pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U samo 24 sata premijer Ivo Sanader je uspio dati dvije duboko kontradiktorne izjave za javnost čime je potaknuo daljnje sumnje u postojanje dvostruke PR strategije. Kada situaciju obilježavaju međunarodni elementi, javni image Sanadera je umiljatost i demokratičnost, no kad su u pitanju interna pitanja lice i retorika su gotovo obrnuti.

Na komemoraciji smrti Franje Tuđmana Sanader je preuzeo klasično oštru i asertivnu predizbornu retoriku političke desnice kada je govoreći o ostavštini Franje Tuđmana rekao kako će o njoj povijest reći svoje te direktno poručio SDP-u:
Ne trebaju nam o tome i demokraciji drugi dijeliti lekcije, pogotovo ne današnji slijednici Saveza komunista Hrvatske za čijeg je vremena Hrvatska zapostavljana, a domoljubi zatvarani i ubijani. Oni danas osuđuju sastanak s umirovljenim generalima nazivajući ih kriminalcima, no ta su vremena prošla kad su oni odlučivali tko je kriminalac i kada su oni zatvarali. Imali su četiri godine vremena, bili demokratski izabrani i mogli su to iznijeti pred sud. Tratili su vrijeme i s njima je Hrvatska izgubila četiri godine.
Izvor

Samo nekoliko sati ranije, u sklopu podrške predsjedniku Mesiću (ovakvih međusobnih podrški ima sve više), poruka Ive Sanadera bila je sve samo ne nacionalistička i ad hominem.
Hrvatska je umorna od ratova u prošlosti, a onaj koji nameće takve teme zapravo nam želi zlo. Smatram da je predsjednik Mesić pokazao kroz svoje djelovanje i kroz ono što govori da je istinski privržen vrijednostima suvremene Hrvatske i suvremene Europe, a to su demokracija, sloboda, vladavina prava, poštovanje ljudskog dostojanstva, antifašizam koji je u temeljima Hrvatske i u temeljima Europe.
Izvor

U osnovi, ova posljednja Sanaderova izjava je pomirljiva poruka koja poziva na zamjenu starih podjela i tema iz prošlosti sa praktičnom sadašnjosti s fokusom na neke (malo nespretno) odabrane vrijednosti demokratskog društva. Sanader smatra da onaj tko nam nameće teme iz prošlosti nam zapravo želi zlo.

Osim što mu je u ovoj umivenoj izjavi pobjeglo stereotipno strašilo desnice (nedefinirano i arbitrarno Zlo) upareno sa nedokazanom teorijom zavjere ("netko" nam želi zlo), promaknula mu je nevjerojatna kontradiktornost sa izjavom na Tuđmanovoj komemoraciji gdje je samouvjereno izvukao podjelu iz prošlosti i povijesnu temu kao ultimativni argument diskreditiranja opozicijske stranke. Ako nam oni koji nameću teme iz prošlosti žele zlo, želi li Sanader "nama" zlo kad u predizbornoj retorici priča o komunistima i progonu domoljuba? Zašto je anonimna snimka s temom i podjelom iz prošlosti obilježena zlom u slučaju Mesić, a tematski identična podjela iz prošlosti iskorištena u javnom predizbornom dijalogu ne?

Govori li Ivo Sanader kao premijer ili kao predsjednik HDZ-a je u ovom slučaju nebitno: radi se o dva stava koji su nepomirljivi i stvaraju logičku inkompatibilnost, a malo tko želi premijera koji je tako očito posvađan s logikom i retorikom. Aristotelova poruka Sanaderu je vrlo jasna: "Ne može se reći da nešto je i nije u istom pogledu i u isto vrijeme".

Predizborna retorika na skupu koji bi trebao biti posvećen dostojanstvu jedne preminule osobe (što je jedna od vrijednosti iz izjave u slučaju Mesić) je zapravo nepristojna manipulacija i daljnja kontradikcija, što problem javnih istupa premijera čini još očitijim. Dosljednost nije ništa drugo nego odsustvo kontradikcija, a ujedno je i kvaliteta koja u političkom izboru osigurava biraču mogućnost odabira na temelju vjerodostojne projekcije svoje budućnosti jer je političar za kojeg glasa dokazano dosljedan odnosno ispunjava obećanja.

Upravo iz tog razloga Mesić više o dosljednosti ne treba pretjerano brinuti jer njegova politička karijera više ne ovisi o obećanjima pa može mirno promatrati snimku iz 90-te čekajući osiguranu mirovinu. No trenutni premijer mora dokazati dosljednost kako bi zadržao vlast, a to mu sve manje polazi za rukom, kako na stranačkom tako i na osobnom nivou. Stoga je zanimljivo hipotetizirati da je snimka koju je objavio Index bila uperena prije protiv Ive Sanadera nego Mesića jer ga je isprovocirala da uđe u kontradikciju i dodatno potresla image dosljednosti.

No bez obzira na teorije i u duhu prve izjave koja nam poručuje da je "Hrvatska umorna od ratova u prošlosti", ovaj članak je zapravo apel unutarstranačkom PR-u HDZ da koordinira svoje napore sa stranim partnerima koji rade državnički PR jer će nas u protivnom brzo umoriti, a umornim glasačima se ne da izlaziti na birališta u nedjelju.