pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

..Ako cemo pricati o hrvatskoj politickoj stvarnosti, onda cu te pitati sta je Lesar uopce izasao iz HNSa... E to ni meni nije jasno, mislim da je možda trebao ( ja bih) ući u otvoreni sukob ako je procjenio da je politički smjer HNS-a njemu ili "njima" neprihvatljiv.... ....ovako je otišao bez ipaljena metka i tek time na neki način potvrđuje tvoju pretpostavku o potpomaganju takva - korupcijska sustava......
On je po meni došao do razine kada ozbiljno može (ili je mogao) utjecati na javno mjenje,.. a zašto je izabrao tišinu..... hm, možemo mu samo vjerovati ili ne.

Gale, Lesar je narodni zastupnik i to mu dobro leži.

No u svakom slucaju, daleko vise povjerenja imam u nove generacije koje nisu indoktrinirane logikom nase scene, nego u staru gardu.

Nužnost nije nužna ali je u modi jer je neodoljiva. Nove generacije su načelno i prirodno manje indoktrinirane ali, i ove koje prethode su bile mlade i manje indoktrinirane pa se pokazalo da je neodljivost nužde uvijek više u modi od ikakvih očekivanja, da su nove generacije bivale još "inodktriniranije" nego prethodne, da je je to da nužnost nije nužno sve više i više prerastalo u nužnost nužde.

Zato niti je pošteno stavljati sav teret na nove generacije, niti je izvjesno da one mogu "otplatiti dug" i odliti novim izazovima, niti je poudzano da li će kod njih prevladati nužnost nužde ili druga strana toga, da nužda nije nužna.

HNS je možda školski primjer šire logike i prakse. Zvijezde HNS-a, od počasne predsjednice i zamrznutog člana Mesića do Vesne Pusić i Čačića, uključujući turbonapredne Košišu, Ferenčaka ... i nadasve jake fanove i jako razočarane fanove, sve to odreda je tipologija "mladih neindoktriniranih snaga", do ruže hrvatske, preko nedoljivog šarmera građanina predsjednika, preko naj naj vođa i ostalog, i još jako puno toga, turbo od turba. I gdje smo stigli, da li u carstvo slobode ili nužnost nužnosti?

Nužnost nužnosti je veća nego ikad, mogućnosti više nema. Stranka je, kao dio od cca 150 hobija i poslova Radimira Čačića i Vesne Pusić, najednom postala više nego nužna i važna i Čačić ima manje izbora nego ikad. Paralelno nema nikakvog smisla baviti se uzaludnim kombinacijama kako doći na čelo sa SDP-om (te Račan nema snage, te umre, te ...) a paraalelno se HNS nema šanse nositi se sa Čehokom u Varaždinu (na skupštini se njihov dogradonačelnik mora ispričavati, zamjerili su se pad aih ne izbace iz vlasti) a sada bez Lesara i Posavca niti u Međimurj i mali predmet šireg poslovanja po zagrebačkim i zagorskim bregima, slično kao HSP, DC i razno, čak više nego što su to ruševine HSLS-a. Ostala poslovanja slično. Vesna Pusić, nakon što je promašila u osnovama sociologijske karijere (da su tehnomenadžeri snaga razvitka, Čačić da su redom gore nego za ništa, neopisivo) te u 50 od 50 podataka o Zagrebu, sada nema pojma za koje je ideje i u kojoj ulozi nosi parole, nešto kao izgubljeni pioniri na štafetama u Velikoj Kladuši nakon smrti Tita. Počasna predsjednica je doživjela da joj projekt i, inače vrijednu, kćerku uvuče u glib. Čačić u raznim poslovima točno prebacuje težišta (sa građevinarstva na turizam, sa turizma na financije ...) da ne pogađa ništa i da ga ni državni proračun ne može održati u prvoj ligi, šiju ga razni diletanti kao od šale. Dakle nužnost veća od nužnosti.

Slično je sa većinom snaga. Sve više jaki osobnosti i sposobnosti, sve više nužde i nužde nužnosti, što više novih snaga to više toga. Inače je to tradicija po zagrebačkim brdašcima i krugovima, od kada su uzjahali samo to gledaju i vide pa opet ne vide ili ne mogu odoliti, kao Dedinje u Beogradu, kao da su Nušić i Krleža upozoravali uzalud, kao da je Bulgakov godinama pisao tek tako, čak Ante Kovačić (U registraturi).

Dakle, iako nužda nije nužna, maoizam se nužno razvija i nužnost nužnosti je veća nego ikad. Možda ohrabrenje daje to što će snage nakon dugih napredovanja i borbi ući u Katmandu i preuzeti vlast u Nepalu, možda to inspirira. Glavne bitke sa nužnosti nužnosti se ne vode skakanjem u te talionice, u kojima sva materija izgara bez namjere, skoro ništa nije namjerno i organizirano kako se misli nego čista privlčanost do neodljivost, nego estetski i sa nešto humora, preispitivanjem slika stvari i njihove nedoljive privlačnosti. Humor nije u prvo planu ali zapravo skoro pa jedino humor igra igru, skoro je jedini ključ pojava.

P.S. Građanstvo čeka, a možda i sabornici, da lesar ispuni obećanje i tebe uvede u hram. Hrana i piće su poskupili, ali tako da je ručak 10-12 kuna a pića po 2-3 kune. Igra nužnosti nužde i ostalog se odvija tako brzo da, i ako požurite, možda bude kasno za znatnu količinu sabornika i građanstva, kojih sve više glavinja i traži mogućnosti, kao Čačić i HNS, da se svjetski rekordi nastave obarati a ako ni to ne može da se čvrsto ostane na palubi po olujnom moru i potom vreba trenutak ossvajanja Nepala. Za mnoge bi bilo najkorisnije da se sastanete i da javite da su iluzije bez pokrića, da milosti nema, da je vrijeme masovnog penjanja po Himalajama i osvajanja vrhova izišlo iz mode a i bilo više tlapnja nego zbilja, drug Tito ne jaše više na čelu kolone a i da jaše ne bi spasilo stvari, kako bi znali i pokušavali se spasiti kako tko zna i umije sa raznih logorišta i uspona po hridima Himalaja i stići na raznovrsnija i umjerenija područja, gdje plodna zemlja buja.

Misliš da je sad moguće izbaciti iz igre sve one iznad 30 godina, ta neka tvoja neiskvarena razina. Ostaviti da vladaju oni ispod 30. Nemoguće. Dok učiniš da postane moguće, ti od 30 već imaju 40 i nešto i ponašaju se kao Zoki. Gore od Antunovićke. Tvoje očekivanje je jednako Utopiji. E, ali ima kvaka tebi u korist. Zove se Hommo Zappiens.
(Z kao Zagreb)