pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U četvrtak 12. lipnja, Irci kao jedini narod u EU izlaze na referendum kako bi odlučili o ZA ili PROTIV ratifikacije tkzv. Lisabonskog Ugovora. U svim ostalim zemljama članicama, političari, poučeni lošim iskustvom s pokušajem ratifikacije originalne verzije ovog dokumenta (tada zvanog Europski Ustav), kada su Francuzi i Nizozemci jasnim odbijanjem na referedumima srušili političarske planove, ovaj put su ratifikaciju predali u ruke nacionalnih parlamenata. Do sada je Ugovor ratificiran u 14 zemalja.

Irska izlazi na referendum iz ustavno-pravnih razloga, jer se svaki amandman na Ustav ( a to pristupanje Lisabonskom Ugovoru jest) mora potvrditi na referendumu. Mogućnost neuphjeha na ovome referendumu nije zabrinjavala irske političare, zbog općenito velike naklonosti irskog stanovništva prema EU. Ta naklonost nije bez razloga – Irska je zemlja koja je članstvom u EU najviše profitirala i kojoj je to članstvo donijelo relativno najveći prosperitet u kratom vremenskom razdoblju. Članstvom u EU Irska je od siromašne ruralne zemlje u 50im i 60im godinama, nakon učlanjenja u EU postala pravi ekonomski uspjeh. U Irsku se iz fondova EU od početka njegog članstva 1973 godine slilo netto oko 55 mlrd. EUR.

Medjutim, u posljednjih nekoliko mjeseci, otkada je započela intezivna javna debata o Lisabonskom Ugovoru u Irskoj, raspoloženje birača se je počelo mijenjati u smjeru sve slabije podrške Ugovoru. Taj proces je kulminirao u ovom posljednjem tjednu prije referenduma, kad su prema ispitivanjima javnog mnijenja zagovornici i protivnici Ugovora gotovo potpuno izjednačeni, a prema onome objavljenom u Irish Timesu u petak, protivnici Ugovora su čak u prednosti.

Kako se je to moglo dogoditi? Neki analitičari tvrde da je na snazi Murphyjev zakon, tj. da je sve što moglo krenuti loše ispalo loše. Kampanja pristalica Ugovora bila je mlaka, nedostajalo je oduševljenja i načinjeno je mnogo neoprostivih grešaka. Najveća je greška bila to što političari nisu uspjeli prenijeti poruku glasačima zašto je Lisabonski ugovor zapravo potreban Irskoj. Govorilo se u općim crtama o efikasnosti EU, ali se je propustilo naglasti neke važne konkretne koristi. Npr. pitanje sigurnosti opskbe energijom. Irska je energetski siromašna, i nalazi se na kraju europskog sustava snabdjevanja. Kao takva, Irska ovisi o zajedničkoj europskoj politici sigurnosti energetskog snabdijevanja, pa u tome smislu odbijanje europske suradnje ispada sasvim kontraproduktivno.

Najveći adut protivničke strane bio je zapravo irski ministar za europske integracije, koji je pokazao elementarno neznanje u nekim ključnim pitanjima i svojim omalovažavajućim stilom zacementirao sliku o arogantnim EU političarima i o tome da čak i najodgovorniji političari ne poznaju činjenice o čemu se zapravo odlučuje. Manje eksponirani polički aktivisti su frustrirai jer zbog nerazmjevanja supstance traktata nisu mogli primjeniti najsigurniju metodu kampanje – obilazak birača u njihovim domovima i pridobivanje neoborivim činjenicama.

Ali i vanjski faktori su djelovali negativno, kao npr. prijeteća recesija, kometari nekih političara o niskom irskom porezu na dobit, itd.

Sve političke stranke u Irskoj, osim IRAine političke grane Sinn Fein, službeno su se izjasnile kao pristalice Lisabonskog Ugovora. Nasuprot njih, protivnici su nehomogena grupa desno orijetiranih katolika, dogmatskih marksista i neoliberala. Njima je uspjelo javnu debatu skrenuti na sporedne teme, upotrebljavajući senzacionalne argumente kao npr.da će i djeca sve do 3 godine starosti moći biti pritvarana, da će niski porezi na dobit biti povišeni, da će se u Irsku ponovno uvesti smrtna kazna i da će se uvesti aktivna pomoć umirućima. Sve to je naravno daleko od istine, ali taktika se je pokazala efikasnom. Gotovo nitko od tih koji to tvrde nije član Parlamenta, pa niti ne postoji prava politička odgovornost za izrečeno.

Zašto je toliko važno da uspije irski referendum? Problem je u tome što ne postoji jasan plan B za slučaj neuspjeha. Čak i ako bi se političkom ekvilibristikom izvelo da se referendum ponovi za nekoliko mjeseci, ili da se Ircima daju neki specijalni ustupci, pesimisti smatraju da bi to moglo dovesti do višegodišnjeg zastoja, pogotovo ako skeptične zemlje kao npr. Velika Britanija (tj. UK) i Češka nakon irskog neuspjeha odgode ili suspendiraju najavljenu parlamentarnu ratifikaciju. Nakon neuspjeha s Europskim Ustavom, bio bi to udarac procesu europske integracije koji bi sigurno promijenio tok povijesti europskog kontinenta. Iako se to ne može isčitati iz važećih dokumenata, moguće je da bi jedna takva kriza u EU utjecala na daljnju odgodu hrvatskog pribižavanja i konačnog članatva u EU.

Koja je pouka iz svega ovoga? Pa, pouka je da se samo budala ne boji za rezultat referenduma, pa makar rezultat iunaprijed izgledao 100% siguran. Preostaje nam da pričekamo rezultate i da držimo palčeve za ZA ili PROTIV, već prema osobnim sklonostima.