- Odbor za referendum - pogled preko ramena
- Bule rides again
- Radimir Čačić, početak kraja?
- Maestro, sretan ti 1. rođendan
- Nismo MI spori, već EK
- Znate li Sinišu Svilana?
- Zovite me Predsjednica
- Dragutin Lesar više nije u HNS-u !!!
- Radimir Čačić, novi predsjednik HNS-a - imamo li novog šefa oporbe?
- Sfinga na vrhu piramide 2 – Sfingin nenadani uzlet!
Registrirajte se!!!
Predlažemo da se registrirate na pollitika.com. Registracijom možete koristiti cijeli niz funkcionalnosti; praćenje kreiranja novih sadržaja i čitanje sadržaja koji je vidljiv samo registriranim korisnicima.
Na pollitika.com dnevno se kreira cijeli niz novih tema i ostave stotine komentara; jedino registracijom možete pratiti što je pročitano a što ne i gdje se sve događaju diskusije.
Prijava korisnika
Novi dnevnici
Popularni sadržaji
Današnji:
- Ustaški pokret po svojim načelima nije bio fašistički?
- Milanović: Bandić puno radi i ima puno rezultata
- Izbori u SAD - Hillary pomaži ako boga znaš
- Daj mi majko iglicu i kanticu droge...
- Ruža - Trogirski recept za lokalne izbore
- Pilsel: Prisjećanjem na Vukovar potvrđujemo da smo fašisti
- Laž o I partizanskom odredu
- Kupovanje glasova
- Svoj na svome, o nacionalizmu i nacionalnim kategorijama
- O (zakonodavnjoj) aktivnosti zastupnika
Upravo pročitano:
- Štetočine!
- Ustaški pokret po svojim načelima nije bio fašistički?
- Živio ja! II.dio
- Moj pogled na "zbogom narodnjaci"
- Kako je teško biti liberal
- Ivo Sanader u Benkovcu
- Kažu da u Hrvatskoj fali informatičara! Ozbiljno ;-) !!??
- Poraz tužitelja: Radić nevin, Šljivančanin kriv po jednoj, a Mrkšić po tri točke optužnice
- Dora (al ne Krupićeva)
- Maršal Tito i njegov trg
Leadership - lice i naličje
Sri, 23/07/2008 - 23:42 — Aleksandar Hatz...
Ovo je jedna od tema koja mi već duže vrijeme krčka u glavi, pa sam sad konačno sjeo za komp sa ciljem da ju istjeram iz glave. Sve je započelo u periodu nakon izbora, u periodu u kojemu mi je ulazak u NATO intenzivno zaokupljao pažnju. Tada sam zapazio jednu izjavu Vesne Pusić koja je potrebu za referendumom odbacila, nazivajući odluku o ulasku u NATO «leadership odlukom», dakle odlukom za koju odgovornost trebaju preuzeti izabrani zastupnici u skaludu sa svojim položajem i odgovornošću.
Bez obzira što imam izrazitu predrasudu po pitanju načina ulaska u NATO, ovakav stav me zasmetao, i već neko vrijeme pokušavam precizirati sam sebi zašto. Pogotovo u kontekstu još jedne izjave Vesne Pusić u Jutarnjem listu (koju sam već par puta citirao):
E sad, maybe it's just me, ali ja u ta dva citata vidim veliku kontradikciju. S jedne strane brani se elitistička pozicija po kojoj su političari dužni donositi odluke sami, sve do te mjere da ignoriraju jasno izraženu želju građana za većom participacijom u političkom životu (3/4 građana je npr. podržavalo ideju raspisivanja referenduma o ulasku Hrvatske u NATO savez), dok se s druge strane, želi te iste građane koje je takvo elitističko «leadership» ponašanje odbilo od politike i političara kao takvih, uvjeriti da je politika «častan javni angažman za opće dobro».
Ili kraće rečeno, Vesna Pusić ne vjeruje građanima toliko da bi im dala mogućnost da sami sudjeluju u direktnoj demokraciji, ali s druge strane želi da ti isti građani vjeruju kako svi ti političari odluke (na isključiv, elitistički način) odluke donose iz čistog altruizma?
Problem je, po mom mišljenju u krivom shvaćanju pojma «leadershipa». Istina, mnogo se puta (doduše ne kod nas) institucija referenduma koristi kako bi se izbjegla odgovornost za pojedine političke odluke – i baš to izbjegavanje donošenja odluka i pripadne odgovornosti velika je negativna osobina mnogih političara. Tako nešto je (da se poslužim omiljenom usporedbom 1/2KileMozga) na Farmi odigrala Dvina kad je odlučila uvesti «demokraciju». No postoji velika razlika između preuzimanja odgovornosti i elitističkog odmicanja od birača.
Leadership, po mom mišljenju, treba predstavljati vodstvo koje aktivno, kroz javnu raspravu i otvorenu komunikaciju sa građanima, hrabro predstavlja čak i nepopularne poteze koje je potrebno povući. I kroz tu komunikaciju objasni, i na kraju pridobije javno mijenje za povlačenje tih poteza. To je vodstvo.
Ovo što nam je Vesna Pusić (i Ivo Sanader, ali od njega takvo ponašanje i očekujem, pa mu ga niti ne prebacujem) u čitavoj ovoj priči oko ulaska Hrvatske u NATO prezentirala kao «leadership» ja nikako ne mogu prihvatiti pod tim imenom. Takvo ponašanje treba imenovati na ispravan način – elitizmom, i pritom dobro razmisliti da li se na takvim ponašanjem može steći povjerenje građana, i postići veća izlaznost «rezigniranih, posebno mladih ljudi» na izbore. To bi jednoj oporbenoj stranci koja naginje liberalnim vrijednostima, i čiji su glasači skloniji rezignaciji, trebalo biti izuzetno važno pitanje.
No neupitno je da nam je leadershipa u pravom smislu te riječi – dakle, sa otvorenom i iskrenom komunikacijom sa građanima – potreban. Problem je jedino u tome da se klasičnim izbjegavanjem odgovornosti – ne prema donošenju odluka, već prema komunikaciji s građanima – takvo vodstvo ne može ostvariti.
- Aleksandar Hatzivelkos dnevnik
- Dodaj novi komentar
-
- 816 čitanja
Navigation
Pollitika.com newsletteri
Preporučeni dnevnici
Najkomentiraniji dnevnici
Tko je online
U ovome času je 11 users i 21 guests online.
Članovi online
- znatizeljni
- zoc
- poveznik
- jedinohrvatska
- ap
- leddevet
- nemesis
- Aleksandar Hatz...
- poveznik
- Azazriel
- Grondthebald
Novi članovi
- secondhand
- mondy
- valmalis
- Jelena Grozna
- MarioDbk
Najaktivniji članovi
| Korisnik | Bodovi |
|---|---|
| Lion Queen | 467 |
| Hyeronimus | 457 |
| DEMOS | 427 |
| ap | 372 |
| mrak | 340 |
| Checkpoint Charlie | 240 |
| gale | 238 |
| poveznik | 228 |
| Zoran Oštrić | 218 |
| leddevet | 213 |
RSS izvor
Komentari
Ja ne vidim razliku između
Ja ne vidim razliku između vesne i drive, uopće ne sumnjam da bi ona imala isti obrazac ponašanja kao i drivo da je slučajno na njegovom položaju. Doduše skoro svi "oni" misle da su njihove odluke bezgrešne te da smo mi stoka koja ne razumije kako nam dobro čine i kako nas dobro vode. Normalno da to neće izreči formulirano baš tako , ali u prvom vesninom citatu se takva poruka da iščitati. Sve je to produkt totalne negativne selekcije političkih kadrova u ovoj zemlji, te nepostojanja kritične mase nazovimo normalnih kadrova da to sve pometu.
nvuljanic It's not just you!
nvuljanic
It's not just you! It's the whole damned world! Ima nešto šizofreno u našoj političkoj sceni (da nešto! štošta!). Mislim ovo oko lidera. Ode drug Tito, svi plaču, ali svima drago, jer, zaboga, dosta nam je bilo kulta ličnosti. Onda si uzmemo gospodina Franju. Ode on, opet dobar broj promatrača plače, ali većina si ipak misli da je dobro što smo se riješili još jednog diktatora. Onda svi izaberu gospodina dr. Ivu. Ili bi gospodina Ratka, ili bi dr. Vesnu, ili ... uvijek neprikosnovenog lidera kojemu je najgora strana to što je uvijek u pravu. A kad nije u pravu, opet je u pravu. Ljudi su, kaže Darwin, nastali od nekih tamo kooperativnih primata. A kako stoje stvari, pravaši su u pravu što su vuka uzeli za svoj totem (plemenski, naravno). Jer izgleda da smo mi nastali od vukova. I da nam je vođa čopora nedosanjana ljubav. A najveći grijeh reći vođi da ga se ne bojiš. Nego, znate li možda tko je predsjednik Švicarske? Ili premijer Danske? A Norveške i Islanda? Za Kazahstan znate, siguran sam, a i za Rusiju, van svake sumnje. Ipak je sve u našim rukama. I ipak sam ja optimista.
izgleda da smo mi nastali od
izgleda da smo mi nastali od vukova. I da nam je vođa čopora nedosanjana ljubav.
Kod vukova, alfa vučica je glavni vođa. Alfa par se jedini seksa. :)
Zoran Oštrić
Nego, znate li možda tko je
Nego, znate li možda tko je predsjednik Švicarske? Ili premijer Danske? A Norveške i Islanda?
Ili tko su lideri u evropskim poslovima, filozofiji, književnosti, tehnici, pregledima ... tko u našima?
Ili tko su lideri grupa Gang Of Four, Monty Payton, EXAT, Kugla glumišta ... zatim pojava Muzičko Biennale-a Zagreb i svega tridesetih, šezdesetih pa i kasnije, industrije, gradnje, školstva, zdravstva ...
(a to su stvari koje su ipak nešto značile i znače - kako god nas je rezalo, navék je nekak bilo)
Postoje dvije vrste lidera:
Postoje dvije vrste lidera: oni koji ljude vuku za sobom i oni koji ih tjeraju ispred sebe.
Zoran Oštrić
Zaboravil si na one koji
Zaboravil si na one koji misliju da su lideri, a nemaju ni L od toga.
Nedavno je Andrea
Nedavno je Andrea Zlatar-Violić kritizirala zatvorenost SDP-a za ponuđeni dijalog s grupom građana o načinu političkog djelovanja svog člana i gradonačelnika Zagreba, Milana Bandića. Sada Ti prozivaš Vesnu Pusić zbog elitizma u vezi odluke o ulasku Republike Hrvatske u NATO. Problem komunikacije političkih "elita" s građankama i građanima je kronična bolest hrvatske, ali i europske politike (vidjeti neuspješno usvajanje Ustava EU, a onda i Lisabonskog ugovora).
Upada u oči, međutim, da se taj problem, u pravilu, uočava u tuđem dvorištu, dok se izbjegava pogledati u vlastito. Konkretno, ako se SDP zalagala za referendum o pristupanju NATO, onda je trebala preuzeti odgovornost i učiniti sve da do referenduma dođe. Pomalo je deplasirano predbacivati drugima da nisu napravili nešto za što se nikada nisu niti zalagali.
Inače, referendumi su vrlo nepouzdana metoda direktne demokracije. Uspijevaju onda i samo onda, ako im je prethodila javna i otvorena rasprava kroz koju građanke i građani mogu formirati svoje mišljenje na temelju točnih i pouzdanih informacija te JOT sučeljavanja različitih političkih stavova. Kad će se u Hrvatskoj politika voditi na takav način, onda ću i ja biti za češće održavanje referenduma (ali ni tada ne za sva pitanja).
nemesis
Upada u oči, međutim, da
Upada u oči, međutim, da se taj problem, u pravilu, uočava u tuđem dvorištu, dok se izbjegava pogledati u vlastito.
heh, ocekivao sam ovakvu tvoju reakciju. :-)
dakle, sve sto sam napisao vrijedi za svakog politicara koji se ponasa na takav nacin, ne samo za vesnu pusic. jos vise i od bandica i od vesne, kritika ide prema sanaderu, koji je apsolutni autoritet za takvu vrstu ponasanja u hrvatskoj (nakon sto je tudjman umro). uostalom dr. ivo u posljednjem subotnjem jutarnjem listu zali sto hrvatska nije imala leadere njegovog kalibra u proteklim stoljecima, kada su male drzave poput hrvatske, poput portugala, osvajale svijet i bile kolonijalisticke sile:
Recimo, naši preci su kroz stoljeća, još od srednjega vijeka, kroz različite okolnosti, pod raznim vladarima, u višenacionalnim državama, uspijevali sačuvati državnost. I to je veliki uspjeh, i na tome smo im zahvalni. Ali nismo imali svoju državu. U isto vrijeme neki su narodi, koji se od nas veličinom bitno ne razlikuju, primjerice Portugalci ili Nizozemci, postajali svjetski značajni faktori i kolonijalne sile, a drugi su narodi, također jednake ili slične veličine, stjecajem različitih okolnosti nestajali. Hrvati su, dakle, sačuvali državnost i ideju slobodne i samostalne države, ali - uz sve poštovanje prema precima - kao da nisu imali dovoljno upornosti, izdržljivosti i usredotočenosti na cilj da ga i ostvare.
krace receno, da smo imali leadera sanaderovog kalibra u 15, 16. stoljecu, danas bi se glavni grad nigerije zvao zvao split (ili dugobabe), a ne lagos.
to je ipak razina koju niti bandic niti vesna mogu dosegnuti, pa ipak ne spominjem dr. ivu. kao ni bandica? zasto? zato jer je vesna pusic uvela pojam "leadershipa" kao razlog za neodrzavanje referenduma. mislim da je red da zajedno sa pojmom koji je odlucila (zlo)upotrebljavati, ponese i pripadajuću prtljagu.
uostalom - to da je netko gori ili isti (kao sto ti sad upires prstom u bandica) - nije opravdanje za suocavanje sa vlastitim manjkavostima. a to je upravo ono sto ja pisem na za to odgovarajucem (po mom sudu) mjestu, pa i kad pisem o bandicu.
krace receno, da smo imali
krace receno, da smo imali leadera sanaderovog kalibra u 15, 16. stoljecu, danas bi se glavni grad nigerije zvao split (ili dugobabe), a ne lagos.
A da je taj kalibar 'ispucan' u minulim stoljećima, možda bismo danas doma imali kalibar odgovarajući današnjem vremenu, a ne onom iz minulih stoljeća. Hebi ga, očito očekujem previše. Jer kaskamo par stoljeća. Srećom, vozimo petom brzinom (dok svijet vozi šestom), pa ćemo ih jednoga lijepog dana i sustići.
A ima i alternativa. Tko zna, a možda bi se glavni grad Nigerije zvao i Banana-split.
a to je upravo ono sto ja
a to je upravo ono sto ja pisem na za to odgovarajucem (po mom sudu) mjestu, pa i kad pisem o bandicu.
edit - promakla mi je greska u linkanju. dakle, odgovarajuci link je moj.sdp.hr
Kao i u RL, tako i na
Kao i u RL, tako i na Internetu, omaške/lapsusi upućuju na sadržaje koji se potiskuju, jer su za ego uznemirujući/nelagodni. :-))
Btw, sinoć je Milanović, uz puno neuvjerljive verbalne akrobacije i izvlačenja, javnosti dao do znanja da Bandić nije u koliziji ni s politikom SDP-a niti s njegovim osobnim shvaćanjem socijaldemokracije te da ostaje sve dok ima "podršku građana" i svoje stranačke organizacije.
nemesis
Ukupno gledano, imali smo i
Ukupno gledano, imali smo i previše lidera, a premalo ili nimalo državnika, pa tako i sad. Imamo gomilu politikanata, muljatora, ali ne i državnika.
Općenito, zajednička crta
Općenito, zajednička crta svih stranaka bez ikakve iznimke je nevoljkost javnog nastupanja i situacijama gdje publika nije samo slušačka već aktivna i spremna ući u diskusiju. Kad je zadnji put nekakav političar održao nekakvo predavanje na nekakvom faksu ili neku javnu tribinu i suočio se sa pitanjima i primjedbama publike. Nije da je to vani jako razvijeno i sjećamo se kad je studenta koji je postavljao nezgodna pitanja Johnu Kerry-u policija nasilno izbacila iz predavaonice. No dobro, John Kerry ne bi nam trebao biti neki primjer.
Postoje trenutno mnoga aktualna pitanja, od lokalnog nivoa, pa sve do pitanja globalnog zatopljenja. Primjera ima stvarno na pretek, jer zašto se kad je bilo pitanje NATO referenduma, niti jedna stranka nije našla pozvanom ući u raspravu zašto referendum da ili referendum ne. Postoje argumenti koji su potpuno logični za jedno i drugo i treba ih suprotstaviti i odabrati najprimjerenije rješenje. Očita je samodopadnost i panični strah da im prejaki vjetar nepovratno ne pokvari frizure.
Uvijek se sjetim one dalmatinske koja kaže da su čovjek i tovar pametniji od samog čovjeka.
leddevet
Uvijek se sjetim one
Uvijek se sjetim one dalmatinske koja kaže da su čovjek i tovar pametniji od samog čovjeka.
To je zastarjelo. Već poodavno se reče da su čovjek i tovar pametniji od samoga tovara.
Ja sam se uvjeril da je
Ja sam se uvjeril da je tovar pametniji od puno ljudi.
Problem komunikacije
Problem komunikacije političkih "elita" s građankama i građanima je kronična bolest hrvatske, ali i europske politike (vidjeti neuspješno usvajanje Ustava EU, a onda i Lisabonskog ugovora).
Upada u oči, međutim, da se taj problem, u pravilu, uočava u tuđem dvorištu, dok se izbjegava pogledati u vlastito.
Ovdje su naznačene osnove političkih poslovanja, a i ostala su ista, uključujući relaciju političari-građani ("građanke i građani" dodatno slabi i onako nezavidnu poziciju građana pred vlašću i nadgradnjom, u današnje doba snažno smjera ka "građanke, građani, psi i mačke, ljudi istospolne orjenatcije i majmuni").
Ključno pitanje u vezi tog poslovanje jest zašto bi se to mjenjalo kada i najnaprednije snage do sada ne samo da ne pokazuju nikakve znakove u tom smislu nego iznova potvrđuju obrnutu opredjeljnost, po kojoj su i inače jako afirmirani, te nove znakove da bi i gazili građane ako mogu, ako i bilo kakvim znakom pokazuje namjere nečeg što bi moglo ugroziti avangardnu i profitnu poziciju tih naprednih snaga?
U razmatranju toga pitanje je očigledno da nema ni potrebe ni mogućnosti da se to mijenja sve dok se to puši koliko se puši, jako puno i skoro beskrajno, pa je razumno utvrditi da je to sve skupa jedna duga i velika pušiona, iznimno profitabilni kupleraj, koji je tako navikao i nema nikakvih drugih iskustava, da zapravo dugo funkcionira tako nenamjerno i s prilično humora.
U ovo prethodnom praktičnom razmatranju se također nazire da je to prepoznato i apsolvirano, u RH vjerojatno još bolje nego u Francuskoj, Nizozemskoj, Irskoj i BiH zbog bogatijih iskustava, te da je već krenulo jedno veselije doba poslovnog i mentalno poigravanja s tim i žilavijim "poduzetničkim" trashom, koji ordinira s tim u vezi. Toj šatro industriji ne bi toliki problem bili mi, razne preživjele indijanske snage, koliko sendvič u koji ih zajedno s nama zatvaraju puno jači iskusni igrači, najjači u Evropi i USA. Zato se tako stenje i zbijaju redovi. Ali, ne trebaju brinuti, jer to im dođe kao oslobođenje od iznimno dugog besmislenog maoističkog marša i kulturne revolucije, za svakog će se naći neko mijesto, bar kao zabavljači i cirkusanti, tako da ne moraju brinuti ni o svojim dvorištima, to će obaviti drugi koji to bolje znaju i umiju i koji će na tome zaraditi.
Dodatak ad leadershipa u
Dodatak ad leadershipa u Hrvatskoj.
Po EU, USA i drugim područjima stenju, od toliko leadershipa opet toliko nedostaje i više pojma nemaju šta će i kako će s tim (evo u EU, ni supermuljator Rupel nije uspio konsolidirati leadership a očigledno će teško i Sarkozy; njemu i Berlusconiju ne ide ni uz pomoć "turbokomada"). Ni u bliskim Rusija, Srbiji, Kini itd. s tim nije idealno, previranja itd.
U Hrvatskoj s time iopće nemamo problem, dapače, kročili smo u fantastično doba, kada već predvodimo smjerove.
S jedne strane leadershipa imamo više nego sve te zemlje zajedno, mogli bi ih sve pokriti da se obrate za pomoć a i bez tih poziva naši to rade nesebično, altruistički, i još se pojačava (Milanović, Bandić, Kerum, Anto Đapić, Pukanić, Kuštrak ...), tako da je leadershipa bar 20 % društva i punktovi neumorno štancaju sve više toga.
S druge strane smo jaki u paralelnoj igri, baš onome što EU sada grčevito treba, naučili smo da se ne oslanjamo na leadership, zadnji leadership na kojeg se je većina oslanjala su bili dr Vlatko Maček i mlađa ekipa uz njega (makar to Oštriću ne sjeda na želudac), tako da smo dočekali razdoblje zrelosti toga puta i sinteze sa novim izazovima, kada minimalizam blagotvorno prožima amorfni pučki front, koji kao od šale kombinira svu tu zbrku, sam je leadership i kerator i izvršna proizvodnja i sve, dok EU sve više ludi od toga i jedine ideje kako s tim su one filozofa Habermasa o općem građanskom referendumu, uz veliki rizik kako će proći i šta će građanstvo od toga uopće pročitati i uzeti u obzir.
Tako da smo valjda jedini koji nemamo problema s leadershipom, jeste da je to koštalo ali vjerojatno će se ta ulaganja isplatiti, kako globalno tako i u novcima (i pollitika.com je već mali brzonarastajući punkt, koji može pružiti neke toliko tražene usluge u vezi leadershipa, na način kao što Gagarinov put u Zagrebu, između Savske i Trešnjevačkog placa, brzo raste na sve boljoj svjetskoj ponudi odjeće i raznog). Tako da ad tog pitanja glavu gore ("podignite visoko krovnu gredu tesari").
P.S. Ovaj vizionar kasni, objavljuje ono što mi već radimo dugo, tako da je i to potvrda onoga što svi znamo a nekako izbjegavamo priznati
http://www.vecernji.hr/home/manager/3098979/index.do
E sad, maybe it's just me,
E sad, maybe it's just me, ali ja u ta dva citata vidim veliku kontradikciju.
Vesna Pusić ti je pogrešan primjer, jer je konstantno u kontradikciji, po defaultu, pa se tu ne da ništa postići.
Ostala politička i javna scena kontradikciju vuče kao tehniku muljanja, svjesna je toga ali se time služi jer nije razvila tehnike niti sposobnosti konkurentnog nadmetanja bez takvih tehnika muljanja. To u praktičnom često dođe na isto, ali u osnovi ne - ako ih se uspije ščepati za jajca ili natjerati na nešto ili u bijeg, bez oklijevanja su spremni na sasvim drukčiju pjesmu.
dragi Ap-e uzeo si mi
dragi Ap-e uzeo si mi riječ iz usta..baš sam upravo tako nešto htjela napisat' i onda, rekoh sama sebi, ajd vidi prvo što je ap napisao, jel' uveo kakvu novu diviziju u akciju :)). Dakle, glede Pussy se fakat mema što dodati. Nitko - naravno, osim nje same - nije sretan da je ona tu gdje jest (ni Sanki a bogme ni Zoki). Btw. zgodno je bilo čuti ju kako u Otvorenom, na pitanje Bage što ima za reć' glede rumors da će ju Sanki maknut, izjavljuje mrtva-hladna ..." uz superiorni smješak a la Marija Antoaneta, ja taj posao dobro radim, i ne vidim razloga za to, itd.....Preporučam Pussy da iznad ogledala kojeg svako jutro, dok se šminka, nježno propitkuje: tko je najljepši i najpametniji na ovom svijetu, napiše (i to s ružem marke Chanel br. 35 cinober crvena, odmah upadne u očii): Scio, nihil scire.