Tagovi

Ljubav i ego

Ljubav i ego

Kada bi vas netko upitao: „Što je ljubav?“- što biste odgovorili? Imate li ikakvu predodžbu o ljubavi? A ego? Znate li što je ego? Bojim se da bi rijetki išta suvislo mogli reći po tim pitanjima. Da je situacija normalna, svi bi znali što su ljubav i ego. Ali, situacija nije normalna, zar ne? Ljubav se glorificira, veliča na sve moguće načine. O njoj se naveliko govori, snimaju se filmovi, piše, čita, a da nitko nema pojma o čemu je riječ. Nitko nema iskustvo ljubavi i zato je to potpuno nepoznata pojava. A zbog njenog značaja u životu svakog čovjeka, o njoj bi se trebalo znati sve.

Ego, pak, nije toliko popularan. O njemu se zna još i manje. Kao da ljudi zaziru od njega, ali nisu svjesni u čemu je njegov ili njihov problem. Ego se poriče, on se potiskuje, često i ignorira, a da ne postoji životna situacija u kojoj se on ne izražava u svom punom kapacitetu. Ego je agresivan, nasrtljiv, vrlo opasan lažni „ja“, pa ipak ljudi ne razumiju što je ego i po kojem modelu im upropaštava život. Zato pitanje:“Što je ego?“- nije ništa manje važno od pitanja- „Što je ljubav?“

Ova dva pitanja se na prvi pogled doimaju blesavima, pomalo filozofskim i bez smisla. Ali, kada postavite neka druga pitanja, očito nepotrebna, u njihovom svjetlu, ova dva pitanja odjednom dobivaju smisao. Recimo, da vas netko pita: „Što je hrana?“, malo tko bi odgovorio- pitanje je bez smisla- ali bi se svi nasmijali. Svi znaju odgovor na to pitanje. To pitanje ne može postaviti netko tko je iskusio hranu, tko jede svaki dan i zna odgovor. Takvo pitanje može postaviti samo netko tko nikada u životu nije jeo. Nema iskustvo jedenja. Takvih nema i zato je to pitanje besmisleno. Samo izgladnjelom, to pitanje može imati smisla.

Ljubav je hrana za dušu, a ego je hrana za mozak. I duša i mozak su izgladnjeli- duša nije iskusila ljubav, a mozak nije svjestan ega. Duša nikada nije osjetila okus ljubavi, a mozak nikada nije shvatio okus ego- otrova.Takva duša i takav mozak su mrtvi, oni ne primaju hranu potrebnu za preživljavanje. I to je činjenica, koliko god ona bila žalosna.

Svi se rađamo s razvijenom sposobnošću da primamo i dajemo ljubav. Dijete je ispunjeno ljubavlju i ono je satkano od ljubavi. Ono dobro zna što je ljubav. Ali do vremena kada ono postane roditelj, svako dijete potpuno izgubi sposobnost za davanje i primanje ljubavi. Problem uzrokuju roditelji, jer ne znaju što je ljubav. Roditelji ne mogu dati ljubav svome djetetu, jer su i oni žrtve svoje prošlosti- njihovi roditelji njih nikada nisu voljeli. U najboljem slučaju roditelji mogu govoriti o silnoj ljubavi za djecu, mogu glumiti ljubav, mogu se pretvarati i njihovi roditelji su radili isto- ali u njihovim postupcima nema iskrene ljubavi. Stvar se prenosi s koljena na koljeno bez provjeravanja i bez razmišljanja. Djeca nikada nemaju roditelje kakve zaslužuju.

Djeca su redovito izložena nepoštenom i strašnom nasilju roditelja. Nezamislivo se velik bijes, pa čak i okrutnost roditelja iskali na djeci, gotovo bi se reklo, bez ikakva vidljiva povoda. To su izljevi bijesa i mržnje, za takve sitnice, da dijete nikako ne može shvatiti što se događa. Brzo se počinje užasavati i bojati roditelja. Počinje raditi kompromise, mijenja se, što znači da je već uništeno, jer se dijete ne može mijenjati. Osjeća se nemoćno, pa mora prihvatiti stvarnost, mora manipulirati, glumiti. Mora se pokoriti i predati. Iz dna duše dijete počne mrziti roditelje koji ga očito ne vole. Osjeća duboku frustraciju što ga se ne prihvaća onakvog kakav jest. Ono što roditelji nude djetetu je uvjetovana ljubav. Prava ljubav ne postavlja uvjete. Od djeteta se očekuje da ispuni brojna očekivanja roditelja, škole, društva i okoline i svi će ga tek tada voljeti. Ljubav prvo mora zavrijediti, jer dijete nije vrijedno takvo kakvo jest. To je apsurdno stanje, jer roditelji dijete prisiljavaju da postane lažno, da izgubi svaki osjećaj unutarnje vrijednosti, a sve u ime lažne ljubavi. Tako dijete gubi samopoštovanje i dobiva kompleks manje vrijednosti.

Bespomoćno dijete nedostatak ljubavi nadoknadi stvaranjem ega. Ego je manipulacija umom. Kada dijete osjeti da je roditeljska ljubav pretvorena u posao, obavezu, dužnost i da nije iskrena, ono vrlo brzo shvati da svoju bespomoćnost može iskoristiti na način da manipulira roditeljima. Ono zna da može svaku svoju potrebu zadovoljiti plakanjem. Čim zaplače, svi skaču oko njega. Um djeteta tu stvarnost tumači na svoj način: „Ja sam centar svijeta i svijet postoji samo zbog mene“. To što je dijete ovisno o roditeljima i što nije obrnuto, dijete ne zanima. Dijete stvara lažnu stvarnost. Tako postaje sve egoističnije.

Osim straha od gubitka ljubavi, dijete nema ni jedan drugi razlog za stvaranje ega. Ali, u svojoj bespomoćnosti i ovisnosti dijete nije sposobno shvatiti situaciju. Misli da je diktator, a ustvari postaje terorist! Kasnije, kada odraste, dijete na uspostavljenom ego obrascu grčevito želi ostati diktator, terorista ili svetac. Njemu je svejedno što će postati- on obrazac više ne može promijeniti. Tako to postaje tužna priča njegova života. Okružen je milionima egoista, kakav je i sam, a svi oni rade isto što i on: kontroliraju, dominiraju, manipuliraju. Ne biraju sredstva da se popnu na vrh svijeta. Tu je sve dopušteno, pa i malo varanja, laktašenja, snalaženja. Život se pretvori u čistu politiku, jer je sve rečeno abeceda politike.

Pretvaranje i prenemaganje u roditeljskom domu se još čini i bezazlenim. Kada dijete uspostavi čvrstu kontrolu u svom mikro- svijetu, ono je sigurno u svoje pozicije. Ono je varalica po uzoru na roditelje, ali je sigurno. Nije voljeno i nije poštivano ( tko je ikad čuo da bi djecu trebalo poštivati? ), ali je zadovoljno svojim manipulacijama.

Pravi problem nastaje kada se dijete mora suočiti s krutom stvarnošću. Odlaskom u školu, dijete se susreće sa svijetom u kojem nema ni ljubavi ni poštovanja. Doma je bilo glumljenja, ali vani nema ni toga. Vani se vodi ogorčena borba za preživljavanje i onaj tko se ne zna ili ne želi boriti, biti će uništen. Sva sreća, tu je ego, opremljen svim potrebnim sredstvima i premazan svim mastima za tu ogorčenu i okrutnu borbu. Svako dijete ima vrlo razvijenu fizičku i duhovnu inteligenciju i osjeća da mu ništa ne može pomoći osim ega. Dijete osjeća da mora, pa po bilo koju cijenu i upotrebom svih sredstava zadovoljiti što više od svojih pet osnovnih potreba. Dvije su mu prioritetne, a to su ljubav i poštivanje te moć. I tu počinje strava.

U beskrupuloznom nastojanju da se zadovolje prirodne osnovne potrebe, čovjek se pretvara u monstruma, koji nije kriv, ne može ga se osuđivati, ali, koji s pozicija ega nikada neće moći zadovoljiti svoje potrebe. Frustriran, ugrožen i prazan, takav čovjek ne može biti svjestan ničega, pa kakav god nevjerojatno velik vanjski uspjeh postigao, on ne može biti zadovoljan, sretan, čak ni voljen i poštivan. Bori se s unutarnjom gladi, dubokom potrebom da gradi zdrave odnose s drugim ljudima, da postigne osobni sklad i učinkovitost i u tome nikako ne uspijeva. Ne ide.

Ispričano je korijen svih problema među ljudima. Zbog manjka ljubavi i ego- ideje, čovjek je stalno u sukobima s okolinom i drugima. Mučni sukobi nisu posljedica činjenice da su ljudi neprijatelji jedni drugima, nego činjenice da su svi isti. Svi su u istoj nevolji, jer su svi odgojeni na manipulativan način. A kora od ega, kojom čovjek želi zaštititi svoj identitet od drugih je ustvari prepreka da on sam dođe do autentičnog „ja“. U početku zaštita je nužna, prirodna, i u njoj nema ništa lošeg. Međutim, ako ta kora predugo ostane te postane obrazac ponašanja, originalno i jedinstveno „ja“ će umrijeti. Kora ega s vremenom postaje zatvor iz kojega nema izlaza.

Radi se o zaista nevjerojatnom životnom apsurdu. Pogrešnim odgojem, čovjek cijeli život nepotrebno pokušava nadvladati druge, postati najbolji u svemu, prvi na svijetu. Takmiči se, uspoređuje i pati. Bori se iz petnih žila, ali rezultat je mršav. Konkurencija je strašna. Događaju se teški lomovi, razočaranja. Okrutnost takmičenja i uspoređivanja pojačava duboko ukorijenjena svijest da nema dovoljno svega za sve. Nema dovoljno mjesta na vrhu svijeta za sve one koji bi tamo htjeli dospjeti. I umjesto da uživa u onome što ima, čovjek se fokusira na sve ono što nema.

Da li je to stvarno tako? Ne. Nije. Mi živimo u svijetu obilja, ali nas naš siromašan način razmišljanja navodi da povjerujemo u teoriju oskudice. S druge strane, nismo svjesni svoje jedinstvenosti, posebnosti i neponovljivosti. Odatle mučni sukobi, ratovi, krize i borba. Ne znamo svoj potencijal u potpunosti iskoristiti na miran, dostojanstven način, lišen napora, već se teškom borbom zadovoljavamo s mrvicama, koje nas nisu dostojne. Od mrvica ne vidimo prepun stol bogatstva i obilja.

Ljubav nije posao, dok ego jest. Zato je ljubav lijepa. Ona nema nikakve veze s poslom i postojanjem. Ego je najmučniji posao na svijetu, zbog kojega se propušta život i ljubav. On je zapravo vaša potvrda i nesvjestan pristanak da vas se registrira u Ministarstvu financija kao osobu, firmu, trgovačko društvo, odnosno poreznog obveznika. To je način na koji društvo polaže pravo na vlasništvo nad vama. Perfidno se, ne pitajući vas za vaše mišljenje, od ljudskih bića, rade roboti, na koje se onda mogu primjenjivati saborski trgovački zakoni. Ti isti zakoni se na živa ljudska bića ne odnose.

Problem je što se nitko ne može baviti uzrocima kojih nije svjestan, jer se cijeli postupak bolesne indoktrinacije događa u najranijem djetinjstvu, a upornim ponavljanjem zločinački obrasci postaju navike. Društvo je strah djetetu ostaviti slobodu da samo, svjesno formira svjetonazor i sustav vjerovanja. To je tako veliki zločin protiv čovječnosti da vjerojatno većeg nema. Više je nego čudno, da takav zločin nije propisan ni u jednom zakonodavstvu ovog svijeta, ali je isto tako, po prirodi stvari, sasvim razumljivo zašto je to tako.

Sve rečeno nije moja filozofija. Nije ni doktrina ni znanje. Sve su ovo činjenice,a ima ih puno više nego sam ih ja naveo, o kojima ne bih volio da se raspravlja sa stajališta psihologije i psihijatrije. Ono što mene zanima jest pitanje kako mijenjati ove stvari i doći do potpuno novog čovjeka, do prirodnog i slobodnog ljudskog bića, neopterećenog prošlosti.. Ja znam da je tema naporna i zastrašujuća, pa ne očekujem nikakvu raspravu. Ali, ne brinite. Raspravljati ću ja sam sa sobom i naglas. U raspravi ću na primjerima naših istaknutih političara progovoriti o istome, ali vrlo konkretno i argumentirano.

Komentari

A kruh te ne d'o

kakva si ti sranja u stanju nabaljezgati ovdje. Ovo je totalna patologija. Ti patiš od iluzije vlastite veličine i nedostatka priznanja. Kao da još nisi odradio ni adolescentske zanose o svojoj vlastitoj važnosti. De se malo skreši na mjeru, ovo stvarno izgleda jadno.

pozz
doza

Tko je glasao

Ma, di si ti meni, mjerice

Ma, di si ti meni, mjerice moja, tako dugo? Taman sam mislio da ću morati napisati i treći dnevnik u seriji, da bi ti skupio hrabrosti ispuzati iz rupe i guknuti dvije- tri pametne. Baš mi je drago da si natrčao na vrijeme, da ti opaučim dvije, pa da mogu smireno nastaviti s patologijom.

Gledam ja na prvom dnevniku "Moj obračun s njima" ( udica prva) tko je glasao. Jedino @doza- protiv. Minus kao kuća. Odlično. Čekam ja da se @doza oglasi, ali- ne. Majstor je oprezan. Minus, ali ne i sudjelovanje u raspravi. Što bi to moglo značiti, pitam se ja i čekam. Na kraju- ništa. Nema mjerice ni na tir od puške.

Čudim se ja i na ovom dnevniku. Sada mjerice nema ni na glasanju. I onda, prilično neočekivano, @doza zagrize udicu do dna utrobe. Opali minus i vehementno izriga par ocjena i savjet: "pazi na mjeru, ovo je jadno!"

Ne pada mi na pamet odgovarati, kao što to redovito radim. Samo jedna mala opaska: @Doza, sve što sam napisao u oba dnevnika sam od slova do slova prepisao iz djela najpriznatijih duhovnih veličina svjetske povijesti. Zasad vam neću odati njihova imena, jer ću to napraviti na kraju serije dnevnika, s kojima ću obračunati "s njima". Dakle, jado jadni, patologijom i jadom si ocjenio koga ili što? Mene ili njih? Ili ono što je napisano? Zar stvarno nisi mogao primjetiti da je napisano previše kvalitetno, previše drugačije, da bi moglo biti plod nekog bolesnog anonimusa? Može par riječi objašnjenja?

Tko je glasao

Doza,

uzalud je, nema tu pomoći!

Tko je glasao

Foma, lijepo i strpljivo sam

Foma, lijepo i strpljivo sam vas upozoravao. Vi očito nemate sposobnost učenja i razumijevanja. I sada vas molim da mi odgovorite, u svjetlu gornjeg komentara upućenog @dozi, kome nema pomoći? Meni ili vama?

Što god vi mislili o sebi, nije uzaludno. Za vas ima pomoći, ali samo ako shvatite da sam ja jedina vaša pomoć. Deset kopalja sam ispred vas po pitanjima svijesnosti, duhovnosti i duhovne inteligencije, pa, eto, ako želite, slobodno me možete slijediti na mojim putovanjima. Nije potrebno pri tom da se oglašavate- slijediti se može i provjeravati iz zavjetrine, sa distance. Po načelu: slušanjem do uspjeha. Za vas je besplatno, jer vidim da mi se niste usudili udijeliti minuse, poput @doze. I to nešto govori.

Tko je glasao

Ma, Veliki Vođo,

nije da se nisam usudila, nego mi nije ni na pamet palo! Budem, budem - čim mi padne!

Tko je glasao

Koji bi kupus nastao tek da

Koji bi kupus nastao tek da vam je palo na bolesnu pamet? Ne možete ni zamislit! Nije za nespremne uputno mijenjati bilo što, jer bi to za njih moglo imati opasne, pa čak i kobne posljedice. Bolje je vama brčkati se u kaljuži vaše nesvijesnosti i neprosvijećenosti. A Velike Vođe možete slobodno i s pravom zaboraviti. Ne postoji to! Svatko bi trebao biti Veliki Vođa sam sebi. Ali, jebiga.....

Vidite zašto su velikani kroz povijest stalno ponavljali: "Ne učite svinje pjevati! Razdražit ćete svinje, a neće naučiti pjevati"? Ljudski um je jako lukav i pametan, i to je u redu dok pokušava prevariti druge, ali obično je u tome uspješniji u prevari samog sebe. Um zvarava sebe tako da ružnim stvarima i svojim iluzijama daje prekrasna imena, dok vaše bolne i duboke rane neuspješno pokušavata sakriti cvijećem. Odatle dolazi smrad truleži. Ljubav je u vašem poimanju sva njena suprotnost: ljubomora, zavist, požuda, strah. Vaša "ljubav" koristi druge kao objekte ispunjavanja vaših želja. Želite li razumjeti što je ljubav, trebali bi se s tim problemom pozabaviti dublje. Koliko dugo se još možete pretvarati? Radite nešto što je najnemoralniji čin u životu- ljude doživljavate kao potrošnu robu- koristite druge kao sredstvo za svoje bolesne potrebe.

Možda će vama biti utjeha da su svi oko vas isti kao i vi, ali to je samo loš pokušaj bijega od odgovornosti. Vama ne trebaju izgovori i utjeha, nego ozdravljenje.

Tko je glasao

isusek kaj si ti svega

isusek kaj si ti svega univerzalnog pripisao svom JA.. zapanjujuce, moram priznati..

a da se samo opustis pa pokusas naprosto voljeti sebe bez da trazis opravdanja zasto bi to cinio, a time otvoris mogucnost i da volis druge?

onako legere.. prepustis zivotu bas onakvom kakv jest.. prepun lijepih sitnica vrijednih nase paznje..
znas onom kad trcis bos po plazi i uzivas bez obzira sto si stao na kamencic..

ak nastavis ovak kak si krenuo sa JA, bailout te garantirano ceka iza coska i nikad neces uspjeti stvarno imati sebe i voljeti.. pa ce ti se i dalje ciniti kako ni ostali to nisu sposobni.

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Lunoprof, što je s vašom

Lunoprof, što je s vašom inteligencijom? Um vam je bolestan, u kaosu, ali tako je svakome. Ma što vam je s onim što vi zovete "zdravom pameću"? Di vam je "logika"?

Ajde, Bogom vas molim, navedite jedan jedini primjer gdje sam ja uopće govorio o sebi i svome "ja"? Poslije toga primjera, jednostavno ćemo ustanoviti da ja apsolutno ništa nisam pripisao univerzalnog mome "ja", a da to isti nisam pripisao svakome drugome na ovome svijetu. Što to govori? Da apsolutno ne razumijete jednu jedinu riječ, a kamoli smisao napisanog. U dnevniku sam isključivo pisao o vama, o drugima, a ne o sebi. Ni to niste primjetili? Ili vas je upravo to, odnosno istina o vama samima zaprepastila i uznemirila? Ne samo da ne znate prihvatiti golu informaciju, nego joj još dodajete svoja blesava tumačenja, pa ne vidite što piše, a vidite što ne piše. To se zove živjeti u iluzijama, a onda, slijedeći @zaphod-ov poučak, postavlja se vrlo jednostavno pitanje: "Je li to život što vi živite?" Ili još bolje pitanje: "Niste li vi mrtvi?" A čega vas je strah?

I blaže retardirani su mogli, da su htjeli, iz mojih dnevnika i komentara, shvatiti poruku. Ali, evo, kada vama nije bilo dostatno rečeno, napraviti ću to ponovno. Nije to nikakva garancija da ćete sada shvatiti, ali će pomoći drugima.

Ne može nitko shvatiti ono što ja pišem tko nije svijestan i prosvijetljen. Ova tvrdnja nema nikakve veze sa mnom ili s mojim egom ili stvarnim "ja". Napominjem to samo zato što vi uporno brkate pojmove i onda vam se ovako nešto prištampava kao zapanjujuće bogohuljenje.
Kako netko može prepoznati karaktera, ako sam nema karaktera? Kako netko tko živi u mraku svoga uma, može biti svjestan i vidjeti svjetlost?

Vaš visoko intelektualni savjet vrlo niske emocionalne inteligencije "da se samo opustim, pa pokušam naprosto voljeti sebe" je previše, zapravo tragično blesav. Odaje vas i prokazuje do kosti. Ja sam u dnevniku vrlo jasno naveo da ljudi koji ne vole sebe, ne mogu voljeti nikoga drugog. Ljubav koju nikada u životu niste primili i niste iskusili, ne možete nikome dati. Tek primljena ljubav, nesputana, neograničena, prirodna, čini da se lažni ego ne razvije, ali takva ljubav je preduvjet da bi čovjek prihvatio sebe bez ikakvih osuda, optužbi i ograničenja. Dakle, samo bezuvjetna ljubav vam omogućava da volite sebe, poznajete i cjenite sebe.

Tek ljubav prema sebi se može preliti na sve i svakoga, ali i opustiti vas. Nema opuštanja na racionalan, uman način, jer, ponoviti ću vam, um je uvijek u kaosu, u žurbi, u gužvi, baš zato da ne bi dopustio emocijama da se smire. Mir uma ne postoji. Um nikada nije miran. Um je uvijek bolestan, konfliktan, dualan i to je njegovo prirodno stanje. Tek sa svjesnom ljubavlju prema sebi, čovjek je u stanju odgovoriti na pitanje : "Tko sam ja?" Ali, s tom ljubavlju, duboko spoznatom i ja bih rekao prosvijetljenom, sasvim je normalno da čovjek može voljeti sve druge. I što više voli sebe, to više voli druge, što sebe više daje, više ga ima. Zakon ljubavi je potpuno suprotan svim ekonomskim zakonima i zato ga ljudi ne razumiju i ne znaju primjeniti u životu.

Kakva opravdanja ja za sebe tražim, zaboga? Jeste li stvarno poludili? Dajte, ženo božja, odgovorite konkretno. Analizirajte moje riječi, objasnite svima gdje i kako ja to kardinalno griješim. Nemojte tu glumatati, a da ništa niste rekli. Pisao sam o tome kako jedno glupo pitanje, a takva su sva pitanja, otvara bar deset novih, ali pri tom ne dobiva se nikakav odgovor. Zašto to radite? Zato da bi stvari komplicirali i zajebavali? Nije vas to dostojno i ja vam ne vjerujem. Vaše ponašanje je djetinjasto i neinteligentno.

Kada se već producirate mudrom, dajte podijelite s nama vaša iskustva s ljubavlju, s opuštanjem, s opravdanjima i s drugim pojmovima o kojima je riječ. Dajte da usporedimo vaša razmišljanja s mojima, pa će publika ocjenjivati. Zašto vas je strah? Osporavate mene, a ne iznosite svoje mišljenje o temi? Kakvo je to sranje? Dajete savjete? A, hoćete li preuzeti odgovonost za te savjete? Jeste li savjete primjenili na sebi i kakve su vam rezultate dali? Ne možete vi na taj način ni guknuti, golubice moja, jer vi nemate čak ni mišljenje o svemu, a kamoli štogod više. Mišljenja se mijenjaju poput čarapa i nikoga ne obvezuju, pa čak ni vas. Vi mjenjate mišljenja kako vjetar zapuše.

Prepustiti se životu baš onakvom kakav jest- onako legere? A što mislite, da sam ja neodgovoran poput vas? Što znači prepustiti se? Odustati? Dopustiti da drugi misli za mene, a da ja živim tuđi život? A što mislite da je blaženstvo? Znate li što o tome? Znate li kako se život živi u blaženstvu, kada nema nikakvog otpora životu? Recite nam nešto o tome i ja ću vam na tu temu odgovoriti dnevnikom. Naravno, vi se možete prepustiti čemu god hoćete, ali ja sam svoj život uredio onako kako ja zaslužujem, a ne onako kako su mi drugi odredili. Meni ni jedan jedini božji dan nitko ne određuje ni koliko ću spavati, ni kada ću se dignuti, ni kada ću, koliko i što jesti, raditi, što ću misliti. A vi? Možete li vi svako jutro, cijeli život, prvih par sati rano ujutro boraviti na vlastitoj plaži ispod kuće, pričati sami sa sobom, s vašim Bogom, s morem?
Možete li doslovce cijeli dan biti sa svojim unucima, a da vam ne bude ni teško ni dosadno?

Ne budite ludi. Vi nikada niste bili živi i vrlo vjerojatno nikada nećete ni biti. Vi ste svoj život žrtvovali kretenskim idejama, posuđenim idejama koje uopće nisu vaše. Ali ste ih slijepo, bez razmišljanja slijedili. Rekli su vam da morate raditi. Nema ružnije stvari na svijetu od posla. Čak ni opravdanje da je raditi nužno ne mijenja stvar- luđak je svatko tko se ubija od posla.
Takvo žrtvovanje je potpuno besmisleno. Vi svoj navodni život, vrijeđajući rgzistenciju i Boga, uništite žrtvujući se za svoju djecu. Vrlo plemenito. Vaša djeca, imitirajući vas i vaše žrtvovanje, žrtvovati će se za svoju djecu, a vaše unuke. Svaka čast! I to tako traje odkad je svijeta. Pet, deset a možda i više tisuća godina. Sada mi odgovorite:Kako je moguće da se tisućama godina milijarde ljudi žrtvuju za bolju budućnost svoje djece, a ta budućnost nikako da svane? Kakav rezultat daje žrtvovanje? Kakav rezultat daje odricanje?

Život se ne živi žrtvovanjem, nego življenjem. Živi se i uživa samo onaj život koji se iscjedi do zadnje kapi soka. Nije život patnja, žrtvovanje i mizerija svake vrste. Tu nema života. Tko uživa život žrtvujući se? Tko tu živi? Život je krajnja sebičnost. Onaj tko nije sebičan i tko ne zna uživati život u svoj svojoj raskoši, ne može naučiti svoju djecu da žive svoj život, nego da se žrtvuju za svoju djecu. Time idioti uništavaju svoju sadašnjost i budućnost djece. Generacije luđaka, mazohista i sadista tisućama godina rade istu svinjariju i sebi i čovječanstvu i nikako da se opamete. I onda utrčite vi sa svojim sranjima od savjeta- prepusti se, opusti se- život je lijep. Je li? A zašto ste se vi žrtvovali i odricali, kada ste se mogli opustiti, prepustiti i uživati? A zašto se ja nikada u životu nisam žrtvovao ili osjećao žrtvom? Zato, Foma, što sam cijeli život opušteno i bez ikakve kalkulacije živio svoj život, uživao, igrao se i smijao, kako sa sobom, tako i s drugima. Što sam se ja više zabavljao, moji rezultati su bili kvalitetniji. Svaki trenutak sam koristio do maksimuma, ali čim bi prošao i postao prošlost, ja sam ga zaboravljao. Mene prošlost ne zanima, ne opterećuje. Moje greške iz prošlosti nisu izvor nekakvog mog kajanja, nego mudrosti.

Nevjerojatni ste? Gotovo da ne mogu povjerovati kolika količina sljepila vas drži. Ja nemam nikakav značaj, ne pripisujem sebi apsolutno nikakav značaj i to je razlog što ja nemam "ego". Mene ništa ne može povrijediti, jer me nema tko braniti- nema "ega" koji bi se osjećao povrijeđenim ili uvrijeđenim. Mene ništa ne može iznenaditi ili uznemiriti- nema "ega" koji bi reagirao panično i uznemireno. Ja sam, blažen i ispunjen ljubavlju spreman na sve, osim na nasilje. Ali to ne znači da sam ja ono što vi zovete JA. Moje "ja", je isto kao i kod bilo koga drugoga, nešto vječno i nepromjenjivo, a ne smrtno i prolazno. Zato kod mene nema "ćoškova" koji bi me mogli uništiti. Samo, vaša uobrazilja vam ne da da shvatite bitnu stvar- dok ne spoznate tko ste vi, što je vaše vječno "ja", nećete znati tko ste i nećete znati što znači voljeti sebe i druge.

Vaša tragedija je što cijeli život bježite od sebe. Žurite, mahnitate, nemate vremena, stresno i frustrirano živite a sve samo zato da bi što dalje pobjegli od sebe. Ne želite se suočiti sama sa sobom. Problem je samo u tome što se od sebe ne može pobjeći. I vi ispravno osjećate da će doći trenutak suočenja, ali ga vi panično želite odgoditi što duže. Taj strah u kojem živite, a obično ga nitko nije svjestan, čini da se ne možete opustiti. Jer u momentu kada se opustite, suočeni ste sami sa sobom. Izbjegavate se pogledati u zrcalo, jer znate da ono što vidite u zrcalu niste stvarni vi, nego lažno "ja"- vaš ego. A vi čak ne želite vidjeti svoje lice u ogledalu, jer ste toliko impresionirani svojim grijesima, osudama i mišljenjem drugih, da to nije prirodno.
Što vam je? Osvijestite se. Sjetite se kako ste kao dijete prihvaćali sebe potpuno idealno, savršeno; nije bilo samoosuđivanja ( samokritike kako se nekada to zvalo); nije bilo želje da se bude netko drugi. Zašto vi vjerujete da ste izgubili svoje "ja", kada je ono i dalje tu, jednako živo kakvo je bilo i u djetinjstvu? Ja vam uporno ponavljam da je svatko sposoban vratiti u život svoj potisnuti i prezren potencijal, ali to ne može napraviti nitko osim vas. Nemojte okretati pilu naopako- ja stalno tvrdim i dokazujem da su ljudi potencijalno sposobni u puno većoj mjeri nego mogu zamisliti, a vi mi podmećete da tvrdim kako nisu sposobni. Zašto to radite. Zato što možda ne razumijete razliku između potencijala i neiskorištenog potencijala?

Tko je glasao

hvala vam mnogo, ovako

hvala vam mnogo,

ovako dugacko pismo posveceno meni nisam procitala od kad su ljubavna pisma izasla iz mode..

blagodarim

:)

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Bože mili, čuda velikoga?

Bože mili, čuda velikoga? Zaista sam bio uvjeren da odgovaram Fomi!!! Pogledajte malo bolje! Mehanički sam oslovio vas, ali u komentaru se obraćam Fomi, a ne vama. Nevjerojatno je da ste vi kritiku kaotičnog uma Fome, shvatili kao ljubavno pismo vama, bavljenje vama i vašom nemoći u pameti. Nemoguće je tako nešto prihvatiti kao iskreno kajanje, jer bi to bila smrt vašeg "ega". Prema tome, shvatiti ću ovo o ljubavnom pismu kao ironiju, kao sarkazam, koji u svojoj podlozi imaju veliku tugu što u životu nikada ni od koga niste dobili stvarno ljubavno pismo. Evo, spreman sam ispraviti tu strašnu nepravdu, koju nitko, pa ni vi ne zaslužuje. Ali, nemojte me i ubuduće krivo razumjeti: po mojem shvaćanju, dobronamjerna kritika je najljepše ljubavno pismo podrške, koju uopće možete zamisliti.

U vezi ljubavnih pisama, po običaju, jako griješite. Ljubavna pisma nikada nisu bila u modi. Ono što vi doživljavate kao ljubavna pisma, su oduvijek bila vrlo prozirna prevara naivnih žrtava. To se stručno zove "davanje likadine". Višak ispraznih riječi, a manjak osjećaja i iskrenosti. Dok plijen ne zagrize udicu. Tada romansa završava. Završava zauvijek, jer se samo jednom može navući maska potentnog ljubavnika, a da se ne bude raskrinkan.

Treba shvatiti da je ovo vrijeme ljubavnih pisama, koja će tek sada, po prvi put, ući u modu. Kriza smisla je idealna prilika da se pišu ljubavna pisma. Djeci na primjer. Supruzima. Suprugama. Prijateljima, pa čak i poslodavcima. Nije li to daleko bolje i učinkovitije, nego se za sve njih žrtvovati i tako sjebati i svoj i njihov život? Malo iskrenosti, nepokvarene ljubavi i suosjećajnosti bi mnogo toga u trenu promijenilo. Zašto ne?

Tko je glasao

Šjor poveznik, opet van lipa

Šjor poveznik,

opet van lipa hvala, ali ne javijen se zbog tega.. nego samo da van recen..

likadina se baza ili zabacije..

ti strucnjak koji van je reka da se daje cini mi se bokun udriven mokron krpom, pazite se lipi moj..

i samo naprid, lip je dan

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Ups!

A ja samo bacila letimičan pogled, misleći da je to ljubavno pismo za tebe! A kad tamo: za mene!!!

I kaj sad? Jel' ga moram čitat?

:)))

Tko je glasao

Znate Foma, kako ratni avioni

Znate Foma, kako ratni avioni zavaravaju projektil upućen na njih? Izbacuju takozvane "mamce", koji zbune projektil. Vidite, vi ne možete mene zavarati, pa da izbacite ne znam koliko "mamaca". Pročitani ste!

Toliko ste se osramotili u ovoj raspravi, da više nikada retka nećete moći objaviti, a da sa strahom ne promislite hoću li vas ja uhvatiti na djelu. Diskvalificirali ste se zauvijek. Ne možete kriviti nikoga. Ako niste mogli guknut jednu jedinu riječ na temu dnevnika, to sve govori o vašim kapacitetima.Zato ste zaslužili da vas ponekad podsjetim na neodgovorena pitanja: "Što je ljubav?" i "Jeste li se riješili vašeg ega?"

A što se čitanja mojih gluposti tiče, više ne morate čitati. Zapamtiti ćete ih do kraja života, jer od njih nećete moći pobjeći. Žestoko sam vas uzdrmao. I moram priznati- namjerno, iako nisam išao do kraja.

Tko je glasao

Ne, mala, ne! Likadina je

Ne, mala, ne! Likadina je završno glađenje, zaglađivanje do besvjesti, vrlo fino brušenje. To je ono zadnje pituravanje, koje ispod sebe krije svu prljavštinu ljudske beskarakternosti. Kakva bi to likadina bila kada bi se bacala ili zabacivala? U ljubavnom smislu, likadina je završni udarac naivnoj žrtvi, ali na način da se ona ne može obraniti, jer je hipnotizirana.

O čemu je riječ, dočarati ću vam istinitom pričom. U Korčuli, poznatoj po čuvenoj drvenoj brodogradnji, prije dvadesetak godina, još je bio aktivan jedan stari brodograditelj. U svojoj garaži, proizvodio je male barke do pet metara dužine. Imao je i koristio jedan kalup, jedne šablone i po njima je radio serijski.

Međutim, kako je drvena brodogradnja izgubila atraktivnost, njemu je veliki problem bio nabaviti kvalitetno odgovarajuće drvo Snalazio se kako je znao i umio, ali kada bi naletio na nerješiv problem, nije se libio: pošao bi u šumu i odsjekao komad koji mu je oblikom odgovarao. Čim bi ga ubrao, ugradio bi ga, a da nije čekao da se prosuši.

Na kraju, kada bi s narudžbom bio gotov, uhvatila bi ga velika nervoza. Morao je što hitnije barku transportirati i isporučiti. Jednom prilikom došao je susjedu, koji je bio mali prijevoznik i molio ga da smjesta dođe pred njegovu garažu. Čovjek se malo začudio, jer se već polako smrkavalo. "Doći ću ujutro, di ćemo sad ići krcat barku. Di je priša!". "Ne razumiš ti ništa, Nado! Sad ili nikad! Ja večeras barku moram dobro pokrit tendama. Judi su kurbini sinovi. Ne smiju oni vidit moju barku, jer će me prijavit na porez. Ali ima tu još nešto, što ću ti reć kad se vratimo iz Stona!"

Iako su prvim trajektom prešli na Pelješac, do Stonske Luke se dobro razdanilo. Kada su stigli, na rivi se skupilo masa svijeta. Sve živo se okupilo oko TAM-ića. To je bio trenutak trijumfa starog meštra. Teatralno je zbacio tende s barke i počeo reklamirati svoj uradak: "Vidite judi! Vidite ovo čudo! Ovo je mobija! Mobija! Kakav Slovenijales? Kakvo Meblo? Mobija judi!" U tom samoreklamiranju i uzbuđenju mase, barka se iskrcala i naručitelj je barku platio.
Kako običaj nalaže, naručitelj, sav presretan, jer je barka bila tako fantastično ulickana, da se zaista imalo što gledati, pozove meštra i vozača u kuću na čašćenje- pršut, sir, vino. Vozač je jedva dočekao poziv, ali meštar nije htio ni čuti. Došlo je do malog sukoba među njima dvojicom. Meštar je i dalje galamio o mobiji, ali je ispod glasa i kroz zube, tjerao vozača da pobjegnu.. Na kraju je procijedio vozaču: "Kupit ću ti ja sendvić usput!".

Uglavnom, kada su pobjegli, vozač je upitao meštra: "Koji kurac nismo pošli na pršut? Di nam je priša? Ionako ćemo u Orebiću čekat trajekt ko mone!". Meštar mu odgovori: Moj Nado, kako si ti glup čovik! Da smo išli na pršut, barka bi se na ovome suncu pritvorila u propelu!!!! Ubi bi me čovik na mistu! Zato ni bilo druge, nego uteć. A sad, ko ga jebe? Sad mi more puvat! Mi nećemo njanci doć do Orebića, a drvo će učinit svoje!"

Tko je glasao

šjor poveznik, morate se

šjor poveznik,

morate se fokusirat.. nisto van ne gre zadnje vrime...

prvo ne znate kome ste pisali, a onda van se odma posli od likadine pricinjava treca ruka piture..

nisto su van ta pisma ka i taj kaic.. rascvitaju se cim ih niiko procita..

meni sve bacaje da je i njihov izvor prefriski pa mu fali bokun arije.. ili je previse na ariji pa se presusi... nisto od tega takvega svakako je.. valjalo bi pinkicu promislit..

sad bi van najradije vratila ljubaznost i lipo vas pozdravila sa

adio mali...

nego... moglo bi grubo ispast, pa vas radije pozdravijen

bonaca van bila, lipi moj sjor..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Tako sam vas dotukao

Tako sam vas dotukao fokusiranošću da ste ostali bez teksta. Ne računa se vaš mudrijaški izlet u kvazi poetiku. Ponovno činite istu grešku, pa je to izgleda loša navika- svojoj povrijeđenosti dajete tumačenja koja vas vode u nove zablude. Svjestan i prosvijetljen ja sam po definiciji fokusiran 24 sata, a da ne moram ulagati nikakav napor. Kako vi to mislite da mi ne ide, pa još zadnje vrijeme?

Ja ne moram znati kome odgovaram. Znate kako su nekada u SSSR-u rendgenski snimali pluća ljudima? Formirali bi red od stotinjak ljudi, okinuli jednu snimku, pa kome maća, kome ne. Ako je sjenu imao jedan, imali su je svi iza njega. Sasvim u redu je to, jer ako svi isto misle, isto jedu, govore, rade, pa i bolesti im moraju biti iste. Malo se tu može pogriješiti. Za razliku od okrutnih Rusa, ja sam ipak finiji. Iz vašeg reaktivnog govora, koji je svojstven svim ljudima u dubokom snu, ja točno mogu čuti vaše misli i vidjeti vašu dušu. Nepogrešivo.

Evo, vidite kako ste neoprezni i kako mi dajete municiju da vas upropastim. Nemate blage veze o ljubavi, a i poljoprivreda vam nešto šepa. Prvo, barka se nije rascvjetala, nego pošla na propelu. To je bitna razlika. Drugo, ako vi ostajete pri tvrdnji da se moja pisma rascjetaju kada ih netko pročita, onda- oprostite mi- ali ja nikada nisam dobio uvjerljivije priznanje za moje pisanje. Niste znali da je svako cvjetanje plod ljubavi i ljubavnog zanosa?

Kada već spominjete izvor, neću propustiti priliku da vas upozorim. Najveća zabluda jadnog ljudskog roda je u tome da se masovno vjeruje kako je pojedinac odvojen od vlastitog egzistencijalnog izvora. To uvjerenje čini da se ljudi cijeli svoj život osjećaju odsječeni od života, od izvora svog postojanja i potpuno nemoćni, umjesto da shvate svoju neraskidivu vezu s onim što oni smatraju svojim izvorom i iz njega crpe energiju i radost u nepresušnim količinama. Kada bi navodni vjernici, stvarno vjerovali u Boga, kao što se zaklinju, onda bi prvo vjerovali u svoju bliskost i povezanost s njim.

A što je blaženstvo, nego vječna bonaca?

Tko je glasao

Luna@ ljubavna pisma ovog

Luna@ ljubavna pisma ovog tipa, obično nalažu sudsku zabranu prilaženja

Tko je glasao

Nemoj se zanositi!

Možda je to samo zato jer se naglo promijenilo vrijeme..... Znaš da to ima snažno djelovanje! :))))))

Tko je glasao

Kome se, Foma , naglo

Kome se, Foma , naglo promijenilo vrijeme? Nesvjesnim ljudima, koji spavaju i koji pate zbog toga što spavaju? Nemoguće. Oni nisu svjesni promjene ničega, a kamoli vremena. Svijesni ljudi, probuđeni, svoju vremensku prognozu nose u sebi. Njima je vrijeme uvijek idealno i pravo. Naravno, ljudima ovisnima o okolnostima kao što je nagla promjena vremena, pad Vlade, afere, krize i slične pizdarije, nikakva promjena, pa ni vremena, ne može ni pomoći ni odmoći da ozdrave.

Odgovore, odgovore dajte, Foma, a ne plitkoumne komentare. Ili zašutite.

Tko je glasao

meni poveznik@ baca na Zlatka

meni poveznik@ baca na Zlatka Sudca

Zlatko, bogati jes' to ti?

Tko je glasao

Uf, napisao si

ono što ja već neko vrijeme osjećam da bi moglo biti..... No, držeći se načela da me ničiji identitet ovdje ne zanima, nisam to htjela napisati.....

(To bi, u stvari, MORAO biti dotični Sudac, zato jer DVA MESIJE u istoj epohi, i u istoj zemlji..... To naprosto ne ide! Bar jedan bi po definiciji morao biti lažnjak.....)

:)))

Tko je glasao

Loše osjećate, Foma! Kao što

Loše osjećate, Foma! Kao što pogrešno mislite! Lažnjak je Sudac, a dokaz je to što mu je njegova Crkva zabranila govoriti i propovijedati sramotne gluposti. Dakle, zna se tko je pravi mesija.

Tako je u Korčuli, jedan jadan čovjek tvrdio: "U tisuću godina rađa se jedan Antikrist, a ja sam imao nesreću da su se u mojoj kući, u pedeset godina, rodila tri: žena, kćer i sin!". I taman da mu čovjek ne povjeruje i da promisli kako mora da je Antikrist bio sam, kada se pokazalo da je bio u pravu- događaji su pokazali da ništa nije izmislio. Neočekivano, ha?

Tko je glasao

Jedan od načina da shvatimo

(i izmjerimo) "ego" (a o tome se govori već i u naslovu dnevnika, zar ne?), jest taj da izbrojimo rečenice s osobnom zamjenicom "ja"! Sasvim jednostavno i sasvim dovoljno!

:)))))

Tko je glasao

Foma, ponovno vas molim-

Foma, ponovno vas molim- odgovorite svima zašto ne razumijete razliku između "ega" i "ja". Kada shvatite razliku ( bolje rečeno- ako) onda ćemo se brzo složiti da u dnevniku s temom ljubavi i ega, svaka rečenica mora započeti s riječju "ego" ili "ja". Ne postoji druga mogućnost, jer ako hoćete nešto suvislo reći i objasniti, onda se morate služiti pojmovima koje objašnjavate i tako nešto blage veze nema s egom autora. Samo kokoš bi "ja" u ovom kontekstu mogla shvatiti da je riječ o mom "egu".

Ja se izražavam na vašem jeziku, jeziku riječi i vrlo oprezno koristim svoj jezik vrijednosti, kako bi vas prilagodio njemu. Dakle, ja zasad koristim vaše riječi, da bih vas postepeno naučio jeziku vrijednosti i tako preveo poeziju postojanja, svijesnosti i prosvijetljenosti, na nov, drugačiji jezik od jezika riječi. Vaše riječi i pojmovi su bezvrijedni. Njima se apsolutno ništa ne može reći. One su mrtve. Istina i život se ne mogu staviti u riječi.

Kada već hoćete, evo vam malo materijala za razbibrigu. Ovoga trena, dok vam ovo pišem, ispred sebe gledam kroz prozor jedno drvo. Čarobno lijepo drvo. Molim vas da nam svima objasnite kakvo drvo ja gledam, koliko je , koje je to drvo, kakvih je boja (noć je pa boje možete zanemariti). Dajte molim vas, opišite mi to drvo, kako bih ja mogao shvatiti što gledam.

Tko je glasao

Demonstracija dotičnog

(mislim: ega!), toliko je zanimljiva i fascinantna da to nijedan psihijatar ne bi odbio tretirati! :))

Tko je glasao

Kako ste lijepo pogodili?

Kako ste lijepo pogodili? Točno je- ni jedan psihijatar u Hrvatskoj ne bi odbio liječiti zdravog čovjeka. Ništa drugo i ne rade, jer nikada ni jednog čovjeka ni jedan psihijatar nije izliječio od navodnih bolesti. Razloge je vrlo jednostavan- liječe nešto čega nema!

Naravno, ne očekujem ja da vi vjerujete bolesnom čovjeku. Ali, provjerite sami: upitajte bilo kojeg psihijatra koliko je u karijeri izliječio pacijenata i od zaprepaštenja će mu ispasti donja vilica. Naravno, nije izliječio nikoga, ali će vas pilati "poboljšanjem života mnogima".

A ne bi bilo loše da malo pročitate nešto o tom problemu zločinačkog i šarlatanskog odnosa psihijatara prema ljudima. Preporučio bih vam Fokusiranje od Gendlina i Realitetna terapija u primjeni Wiliama Glaserra. Pa se onda možete s njima zajebavati kako su glupi i blesavi.

Naši psihijatri, nemaju pojma o ovome što sam ja pisao u dnevniku. Mrtve veze o tome nemaju, pa im je stopa samoubojstava dvostruko veća nego kod ostalog stanovništva. Znate zašto? U raskolu su savjesti- čine zločine protiv čovječnosti, a ne razumiju sebe. Poput vas bježe od sebe! A nije li to ludo?

Tko je glasao

ka s pametnim čovikom

povezniče,
lijepo je što si jedinstven, neponovljiv i poseban
dobro je što hoćeš biti slobodan
lijepo je i dobro da misliš i govoriš svojim riječima, svojim jezikom
uopće, užitak je vidjeti kako uživaš u pisanju
i odgovaranju na komentare
štulić je preveo ilijadu
ti bi mogao i više
ima u tebi neka vrsta uporne genijalnosti

da ti je u današnjem svijetu naći kakvog mrskog neoliberalnog književnog ili net agenta
moglo bi se to što iz tebe vrije spakovati, prodavati i dobro zaraditi
da se uključiš u kakvu sektu brzo bi napredovao
da si malo mlađi, poduzetniji, mogao bi osnovati vlastitu
scientologija nešto posrće
da govoriš engleski kao materinji jezik ne bi ti bilo kraja, only sky is the limit

poštujem tvoje poštovanje prema umijeću
nisi rođen da na tome zaradiš milijune
a imaš sposobnosti, veće od onih švercera pouzećem iz nove gradiške
i preko tog poštovanje prema nekomercijalnoj upotrebi riječi, misli i rečenice
vezan si za nas na pollitici i naše komentare

ako išta mogu dodati
neme razloga da vrijeđaš, kad te netko ne prihvati i ne pohvali
velika je odgovornost biti učitelj
tebi fali malo
ali ipak fali

ipak uvijek razgovaraš sam sa sobom

luka

Tko je glasao

Veliki mi je izazov i

Veliki mi je izazov i zadovoljstvo odgovoriti na ovakve komentare, prožete priznanjem i blagim, čak i mudrim sarkazmom. Ne zato što me oduševljava priznanje ili ljuti sarkazam, nego zato što mi trebaju ovakve odskočne daske za svrhu kojom se bavim.

Vidite, generalno i logično razmatrajući vaš komentar, moram vam reći jednu vrlo jednostavnu istinu. Misleći da opisujete i ocjenjujete mene, vi ste genijalno opisali - sebe. Ne može biti drugačije! Uvijek, izražavajući se o drugima, mi govorimo o sebi, svojim stavovima, manama slabostima! Nemojte se oko toga dati zavarati. Vaš um, racio, zdrav um se umiješao i misli što misli, ali je u zabludi. Ni jednu riječ vi ne možete reći o bilo kome, a da ona bude istinita. Kada govorite o drugima? Onda kada ne poznajete sebe.Netko od velikana ljudskog duha je rekao: "Sve što kažete o meni, sa mnom nema veze. Nemam ništa s tim!".

Zbog ovoga, vi ste blago sarkastični prema sebi, jer u ono što navodno pišete o meni, niste potpuno sigurni ni uvjereni. Odatle blaga zbunjenost. Odatle zamjena teza- umjesto o temi, vi ste se uhvatili mene! A zašto? Zar sam ja važan, vama ili bilo kome drugome? Naravno da nisam. Ja sam sebe ne doživljavam važnim, pa zašto bi vi? Ne bi li bilo bolje da ste preko teme, pa makar i ciljano došli do mene?

Ovo me podsjetilo na priču kako je umišljeni Napoleon došao kod psihijatra, s molbom da mu pomogne. Bio je strašno zabrinut što je poslao trupe na Moskvu, a ide oštra zima. Ne zna kako će stvar završiti. Budala od psihijatra, impresioniran što pred sobom ima makar umišljenog Napoleona, oblijeće oko njega, umiruje ga i svako malo oslovljava s "care", "ekselencijo", "gospodaru", dok je u sebi mislio: "Vidi kako mi dobro ide s ovom budalom". Ali, oboje se jednom moraju probuditi, zar ne? Pantomima ne može vječno trajati. Zar nije bilo stručnije, poštenije pa i ljudski odmah pacijentu reći istinu: "Nisi ti Napoleon Bonaparte. Ne budi lud. Skini tu krunu i ozdravit će duša tvoja".

A sada malo konkretniji odgovor po vašim navodima. "Ka s pametnim čovikom" bi trebalo značiti što? Ne bi li po smislu trebalo stajati "Ka s ludim čovikom", kakva je gornji primjer? Vidite li svoju zabludu? Da bi umirili pacijenta vi bi s njim razgovarali kao s pametnim, iako znate da je bar malo tuknut. Ali, svi su pametni, nema ludih i bolesnih. Kada to tvrdim ja nisam ciničan. Ja govorim iz uvjerenja i iz iskustva. Kako sam se ja to uvjerio? Vrlo lako, možete i vi.
Moj odnos prema drugome određuje kakav će taj drugi biti. Vidite ovaj, meni blizak primjer. Imam unuku koja je nedavno navršila pet godina. Dijete kao i svako drugo. Od prvog dana ja i jedini ja, s njom gradim odnos poštovanja. Dogovor je jednostavan: "Kada dida viče na mene, on me i onda poštuje i voli". Mala to svakome govori,kada je ljudi pitaju- "Sluša li te dida?". Naravno, vrijedi i obrnuto. Znajući koliko je djetetu osjećaj moći i sigurnosti važan, ja svoj položaj moći i veličine nikada ne zloupotrebljavam u odnosu na nju. Moj odnos uvažavanja i poštivanja daje nevjerojatne plodove. Dijete nije sputano strahom, nikakvim ograničenjima, ja se ne miješam u njeno odrastanje i odnos cvjeta. Nesputana, ona pruža dokaze da je genijalna, samo zato što je ja uvjeravam da je to istina.

Što ja ciljam s ovakvim odnosom? Da se dijete što više služi desnom stranom mozga i čeonim režnjem, a što manje reptilskim dijelom mozga. Naime, reptilski dio mozga je zadužen za reakcije preživljavanja, nagonskog održavanja života i obrane od opasnosti. Ego se hrani upravo suradnjom s reptilskim dijelom mozga. A ja mojoj curi ego želim razbiti.

Što se dogodi s djetetom, ako ja namjerno aktiviram njen ego? Njena reakcija straha je trenutno pretvori u potpuno nekontrolirano dijete. Ona je užasnuta mojim promijenjenim odnosom. Čim se vratim odnosu na koji je navikla, ona se smiri i ponovno je ono što ona stvarno jest. Ovo vrijedi za sve naše odnose i sve životne situacije.

Jedinstven, neponovljiv i poseban je svatko, pa to ne može biti ni lijepo ni grubo. Čim činjenici dodajete svoje tumačenje, ne samo da stvar pokvarite, nego pokazujete da je ne razumijete. Trebali bi više vjerovati svojoj posebnosti, a ne se navodno veseliti mojoj.

Ja ne želim biti slobodan. Ja jesam slobodan reći, misliti i raditi što god mi padne na pamet. Ja sam spontan i tako živim. To je sloboda, kada vas uopće nije briga što će drugi misliti o vama, što ćete imati ili što ćete raditi za sat vremena. Sloboda nije postignuće, već dar i da li ćemo se njom služiti ili ne, nije stvar ni okolnosti, ni događaja ni drugih ljudi. Cijeneći svoju slobodu, ja još više cijenim slobodu drugih.

Kod mojeg pisanja postoje dva problema kojih sam svjestan. Ja koristim jezik vrijednosti, koji malo tko razumije. To vam je isto kao da slušate strani jezik kojim vladate osrednje- mnoge riječi prepoznajete i mislite da razumijete, ali vam smisao rečenoga promiče, ne možete ga uhvatiti. Što je najgore, taj jezik je ograničen standardnim riječima, koje nisu moje, gramatikom, pravopisom i što ja znam čime sve ne. Tako da originalne misli i ideje ni na koji način ne možete prenijeti na papir, a da one vjerno dospiju do čitaoca. U tome možete biti manje ili više uspješni, ali je to daleko od uživanja u pisanju. Meni je često muka pisati, pa ne rijetko prešutim, jer mi se pisanje čini besmislenim. Istina se ne može napisati i staviti u riječi, pa mi se stoga pisanje čini bezveznim poslom. Uostalom, riječima se nikada ništa nije postiglo ili nešto promijenilo. U tom smislu, ja knjige volim čitati, ali ih ne cijenim ni kao izvor znanja ni kao potencijal za promjenu.

Drugi problem je što ja jezikom vrijednosti ne mogu nikako drugima objasniti moje originalne ideje. Jezik stran, a ideje u najmanju ruku neobične. Moje ideje nisu plod učenja, prepisivanja od drugih, nego jedan prirodan osjećaj za stvari. Znanje kojim raspolažem nije posuđeno znanje od bilo koga drugoga i to nije znanje koje ja imam. Ja to znanje osjećam i ono je jednako u meni kao i u svakom drugom. Možda je razlika u tome , što ja to znanje prepoznajem intuitivno, dok u drugih stoji začahureno. Mislim da je to razlog što je potencijal milijardi ljudi prije nas pokopan zajedno s njima- nisu prepoznali i iskoristili unutarnje blago. Osim toga, drvo znanja je još od Adama i Eve zabranjeno i prokazano kao štetno. To nije slučajno, jer znanje ne prethodi mudrosti. Obrnuto je- s mudrošću dolazi i znanje. A najveća mudrost je shvatiti da samo odbacivanjem manipulativnog znanja možemo postati svijesni i prosvijetljeni.

Znam da se ljudi zanose lijepim, atraktivnim pisanjem i da se vole zabaviti na taj način. Ja ovdje nisam iz užitka i zabave. Ja nikoga ne želim zabavljati. Nije uopće problem pretvoriti se u klauna i komercijalizirati pisanje i ideje. To vjerojatno nitko drugi ne bi bolje napravio nego ja, ali to nije smisao mojih nastojanja. Možda će se činiti bahatim i nerazumnim da se ja ne želim baviti tako nečim. Puno je razloga. Prvo, knjiga više nije jedini izvor znanja, kao nekada, a drugo, moderne tehnologije su je pregazile. Treće, knjiga se sve rjeđe kupuje, pa za solidnu zaradu, trebalo bi pisati najbolje knjige ikada izdane i štampati ih diljem svijeta. Previše muke, za premalo koristi. Četvrto i najvažnije, ideja pisanja knjiga je presitna ideja u odnosu na ostale koje imam. Da samo realiziram ideju apsolutne sigurnosti u cestovnom prometu imao bi milijarde nečega, pa bi zarada od pisanja bila manja od džeparca. A vrijeme koje bi morao uložiti u pisanje, je na stotine puta veće od onog koje ću uložiti u puno originalniju ideju sigurnosti.

Ja uopće ne sumnjam da ću jednoga dana morati predati svoje znanje i iskustvo slijedećim generacijama, ali to neće biti putem pisanja, već video uradaka. Lakše je, brže i atraktivnije te dostupnije širokom krugu ljudi, ako već ne svima.

Iz sličnih razloga, nikakve religije, ideologije, filozofije i sekte me ne zanimaju. Štoviše, prezirem takve kolektivističke gluposti, koje su ponižavajuće za prirodnu ideju individualizma i ljudskih sloboda. Meni je strana svaka slutnja na ropski odnos i položaj čovjeka, pa bi sam sebi bio tragično smiješan, kada bih imao vlastitu sektu. Stvarno bih se zabrinuo kada bi me idioti počeli slijediti i slaviti. Točno bih znao da će me vrlo brzo kamenovati i raspečiti kao zadnjeg razbojnika. Ne bih se zabrinuo za sebe nego za njih. Priznajem, bila bi to strašna greška i morao bih što prije otkriti u čemu sam pogriješio.

Moje poimanje liderstva je potpuno drugačije od uobičajenog. Prisiljen sam, kad god govorim o liderstvu, služiti se šablonskim značenjima tog pojma. Kada kažem da sam ja mesija i spasitelj, to nema veze s uobičajenim shvaćanjima, jer ja ne mislim postati vođa, kojega će ljudi slijediti. Ne, ni slučajno. Ja mislim osposobiti pojedinca da može voditi sama sebe kroz život, da postane sam sebi lider. Nitko drugi to ne može odraditi bolje od njega samog. Za mene voditi ljude ne znači stati na čelo kolone i vući budale za sobom. Liderstvo je način da se ljude osposobi i nadahnjuje u pronalaženju duhovnog i materijalnog bogatstva, zdravog i sigurnog života, kako bi sami, bez ičije pomoći, mogli postići vrijedne ciljeve, razumijevanjem i življenjem vodstva utemeljenog na prirodnim načelima.

Jedna od stvari koje me čekaju u skoroj budućnosti je savršeno savladati engleski jezik. Znam da mi trebaju dva mjeseca intenzivnog učenja u Londonu, Richmond. Ako sam mogao na engleskom objasniti tako nešto kao što je apsolutna sigurnost u prometu, i ako su me englezi i amerikanci mogli dovoljno razumjeti da ideju objeručke prihvate, onda mi ne fali puno, zar ne?

Moje poštovanje i zahvalnost prema životu su toliki da se u bujici prelijevaju na sve i svakoga.
Ja razumijem sve i kako bih mogao omalovažavati i vrijeđati bilo što i bilo koga? Kada u raspravi nekoga pošaljem u MP3, onda to nije zato što ga želim uvrijediti ili što sam ljut što me ne prihvaća, nego zato što mu ne vjerujem da je glup u mjeri u kojoj se takvim predstavlja. Ne vjerujem mu i gotovo! Nema glupih i ja za to imam dokaze. A onda mi netko uporno pokušava dokazati da je glup i oduzima mi dragocjeno vrijeme.To je užas. To je vrijeđanje zdrave pameti.
Što je najgore, ljudi to rade iz muke, iz očaja, jer ne priznaju da sam ih pogodio tamo gdje su najranjiviji. Šokirani su, frustrirani, zapanjeni izrečenim istinama i činjenicama, ali nemaju hrabrosti to priznati. Htjeli bi svoju patnju i nesreću sakriti od drugih, pa i na način da se prave ludima: kako sakriti od onoga koji je patio na isti način? Paradoksalno je to da me se proglašava uvredljivim, dok jedino ja mogu osjećati suosjećanje i razumijevanje za te nesretne ljude. Jedino ja im mogu oprostiti, a oni me pljuvaju. Čudno, zar ne?

Ja nisam učitelj i ne mislim biti učitelj. Ja sam učitelj učitelja. I to učitelj učitelja koji zna postići da učitelji s kojima radi postanu bolji od njega samog. Ta pozicija nije ni odgovornost ni dužnost, pa ni posao, već iskrena i neiskvarena ljubav. Nema veće ljubavi od te.

Tko je glasao

dijalog

to je sama srž promjene svijesti

Tko je glasao

Brojček, dijalog ne može

Brojček, dijalog ne može mijenjati svijest. Svijest se uopće ne može mijenjati. Ili je imate ili nemate, ali je mijenjati ne možete. Jednom svjestan- uvijek svjestan. Ja znam da samo jedan kratki bljesak svjesnosti, mijenja čovjeka zauvijek- više ne može natrag u mrak. I to je fantastično iskustvo koje mijenja sve i u vama i u vašoj okolini. Svijest nije ni znanje ni mudrost. Ona je nešto puno više čak i od života i od čovjeka samog. Ona nadilazi sve i na nivou je, neobavezno rečeno, Beskonačne Inteligencije, koja vlada svijetom.

To što ljudi vole komplicirati, što ne priznaju postojanje Prirode i njenih načela, ne znači da Beskonačna Inteligencija ne postoji i da ne djeluje univerzalno.

Tko je glasao

Ljubav i ego

Ljubav je razmjena, davanje i primanje, slušanje, osjećanje, razumijevanje ....ukratko: Dijalog
Ego(u pretjeranom nastupu) je samoplasiranje, nemoć da se čuje drugog, strah u samoj biti

Dijalog je kultura koja se uči, dijete traži dijalog, komunikaciju .... odrasli pomalo gube osjećaje, potrebu za dijalogom, postaju sve stariji često škrtiji, zločestiji - izbječi tim zamkama u budućim laverima je valjda umijeća življenja - a to primjeti svatko tko se okrene oko sebe, naročito tko pogleda što ostavlje iza sebe

Tko je glasao

Ego je izmislio Freud.

Ego je izmislio Freud. Genijalac koji je ovim, ali i sirim izmisljanjem naziva postigao vlastitu besmrtnost za vijekove, ali je do te mjere zbunio svoje potomke da je to za plakanje. Zato i jest nuzno prerasti Freuda, ali je zbog spomenute dovitljivosti to jako jako tesko.
Bez obzira na visesturka znacenja rijeci koja se izvode iz rijeci ego, ego u korjenu nije negativan karakter.
S tim u svezi nevidena je kolicina neznanja s kojom se ljudi usude o ovome lupetati bez ikakvog osjecaja srama ili nelagode, ali za mene je to usprkos zamjerkama koje iznosim izrazito pozitivna cinjenica kojom sam odusevljen. Ona je prije svega dokaz dostignute slobode i velikih mogucnosti da se takvo sto izrazava.

Tko je glasao

Ego nije nitko izmislio. On

Ego nije nitko izmislio. On je tu odkad je svijeta i vijeka. Ego je činjenica, koja destruktivno utječe na ljudski život. Ja se u dnevniku nisam rukovodio Freudom ili drugim utemeljivačima moderne psihologije, jer nikada nisam čitao njihove radove, niti znam njihove teorije. Međutim znam da je naučno dokazano da su ti vrijedni ljudi, poput Freuda, Nitzschea, Junga i drugih u mnogim svojim postavkama bili u zabludi. Tako su liječili bolesti koje uopće ne postoje, a u isto vrijeme, sami sebi nisu bili u stanju pomoći na psihološkom planu. Kako su mogli pomagati drugima, kada nisu poznavali sebe?

Ego nije karakter. Sam po sebi nije ni dobar ni loš. Kako djeluje i kako zavara ljudski um, ovisi o mnogim okolnostima, ali u osnovi je nevjerojatno destruktivan. To je lažno "ja", koje sprečava spoznaju stvarnog "ja". Zbog djelovanja ega, gotovo da ne postoji čovjek koji bi pogodio odgovor na pitanje: " Tko si ti?" Jedini, donekle ispravan odgovor, uopćen odgovor bi mogao biti "ljudsko biće". Svi ostali odgovori, koje obično ljudi daju su: "Ja sam osoba!". Nije točno. "Ja sam ime i prezime!". Nije točno. "Ja sam inženjer!". Nije točno. Ima još puno takvih bisera, ali je činjenica da se ljudi poistovjete sa svojim etiketama do te mjere, da nikada u životu ne otkriju svoj jedinstveni identitet. Ego to ne dopušta, jer bi to bila njegova smrt. Ego bi bio uništen, kada bi stvarni identitet čovjeka izbio na površinu. Jer čovjek je nešto vječno i neprolazno, dok su etikete, navezivanja, prolazna pojava. Čovjek može promijeniti ime i prezime, ali se stvarno "ja" neće promijeniti. Zanimanje se može promijeniti, a da se "ja" ni malo ne mijenja. Koncept osobe se ne može primjeniti na istinsko "ja", jer ni jedan čovjek nije osoba, osim ako to svjesno ne prihvati.

Razumijem vašu zabrinutost za sram ili neugodu neznalica koji lupetaju gluposti,. Međutim, nije problem u znanju, neznalicama i općenito mentalnim problemima čovjeka, nego u problemima duhovnosti i svijesnosti. Ako znate da je u ljudskoj povijesti bilo svega nekoliko svijesnih, probuđenih ljudi, koji su bili prosvijetljeni, tko su onda neznalice i tko bi se to trebao sramiti?

Ne trebate biti oduševljeni dostignutom slobodom i mogućnosti izražavanja. Sloboda i mogućnosti su oduvijek tu. One se ne dostižu, nego koriste ili ne koriste. Ovisi o sposobnostima, ali ne ovise o dopuštenjima ili oduševljenjima.

Tko je glasao

Ego nije nitko izmislio. On

Ego nije nitko izmislio. On je tu odkad je svijeta i vijeka. Ego je činjenica, koja destruktivno utječe na ljudski život. poveznice, eto toliko je velik bio Freud. Istovremeno i tako poguban s obzirom na nase intelektualne navike i sklonosti (da ih sad ne spominjem).
Freud je naprosto genij, ali kao i mnoge druge i bas zato treba ga prerasti. Medutim, lik je osobit jer je ostavio tako snazne pojmove i tako nerazmrisvu mrezu pojmova iz koje se do dan danas nismo izmigoljili i necemo zadugo. Poslije njega sve do danasnjih dana bilo je najmanje podjednakih genijalaca, ali cemo ih tesko preopznati i povezati u govoru sa nekim posebnim umotvorinama kao sto cemo to sa Freudom.

Poveznice ego kao pojam nije postojalo prije Freuda. Id, superego, libido, sekusalna energija, eros, tanatos, ... sve odreda rijeci koje je uveo Freud. Da to je samo jedan od (u to vrijeme genijalnih) pokusaja da se objasni covjek, sa nekoliko revolucionarno vaznih posljedica koje su aktualne i dan danas (i vjerojatno jos dugo). Mozda je to nekom razocaravajuce, ali u tome i jest car znanosti i znanstvenog.

Nerazmrisva mreza pojmova koje je ostavio Freud jest od ega pa sve do libida i seksualne energije. Svi ovi pojmovi u Freudovoj izvornoj teoriji imaju posve drugo znacenje nego sto imaju vecini u obicnom govoru. Ego izaziva vecinu zbrke. Libido i seksualna energija mozda jos i vise.

Tko je glasao

@obaladaleka, ovo o čemu vi

@obaladaleka, ovo o čemu vi pišete gotovo da uopće nema veze s onim što pišem ja. Tako da bi mi bilo drago da se razumijemo. Ja ću detaljno odgovoriti na vaš komentar i odgovor ću iskoristiti za svoje ciljeve, ne umanjujući vaša razmišljanja.

Mislim da se možemo složiti da je Freud bio veliki znanstvenik svojeg doba. Isto tako, znanost je i njega i brojne druge prerasla. To je prirodno, jer ono što se znalo onda, nije dovoljno danas.Freud je, poput ostalih velikana ostavio nasljedstvo, koje se temeljito proučavalo, na kojemu su se gradile i padale karijere. Ne znam zašto bi njegovo nasljedstvo bilo pogubno? Snažni pojmovi i mreža pojmova su podložni kritici, provjeravanju, pa ne mislim da bi čak i laiku bilo teško izabrati, uvjetno rečeno, istinu. Između Freudovih pojmova i mreža i najnovijih znanstvenih otkrića, nije filozofija izabrati ispravnije pojmove i teorije.

Koliko god Freud imao brojnih zabluda i pogrešnih objašnjenja, on ne može biti poguban ni zbog toga, jer je prvi krenuo putevima koji nisu bili prokrčeni. Bio je pionir, pa je njegovo nasljedstvo tim impresivnije. Pojave i procese koje je Freud otkrio, morao je i imenovati, zar ne? Samim tim, on nije, isto kao ni njegovi pojmovi, mogao stvoriti zbrku. To što ljudi u pravilu koriste pojmove, čije značenje ne razumiju, ili kojima pripisuju značenja koje oni nemaju, nije krivnja Freuda.

Razočaranje nije u sferi znanstvenog napretka, nego u jednoj drugoj činjenici. Kako je moguće da suvremena psihijatrija, koristeći se u dobroj mjeri Freudovom ostavštinom, uz sav napredak znanosti na tom polju, ne samo da nije riješila Freudovu zbrku o kojoj vi govorite, nego se i sama zapetljala u tako strahovitu zbrku, da je to nevjerojatno? Znate li da američki i kanadski psihoterapeuti svjetskog glasa i nositelji čak Nobelovih nagrada za medicinu tvrde da psihijatrija liječi bolesti koje ne postoje!!!!??? Dokazano je i to znanstveno, da je pristup psihijatara pacijentu kardinalno pogrešan, zbog čega psihijatrija nikada i nikome nije pomogla da ozdravi. Nije ni mogla, jer se liječilo nešto čega nema, a pri tom su se koristile pogrešne metode i navodni lijekovi. Ajde pokušajte stvar temeljito provjeriti, pa upitajte bilo kojeg psihijatra o čemu je riječ, imati ćete silnih neugodnosti. Možda će vas ubiti u bijesu, jer ga pitate za činjenicu koju krije kao zmija noge- nikada nikoga nije izliječio! Nije li to zbrka i katastrofa na kvadrat?

Nije Freud kriv što je zapadnjačka civilizacija bolesna i šizofrena. Njegovo učenje je shvaćeno kao opasno Crkvi i društvu. Njima nikako, ni danas, ne odgovara da ljudi upoznaju sebe, razumiju i cijene sebe, jer bi tako mogli pobjeći ispod religijske i nacionalne dogme. Zato zbrku nije izazvao Freud, nego prljavi interesi Crkve i društva. Pojmovi koje vi ističete- ego, libido, seksualna energija- i danas su u Crkvi tabu - tema. Zašto? Zašto je ovih dana Bozanić pobjesnio na zdravstveni odgoj u školama? Pa zato što zna da je s ionako slabašnim utjecajem Crkve u društvu zauvijek gotovo. Informiranjem i buđenjem čovječanstva gubi se mogućnost kontrole i utjecaja na ljudski um.. Sa svakom prevarom je gotovo. Sa svakom manipulacijom je gotovo. Zna to i društvo, znaju to ideologije, ali za razliku od Crkve, oni promjene uvode na kapaljku, kako bi i sebi i Crkvi kupili dodatno vrijeme, bonus vrijeme za svoje svinjarije.

Imate vrlo dojmljivu priču o posjeti Junga Indiji. Posjetio je Tadž Mahal, Kalkutu, Bombaj. Gdje god su ga ugostili, govorili su mu da treba posjetiti jednog svetog čovjeka na jugu Indije, koji je upoznao samog sebe. Jung se prestrašio od tog susreta i nije otišao. Po povratku doma, počeo je pisati ogorčeno protiv indijskog misticizma. U nekim svojim dnevnicima je zabilježio da se prepao susreta s čovjekom koji je upoznao sebe, jer "ja nisam ništa znao o sebi". Da bi umirio svoju nečistu savjest, u svojim djelima je počeo pisati gluposti- kako psihologije istočnjačkog i zapadnjačkog čovjeka nisu iste, kako kulture nisu iste, pa stoga neka se svak razvija na svoj način!!?? Najbolje da se jedni drugima ne miješaju u poslove!! Nevjerojatno! Samo, Jung se nikada nije upustio u objašnjavanje različitih psihologija.

Tko je glasao

Uopće je količina

gluposti, izrečena u ovom dnevniku - fascinantna!

Tko je glasao

Tako je, povikaše seljaci!

Tako je, povikaše seljaci! Ljudska glupost je krajnje fascinantna. Rekao je Einstan da su glupost i svemir dvije beskonačne veličine. Ali da za svemir nije siguran.

Kada smo se već složili, dajte Foma mrvicu napora, pa te fascinatne moje gluposti osporite s par vaših mudroserina. Ne mislim da bi to vama moglo biti teško. Fino, precizno, odmjereno i u par riječi, kako vi to uobičavate. Ako ništa, nađite neku moju kontradikciju, makar i manju, i onda me vehementno raskrikanjte.

Ukoliko ne možete ili nećete, onda zauvijek umuknite. Nemojte se neopotrebno sramotiti. Ako ste toliko blesavi da ne možete razumjeti ono što vrlo jednostavnim riječnikom i argumentacijom može razumjeti moja unuka od 5 godina, onda se bar nemojte dokazivati glupom.

Ako nemate argumenata za raspravljanje, onda zajebavajte supruga. Mene nećete ni uznemiriti ni omesti.

Tko je glasao

Znam da vas neću

(ni uznemiriti ni omesti)!

Dobro je što niste čitali radove ni toga, ni ovoga, ni onoga, ali znate da je znanstveno dokazano da su svi oni bili u zabludi!

Ne dajte se (uznemiravati ni ometati)!

Tko je glasao

Znati i biti svjestan nije

Znati i biti svjestan nije isto. Možete znati da me ne možete uznemiriti, ali niste svjesni da upravo to radite nesvjesno. Gore, odgovarajući Ljubu, odgovorio sam i na neke vaše zablude u načinu razmišljanja i zaključivanja. Da se ne bi ponavljao, citiram samog sebe, u vezi knjiga, čitanja, znanja i zabluda.

Drugi problem je što ja jezikom vrijednosti ne mogu nikako drugima objasniti moje originalne ideje. Jezik stran, a ideje u najmanju ruku neobične. Moje ideje nisu plod učenja, prepisivanja od drugih, nego jedan prirodan osjećaj za stvari. Znanje kojim raspolažem nije posuđeno znanje od bilo koga drugoga i to nije znanje koje ja imam. Ja to znanje osjećam i ono je jednako u meni kao i u svakom drugom. Možda je razlika u tome , što ja to znanje prepoznajem intuitivno, dok u drugih stoji začahureno. Mislim da je to razlog što je potencijal milijardi ljudi prije nas pokopan zajedno s njima- nisu prepoznali i iskoristili unutarnje blago. Osim toga, drvo znanja je još od Adama i Eve zabranjeno i prokazano kao štetno. To nije slučajno, jer znanje ne prethodi mudrosti. Obrnuto je- s mudrošću dolazi i znanje. A najveća mudrost je shvatiti da samo odbacivanjem manipulativnog znanja možemo postati svijesni i prosvijetljeni.

Capisci, cara mia? Nikada nisam u rukama imao ništa od Freuda, Junga i sličnih. Nisam nikada čitao Bibliju. "Šegrt Hlapić" i ono malo što sam pročitao je potvrdilo dobar osjećaj za ispravno. Recimo knjiga "Duhovna inteligencija", prva knjiga koja je progovorila o znanstvenom otkriću ljudske inteligencije, koja do prije desetak godina znanosti nije bila poznata, mi je rekla puno toga što ja cijeli život znam i nosim u sebi. Logično, odmah mi je bilo jasno da Freud, koji nije imao pojma, nije ni slutio da postoji duhovna inteligencija, nije mogao ispravno objasniti funkcioniranje ljudskog bića. Ali to ne znači da je Freud bio u svemu u zabludi ili da sam ja veći Freud od njega samog. Naprosto, noć je pametnija od jutra uvijek bila.

Tko je glasao

@poveznik

Stare, ali dobre knjige - Freud, Fromm: Zdravo društvo, Umijeće ljubavi....Ima na stotine i drugih autora, te novijih knjiga (Goleman: Emocionalna inteligencija, čak i MIra Krizmanić i Žuži Jelinek)

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Niste pogodili, Ljubo. Ima

Niste pogodili, Ljubo. Ima masa knjiga i autora na temu koju sam ja otvorio, ali u knjigama nije istina. Istina se ne može staviti u riječi i knjige. Znate li da 80 % napisanog, čim se stavi na papir je izgubilo smisao i vrijednost? Znate li u kojim rokovima i postotcima čovjek zaboravlja pročitano?
Nemoguće je spoznati istinu iz knjiga. Istina se može spoznati samo iskustvom i prosvjetljenošću. Zato ja nikada ne kopiram bilo koga, već se služim svojim otkrićima i vlastitim životnim iskustvom kojega sam temeljito provjerio. Ja u knjigama,na internetu, CD materijalima samo nalazim potvrdu mojeg iskustva, ali ne i znanja. Ja nemam znanje, niti sam ikada išta naučio. Mudrost je odbaciti manipulativno znanje, a ne steći još znanja.

Stoga, kada vam nešto kažem, možete znati da je to originalno i istinito. Mnoge stvari koje sam otkrio nisam našao ni u jednoj od vrlo vrijednih knjiga. Nomalno da će netko s vlastitim životnim iskustvom osjetiti strah i odbojnost prema mojim riječima i mislima, jer nema moju svijest, moja saznanja, a nije ni provjeravao svoje životno iskustvo. Normalno, vaše "normalno" razmišljanje je ugroženo mojim , jer se vaše životno iskustvo u svemu protivi mome. Provjerite ga poput mene, pa ćete shvatiti u čemu je "štos".

Kada već spominjete autore i knjige, drago mi je da ste spomenuli Fromma. Cijenim ga, jer je bio vrlo pronicljiv promatrač i svjedok ljudskog ponašanja i društvenih obrazaca. Par njegovih kraćih radova sam pročitao, ali je zanimljivo da je taj čovjek šezdesetih godina, nekoliko ljetnih praznika proveo u mojoj kući na Korčuli, kada je s ostalim filozofima, sociolozima i psiholozima sudjelovao "Korčulanskoj filozofskoj školi Praxis". Inače, volio bih da pročitate knjigu Dane Zohar "Duhovna inteligencija", koja sasvim drugom argumentacijom i rječnikom, na naučnoj osnovi, govori o istim stvarima kao i ja. Govori puno dublje od mene, pa bi bilo zanimljivo vidjeti kako bi na nju reagirala Foma. Prestravila bi se.

Tko je glasao

prestravljenje

Foma se prestravi i nad granom s plodovima koji otpadaju, slaba ti je usporedba :)

Tko je glasao

A što bi bilo da upotrijebim

A što bi bilo da upotrijebim oštriju usporedbu ili argumentaciju? Pa Foma bi vjerojatno izvukla oba rivolvera i ucmekala me.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. VLASNIŠTVO od petarbosni4 komentara 0
  2. Preko ministra obrane Krstičevića, Plenković ruši „Inicijativu triju mora“ i K.G.Kitarović, jer smetaju njemačkim interesima od ppetra komentara 2
  3. Ukrasti Ubiti... hranu od aluzija komentara 0
  4. mene čovjeka spasi od aluzija komentara 1
  5. znanje za konkretni rad od aluzija komentara 0
  6. povjerovati NE moramo od aluzija komentara 0
  7. ŠEFovi zastupnici vijećnici od aluzija komentara 3
  8. život u bogatstvu od aluzija komentara 0
  9. Zadnji je čas ili jako blizu njemu od lunoprof komentara 3
  10. laganini... neka jesi kakav jesi... ALI od aluzija komentara 3
  11. Dvije ravnopravne Hrvatske, antifašistička i „blajburška“ od Feniks komentara 1
  12. zaljubljen u tuđi ZAKLJUČAK od aluzija komentara 2
  13. život svoj živimo otuđeno od aluzija komentara 0
  14. kako živimo 24 sata od aluzija komentara 0
  15. Studiranje u Hrvatskoj od Voltron komentara 2
  16. Bandić i ustaše „izbosne“? – Ne, Račan, Milanović i SDP! od Feniks komentara 5
  17. Vrhunac stranačke prostitucije - koalicija HDZ-HNS od vkrsnik komentara 0
  18. Javno, jasno i otvoreno prokazano licemjerje aktualnih hrvatskih vlasti od Feniks komentara 16
  19. elitizam i proleterizam od aluzija komentara 0
  20. u ludnici jesam... lud nisam... od aluzija komentara 4
  21. lud nisam.. u ludnici jesam od aluzija komentara 0
  22. razumijevanjem majmuna razumjeti ŠEFA od aluzija komentara 0
  23. Globalno zagrijavanje od Zlatno doba kap... komentara 6
  24. Politika je kurva. od DeVeT komentara 2
  25. pederi i lezbe... spasitelji čovječanstva od aluzija komentara 0

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 0
  • Gostiju: 31

Novi korisnici

  • AlexD
  • Voltron
  • IMOTA MORLAK
  • pzbunj
  • Zbunj