Mislio sam da o njoj nikad više neću čuti ni riječi, ali prevario sam se. U jednom tjedniku ovih se dana za riječ se javila Milka Planinc, zloglasni egzekutor Masovnog pokreta. I naravno, teško bolesna, u 83-oj godini nastoji promijeniti činjenice i ispričati priču o 1971. i onome što je slijedilo nakon toga na svoj način. Falsificirajući. Prije nego što ode pokušava ostaviti bolju sliku o sebi.
Da je moja susjeda i da joj treba pomoć ja bih joj pomogao. Da je nema tko odvesti liječniku ja bih ju odveo.
Ali preko njenih izjava ne mogu preći. Milka Planinc, ima partizanski staž te dugogodišnji komunistički partijski uspon iza sebe. Koji ju je doveo sve do Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, a kasnije kad je odigrala svoju ulogu u rušenju Masovnog pokreta i dalje sve do mjesta predsjednika vlade socijalističke Jugoslavije.
Nije teško zamisliti da je naročito kivna na Savku Dabčević Kučar. Milka Planinc je bila polupismena a Savka Dabčević Kučar doktorica znanosti. Pa Milka osjeća potrebu reći da je ona pisala dijelove Savkinih referata. Kaj god. I onda, dok je Milki Planinc bilo stalo do „razvoja samoupravljanja i socijalizma“ Savki je bilo do aplauza masa.
Prešućuje Milka Planinc o čemu se u Masovnom pokretu radilo i zašto je Savka tražila podršku masa. Upravo zbog takvih kakva je bila i ostala Milka Planinc. A radilo se o traženju čistih računa unutar jugoslavenske federacije. Traženje čistih računa pretpostavljalo je postojanje prljavih računa. Računa pomoću kojih je federacija pljačkala hrvatsko gospodarstvo. O tome Milka Planinc šuti. To ni ne spominje. E, sad, za tu politiku čistih računa zalagao se jedan dio ondašnjeg hrvatskog partijskog rukovodstva na čelu sa Savkom Dabčević Kučar.(Mika Tripalo, Pero Pirker, Dragutin Haramija, samo da spomenem još neke)
Unitaristima (tj. pristašama unitarne Jugoslavije u kojoj Hrvati polako ali sigurno nestaju) poput Milke Planinc to je bilo svetogrđe. Milka Planinc spominje i jednu doista „genijalnu“ misao, marksističkog mislioca Vladimira Bakarića:“Federacija treba bolje federirati“. Smislio je to valjda sjedeći na kauču kojem su popustili federi.
Milka Planinc je kivna i na Šimu Đodana i Marka Veselicu. Zašto? Zato jer su upravo oni, kao mladi ekonomisti prvu počeli ukazivati na nelogičnosti i kriminal u financijskoj raspodjeli sredstava unutar federacije. O tome Milka Planinc šuti ali ih zato proglašava nacionalistima. A nacionalisti su zato što su se usudili reći istinu o položaju SR Hrvatske unutar jugoslavenske federacije u razdoblju između 1966. i 1971.god..
I kad je Tito tražio egzekutore Maspoka u kasnu jesen 1971. Milka Planinc je prva stala u red. I odradila posao. Sada ima obraza govoriti o osam ili devet zatvorenih. A znademo da su stradale tisuće i tisuće nakon sloma Maspoka. Nisu svi završili u zatvoru, ne, mnogi su ostali bez posla. Ukinute su hrvatske kulturne institucije. Zabranjeni brojni časopisi. Pa čak je spaljen, početkom 1972.god. i upravo izašli Hrvatski pravopis. I Pravopis je bio maspokovac.
U znak zahvalnosti za razbijanje „hrvatskog nacionalizma“ Milka Planinc se ubrzo našla na položaju jugoslavenske premijerke. I od 1982. do 1986. svojim natprosječnim sposobnostima pomogla da Jugoslavija potone definitivno u politički i gospodarski kaos i ponor. (Tada u Jugoslaviji ničega nije bilo. Mi smo iz Njemačke od kave i šećera do toaletnog papira sve morali slati obitelji koja je živjela u Zagrebu) Milka Planinc tako je utrla put Slobodanu Miloševiću i otvorila put nasilja koje je započelo već 1990.god.
Međutim Milka Planinc to sve ne vidi i ne shvaća. Kao što ništa nisu vidjeli ni shvaćali ni Himmler, ni Goering ni Doenitz.
Milka Planinc pokušava za sve nedaće okriviti Savku Dapćević Kučar i kasnije, spletke svojih partijskih „drugova“. Neće joj to proći. U muzeju hrvatskih izdajica njeno ime će ostati upisano velikim slovima.

Komentari
Moram priznati da mi cijela
Moram priznati da mi cijela ta prica o 1971. nije i sigurno nece biti jasna.Glavni su akteri, redom visokopozicionirani duznosnici ondasnje Partije.Kao takvi, sasvim su morali biti svjesni da se nece postici samostalnost Hrvatske:
1.) dok god postoji NATO i Varsavski Pakt.( ako nista drugo tada nedavna 1968. u Cehoslovackoj je trebala biti poucna, ako vec nije nesto starija 1956. u Madjarskoj)
2.) tadasnja je Jugoslavija prezivljavala na kreditima i na otpisima nevracenih dugova, upravo od argumenta tzv. neutralnosti, nesvrstanosti ili cega vec.Ukratko receno: od nepustanja Rusa na Jadran.A Rusi su pak pristajali na kliring, uz odsutnost Amerikanaca.To je ovim maherima trebalo biti jasno.
Znaci jedina moguca i maksimalna opcija je bila federalizacija ili konfederalizacija ondasnje Jugoslavije.A to se na kraju i dogodilo 1974. No prije toga je Tito morao pokazati cvrstu ruku, ali su od nje najvise stradali ondasnji studenti.
I to redom oni koji vec po godinama nisu mogli imati nikakve veze sa Partijom.Nikson je dosao u Zagreb uputio kiseli smijesak koji je znacio: Ah da lijepo je ovo vidjeti, ali mi zbog vas necemo pokrenuti 3 svj. rat!
Ostalo je bilo jasno.Stovise Tito je onda jos vise stegnuo omcu i ojacao represiju, a paradokslano je da su od 1972-1979 upravo i stizale najvece svote kredita i rastao ( umjetno) standard.I to bas $ sa Zapada!
Nakon 2 godine je opet ( starim stilom davljenja / popustanja) popustio sa davljenjem i 1974. donio gotovo konfederalni ustav, koji je kao shemu za priznavanje ex. drzava Jugoslavije prihvatila Badinterova Komisija.
Znaci da oni demokrati na Zapadu nisu bili bas tako naivni, niti neumijesani.Tko zna sto je pravi razlog...Moguce jos uvijek prejak SSSR.Ili se tek planirala njegova demontaza izazivanjem preskupog im rata u Afganistanu.
Tko to zna?!
Stoga ima smisla verzija da je sve pokrenuto da bi se jedna struja u Partiji, zamijenila drugom, moze biti logicno objasnjenje ovakve sljepoce pokretaca Proljeca.Odnosno, ne vjerujem da su bas 100% vjerovali da ce sasvim lako izmijeniti odnos snaga Zapad/Istok.Ni jedna se drzava istocnog bloka ili komunistickog uredjenja, nije ni mogla osamostaliti prije Gorbacova.
Sve ostalo je kibi dabi.
Kao i sada, Tito je bio
Kao i sada, Tito je bio bogomdani šerif malog međugraničnog područja. Nebitno je šta šerif radi unutar toga područja, bitno je da brine za promet međi područjima i drži čvrstu ruku.
Lova sedamdesetih je bila viša igra. Kad su vidjeli da šerif Tito i njegove opet diciplinirane snage imaju potencijala i za veće uloge. Nixon i Kisisinger su primjenili rjeđe korišteni trik - nakon tih jačih doza su nepogrešivo naši agenti rastakali istočni lager a šerif Tito još više izigravajući faraona među raznim jadnicima po svijetu.
Te okolnosti i dalje igraju igru a ova s lovom i izigravanjem Jacka još više. Imotski na granici BiH i Dalmacije je mirna i pristojna igra kako to globalnije hara.
P.S. Tabanje tih studenata i dalje traje, dok se za Savku i ostale ne bi moglo reći. Teče isti proces. To upućuje na razmišljanje da je nešto drugo u igri a ne nacionalizma (npr. pravo riječi, glasa ... a onda naravno slijedi i nešto drugo).
g-news, daleko si mi
g-news,
daleko si mi simpatičniji kada kreneš s ovakvim sjajnim komentarima (a ovo je drugi takav danas, prvi je onaj o WW2) nego sa oni kvazi satiričnim komentarima o tome kako je hdz=sdp
eto ja naučio puno iz ova dva komentara
Ja bih sada morao napisati
Ja bih sada morao napisati cijeli dnevnik da vam odgovorim. No ako vas zanima detaljnije, veći tekst o 1971. objavio sam na pollitika.com 16.07.o.g. i djelomično na mom blogu 15.10.o.g.
Sve je tako kako napisaste.
Sve je tako kako napisaste. No, najvise mi se svidja naslov teksta. Nadalje, ne znam o kojoj Savki govorite. O onoj koja je 71-ve zagovarala povratak Hrvata iz egzodusa ili o onoj koja je nijema dok im njeni stranacki naslijednici porucuju: "Rijesite se emocija i nemojte ni misliti na povratak"?
Mislite li, g. Cerovac, na Savku koja je kidala spone sa Srbijom ili na onu koja suti na pokusaj njihova popravljanja i revitaliziranja od strane njenih stranackih naslijednika?
I na kraju: Radi li se o Savki koja je tijekom rata porucivala Tudjmanu da je mlak i previse popustljiv prema srpskim pobunjenicima, jer bi ona, tvrdila je, da je na njegovom mjestu puno brze okoncala pricu s njima ili se pak radi o Savki koja blagonaklono slusa stranacke naslijednike kada uzvikuju: "Diktator Tudjman je etnickim cistkama izvrsio zlocin prema hrvatskim Srbima?
Prema mojoj osobnoj percepciji, bile su dvije Savke, jedna je pokojna, a drugu krasi "lice izdaje".
Traženje čistih računa
Traženje čistih računa pretpostavljalo je postojanje prljavih računa. Računa pomoću kojih je federacija pljačkala hrvatsko gospodarstvo.Nova će proljeća doći, učenici imuni na učiteljske afinitete će vođeni čakrama semafore tjerati u zeleno.
Još treba dodati da je još
Još treba dodati da je još jači neprijatelj prodro u samo središte dok je Milka čvrsto držala stražu, Nixon i Kissinger su ubrizgali lovu i taj neprijatelj od tada do danas vedri i oblači.
U isto vrijeme su sklopili savez sa izvjesnim Mao Ce Tungom i detant sa Breženjevom, pa su Milka i sve snage postali agenti neprijatelja u vlastitim redovima.
Prema podacima insajdera i stručnjaka dr Stipe Šuvara, već 1992.g. od Triglava do Vladivostoka ne samo da je nestalo komunista nego nije bilo ni socijalista niti radničke partije.
Tu je stvoreno toliko kontradikcija koje to nisu da smo ipak prešli crtu kada je krenulo svođenje računa dugog napretka od Vlatka Mačeka do Vlatka Mačeka (sve snage se trude oko programa a la smušeni dr Maček i njegovi).