
Lijepa naša Horvatska i sretno nesretan broj 13 – Priča prva
Lijepi bregi zeleni, sunce nasmijano izlazi, sunce nasmijano zalazi… Dobar šef, dobar posao, juri crveni kombi po dolu i gaju jer dječica trebaju na vrijeme u školu… Kak je dobro biti Zagorec... Hm… lokalni izbori, vrijeme je promjena, sad ili nikad, plakati, sastanci, skupovi… ideš…. Općinski vijećnik, mandat na četri godine… Kak je dobro… Možda sanjam…. Stariji klega političar: « Znaš, imaš slobodnog vremena pa mi malo uskočiš u firmu, na 4 sata malo u uredu»… ma može, još koja kuna v žepu… kak je dobro… ZVRR….. DING-DONG… poziv za odsluženje vojske… sva sreća, u civilu, 100 metara od kuće u jednoj ustanovi… OK, nema beda, sve se može, sve za lijepu našu… Buđenje u pet, juri crveni kombi… osam sati… ravnateljica ustanove: »Mladi ročnik, mi ovdje radimo od pola osam»…. UPS… ispričavam se… Pola tri… trči… ured, komp, posao… sedam sati, klinci moraju doma iz škole… Osam sati… sastanak na Općini… idu dani… ovo postaje naporno… đenja klinci, đenja crveni kombi… Sunce u zagorju izlazi tužno, još tužnije zalazi… sastanak na Općini… Digni ruku!!! Ha? Za kaj??? Pa za gazdu (član poglavarstva) treba ga osloboditi plaćanja komunalnog doprinosa, il ga bar prepoloviti, i još dvoje njegovih pajdaša… rade za dobrobit našeg mjesta pa da im malo zahvalimo… Ma da????!!!! Plaće radnicima malo na račun, malo na ruku, dodjeljivanje posla preko Općine samom sebi… Je treba mu pomoći, ipak je on mojih godina došel iz Dervente, otvoril pekaru, nekoliku dućana, napravil apartmane na moru… treba mu pomoć… Ode sedam mjeseci svega i svačega… Ustanova za odsluženje civilnog roka.. Ravnateljica…»Mladi ročnik, osim kašnjenja na početku bili ste jako dobar, odite na nagradni i vi ste završili«… ma evo gospođo ravnateljice, ma još koji tjedan… kaj bum doma… I prođe još koji tjedan i gotovo…. Veli gazda, znaš sad bi mogao na osam sati…. Može, hm, veća plaća, prijava, ne sviđa mi se kak posluje al ajde.. Dođe plaća, umjesto 1500 evo meni 1600 kuna…. Hm…. Gazda ja moram na sastanak… Ma samo ti radi, mogu oni bez tebe, bio ja tamo… Ok… Zove načelnik…. »Pa gjde si ti… donosili smo proračun«… Al… pa… joj… rekel gazda da možete bez mene…. Ide vrijeme, veli gazda, znaš ovaj, dečki iz firme bi na godišnji, uskočiš malo umjesto njih, malo voziš, malo šljakaš, pa se vratiš u ured… Ok… u 4 h u pekari, tovari proizvode, sjedni u kombi, vozi po bregima, vrni se, pospremi sve, odi u ured…. 20 h… joj… idem doma… uzmi diskete, treba još doma nekaj napraviti… i prđe mjesec dana, prijave nema al dolazi plaća… Hm… sad bu doooobro… Izvoli…. HA??? 1800 kuna… od četri u jutro do osam na večer, bez prijave… doviđenja gazda (NAKON 13 MJESECI)… Ma šta, ma kako, ma vrati se se, evo prijave, bit će i plaća…. Doviđenja gazda… ne sviđa mi se kak delate… Sastanak Općinske organizacije stranke.. Dnevi red… Ponašanje mladog vijećnika… Nisi dolazio na sastanke… Nisam, dva il tri sastanka i četri svečane sjednice gdje se pilo i jelo… Al dobro… Prozvao si našeg uglednog člana (svojeg gazdu) i govorio protiv njega… Jesam al nisam lagal… KAZNA!!! Prijedlozi… veli GAZDA i njegov prijatelj koji je usput bil zastupnik za miroviski stup il kaj već (donesel gazdi papire u firmu pa djelatnici morali potpisati i uzeti osiguranje za koje je on bio zastupnik)…. VAN!!!! Izbaciti ga iz stranke!!!! Bla, bla, vijeć, vijeć… pa nemremo ga hititi bu se žalil… evo mu ukor i više ne računamo na njega na izborima… I to je gotovo…. E lijepa moja domovino… sva sreća… opet vidim kak sunce izlazi, opet je zagorje zeleno… fala ti Horvatska mati…
