pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Mjesecima već kuham lagano, krckam i razmišljam o Ljubi Jurčiću kao vjerojatnom slijedećem premijeru “Lijepe li nam naše”. Početni dojmovi mi nisu bili baš naj jer sam vidio samo niz ekonomskih uzvika koji bez detaljnijeg promatranja, budimo realni,

zvuče isto kao i svi dosadašnji predizborni bojni pokliči i idiotarije tipa smanjenja pdv-a, zemlje znanja ili legendarnih stotina tisuća radnih mjesta.
Nakon nekog vremena, zainteresirao me. Izgledalo da je stvarno uporan sa svojim idejama, i da ih je stvarno sam smislio. :)

Gospodarski program - industrijski dizajn i branding

U samom gospodarskom programu, od onoga šta sam uspio pohvatati najviše mi je za uho zapela priča sa brandingom i industrijskim dizajnom. Preko nekih bliskih ljudi, u neizravnom sam doticaju sa tekstilnom i drvnom industrijom u hrvata. Ono što je meni izgledalo kao strašan problem u drvnoj industriji je socijalistički mentalitet i dizajn. Npr. promotivni letci iliti katalozi proizvoda jedne naše tvornice namještaja koje sam vidio bi mi se jako svidjeli da ih je radio student dizajna kao seminarsi rad na temu “marketing i dizajn Jugoslavije 60-ih”. Ovako me nisu baš oduševili. Ne samo da su nečitki (crni tekst na gotovo kariranoj podlozi u 2 boje u prugama, zelenoj i nekoj prljavo žutoj) nego ističu amaterske fotografije namještaja čije drvo je obrađeno na nekakav arhaičan način poput “Obrusi i prelakiraj u tamno smeđe! Da, šefe!”.
U tekstilnoj industriji je slična stvar. Naše firme plaćaju radnike 1500 do 2000 kn (čak i one sa višom stručnom spremom!!?!?), rade nekakve crkavne poslove od kojih ništa ne zarade, ali te proizvode onda naručioc prodaje po 40 puta većoj cijeni jer strana tvrtka ima i naplaćuje brand, a šefica hrvatske ne razumije engleski baš najbolje.

Neću previše komentirati moje viđenje uzroka problema i rješenja, no takvo stanje, uvjeren sam, neće se promjeniti dok netko ne pošamara socijalističke direktore i pošalje ih u (ne)zaslužene mirovine. Ne možeš očekivati od čovjeka koji je odrastao upijajući od okoline kako je definicija direktora da ima tajnicu koja mu kuha kavu i da ga svi oni neobrazovani radnici oslovljavaju sa “šefe” da skuži probleme i odreagira pametno, kamoli to još i preventivno napravi.

Koliko sam upućen, varaždinski Varteks je sa posljednjom smjenom uprave sjajno profitirao, jer su ovi navodno dogovorili brdo dobro plaćenih poslova, vraćaju dugove i firma je sve prosperitetnija. Jest i dalje plaćaju radnice/ke ko prljave kmetove, al navijamo da im je i to na rasporedu.
Ono što u ovom odlomku fali je poveznica između Jurčićeva gospodarskog plana i rješavanja ovih problema. Fali zato što je ni sam ne vidim. Jest, Jurčić je taj problem uočio uz pomoć svojih suradnika, istraživanja terena i sl. Super. No, to sam i ja uočio, a nisam profesor ekonomije. Ono što mene zanima je kako on to misli riješiti. Jednostavnim pismom namjere neće ić. Na te firme nema baš utjecaja jer više nisu državne. Hrvatska ima slab kapacitet za industrijski dizajn i branding. One firme koje to rade kvalitetno su jako su rijetke i skupe i rade sa strancima pa se ne može baš reći da će one riješiti taj problem.

Ja bih recimo, političkom ucjenom otjerao nesposobne direktore i doveo dokazane menadžere gdje je to moguće, da mogu to napraviti. Ljubo to vjerojatno neće, pa eto, ako jednog dana prije izbora odgovori na ovo pitanje, ima moj glas.

Hercegovska veza

Ovo je, vjerujem, samo meni svojstven stav spram Jurčića: favoriziram ga za premijera jer je hercegovac. Razlog je jednostavan, puna mi je neka stvar atributiranja ljudi po nacionalnoj osnovi. Ne zanima me da li je Bandić hercegovac ili nije. Ako je marljiv, marljiv je bez obzira na to. Ako je seljačina i krebil, onda je to bez obzira na to odakle je. Jurčić nije tipičan hercegovac. Nije lik na kojeg možeš uprt prstom i reć: “Vidi neotesanog hercegovca, seljačine!”, kao što su ljudi često znali reći za Bandića i mnoge dibiduse iz hdz-a. Ako Jurčić postane premijer, njegov govor će jasno odavati da je hercegovac, ali i da je obrazovan, kulturan, promišljen. Time će razbiti jedan od jadnijih stereotipa “Lijepe li nam naše” i nadam se da više neće biti takvih regionalnih klasifikacija. Naravno, pod uvjetom da bude uspješan premijer, a neće mu bit teško jer će ga se uspoređivati sa Sanaderom. :)

Politička dezorjentacija

Ono što me fasciniralo je način na koji se pokušava diskreditirati Jurčića. Prejadnim floskulama koje se, kao, pakira za intelektualce. Ne znam kako Vama, ali meni je ovaj “Slavko Goldstein, ugledni publicist i izdavač”, kako ga je predstavio novinar Ivica Đikić totalno malena i jednostavna osoba, isto kao i novinar s kojim je sukreirao velebni “interview” “Jurčić će kompromitirati hrvatsku“.

Samo neki citati:

Uplašio sam se SDP-ove odlučnosti, ili prividne odlučnosti, da kandidira Ljubu Jurčića za premijera, jer se on sve do prije mjesec dana kao
stalni suradnik nalazio u impressumu najdesnijeg domaćeg glasila, Hrvatskog lista iz Zadra, glasila koje gotovo da graniči s neoustaštvom.

Ni riječi o tome šta je pisao. Sama činjenica da je pisao za list koji graniči sa novoustaštvom znači da ga zbog nečega vrlo cijene, ipak bio ministar u “komunističkoj” vladi.

U politici je normalno da imamo i desnicu, da čovjek može biti desničar, pa i politički sudrug ekstremnih desničara, ali je onda inkompatibilno da se kandidira za vodeću ličnost u SDP-u. To Jurčićevo pomanjkanje osnovnog političkog kompasa u evropskim je političkim okvirima sasvim neprihvatljivo.

Nažalost, da, imamo i desnicu u politici. Ono što je ovdje prozirno i jadno je pametovanje i mahanje europom. Nažalost, Goldstein nije u pravu, i neće nas Jurčić diskreditirati u Europi, nego će naprotiv biti premijer koji se ne opterećuje političarenjem i prebacivanjem krivnje za masakre u drugom svjetskom ratu nego se bavi svojim poslom, a to je prije svega ekonomski menadžment države. Ako i bude potrebe za političkom orijentacijom lijevo desno u susretu sa Sarkozyem, Merkelicom ili nekim sličnim, taj posao će bez problema odraditi Milanović kao predsjednik sabora, ili ministar vanjskih poslova. Hvala Bogu, i on je neopterećen prošlošću.

Sposobnost

Zoran Šprajc je u rujnu prošle godine pisao u tekstu naslovljenom “Nestranački Jurčići” kako, nažalost, nema šanse da nestranačka osoba poput Jurčića postane premijer. Na sreću, pokazalo se da nije bio u pravu. Pošto Šprajca iznimno cijenim, citirat ću ga:

„U Hrvatskoj postoje samo tri pametna čovjeka - jedan je Škegro, drugi je Ljubo Jurčić, a trećega ne znam“… Tako mi nekidan u uobičajenom građanskom blebetanju tipa „Gdje to sve vodi?“ reče kolega Paun, za kojeg ni u ludilu ne bih rekao da je spreman ikome priznati i zrnce pameti više od sebe. Jedan me drugi frend nakon tri piva obvezno počne pilat sa svojom i Supekovom vizijom nestranačke Vlade - sastavljene od stručnjaka i pametnih altruističnih ljudi koji su sve svoje umne i duhovne snage spremni upregnuti za „opće dobro“…Jurčić mu je prvi na listi…

Za Škegru se u akademskim i poslovnim krugovima priča da je car određene vrste ekonomske tržišne analize. Da je jedan od svjetskih stručnjaka. Znači, znaju dečki o čemu (kome) pričaju. Šteta je samo da Škegro nije bio previše koristan narodu.
Ako je Supek makar prešutno sugerirao Jurčića kao prvog na listi poželjne nestranačke vlade, pošto i njega iznimno cijenim, složit ću se.

Zašto treba čitati Šprajcev blog (on je iza kulisa) skužit ćete lako iz slijedećeg paragrafa navedenog teksta:

Jurčića sam upoznao kad mu je Račan povjerio privatizaciju Ine (Linić je prije toga nešto zabrljao sa Sunčanim Hvarom, htio ga je prodati najboljem ponuđaču, koji su na njegovu nesreću bili Slovenci, a njima ne smiješ prodati ni lavor mora, a kamoli „biser jadranskog turizma“…) i fascinirao me taj mišung prirodne inteligencije, znanja i mangupskih fora.
Kad su u pregovorima oko Ine odustale baćuške iz Rosnefta, platio im je da ostanu u Zagrebu još desetak dana (što ovima nije teško palo) i s njima glumio pregovore, kako bi Mađarima koji su zapravo jedini ostali u igri još malo nabio cijenu. Od početka do kraja te strateške privatizacijske igre nijedna informacija nije iscurila, što je samo za sebe već bilo veliko čudo, vjerojatno zato što ni Račanu nije govorio ništa… Zovem ga dva dana nakon što je od MOL-a inkasirao 505 milijuna dolara, on je kod mame u Grudama, pravi čvarke…

Prijatelji i pravosudni organi

Jurčić je sam izjavio kako je prijatelj s Jarnjakom. Onako posprdno, spominjao je kako mu neki prijatelji/poznanici u hdz-u ne odgovaraju na poruke jer znaju da se sva telekomunikacija arhivira (ne samo njihova, sva, to je istina). Iz toga je jasno kako ima prijateljskih veza u hdz-u. Ovo je meni osobno vrlo problematično. Nije da imam neke ideološke predrasude protiv svih ljudi koji imaju člansku iskaznicu hdz-a (dobro, imam, ali kontroliram ih :), ali me plaši pomisao da će Ljubo Jurčić morati biti čovjek koji će osigurati političku podršku pravosudnom procesuiranju visokopozicioniranih hdz-ovih kriminalaca. Kako, ako je prijateljski posredno ili neposredno vezan s njima?!
Recimo, ministri iz nadzornog odbora HFP-a bi lako mogli završiti u zatvoru uz funkcionirajuće pravosuđe, Vukelić bi se već nakiselio u ćeliji zbog brodogradilišta i još svačega drugog, Žužul bi bio zbog sličnih kriminalnih radnji u Imostroju, aferi Bechtel i sl. u zatvoru, Hebrang zbog korupcije vezane uz neke japanske proizvođače medicinske opreme a Kalmetu i njegovo mafijaško reketarenje da ne spominjem.

Riba smrdi od glave, i dok ti ljudi ne budu u zatvoru, hrvatska neće biti pravna država, nego vic. Osjećam snažnu potrebu da ti ljudi završe u zatvoru. Tko će ih zatvoriti ako je Jurčić premijer, prijatelj sa Jarnjakom koji bi trebao u zatvor zbog nedavnog lažnog svjedočenja?
Treba rasturiti pravni sustav u kojemu caruju ljudi poput splitskog vele-sudca Lozine, ili onog “probitačnog” debila od brata ministra Primorca, ili pak famozne odvjetnice veleposjednice s Brača. Ovaj put nema više straha od državnog udara, ima li smisla nadati se pravnoj državi?

Optimizam

Podsjetio me ovaj osobni tekst na euforiju s izbora iz 2000. godine. U svakom slučaju, SDP će osvojiti solidnu većinu na ovim izborima. Ponovo ćemo se osjećati euforično, makar, ovaj put puno opreznije.

Duboko se nadam da ovaj put strančice poput HSLS-a, HSS-a i inih neće imati dovoljno guzica u saboru da ucjenjuju ičiju vladu i isfuravaju vlastite ideje neproporcionalno povjerenju birača kojeg su dobile, i da će jedna stranka, eventualno dvije biti glavne odgovorne za uspjeh ili neuspjeh u iduće 4 godine.

pesimizam

Prema onome što sam uspio naučiti o funkcioniranju država, gospodarstava i politike, premijere i vlade ne bira narod, nego samo potvrđuje ono što je netko već pomno razabrao i isplanirao. Često se radi o komitetima poput Bilderberga. Članak “Ljubo Jurčić u Bijeloj kući” me podsjetio na takve običaje.

“Primili su me predstavnici Bijele kuće i State Departmanta s kojima sam razgovarao o vladavini prava, rastućoj korupciji i gospodarskoj situaciji u Hrvatskoj”, rekao je Ljubo Jurčić.
Potvrdio je i susrete s vodećim ljudima iz American Enterprise Instituta, Cato instituta, Heritage Zaklade i predstavnicima Svjetske banke.

Sastao se sa dužnosnicima Bijele kuće i svjetske banke. Znači da je neupitno da će biti premijer. Tako da i sva naša naklapanja o tome se svode samo na to s kime će se morati natezati i oko kolikog broja guzica u saboru da dobije jednostranačku vladu.

Optimizam

Zvučat će glupo, no tek sam sad našao odgovor na pitanje s kraja prvog poglavnja ovog maratonskog posta. Našao sam ga u članku “Dugoročna dobrobit ulaska u Europsku uniju“:

Mislite li da bi to trebao raditi Institut za industriju za koji ste se svojedobno zalagali ili neka druga institucija? Konačno, ima li volje i snage da se to učini?

Zamislio sam da bi institut kakvih ima i u drugim državama, pored pomoći gospodarskim subjektima, bio od iznimne koristi kreatorima ekonomske politike. Hrvatska može povećati svoj BDP i standard stanovništva samo proizvodnjom složenijih proizvoda, odnosno, proizvoda s većom dodanom vrijednošću i usvajanjem više faza u proizvodnji. Vrlo mali broj tvrtki u Hrvatskoj zna kako se to radi, zbog nedostatka kadrova, znanja, sredstava i sl. Zadatak je države da nadomjestiti proizvodni faktor koji nedostaje u većem broju njih. Zbog toga sam imao ideju osnivanja Instituta za industrijski razvitak koji bi pomagao poduzećima u usvajanju, proizvodnji i plasiranju novih proizvoda prije svega na tržištu EU-a i Rusije. Pri tome bi cilj bio potpuno zaposlenje domaćih postojećih proizvodnih resursa, (ljudi, zemlje, kapaciteta, prirodnih ljepota, kulturnog nasljeđa, itd) kao i podizanje njihove produktivnosti. To bi se radilo u okviru nacionalne strategije razvoja gospodarstva, koje se treba razvijati kao regionalno u okviru europskog, tj. gospodarstvo koje je kompatibilno s europskim. Danas, ekonomska znanost i struka daje potpuna znanja kako se to radi, osobito, na dizanju bruto domaćeg proizvoda do 20-tak tisuća dolara po glavi stanovnika. Samo se ta znanja trebaju okupiti na jednom mjestu kako bi dala potpuna i primjenjiva rješenja. Istraživanjem i prijedlozima takvog instituta povećala bi se sigurnost kreatora ekonomske politike i pregovaračka pozicija Hrvatske u odnosu na međunarodne organizacije i institucije: EU, WTO, MMF, WB, EB itd.

U članku je izbjegnuto dosta tema vezanih uz EU, te s čijim se načinom razmišljanja ne slažem, no ovaj paragraf me ubo u oči. Upravo to je meni jedino palo na pamet kao jedini način guranja ruku u proizvodni, privatni sektor: osnovati nekakav institut ili agenciju. Jest da me skužio, al ostaje pitanje izvedivosti. A jebiga, morat ćemo čovjeku nešto i vjerovat na riječ. :)

Čašica više

Dobra je vijest donekle da će Ljubo, ko pravi narodni čovjek vratit 0.5 dopuštenih promila alkohola u krvi. Probat će još i dignut na 0.8.. Makar je meni nekih 0.3 sasvim razmno, i ovo izgleda kao pretjerivanje. Previše ljudi će poginut jer će se neke budale razbahatit za volanom kad novine udare slavit ovaj zakon…

Misao dana

Misao dana posudio sam od korisnika Garpa sa pollitike, iz teksta Zašto Ljubo Jurčić?:

Ne želeći nikoga vrijeđati,napominjem da u Hrvatskoj ima oko 7% visokoobrazovanih; a jedan od takvih je i ministar Kirin

P.S. Nabaljezgo sam svašta, i nisam ponovo čitao, al se nadam da je čitljivo. Objavit ću sad članak jer se bojim da bih u protivnom opet izgubio par sati da dorade.

P.P.S. Mnogima će se, kao i meni, svidjeti intervju na business.hr - Jurčić: Mnogi ne razumiju porez na kapitalnu dobit. U njemu spominje neke odlične ideje koje se tiču osiguranja protoka novca u gospodarstvu i gospodarenja privremenim viškovima novca u vlasništvu države.

Edit:
Još jedan dodatak

Najindikativniji paragraf sam skoro zaboravio uvrstiti u tekst. Iaap de Hoop Shaeffer, ili kako već se zove, lik iz NATo-a je gostovao u dnevniku HRT-a prije par mjeseci, i na pitanje “Koja je alternativa Hrvatske NATO-u?” krebil je odgovorio sa posprdnim i iznimno arogantnim “Hrvatska nema alternativu NATO-u”. Svojim tonom i gestikulacijom je rekao da nas nitko ništa ni ne pita, da neka ga ne nasmijava voditelj dnevnika. Mi ćemo ući u NATO htjeli mi to ili ne. Zamrači mi se svaki put kad se toga sjetim. To je ona masonska prepotencija čovjeka koji misli da zna sve, a zapravo je malodušni poslušnik primitivnih egocentričnih bossova.