pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Prolazeći gradom gledam ljude i uvijek se pitam što iza njih stoji. Pada mi na pamet jedna rečenica koja kaže da uvijek slušam i najdosadnije ljude jer svatko od njih ima neku svoju priču.
Zadnji put ugledala sam beskućnika koji se tek budio oko 8,9 ujutro, lunjajući gradom, evidentno noseći svoj mamurluk sa sobom.
Kako bi se jezikom struke reklo-kombinirana, višestruka deprivacija iliti problemi. Čovjek bez krova nad glavom (znate li da je Hrvatska jedna od rijetkih država Europe koja u svom Ustavu nema kao temeljnu vrijednost pravo na stan?), čovjek koji nema zdravstveno osiguranje, najvjerojatnije bez mirovine, pokidanih obiteljskih i socijalnih mreža, siromašan, alkoholičar (muškarci vole eksternalizirati svoje probleme-ovisnost je muški problem po statistikama jer muškarci se okreću alkoholu i drogama, žene uglavnom tabletama).

Zašto mi pada na pamet izraz da ga nema?

On je tu, fizički prisutan, vidimo ga, ali „njega-nje“ nema u svim razinama sudjelovanja u društvu.
Nema ga na tržištu rada, nema ga u zdravstvenim evidencijama, nema ga na roditeljskim sastancima, nema ga na fency domjencima, nema ga u razmjeni mišljenja, nema ga u bespućima internetske zbiljnosti, nema ga kao poželjne ciljne grupe u marketinškim priručnicima o ponašanju potrošača. Jer on potrošač nije. Pa najbolje da ga kapitalizam zaobilazi jer od njega vajde nema. Nema ga u bankama, nema ga u redovima za plaćanje računa, ne zanimaju ga krediti, ne zanima ga gužva u prometu.

Ovo nije samo pitanje siromaštva jer potpuno siromaštvo to nije, u pitanju je isključenost koje je puno širi pojam i uključuje višestruke deprivirajuće okolnosti koje vuku prema „dolje“.

Isključenost iz jednog društvenog sistema ima za posljedicu isključenost iz drugog i nagomilavanjem tih negativnih konteksta, dobivamo ljude koji su tu, ali ih nema.

Postoji i teorija o siromaštvu koja kaže da siromašni razvijaju specifičan način života koji se uvelike razlikuje od života ostalih pripadnika društva. To znači da će siromašni na slične okolnosti reagirati sličnim mehanizmima i strategijama preživljavanja i tako razviti osebujnu kulturu s vlastitim normama i vrijednostima. Postoji ukratko jezik siromašnih, psihologija siromašnih, pogled na svijet. Biti siromašan znači biti unutarnje otuđen, rasti u kulturi koja se u korijenu razlikuje od one koja je vladajuća u društvu. Kultura siromaštva je reakcija i adaptacija siromašnih na njihovu marginalnu društvenu poziciju.
Prenosi se s pokoljenja na pokoljenje. Ona se uči i internalizira u socijalizacijskom procesu .Kako izaći iz začaranog kruga? U svijetu kojem nije bitno što znaš, nego koga znaš, u svijetu u kojem loše početne šanse tvojih roditelja generiraju i tvoje šanse…
U svijetu u kojem obrazovanje zapravo stvara razlike, u kojem je znanje skupo, a neznanje još skuplje!

Globalno to izgleda ovako…

Ujedinjeni narodi objavili su podatak da se broj kronično gladnih svake godine povećava za 4.milijuna. Dok mi razmišljamo o dijetama i ostajemo žedni usred kiše ( tj.u svijetu obilja gladujemo zbog ispraznih ideala ljepote), u Africi se trguje oružjem i dijamantima te se potencira situacija što većeg siromaštva kako bi tržište i dalje cvalo. I kaže jedan bolno istinit citat :“ Humanitarna pomoć je kada siromašni građani bogatih zemalja daju bogatim građanima siromašnih zemalja!“ Da, naš planet proizvodi dovoljno hrane za sve, ali i dalje 1 milijarda ljudi odlazi gladna u krevet.

A lokalno?

125 000 građana/ki prima pomoć za uzdržavanje. Osnovica je 400 kuna (ajme, što bi vi radili s 400 kuna mjesečno?) i ona se nije mijenjala već više od 5 godina. 250 000 ljudi obuhvaćeno je nekih programom iz sustava socijalne skrbi, umrežavanje socijalnih usluga je sporo, reforma sustava socijalne skrbi je ostala na papiru, dok novci Svjetske banke stoje jer nema političke volje da ih se potroši. Ma nema ni znanja, jasno kažem. Tko je HDZ-ov kreator/ica socijalne politike?

Tko ima imalo znanja o sustavima socijalne politike nikada ne bi socijalnu skrb miješao sa zdravstvom, dozvolio „utapanje“ socijale (koja je po proračunskim sredstvima nekoliko puta manja od zdravstva, ali ipak važna jer se obraća najugroženijima)! Niti korisnici niti struka više ne zna kojem bi se ministru obratili!
Manjka stručnjaka/kinja u sustavu socijalne skrbi i to ponajviše socijalnih radnika, socijalnih pedagoga, rehabilitatora…Moje kolegice socijalne radnice (hm, ajde, ima i poneki kolega) „čame“ na burzi rada, a socijalni problemi rastu. Uviđa li itko apsurd?

Sve je više zaposlenih siromašnih jer posao više nije garancija očuvanja statusa u okviru „srednje klase“. 200 000 građana radi na plaću nižu od 2500,00 kuna i s tim primanjima pokrivaju manje od 40 % potreba svojih obitelji. Mnogi rade na minimalcu, ostatak na ruke, što u krajnjem slučaju šteti radnika/icu i državu, a nikada poslodavca.

Nemamo određenu službenu liniju siromaštva, senzacionalistički baratamo s brojkama, Vladin program (2000-2003.god) borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti se ne provodi.

U svijetu vlada pojam „novo siromaštvo“ koji označava situacije u kojima obitelji nisu u stanju održati dosadašnju razinu životnog standarda, odnosno kada prelaze iz relativno sigurnog života u neizvjesnost, s kojom se dosada nisu susretale. Rizične osobe su starije osobe i umirovljenici, nezaposlene osobe, osobe bez obrazovanja, samačka kućanstva i jednoroditeljske obitelji.

Glavni instrumenti borbe protiv siromaštva su definitivno gospodarski rast i novo zapošljavanje, razvoj ljudskog kapitala, progresivni porezni sustav ( jasno načelo društvene distribucije je da onaj koji ima više daje više) te dohodovna potpora tj.socijalni transferi.
Ekonomski rast ima za posljedicu redukciju siromaštva ako je pozitivna dinamika zapošljavanja, ako je izvjestan realan rast plaća te ako rade mehanizmi distribucije.

Analize učinkovitosti pomoći za uzdržavanje pokazale su da su naknade neprimjereno male tj. da ne zadovoljavaju ni minimalne potrebe. Isto tako, s aspekta redukcije siromaštva, mirovine i obiteljske mirovine ne izvršavaju svoju funkciju, tj.ne štite ljude od siromaštva, i tu smo pri samom dnu zemalja Europske unije.

No, bez službene linije siromaštva, teško da možemo planirati neke svrsishodne transfere i mjeriti jasnu učinkovitost. Bez stručnih istraživanja i upoznavanja s novim rizicima, ne možemo se uhvatiti u koštac s problemom siromaštva i rastuće socijalne isključenosti!
Siromaštvo nikad nije bila popularna tema (prošlost još uvijek vuče repove), ali je konačno vrijeme da stavimo neke stvari na društvenu agendu.

I, da, danas je Međunarodni dan borbe protiv siromaštva (17.10), ali nama u Hrvatskoj bi svaki dan trebao biti takav.