Ljepota dvostrukog izvršenja/izdržavanja kazne

• Dnevnik PanonVU - Uto, 11/05/2010 - 16:31
• Glasujte
  13 Up Down
• Komentari 10 dodaj komentar

Ideje skupljene kroz komentare u privatiziranoj temi na ovim stranicama, u nedostatku pomoći ovlaštenog branitelja/odvjetnika, mogu mi potencijalno biti od neke pomoći, a neće vjerujem biti na-odmet ni blogerima/čitateljima koji još nisu imali bliskih susreta iživljavajuće vrste s političko-pravosudnim sustavom zemlje.

U prošlom sam dnevniku postavio presudu Vrhovnog suda RH, do koje je došlo nakon samostalnog, temeljem medijske pozornosti prošle jeseni iniciranog angažmana Glavnog državnog odvjetnika, proučavanja slučaja i upućivanja Prijedloga za zaštitom zakonitosti Vrhovnom sudu. Tada je Vrhovni sud ukinuo presude vukovarskog Općinskog i Županijskog suda iz dva kaznena predmeta, nalažući ponavljanje suđenja. Kao što je poznato, do gašenja vatre je došlo zbog spoznaje da je do odlaska u zatvor, možda i prvog takve vrste u Europi, ostalo samo dvadesetak dana i da je potrebna žurna reakcija najviših pravosudnih tijela.

No, Glavni državni odvjetnik je u tom paketu povlačenja predmeta/presuda iz vukovarskog suda radi proučavanja i žurne reakcije, povukao i proučavao i treću kaznenu presudu, koja je u najbitnijem dijelu glasila:

Temeljem članka 6, 50, 56, 67. stavak 1. i članka 201. stavak 2. Kaznenog zakona izriče se KAZNA ZATVORA u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, a temeljem članka 64 i 67. stavak 2. Kaznenog zakona primjenjuje se UVJETNA OSUDA i to tako da se izrečena kazna zatvora od 4 (četiri) mjeseca neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 1 (jedne) godine ne počini jedno ili više kaznenih djela.

Kako hitnosti zbog karaktera te presude nije bilo (uvjetna osuda), GDO je tek u prosincu pokrenuo prema Vrhovnom sudu Prijedlog za zaštitom zakonitosti, da bi Vrhovni sud prihvativši prijedlog GDO-a u siječnju ove godine donio presudu kojom ukida pravorijek vukovarskog višeg suda, a sve zbog povrede Zakona o kaznenom postupku, gdje je povreda u biti bila presuđivanje po starom zakonu, znači po zakonu koji se, kako je rečeno, ne može primijeniti. Naime, vukovarski drugostupanjski, županijski sud, morao je prema odredbama ZKP-a primjeniti odredbe najnovijeg, izmijenjenog Kaznenog zakona, koji je valjda po defaultu blaži za počinitelja, što ćemo vidjeti - i nije neko pravilo.

Pogledajmo sad taj slučaj na vremenskoj liniji:

Općinski sud donosi presudu 7. lipnja 2006 i kazna se definira s četiri mjeseca zatvora, na taj način što će se primijeniti uvjetna osuda s rokom kušnje od godinu dana, a uvjet je da u tom periodu kušnje ne bude novih kaznenih djela.

Laički pretpostavljam da je startna pozicija za promatranje tog roka kušnje u trenutku počinjenja kaznenog djela. Znači srpanj 2005. godine. Ili možda trenutak presude Općinskog suda? Ili možda tek trenutak pravomoćnosti nakon presude Županijskog? No, nebitno,...

Nakon žalbi na presudu Općinskog suda sastaje se žalbeno vijeće županijskog suda i 7. rujna 2007. potvrđuje presudu općinskog. Dakle od tog trena imamo pravomoćnost.

Pogledajmo sad kaznu. Ona je, znači, ponavljam, definirana na četiri mjeseca zatvora, ali i na način da će se primijeniti uvjetna osuda, te da se kazna neće izvršiti ako se ne prekrši uvjet iz uvjetne osude. Možemo li protekom godine dana od počinjenja djela (ili od nepravomoćne presude?, ili od pravomoćne presude?) reći da je kazna u stvari izvršena? Iliti da je osuđenik izdržao kaznu. I da je, budući nije bilo novih kaznenih djela u roku kušnje , ta kazna = nula dana zatvora. I da je taj slučaj završen! Da nakon izvršenja/izdržanja/odguljenja/isplate/odrađivanja kazne više nije moguće suditi okrivljeniku po drugi put u tom istom predmetu, ni po članku 11. ZKP-a (Nitko ne može biti ponovno suđen za djelo za koje je već bio suđen i za koje je donesena pravomoćna sudska odluka.), ni po općoj ljudskoj logici.

Eh, ali i nakon izvršenja kazne je očito moguće suditi još jednom. I praktički izvršiti dvije kazne.

Jer Glavni državni odvjetnik u prosincu 2009, dvije godine i tri mjeseca od pravomoćnosti presude (iliti četiri godine od kaznenog djela, iliti najmanje godinu dana od trenutka kad je kazna već izvršena) povlači taj kazneni predmet iz vukovarskog suda, uočava kršenje Kaznenog zakona i predlaže zaštitu zakonitosti, a onda Vrhovni sud, bez obzira što je kazna već izvršena/izdržana, nalaže vukovarskom sudu ponavljanje suđenja u
dijelu koji se odnosi baš na kaznu.

Nakon toga, prije petnestak dana, vukovarski županijski sud najjednostavnijom metodom, od oka (ili od đona), pretvara po svim kriterijima već izvršenu/izdržanu kaznu, dakle zatvorsku kaznu koja nije primijenjena jer nije prekršen uvjet iz uvjetne osude, dakle zatvorsku kaznu od nula dana - u novčanu kaznu od četrdeset dnevnica.

I što sad imamo?
Izgleda ostane samo ćakulanje na ovu temu. ZKP u ovakvom slučaju ne dozvoljava izvanredne lijekove poput izvanrednog preispitivanja pravomoćne presude, ne dozvoljava izvanredno ublažavanje kazne jer i za to treba ispuniti neke nemoguće uvjete, ne dozvoljava novi zahtjev za zaštitu zakonitosti jer bez obzira što su ovu zadnju presudu sudili isti suci koji su sudili i prije rušenja im presude od strane Vrhovnog suda - uočena teža povreda ZKP-a ne spada u "kršenja temeljnih ljudskih prava i sloboda", čak ni obnova kaznenog postupka nije moguća podastiranjem samo ovih dviju komponenti (sudili isti suci nakon rušenja presude od strane Vrhovnog suda, suđeno dva puta, kazna će biti izdržana/izvršena dva puta)...

Molim za komentare!

(Da ne propadne, iako nakon par dana uočavam da nemam osnove, plasiram dokument neposlanog Zahtjeva za izvanredno preispitivanje presude. Možda stvori neku novu ideju.)

Prilog: Presuda Županijskog suda u Vukovaru, 27. travnja 2010

• Dnevnik PanonVU - Uto, 11/05/2010 - 16:31
  
• Komentari 10
• 2483 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar