pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Lijepo je HNS mjesecima prije izbora ponudio SDP-u predizbornu koaliciju, ne baziranu na taštini, već na rezultatima tradicionalno pouzdane ankete IRI-ja koja je prognozirala da bi rezultat zajedničkog izlaska na izbore bio sedam posto veći od pojedinačnog nastupa svake stranke / No, stvari su pošle po krivu. Izabran je Zoran Milanović u paru s Ljubom Jurčićem i dao je SDP-u polet dovoljan za udvostručavanje broja saborskih mandata, ali opet nedovoljan za sastavljanje Vlade / Lako je danas biti general poslije bitke, ali socijaldemokrati ne mogu reći da ih Vesna Pusić nije upozorila / Gotovo je nemoguće Friščiću odbiti Sanadera, jer bi se lako mogla protiv njega pokrenuti neviđena haranga da bi takoreći bio proglašen rušiteljem demokracije / Onaj koji na kraju bude prisiljen na koaliciju s HDZ-om (čitaj: HSS), nakon četiri godine jednostavno će nestati s političke mape, jer zašto bi netko glasao za HSS, kad može odmah za HDZ?!
"Znala sam ja!"
Amerikanci to zovu "Monday morning quaterbacking". Mi to zovemo naknadnom pameti. A u ovom trenutku kad se Ivo Sanader i Zoran Milanović grčevito trgaju za mandat za sastavljanje Vlade, lako je reći "jesmo vam lijepo govorili". Lijepo je HNS mjesecima prije izbora ponudio SDP-u predizbornu koaliciju, ne baziranu na taštini, već na rezultatima tradicionalno pouzdane ankete IRI-ja koja je prognozirala da bi rezultat zajedničkog izlaska na izbore bio sedam posto veći od pojedinačnog nastupa svake stranke. SDP i HNS u tom su istraživanju ljetos odvojeno dobivali 31, a zajedno 37,5 posto glasova. Time bi dobili sinergijski učinak, glasovi se ne bi rasipali i gubili, dok bi D'Hondtovom metodom prebrojavanja glasova uzimali sve one glasove koji nisu prelazili izborni prag.
Vesna Pusić podsjećala je tada na negativna iskustva iz 2003. godine kad je SDP također odbio predizbornu koalicijui izgubio vlast. Tvrdila je i da ankete i istraživanja biračkog tijela godinama već pokazuju da bi birači lijevog centra nagradili zajednički izlazak na izbore, kao što su to učinili 2000. godine. No, bilo je to očito loše vrijeme za davanje takvog, po mnogima, prepotentnog prijedloga. Tada je umirao Ivica Račan, nije se znalo tko će preuzeti SDP, a i ankete su pokazivale da bi i zaseban izborni nastup dviju stranaka polučio izborni rezultat dovoljan za sastavljanje Vlade.
Tada je Vesna Pusić zazivala pobjedu Željke Antunović na izborima za Račanova nasljednika, jer se vjerovalo da je ona spremna na predizbornu koaliciju. Odnosno, spremna je učiniti sve što je potrebno da se smijeni HDZ s vlasti. Tvrdilo se da je HNS spreman u tom slučaju odustati i od prijedloga da Radimir Čačić bude premijer zajedničke Vlade. No, stvari su pošle po krivu. Izabran je Zoran Milanović u paru s Ljubom Jurčićem i dao je SDP-u polet dovoljan za udvostručavanje broja saborskih mandata, ali opet nedovoljan za sastavljanje Vlade. U rastućem bipolarizmu, SDP je pojeo dobar dio HNS-ovih glasova, maksimalizirao svoj učinak, ali oslabio partnera. Za pobjedu i koaliciju s HSS-om (koji je obećao koalirati s pobjednikom u Hrvatskoj, bez dijaspore) SDP-u su nedostajala četiri mandata.

Ivo Sanader možda po stažu na vlasti dostigne Tuđmana
Zajedno, SDP i HNS osvajaju 63 mandata, udruženi bi sigurno osvojili najmanje 66 kao HDZ, a vjerojatno i poneki mandat više. U rezervi bi imali tri mandata IDS-a, tri mandata SDSS-a čiji čelnici priznaju da žele koalirati sa SDP-om, a ispunili bi i želju šefa Seljaka Josipa Friščića da sklopi savez s pobjednikom izbora "na domaćem terenu", u Hrvatskoj. Eto, u ovako tijesnim izborima, gdje odlučuju nijanse i svaki glas se broji, predizborna koalicija SDP-a i HNS-a donijela bi im pobjedu. Lako je danas biti general poslije bitke, ali socijaldemokrati ne mogu reći da ih Vesna Pusić nije upozorila. Tada su je čak s Iblerova trga napali da se kao manji partner žele "šlepati" za snažnijim partnerom, što iz sadašnje perspektive u kojoj je SDP dobio 56, a HNS 7 mandata, zvuči logično. Ali, to može biti uspjeh za ljude koji su se ogrebali za saborske fotelje. Lijevi centar opet nije osvojio vlast. Ivo Sanader mogao bi biti na vlasti punih osam godina. Franjo Tuđman bio je tek godinu više. A Zoranu Milanoviću moglo bi se dogoditi da ne bude uopće.
Zbog svega toga, ovo sadašnje navlačenje oko koalicije, naročito tandema Milanović-Pusić (gdje se stječe dojam da upravo šefica Narodnjaka mora vući za rukav većeg partnera), izgleda pomalo otužno. Dojam je da su svi sudionici izbora željeli pobjedu lijevog centra, da stvar bude gora, to su mmožda najviše željele desne stranke, HSP i Glavašev HDSSB. Nikome nije drago što moraju razgovarati o mogućnosti koaliranja sa Sanaderom, pogotovo u klimi stalnih pritisaka, prijetnji, ucjena i zazivanja uličnih prosvjeda i nemira. Gotovo je nemoguće Friščiću odbiti Sanadera, jer bi se lako mogla protiv njega pokrenuti neviđena haranga (HDZ-a, njegovih medija na čelu s Jutarnjim llistom, razno-raznih "uznemirenih udruga") da bi takoreći bio proglašen rušiteljem demokracije.

Tko bude prisiljen na koaliranje s HDZ-om možda već za 4 godine - nestane
Da je lijeva koalicija išla zajedno na izbore, svega toga ne bi bilo. No, neke stvari nikad se neće promijeniti. Nikad se neće shvatiti da je HDZ jednostavno prevelik i prejak da u ovom konzervativnom društvu ne bi mogao sve svoje glasove skupiti u jedan koš. Nikad se neće shvatiti da zbog toga ljevica mora također stvoriti zajednički blok. Nikad se neće shvatiti da pojedinačne taštine (Jurčić-Čačić, Milanović-Pusić i tako unedogled) na kraju mogu samo koristiti HDZ-u. Lijevi centar na ovim izborima bacio je pobjedu u krilo HDZ-a, koji čak ne zna što bi s tom pobjedom učinio, s obzirom da nitko ne želi s njim koalirati. A onaj koji na kraju bude na to prisiljen (čitaj: HSS), nakon četiri godine jednostavno će nestati s političke mape. Ljudi će misliti zašto bi glasali za Seljake, kad mogu direktno za HDZ. Ili će jednostavno, revoltirani tom koalicijom, pobjeći prema SDP-u i HNS-u. Ako i te dvije stranke ostanu približno utjecajne kao sada. Nove četiri godine u opoziciji (osam zaredom) loše se mogu odraziti na moral članstva i vodstva.