijenja i propagandist, voditelj škole kreativnog pisanja, profesionalni vozač, scenarist (epizode serije crtanih filmova Profesor Baltazar; scenariji u programu Televizije UN, informativni i edukativni filmovi), istraživač interkulturalnih pitanja i kolumnist. Priređivao je i uređivao različite knjige (antologije, izbore školske lektire), dramske adaptacije, pisao predgovore, kritike, recenzije i prikaze. Istaknuti je pisac dječje literature (Tri medvjeda i gitara, Parnjača Colombina..), njegovi radovi za djecu dio su školske lektire.

Objavio tridesetak proznih knjiga na raznim jezicima. Najpoznatiji je po romanima kojima potvrđuje epsku snagu svoga pisma kao najsnažnije i najinventivnije pero recentnog povijesnog romana. Njegove romane "Kratka kronika porodice Weber", "Biserje za Karolinu" i "Partitura za čarobnu frulu" kritičari uvrštavaju među najviše domete suvremene hrvatske prozne književnosti kojima treba dodati roman Zavičaj,zaborav nagrađen nagradama „Meša Selimović i „Fran Galović, za 2011. godinu.

I tako, umjesto o najnovijem romanu KARUSEL, raspisao sam se o Ludwigu Luji Baueru , sa sjetom, sjećajući se najviše naših druženje u Beču gdje je bilo i anegdota, brbljanja, žučnih razgovora, smijeha - osjećali smo se sigurni, zapljusnuti blagodatima zapadnog svijeta, ali nikada ne zaboravljajući otkuda smo stigli u Beč, povezani kako to samo pjesnici i ljubitelji književne riječi mogu biti. Zahvaljujući Luji Baueru, Seidu Serdareviću, danas jednim od najuspješnijih hrvatskih izdavača te poslovnoj ženi i pjesnikinji Jadranki Gros, nastala je i objavljena zbirka moje poezije pod nazivom „Zakašnjela zbirka". Možda biste željeli znati nacionalnost mog omiljenog pisca? Ne držim to presudnim, ali Lujo Bauer je po nacionalnosti vrstan književnik (kao što sam ja u Beču se predstavljao kada bi me pitali za krvna zrnca, po nacionalnosti knjižarom), Lujo je pripadnik njemačke nacionalne manjine, ali i potomak još nekih drugih vjera i nacija.

KARUSEL - VRTULJAK LJUDSKIH SUDBINA

KARUSEL dolazi od francuske riječi carrousel i zapravo ima tri značenja, no u svom romanu Bauer je koristi u značenju vrtuljka, „ringišpila". Taj " ringišpil „ pojavljuje se i u romanu i simbolizira Gabrijelin život - glavni lik je žena koja od djetinjstva do starosti doživljava društvene i političke mijene, uspravna i svoja, prolazeći životnom stazom od mlade partijske aktivistice do humanitarke, zapletena u đavolji krug sudbina. Pod stare dane dolazi joj u život Miroslav(Frederick), Židov kojem je njegovo židovstvo bilo zatajeno, i njih dvoje pokušavaju obnoviti ljubavni žar iz mladosti. Ona, označena i kao travarica-vještica povjerava mu životnu priču, dok se istovremeno oko njih zbiva drama srpskih povratnika u Hrvatsku. Meni je roman iznimno blizak jer sam mjesta radnje doživio kao moje rodno mjesto Lukač, imaginarni Gradec, kao Viroviticu, a Miroslavovu USA kao Austriju... I oni, kao i mi manje-više svi, sanjamo o nekoj budućnosti boljih ljudi, o miru i toleranciji, o vrednotama koje nažalost, u provincijalnim sredinama još su dalje nego u gradovima i svjetskim metropolama. Roman je to i o zagušljivim tzv. malim ambijentima gdje caruju predrasude, glasine, jal...sve do iskonske mržnje prema susjedu, traženju utočišta koje se nalazi ili ne nalazi u Bogu, ali sasvim sigurno, u prošlosti koju nosimo kao omču oko vrata, svjesno ili posve nesvjesno, prepušteni stihiji i filistarskom duhu sredine koja se poigrava ljudima kao što se motor „ringišpila" poigrava sa letačima na nekom provincijalnom sajmištu - vašaru. Sredina je to gdje i pored Interneta vijesti pristižu sa zakašnjenjem, kao iz vica koji se mogao čuti od Luje: Jedan mladić je pretukao starog Židova jer su mu rekli da su Židovi i razapeli Krista Kada mu kažu da je to bilo prije dvije tisuće godina, on odgovara: "Da, ali meni su tek jučer rekli."

SMRT FAŠIZMU - SLOBODA NARODU!

Eto, ovo je priča o Ludwigu Luji Baueru, povodom najnovijeg romana u izdanju „Frakture", izdavačke kuće Seida Serdarevića iz Zaprešića (www.fraktura.hr tel. 01 335 78 63). Navodim ove podatke za one koji su poželjeli naručiti KARUSEL, i žive u Virovitici ili gradu slične veličine, jer, nažalost, Virovitica, grad s oko 23 000 stanovnika, nažalost, nema knjižaru.
One se sve češće zatvaraju u Hrvatskoj: o zatvaranju ugledne knjižare u Puli - CASTROPOLA, Magdalene Vodopija,- nostalgično piše Miljenko Jergović u Jutarnjem listu od 10. ožujka 2012.

U Hrvatskoj se čita sve manje, u vremenu krize knjiga se među prvima otpisuje u kućnom proračunu. Koga danas zanimaju još romani, kada svakodnevica ispisuje drame preživljavanja, kada mnoge ne zanimaju knjige i najnoviji romani, niti činjenica da je Ludwig Lujo Bauer upoznao i Milana Kunderu i Josefa Brodskog, družio se s Ladislavom Fuksom i Bohumilom Hrabarom, susretao i mnoge druge velikane svjetske književnosti.

A ja sam imao sreću, i ponosim se time, upoznati Luju Bauera, kojeg i ovako javno pozdravljam našim tajnim pozdravom koji od trenutka objavljivanja ovog teksta nije više tajan i vjerujem, dio svjetonazora i njega i mene:

SMRT FAŠIZMU - SLOBODA NARODU!

Komentari

Dakle - "mali" Bauer i "velika" supruga

Došao je jednog dana u škrlaku i veli da bi se kao novi stanovnik htio povezati u partijsku organizaciju prema mjestu stanovanja jer kao u "kockici" je takav bi stav SSRN-a. I tako bi godinama dok je vozio žuti R-4 i suprugu u MVP a koju je oblačila isključivo seoska šnajderica. Još sad osjećam miris njegove lule - u međuvremenu prodao kuću u provinciji i odselio, ne viđah ga već godinama, ak Ludva pročita ovo - srdačan mu pozdrav...

Tko je glasao

pet ulica , pet kladionica, četir banke, ... nijedna knjižara

Dobar si u ovim životnim putopisima za razliku od politike. Volim čitati tvoje stvari o meni nepoznatim ljudima .
Zamisli dokle smo došli da u gradu od 12000 stanovnika nema knjižare . Jel to uopće više grad ??
Živim zračne linije nešto manje od sedamsto metara od rive . Točno pet uličica i na rivi sam . Kad prolazim prođem pored pet kladionica , četiri banke , četir mjenjačnice i najnovije jedne otkupljivainice zlata i srebra , ali ni jedne knjižare . Kafiće nisam ni broja. Zamisli u kojem sam kulturnom gradu .

Moš dobru knjigu kupit za 29 kuna ,tolko ostaviš na rivi u kafiću ako sidneš, i opet ti je knjiga skupa .
Mi smo jedan nekulturan i nepismen svit i ništa više od toga .
Kad naša mladost putuje liti na otoke , dok se vozi brodom igra igrice na mobitel i tako krati vrime . Kod stranaca je to drukčije . Oni njihovi sa naptrnjačama svaki vuče sobom i po neku knjigu . Kad je pročita lipo je ostavi na sidalu da je drugi namjernik more pročitat . Često na prvoj stranici napiše i komentar o knjizi sa svoim mailom da mu se javiš ako ti se svidila knjiga . Jako lip i kulturan običaj.

Tko je glasao

Hvala Ljubo

Hvala Ljubo, danas si nas upoznao sa zanimljivim momentima svog života i sa vrijednim ljudima.Kad bi nas mediji više educirali sa takvim ličnostima,ne bi osjećali stid što za neke nismo nikad čuli.Glavno da nas potkuju sa beskorisnim idiotima i idiotkinjama.Pozdrav

Tko je glasao

Karusel

izvrstan dnevnik.slazem se sa tomy82 i nastavi sa "zivotnim putopisima" kako kaze tomy.
sigurno je bilo jos zanimljiv susreta u beckoj knjizari.

Tko je glasao

@tenor Elektronska knjiga?

Pitao si me preko PP postoji li "Partitura za čarobnu frulu" kao elektronska knjiga, Lujo Bauer mi nije precizno odgovorio, ali sjećam se da je bio među prvima u Hrvatskoj koji je pokušavao s elektronskom knjigom. Pogledaj njegov "page", ukucaj u google "Ludwig Lujo Bauer", tamo se
može naći nekoliko vrlo zanimljivih intervjua s njim, prikazi njegovih knjiga, životopis... Inače, može se doći do zanimljivih podataka i preko "dr. Lidija Dujić" koju zovemo "bauerologinja".
Inače, bit će još sličnih tekstova od moje strane mada bih uistinu volio da se pojavi neki portal koji bi takve tekstove preuzimao uz minimalan honorar. No, pojavila se i jedna osoba koja mi predlaže da od nekih prijašnjih te sadašnjih tekstova složim knjigu, spremna je tiskati je! Za knjigu treba discipline koju, priznajem, nemam! Pozz, Lj.R.W.

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Josipovićeva stoka sitnog zuba. od Papar komentara 0
  2. MOLovanje od Feniks komentara 0
  3. Karamarkova Kolinda razočarala... od aluzija komentara 3
  4. Zašto se Josipović, Karamarko, Milanović i Zelić znoje kao svinje? od StarPil komentara 7
  5. Kako Europa po treći puta gubi nevinost od Molotov komentara 11
  6. Skoti izgubili državnost i državu od aluzija komentara 0
  7. A tko nas štiti? od Weteran komentara 17
  8. Škotski referendum , a zašto izbjegavate teme koje su važne i znakovite...? od Busola komentara 18
  9. Moratorij na zdrav razum od MKn komentara 30
  10. Korisni 'uhljebi' i 'paraziti' od hrvoje štefan komentara 28
  11. Korisni 'uhljebi' i 'paraziti' od hrvoje štefan komentara 1
  12. Korisni 'uhljebi' i 'paraziti' od hrvoje štefan komentara 1
  13. USA planetarni poredak jest u krizi od aluzija komentara 0
  14. Propagandne laži od Kvarner komentara 15
  15. Uvijek se trudi pozdraviti i manje ogovoraj (isprika zlata vrijedi ili ne…) ! od Busola komentara 1
  16. KADA LJUDSKA PROKLETOST POSTANE PREVELIKA … ! od Busola komentara 43
  17. Mali traktat o Ustavu RH i etici od spvh komentara 13
  18. panSlavizam tko je zabranio? od aluzija komentara 5
  19. GMO OMG od z00ey komentara 35
  20. Valcer s Mefistom od Atomos komentara 302
  21. rat za eutanaziju Rusije i €U-ropske unije od aluzija komentara 0
  22. Lupeži i ološ u Saboru od spvh komentara 18
  23. Odnos "mi" i "Oni", gdje je posve jasno tko smo "mi" ali tko su "Oni" ? od lunoprof komentara 64
  24. Najveći "uspjeh" detuđmanizacije: ograničavanje slobode govora od MKn komentara 65
  25. HRTV : nikada "katedrala duha" - imamo i imat ćemo katedralu repriza od Ljubo Ruben Weiss komentara 23

Preporučeni dnevnici

Najkomentiraniji dnevnici

Tko je online

  • Bigulica
  • indian
  • magarac
  • miris
  • MKn
  • sjenka

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 6
  • Gostiju: 24

Novi korisnici

  • caye
  • mislavru
  • Jura
  • DamirFerd
  • Buddha