Nemirno je spavao, sutra ga čeka težak dan. Mora ići po auto u servis u Svetu Nedelju i registrirati ga, a izdavač nije platio još ništa za lekturu koju je predao još prije mjesec dana, morat će sve platiti karticom, iako je neka trivijalnost, samo neki čudni zvuk... kakav je život visokobrazovanih... a on ima studij... zna sve o jeziku... sve one rastavne, sastavne, suprotne veznike, zna ih nabrojati... i, pa, te, ni, niti...
Probudio se prije budilice: bolje ustati malo ranije, lijepo se otuširati, i pričekati kuma pred ulazom. Vrijeme se ne troši, evo čim je kum došao, pokupio ga je, i za pola sata evo njih kod servisera. Nije baš susjedstvo, ali imaju popust ovaj mjesec...
— Čujte gospon, to kaj vam je strugalo u getribi, morali smo sve rastaviti, nutra je sve bilo puno smeća... osim toga curilo je ulje... a osim toga... — krene serviser.
Pao mu je mrak na oči. Sva zarada od lekture, posla za visokobrazovanu osobu, otići će na auto... ovaj poluobrazovan serviser u kombinezonu zarađuje vjerojatno više od njega, a zna samo rastavljati automobile, promijeniti što ne valja i ponovno sastaviti... no, što je, tu je: vrijeme je da se izvadi knjiga iz torbe...
— Znate li vi što je ovo?
— Ne...
— To je knjiga Hrvatski standardni jezik. Jeste li čuli za Zakon o javnoj uporabi hrvatskog jezika? — rekao je oštro.
— Pa... — zbuni se serviser.
— Dakle, u javnoj uporabi je isključivo standardni hrvatski jezik. A vi ste rekli "gospon", "getriba", "kaj", "nutra", da ne govorim o vašem čudnom naglasku! Znate li vi da vas mogu tužiti?
— Pa, uh, zašto, gospodine? Evo, sve ću ponoviti književno... vaš mjenjač je bio pun metalnih otpadaka...
— Ne možete se sada izvlačiti! Imamo svjedoke!
— A, uh, možemo se nekako dogovoriti... evo, mali popust, sve zajedno dvije tisuće, jel u redu? Evo napisat ću novi račun...
— RAčun! RAčun! A ne raČUN kako ste vi rekli! Naglasak je na ra! Tisuću petsto.
— Može.
Uspio je, uspio, blaženi zakon! Ali ljudi postaju sve pažljiviji, svi paze kako govore bilo gdje u javnosti, u trgovini, u tramvaju: znaju da ih bilo tko može uhvatiti da govore nepravilno. Sad još treba otići na registraciju... hm, kakva je to riječ, registracija? Ne bi li bilo bolje uknjižba? A i kakvo je to ime mjesta Sveta Nedelja? Zar ne bi trebalo biti Nedjelja? Možda bi mogao podsjetiti gradonačelnika...
Tada se probudio. Sve je bilo isto, ali nije bilo crne knjige u torbi. Samo jutro, auto koji čeka kod servisera koji zarađuje više od njega, kreditna kartica, i veznici i, pa, te, ni, niti... kojima ne može platiti ništa.
______________
HRT se 14.4.2010 u emisiji Otvoreno bavio prijedlogom Zakona o javnoj uporabi hrvatskog jezika. Emisija je počela najavom "Gotovo na svakom koraku svjedoci smo pretjerane uporabe stranih riječi u hrvatskom jeziku... Zakonom bi se uredila upotreba standardnog jezika u javnoj komunikaciji...Naša je zemlja postala prljava jezična kolonija..."
U studiju su od ljudi koji se jezikom bave bili Dunja Brozović i Mate Kapović. Dragutin Lesar je došao ispred svoje stranke, a ostali su došli po ne znam kakvom ključu, stručnom svakako ne, pa o njima ne treba trošiti riječi. Konačno, i ja sam već pisao o ovom problemu u članku Da te mogu pismom zvati.
Mate Kapović (kojeg je većina upoznala kao vođu "revolucije na FF") — a kojeg je voditeljica uporno zvala "mladi Kapović" — iako je to znanstvenik s doktoratom koji je objavio je gomilu kvalitetnih stručnih radova, ali što mu to vrijedi kad je mlad — pokušao ukazati koliko je neuhvatljiva granica između onog što je prihvatljivo, a što nije. Je li vaterpolo pravilan? A waterpolo?
Što se tiče onog komentatora na HRT-ovoj stranici, evo pročitajte jedan Kapovićev članak pa zaključite "odakle mu doktorat"... http://hrcak.srce.hr/file/51945
Gđa Brozović je rekla — W nije dio hrvatskog pravopisa.
U tom trenutku sam se dakako uhvatio za glavu. Slovo W je jako simptomatično, naime u jednom drugom vremenu, ali u jako sličnom kontekstu, je izvjesni Mustafa Kemal (pročitajte moj prošli članak) donio zakon o reformi turskog pravopisa (a i jezika), kojim su bile izbačene brojne "tuđice" (u njihovom slučaju, arapske), a uveden je pravopis, u kojem također nije bilo slova W.
Ta zabrana korištenja slova — koje nisu u propisanoj turskoj abecedi — je kasnije korištena kako bi se zabranile sve knjige i novine na kurdskom. Naime, kurdski jezik koristi slova Q, X i W. Turci su išli tako daleko da su svim kurdskim naseljima promijenili imena u turska. Slovo W je na kraju došlo do suda — Kurdi su tvrdili da se to slovo ionako već upotrebljava, naime na mnogo javnih mjesta piše WC i to nikome ne smeta.
Nebitno? Sjetimo se da je i kod nas bilo ideja da se preimenuje Beli Manastir; u Republici Srpskoj su imali jako mnogo takvih ideja i jako malo ljudi koji bi pozvali na razum. U svakom slučaju, slovo W je vrlo simptomatično, svakom tko prati zakone koje donose ksenofobne države odmah zazvoni zvono. Kao što je jako zvonilo u slučaju zakona kojeg je donijela "susjedna" (toliko o znanju zemljopisa u Otvorenom) Slovačka. Naime, općepoznato je da je Slovačka donijela taj zakon kako bi suzbila javnu upotrebu mađarskog.
Shvaćaju li oni koji se zalažu da država propisuje što se može koristiti općenito u javnosti znači da se ograničava govor u restoranu, u tramvaju, na školskom hodniku, u birtiji? Tko će to i kako kontrolirati? I s kojim kriterijima?
Shvaćaju li oni ljudi koji se zalažu štoviše za standardni jezik, da mi uopće nemamo definirani standard? Recimo, nemamo "službeni" popis standardnih riječi. Shvaćaju li oni da će se Čakovec morati preimenovati u Čakovac (kao što je svojedobno Đurđenovec postao Đurđenovac), Svete Nedelje (imamo dvije, jedna je u Istri, druga pored Samobora) u Svete Nedjelje? Svi kafići sa stranim nazivima će morati promijeniti ime? Svi natpisi "Dobro nam došel, prijatel" će se morati prepraviti u "Dobro nam došao, prijatelju"? Mr Joseph će morati promijeniti ime u G. Josip, a X-Nation u H-Narod (sve su to domaće firme)? I tada ćemo svi biti sretniji?
Zar stvarno ljudi misle da se jezikoslovci bave pitanjima pravopisa i time treba li pisati neću ili ne ću? To bi bilo kao kad bismo rekli da je glavna zadaća matematičara — pisanje udžbenika matematike. Time se bave isključivo oni kojima je istraživanje jezika (to je glavna zadaća jezikoslovlja) palo u drugi plan. Niti je zadaća jezikoslovaca da "brane svoj jezik" i "štite ga od tuđica". Takve ideje uvijek potiču od političara.
Trebamo shvatiti da mnoge stvari u hrvatskom standardu nisu riješene. Trebamo shvatiti da su u najvećoj opasnosti ne hrvatski standard, već narječja od kojih su mnoga na rubu izumiranja (naročito nakon posljednjih migracija). Treba čitati članke jezikoslovaca u kojima pokušavaju u svakom naselju naći ima li još tko da govori lokalnim narječjem!
Trebamo konačno shvatiti da je svaka takva restrikcija — ograničenje slobode govora. Danas sve izgleda bezazleno, ali prije i kasnije će naš lektor dobiti zadatak da prepravlja rečenice "ministar optužen za pronevjeru" u "ministar otkrio pronevjeru"— budući da prema standardu, optužen za ne može imati imenicu predsjednik, ministar, doministar i sl. kao subjekt.
Znam da su demokracija i sloboda teške — kako nam je bilo lakše dok slobode nije bilo! Tada smo znali tko je kriv za sve, kamo idu naši novci, znali smo tko nam nameće strane riječi i pokušava nas odnaroditi, znali smo tko nam je neprijatelj.
Danas moramo pronaći nove neprijatelje, inače ćemo biti izgubljeni. Bez toga, ljudi bi mogli početi raditi što im padne na pamet, a tko zna što će onda biti. Možda će odlučiti nešto što ne bismo htjeli? Možda će koristiti engleske riječi? Možda će čak pisati waterpolo! Možda srpske i tko zna kakve? Možda čak i štampa... kao onaj tip koji je napisao na probnom otisku prve hrvatske knjige:
Vita! Vita! Štampa naša gori gre. Tako ja oću da naša gori gre. 1482. meseca juna 26. dni to bje pisano v grade Izulje. To pisa Juri žakan iz Roča. Bog mu pomagaj i vsem ki mu dobro ote.
Stvarno neki idiot, kako je mogao napisati štampa i jun?! Zar nije čuo da to nisu hrvatske riječi...
Ja sam svakako za upotrebu
Ja sam svakako za upotrebu (uporabu ?) dijalekata i snošljivost prema različitostima u izražavanju jezikom, govorom, kako li već.
Pitanje je na kojem će se jeziku pisati Ustav RH i Zakoni, Pravilnici.
Na kojem će se jeziku prevoditi zakoni EU?
Mi nemamo niti Rječnik , imamo li Gramatiku, Pravopis?
Imamo, ali po nekoliko komada :-)
Na mom otoku svako selo ima svoj jezik i nakon dvi riči znam odakle je čovik. Kako će oni pisat zadaće? Kako će ih učiteljica ocijeniti?
A ako presele u Podravinu učiteljica ih uopće neće razumit!
Morali bi barem biti dosljedni u korištenju svog dijalekta a ne mišati svakakve ka ja sad ovdi.
Kako stalno seljakamo i putujemo,učimo u drugim gradovima, za nekoliko generacija će-mo :-) imat paštroć a ne jezik.
A opet , obzirom na dalekovidnicu i tisak koji je pretežno metropolitanski,
mnogi počinju govorit i pisat mišance nadristandardnog jezika.
A moj će Lektor čupat kose i sve ovo skrižat :-)
Al me ne-može tužit!
A štaš !
Bert
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaosve će se to - kako se u
sve će se to - kako se u Lici kaže, step by step - izlivelati uvođenjem jednog eventa; državne "velike" i "male" mature.
Pa ćemo svi moći uvidjeti pogriješke štovanih profesora pri pre(o)cjenjivanju kroz školovanje.
Mogu se i Ustav, i zakoni i pravilnici i tumačenja i naputci pisati na kojem god 'oćeš jeziku, ionako su većinom mrtvo slovo na papiru.
What's the point?!
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoIstina, ali nije baš da ti
Istina, ali nije baš da ti pričaš mađarski a ja japanski pa nema šanse da se razumijemo.
Kako je cijela nekadašnja Jugoslavija razumjela Olivera Dragojevića? Pa pažljivo su slušali i naučili nešto.
Ovdje ima više elemenata, a prvi je da su dijalekti a priori nešto što je vrijednije od standardnog jezika. Standardni jezik je ionako opisan u knjizi, a mnogi dijalekti nisu.
Drugi je da je standardni jezik jako asimetričan. Netko tko dolazi iz nekog mjesta gdje se priča slično standardnom nema problema u školi; netko tko dolazi recimo iz nekog sela u Međimurju, on dolazi u školu gdje ne razumije pola stvari. Otprilike kao da ti odeš u Makedoniju i odmah u školu i moraš učiti iz knjige na makedonskom i odgovarati na makedonskom itd. Odavno je preporuka da se dijalekti više uvedu u škole ali se stvari jako teško pokreću.
Što se tiče naših zakona i jezika na kojem se pišu, ionako nemam visoko mišljenje o zakonima, ali mnogo bitnije je po meni usklađenost pojedinih zakona, ne samo po terminima: mi imamo zakone koji su u proturječju, a da ne govorim da su mnogi zakoni nedorađeni, recimo u zakonu o kriznom porezu piše što s plaćama ispod 6000 kn, što s plaćama iznad, ali ne piše što s plaćama koje su točno 6000 kn.
Konačno, pitanje standarda je još otvoreno. Zapravo, ono je uvijek otvoreno, osim kod mrtvih jezika tipa stari grčki.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaosa san iša vidit svoje
sa san iša vidit svoje komentare, kad, ono, gori piše:
"Bert Kovac's comments".
Ni ni čudo da BERT komentira u saksonskom genitivu :-)))
Bert
- odgovori
-
- 1 vote
Tko je glasaomislim da je to pitanje
mislim da je to pitanje definicije javne uporabe.
ako ćemo baljezganje pod repom smatrati javnom uporabom (a naravno da nećemo), to je debilana, a ako ćemo javnom uporabom smatrati izdavanje javnih isprava i sl., onda se slažem s postavljanjem pravila (uostalom, ona i danas postoje).
čini mi se da je glupo forsirati nešto (eto me, "forsirati"). kao prvo, jezik je živi organizam i on se mijenja. kao drugo, jezik je tu zato da se mi služimo njime, a nismo mi tu zato da bi održali jezik (iako mi se činilo da ona žena u studiju smatra suprotno). kao treće, upotreba jezika spada po meni u slobodu izražavanja (naravno, za razliku od mene na pollitici, načelnik ureda tog i tog ju nema u obavljanju svoje dužnosti).
jezik je također odraz i različitosti i posebnosti različitih dijelova hrvatske i ne vidim u tome ništa loše. isto vrijedi i primjerice za davanje naziva trgovačkim društvima. ovo kod nas je smiješno i kao da je izašlo iz ndh (možda i je?).
ugl, dvije stvari.
1. razlikovati javno i privatno
2. spustiti loptu na zemlju i ne pretjerivati.
..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.
- odgovori
-
- 3 votes
Tko je glasaoJasno, ali kako je gđa
Jasno, ali kako je gđa Hloverka stalno prebacivala... onda službeno... onda javno...
Možemo reći da svatko može tražiti da mu se izda račun ili ugovor na hrvatskom. I to bi po meni bio maksimum.
Mislim, hrvatski tramvaj se zove Crotram, a hrvatski autobus Crobus. Naš zračni prijevoznik se zove Croatia Airlines.
Treba uvijek razlikovati standardni jezik i govorni, živi jezik. Standard je proizvoljna izmišljotina, što ti mogu demonstrirati na deset načina. Standard je nastao iz istočnohercegovačkog novoštokavskog, koji je izgubio h. Dakle, tamo se govori tio, rđa, rpa, vatati itd. Onda je odlučeno da se u standard vrati h. Ali je h "vraćeno" i u riječ hrđa, gdje početnog h nikad nije bilo (rus. rža, polj. rdza — riječ je srodna s ruda). Zatim, "hrvatski" standardni nazivi za mjesece se u narodu nigdje ne koriste — gdje se koriste "domaći" nazivi nisu baš ovakvi...
"Ona žena" vodi institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje http://www.ihjj.hr/ i njoj je proučavanje, ali i "čuvanje" jezika u opisu posla, ja njoj ništa ne zamjeram. Zamjeram gospodi Pavičiću i Ivkošiću...
Sloboda izražavanja je širi pojam nego što misliš. Što misliš, može li se — principijelno — odbaciti nečije svjedočenje ili pismena predstavka, žalba — jer nije pismena ili u standardnom jeziku? Može li se nekom zabraniti da govori u Saboru ili nekoj skupštini na svom dijalektu?
Sve ovo nije izašlo iz NDH, to je česta zabluda. Porijeklo je iz 19. stoljeća, kad je g. Šulek (inače porijeklom Čeh) počeo uvoditi domaće zamjene za strane riječi, kao što su brzojav, tisak, a kad nije bilo domaćih zamjena za njemačke riječi, uzeo je riječi iz češkog (konačno, bio je Čeh) — npr. časopis, uloga, povod.
Česi su bili općenito uzor Hrvatima: Gaj je pravopis uzeo od Čeha. Tada su Česi smatrani najnaprednijim slavenskim narodom. A Česi su imali stoljetne probleme s Nijemcima, koji su "riješeni" protjerivanjem Nijemaca u 20. stoljeću (problemi su bili i vjerski), ali se repovi vuku do danas. Dakle, jednu politiku iz 19. stoljeća je NDH samo odvela do ekstrema.
Ali Hrvati nisu nipošto jedini. Treba samo baciti pogled u dalje dvorište, u Turskoj se zbog pravopisa i "krivih" riječi išlo i na vješala.
- odgovori
-
- 3 votes
Tko je glasao1. nisam rekla da je sve ovo
1. nisam rekla da je sve ovo izašlo iz ndh nego sam to pitala za zabranu stranih naziva (što je puno uže od mijenjanja svih riječima "domaćima".)
2. a što misliš da ja smatram da ulazi u pojam slobode izražavanja?
malo je blesavo o bilo čemu raspravljati s nekim tko ne želi ili nije u stanju pratiti. to jednostavno nema smisla.
..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoisto vrijedi i primjerice za
isto vrijedi i primjerice za davanje naziva trgovačkim društvima. ovo kod nas je smiješno i kao da je izašlo iz ndh (možda i je?).
E nisi rekla da je izašlo, već da je možda izašlo. Što to znači "zabrana stranih naziva"? Radi li se samo o nazivima firmi? A što je s imenima? Prezimenima? Što je sa zemljopisnim nazivima? Sve su to nazivi?
Tko određuje je li neki naziv strani ili domaći? I po kojim kriterijima?
Ne znam što ti smatraš pod slobodom izražavanja. Rekla si da ti imaš pravo, ali da neki načelnik nema pravo. Međutim, ima li pravo neki građanin pisati upravi ili kome već na svom dijalektu? Ili smije samo na standardu?
čini mi se da je glupo forsirati nešto (eto me, "forsirati"). kao prvo, jezik je živi organizam i on se mijenja.
Ja te jako dobro pratim, ali se ti ne izražavaš precizno. Ja sam ti odgovorio zašto nema smisla forsirati standard svugdje i po svaku cijenu jer je standard proizvoljan, a to sam i argumentirao primjerima. Možda si ti mislila na nešto drugo što bi bilo glupo forsirati, ali ja ne shvaćam što.
- odgovori
-
- 1 vote
Tko je glasaoja se itekako izražavam
ja se itekako izražavam precizno, samo što je tebi najčešće mrsko čitati, ali nije mrsko odgovoriti (što je meni jako zanimljiva pojava).
uglavnom, standard forsirati u javnoj upotrebi kod javnih službenika u najširem mogućem smislu. dakle da me na bilo kojem šalteru dočeka standardni jezik i da na bilo kojem papiru koji ima grb ili pečat institucije piše sve od a do ž standardnim jezikom.
nadam se da sam to dovoljno precizno definirala.
sada ću ostaviti jedan prazan red pa da prijeđem na nešto drugo.
evo sad:
standard ne forsirati jer nitko ne može prisiliti građanina da se izražava na ovaj ili onaj način. ako ništa drugo, onda zato što bi moglo doći do zloupotrebe tih pravila i uskratiti čovjeka za neko njegovo pravo ili mogućnost. osnovno načelo je da su sve javne službe u funkciji građana, a ne obrnuto. ipak, ako netko pošalje podnesak ili bilo što drugo na takvom narječju da se ne vidi što je pisac htio reći, nema smisla dovoditi nekog s odjela za etnologiju da to prevodi na razumljivi jezik.
sad je komentar gotov.
..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaostandard ne forsirati jer
standard ne forsirati jer nitko ne može prisiliti građanina da se izražava na ovaj ili onaj način. ako ništa drugo, onda zato što bi moglo doći do zloupotrebe tih pravila i uskratiti čovjeka za neko njegovo pravo ili mogućnost. osnovno načelo je da su sve javne službe u funkciji građana, a ne obrnuto.
Eto, to je bio bit onog što sam napisao. Država u kojoj će se svatko osjećati kao kod kuće.
Ali to nije sve. Određeno očuvanje kulturnog naslijeđa — u što spadaju i govori — je ipak potrebno. To pišem kao netko tko se nimalo ne smatra nacionalistom. Jednostavno, to je nešto što imamo, kao i ona arena u Puli, kao ilirske gradine. Ponekad čine život kompliciranim, ali su bogatstvo, ako se znaju iskoristiti.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoIako se u mnogo čemu ne
Iako se u mnogo čemu ne slažem s "mladim" Kapovićem, u spomenutoj emisiji on je bio jedini s obje noge čvrsto na zemlji. I zato mu svaka čast!
The Observer
- odgovori
-
- 4 votes
Tko je glasaoDr. Kapović je prije nekog
Dr. Kapović je prije nekog vremena napisao angažirani tekst na ovu temu:
http://crosbi.znanstvenici.hr/datoteka/209726.Dijalekti_standard_i_socio...
Tom tekstu se samo može dodati da je sadašnji hrvatski standard iznimno složen, a i nesretno odabran, naime za npr. savladati standardno naglašavanje trebaju godine i godine učenja.
Pozitivan primjer su Crnogorci i njihov standardni jezik. U njemu ima toliko različitih mogućnosti da standardni hrvatski može lako proći pod standardni crnogorski.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao