Naslovnica › Dnevnici › Panonicus dnevnik

Lažni poslovni uspjesi Radimira Čačića

Reakcije i osvrti
Sub, 07/07/2007 - 10:42 — Panonicus

Bivši ministar, sadašnji varaždinski župan, te kandidat za budućeg premijera Hrvatske Radimir Čačić tvrdi da je uspješan poslovni čovjek. No, istina je kako je bivši Coning holding kojim je Čačić rukovodio ostao dužan stotine milijuna kuna, a u tvrtki nasljednici pokrenut je stečaj zbog neplaćenog poreza.

Piše: Krešimir Kovač, slobodni novinar

U potpunoj medijskoj tišini, prije dvije godine pokrenut je na varaždinskom Trgovačkom sudu stečaj Coning holdinga/Ingprojekta. Stečajni postupak zatražila je varaždinska Porezna uprava jer je Coning holding/Inprojekt ostao dužan Ministarstvu financija 50,3 milijuna kuna, a račun mu je neprekidno blokiran više od devet godina (vidi dokumente 001-002 te 003-005 na dnu teksta).

Riječ je o tvrtki koja je, uz manju Congamu, nastala 1992. godine pretvorbom nekadašnjeg DP Coninga, dok današnje tvrtke koje sadrže u svojem nazivu riječ Coning, uz izuzetak Congame, su zapravo novije tvrtke osnovane 90-ih godina i kasnije neovisno o "originalnom" Coningu (vidi dokumente 006-008 na dnu teksta - Nalaz i mišljenje o činjenicama vezanim na imovinu stečajnog dužnika Ingprojekt d.d. u stečaju). Stečajem Coning holdinga/Ingprojekta propada tako najveći dio RO Coning koja se pod vodstvom Radimira Čačića 80-tih godina izdvojila iz GK Zagorje.

Radimir Čačić vodio je kao direktor posrnuli Coning holding do sredine 90-ih, kada je tom poduzeću blokiran račun, a ostalo je i bez zaposlenih (vidi dokument 016 na dnu teksta - dio Nalaz i mišljenje o činjenicama vezanim na imovinu stečajnog dužnika Ingprojekt d.d. u stečaju). No, unatoč tome što je račun blokiran od 1995. godine, stečaj Coning holdinga/Ingprojekta otvoren je tek 2005. godine. U dokumentima stečajnog postupka, koji je još uvijek u tijeku, pronašli smo da je Coning holding/Ingprojekt ostavio ogromne nepodmirene dugove iza sebe (vidi dokument 023 na dnu teksta).

Vjerovnici traže pola milijarde kuna

Naime, nakon pokretanja stečaja sredinom 2005. godine, pozvani su vjerovnici da prijave tražbine (vidi dokumente 003-005 na dnu teksta), a iznos se na podugačkoj listi popeo na gotovo pola milijarde kuna, točnije 452 milijuna kuna koliko im je, prema tvrdnjama vjerovnika, ostao dužan Coning holding/Ingprojekt. Osim porezne uprave potraživanja su iskazali i Tehnička škola Zadar zahtijevajući 56,7 milijuna kuna te Ministarstvo prosvjete i športa koje traži 30,7 milijuna kuna.

Međutim, najveći „grijeh" koji opterećuje nekadašnji Coning holding su nikad naplaćena dugovanja nastala u „Poslu stoljeća" u Izraelu. Na temelju dobivenih sudskih parnica (vidi dokumente 024-033 na dnu teksta - Presuda koju je drugostupanjski sud djelomično potvrdio, a djelomično vratio na daljnji postupak, ali završilo na 9,6 milijuna dolara ukupno u dvije parnice od 10,7 milijuna), samo tvrtka Zagorje Ltd d.o.o. traži od Coninga čak 176,5 milijuna kuna jer je DP Coning angažirao tu varaždinsku građevinsku tvrtku kao podizvođača a nije joj do kraja platio ono što je bio dužan..........

http://www.netnovinar.org/netnovinar.../066%2Ejpg

http://www.netnovinar.org/netnovinar...ents/065%2Ejpg

http://www.netnovinar.org/netnovinar/dsp_page.cfm?articleid=9243&urlsect...

Prema pravomoćnoj presudi Kotarskog suda u Beershebi, Coning holding izraelskim tvrtkama ostao dužan 8,5 milijuna dolara, najviše je u cijelom poslu oštećena hrvatska građevinska tvrtka Zagorje, koju je Coning holding angažirao kao podizvođača, a koja je sa svojim radnicima i strojevima gradila stanove

Cjelokupna mehanizacija koju je ta tvrtka dovezla u Izrael zaplijenjena je kao dio garancije koju je Coning ugovorom dao Ben Yakar Gatu, a šteta je nastala i smanjivanjem opsega posla te iznenadnim prekidom radova na kojima je bila zaposlena većina radnika te tvrtke. Ukupan dug Čačićeve tvrtke Zagorju premašuje 170 milijuna kuna, a mogućnost naplate upitna je s obzirom na to da je Coning holding 2005. godine otišao u stečaj. Stečajni postupak na varaždinskom Trgovačkom sudu zatražila je varaždinska Porezna uprava zbog duga Ministarstvu financija od 50,3 milijuna kuna te neprekidne blokade računa više od devet godina, piše Kovač u svom drugom tekstu koji se bavi Čačićevim poslovnim neuspjesima. Ukupan dug koji je tijekom svog poslovanja napravio Coning holding, koji danas posluje pod imenom Ingprojekt, prema iznesenim podacima, doseže 452 milijuna kuna. Osim spomenutih dugova tvrtki Zagorje i Ministarstvu financija, navode se još potraživanja Tehničke škole Zadar od 56,7 milijuna kuna te Ministarstva prosvjete i športa od 30,7 milijuna. Većina tih dugova pala je u zastaru, a u tekstu se zaključuje da je Coning holding izbjegao plaćanje prebacivanjem poslovanja i imovine na tvrtke kćeri koje su osnovane potkraj 1992. godine Coning inženjering, Coning turizam, Coning ekologiju i Coning informatiku, a 1993. je preprodajom i zamjenom dionica Coning holding izgubio dionice tvrtki kćeri, pa su mu ostali samo dugovi, a on kreira nove tvrtke sada neopterećene i piše knjigu Ostvarenja...

Komentari

Pon, 09/07/2007 - 12:16 — Anonimni korisnik (neprovjereno)

Nisam Čačićev odvjetnik,

Nisam Čačićev odvjetnik, ima ih on dosta, ali ovaj tekst je u cjelini pisan s jasnim ciljem, pedizbornim. Pa tako su u tu svrhu izostavljeni neki bitni momenti za taj posao s Izraelom, pa i kasnije.

Zar se loš posao ne može dogoditi svakome? I zar se iz toga ne može ništa naučiti?

Zašto je došlo do prekida radova u Izraelu? Pravi razlog nitko ne spominje (promjena vlade u Izraelu, samim time promjena politike i zaustavljanje radova na tom naselju, te još promjena propisa po kojima je strancima zabranjen rad). Nije samo Coning tamo nadrapao, nego i još neke strane firme.

Zatim, ono poslije toga: presude- Ima ih masu, autor se zadržava samo na nekima "zgodnima", a o drugima u korist Coninga nema ni riječi. Kao ni o međunarodnoj arbitraži.

I na kraju, nitko ne spominje da je negdje 1994. tom Coningu država ponništila privatizaciju tako da je vraćen pod državne "skute" koja je zatim tamo postavila svoju upravu. Sve što se od tada događalo Coningu je rezultat upravljanja uprave postavljene od strane HDZ-ove vlade. Pa tako se u tom razdoblju toj upravi pripisuje i ona škola i umirovljenički dom, a ne Čačiću. A upravo je taj Coning (Ingprojekt) otišao u stečaj, a ne onaj "čačićev".

To je vjerojatno bila jedina prava revizija privatizacije u 90-ima, a privatizacija je bila poništena jer se utvrdilo fda je Coning bio PRECIJENJEN, tj.dioničari su platili previše državi pa ih je trebalo "zaštititi" i poništiti privatizaciju.

Inače su zaposleni ostavili taj Coning i osnovali potpuno novi Coning koji sa starim nema veze i rade u miru.

Pon, 09/07/2007 - 14:15 — sm

Nisam Čačićev odvjetnik,

Nisam Čačićev odvjetnik, ima ih on dosta, ali ovaj tekst je u cjelini pisan s jasnim ciljem, pedizbornim. Pa tako su u tu svrhu izostavljeni neki bitni momenti za taj posao s Izraelom, pa i kasnije.

Možda si na stranicama zamijetio i jedan tekst koji je o Čačiću a da nije s jasnim predizbornim ciljem? Samo s drugim predznakom od ovog.

Izbori su nam pred vratima i forsiranje je sve izraženije a bit će i jače. Sve je to legitimno i stvar je u tome da se ispravlja i dopunjuje tko može da imamo realniju sliku. Pa i gornji je tekst samo nadopuna upornih apologija. Ne bi ni valjalo da je drugačije, samo jednostrano i u slavu.

Sve ostalo i bitno je napisao "ap".

Pon, 09/07/2007 - 13:53 — ap

Ta škola i umirovljenički

Ta škola i umirovljenički dom su započeti 1989.g. sa uplaćenim ogromnim predujmovima (preko 20 mil. DEM), pa kako državno preuzimanje 1994.g. čini da nema veze sa Čačićem. Nadalje, kako to da su sadašnje Čačićeve tvrtke zadržale raznu turističku i drugu imovinu a nemaju veze ni sa neplaćenim komununalijama, doprinosima, porezima i raznim od 1988.g., pa i poslije kad je Čačić to opet preuzeo i bio ministar. Da li i sukob interesa od 2000.g. do kraja 2003.g. i dugovi potpadaju pod slučaj iz 1994.g. Ad tadašnje države, šta je sa poslovanjima sa istaknutim hdz-ovcima Glumina, Kutle itd. Izgleda da je Čačić najsustavnija državna žrtva, od socijalizma do danas, daju mu da se beskrajno igra i skuplja sljedbenike za igru i onda počnu praviti probleme kad mu treba prepustiti igru.

Ti stvarno nisi odvjetnik, jer zabijaš autogolove. Odvjetnici ti to rade po receptima Barbića, na sigurno, sve je to zakonito a zakon je ono što ja protumačim da jest jer ga pišem, po mojim se šprancama operira i naposlijetku ja to konačno ocijenim kao sudski vještak. Npr. zakonit je i POS u Varaždinu, sve i u svim ulogama Čačić i još se naknadno povise cijene. Pa to ni Fikret Abdić nije radio a Brlusconiju nije palo ni na pamet.

Sub, 07/07/2007 - 11:26 — ilesar

Ne kužim zbog čega nisi

Ne kužim zbog čega nisi prenio cjeli tekst Krešimira Kovača?

Radimir Čačić: Krah izraelskog „posla stoljeća“
Bivši ministar, sadašnji varaždinski župan, te kandidat za budućeg premijera Hrvatske Radimir Čačić tvrdi da je uspješan poslovni čovjek. Posao izgradnje stanova u Izraelu koji je sklopio prije 15 godina kao tadašnji čelnik Coninga propao je, a unatoč pravomoćnim presudama Coning nikada nije platio 172 milijuna kuna i 8,5 milijuna dolara duga.

Piše: Krešimir Kovač, slobodni novinar

Iako je o poslu DP Coninga u Izraelu mnogo pisano u proteklih 15 godina, do sada su izostale ozbiljnije analize tog slučaja koji niti do danas nije u potpunosti zaključen. Naime, tvrtka Zagorje se još uvijek pravno bori za isplatu 172 milijuna kuna koliko je pravomoćnom presudom utvrđeno da joj duguje Coning holding/Ingprojekt, a nije vraćeno niti 8,5 milijuna dolara koliko Coning holding/Ingprojekt duguje desecima izraelskih tvrtki, a što je također dokazano pravomoćnom presudom izraelskog suda. Preko nalaza stručnjaka koji su po nalogu izraelskih i hrvatskih sudova analizirali događanja, kao i preko razgovora s više desetaka sudionika ovih događanja, uspjeli smo po prvi put sagledati „Posao stoljeća“ sa svih strana, uključujući i onu izraelsku koja je do sada hrvatskoj javnosti bila potpuno nepoznata.

U već davno zaboravljeni građevinski pothvat u Izraelu krenuo je Radimir Čačić kao direktor s DP Coningom sredinom 1991. godine. Radovi su trajali malo više od godinu dana, odnosno do 15. listopada 1992. godine, kada su naprasno prekinuti.

Početkom rata, s obzirom na snažno smanjene investicijskih aktivnosti s jedne i želje da se u takvim okolnostima pomogne posrnulom GK Zagorje s druge strane, DP Coning se dodatno okreće poslovima u inozemstvu - priča Dragutin Lovrenčić, jedan od čelnih ljudi Coninga. U Izraelu se, zbog specifične političke situacije, u tom trenutku tražila pomoć stranih građevinaca, budući da domaće tvrtke nisu mogle u tom trenutku obaviti sve što je planirano.

Ugovor za gradnju 1294 stana

Na izraelskom tržištu Coning se pojavio kao izvođač u vrijeme kada je izraelska vlada s ministrom Arielom Sharonom imala velike programe koji su obećavali da će čak 50.000 stanova izgraditi za pet godina. Coning je sklopio Ugovor za izgradnju 1294 stambene jedinice u gradu Ashkelonu koji je udaljen šezdesetak kilometara od Tel Aviva. Ugovor je sklopljen s kompanijom Ben Yakar Gat koja je tada bila jedna od četiri najveće izraelske građevinske firme. Posao je dobiven u konkurenciji s još dvije relevantne evropske građevinske tvrtke - priča Lovrenčić.

Iako je u medijima projekt pompozno najavljivan, čak proglašavan "Poslom stoljeća", već je početkom 1992. godine bilo jasno da je riječ o ogromnom poslovnom neuspjehu iza kojeg će se desetljećima vući repovi. Počeli su štrajkovi radnika, a štete za DP Coning su procjenjivane na desetke milijuna dolara (vidi dokumente 067 – 070 na dnu teksta).

Prema mišljenju gotovo svih sugovornika u Hrvatskoj i Izraelu s kojima smo imali prilike razgovarati, kao i prema ocjenama iznošenim u obrazloženjima pojedinih pravomoćnih presuda koje su donijeli hrvatski sudovi (Primjerice dokument 031 na dnu teksta, dio presude Trgovačkog suda 024-033: "Sud nalazi da je tuženik ... zaključio vrlo nepovoljan ugovor s investitorom koji je potonjem omogućavao da bez posljedica kasni s predajom tehničke dokumentacije"), izraelski neuspjeh DP Coninga skrivio je najviše vrlo nepovoljan ugovor koji je Radimir Čačić kao direktor DP Coning potpisao s Ben Yakar Gatom. Budući da je Čačić konačnu cijenu ugovorio unaprijed a projekti su dolazili naknadno, dogodilo se da su narudžbe bile daleko skuplje i zahtjevnije nego što je to Coning očekivao, materijal se morao nabavljati po posebnim pravilima te često po višestruko višoj cijeni, a rokovi izgradnje bili su postavljeni na granici nemogućeg. Ugovor je u potpunosti favorizirao izraelskog investitora i nije davao gotovo nikakva prava izvođaču, pa su se dugovi Coninga uskoro počeli procjenjivati na desetke milijuna dolara (Usp. dokumenti 067-070 na dnu teksta - dopunski vještački nalaz, osobito 069 - analiza dokumentacije po CM Expertu).

- Kad je Coning počeo izgradnju, došlo je do neslaganja s Ben Yakar Gatom oko cijena. Coning je tvrdio da se ne može nositi s malom cijenom i da treba više novaca unaprijed od Ben Yakar Gata. Coning je dao ultimatum: ako im Ben Yakar Gat neće dati novac, oni više neće graditi. Na taj način su započeli problemi. Oni su gradili i Ben Yakar Gat im je davao novac unaprijed, uključujući novac koji nisu bili po ugovoru dužni davati. Jednog dana Ben Yakar Gat se umorio dajući novac koji, iz njihovog gledišta, prema ugovoru nije pripadao Coningu, pa su prestali plaćati - rekao nam je Avraham Yaron, likvidator DP Coninga u Izraelu.

Zanemareno upozorenje na opasnost

Stručna analiza koju je DP Coning naručio u proljeće 1992. godine, kad je izgradnja trajala već gotovo godinu dana, sugerirala je Čačiću da se povuče iz Izraela jer su garancije u slučaju prekida radova koje je DP Coning dao manje od dugova koji su rasli svakim novim radnim danom u Izraelu. Međutim, Čačić to nije poslušao pa su radovi krenuli prema završnoj fazi (uz već spomenute dokumente 067-070 tu su i grafovi 071-072, vidi na dnu teksta).

Uzroci ulaska u vrlo nepovoljni "Posao stoljeća", te osobito mogući razlog zbog kojeg DP Coning nije izašao iz tog posla u proljeće 1992. godine unatoč preporuci izrađene stručne analize, vjerojatno se kriju u političkom angažmanu direktora DP Coninga Radimira Čačića, odnosno njegovoj kandidaturi za zastupnika u Hrvatskom saboru na izborima koji su održani 2. kolovoza 1992. godine. Čačić je, naime, svoj imidž uvelike temeljio na reputaciji sposobnog menadžera (Usp. primjerice intervju za Globus 25. studeni 1994. godine), čemu je odlično doprinosio i angažman hrvatskih građevinara u inozemstvu. Radovi u Izraelu nakon izbora, doduše, nisu odmah prekinuti, ali upravo u ljeto 1992. godine plaćanje dobavljačima postaje neredovito, da bi krajem rujna i početkom listopada ono potpuno prestalo (dokumenti 081-083 na dnu teksta). Novac više nije isplaćivan ne samo onima koji su dostavljali građevinski materijal nego i onima koji su dostavljali hranu za radnike, a radnici upravo od izbornog kolovoza nisu više dobivali plaće.

Bez obzira na zagonetne motive poslovnih odluka DP Coninga, situacija se na gradilištu postupno pretvarala u anarhiju u kojoj je bez posla, hrane i novaca ostalo više od 600 hrvatskih i bosansko-hercegovačkih radnika na gradilištu koje je smješteno uz samu ratnu granicu Izraela i nemirnog Pojasa Gaze. O tome svjedoče stotine radnika koji su bili angažirani na tom poslu.

- Radili smo normalno, dok jedno poslijepodne nisu došli kamioni natovareni kamenjem. Na svaki ulaz preko kojeg se dolazi na gradilište oni su nasipali to kamenje, pa niti jedan kamion nije mogao ući ili izaći s gradilišta. Kad je završio radni dan išao sam razdužiti opremu u skladište. Radnik koji je tamo radio uzeo je moj alat, bacio ga u kut i rekao da više to nećemo trebati. Mislio sam da se šali, ali on je ostao ozbiljan. I stvarno - sutra se nije više išlo na posao. Ostali smo u svom kampu. Nismo više dobili jelo, samo smo dobili kruh - priča radnik armirač koji je želio ostati anoniman. Nakon nekoliko dana u kojima je situacija bila na rubu izbijanja nereda, radnici su ipak vraćeni u Hrvatsku avionima koje je platio Coning holding (ova i ostale informacije vidljive iz mnogo dokumenata, primjerice presude 024-033, vidi na dnu teksta). Međutim, mnogima nikad nisu isplaćene plaće za kolovoz, rujan i polovicu listopada.

Uništen glavni kooperant

Prema pravomoćnoj sudskoj presudi Kotarskog suda u Beershebi, DP Coning je ostao dužan izraelskim tvrtkama 8,5 milijuna dolara. Najveći dug bio je prema dobavljaču betona Lime & Stone Industries te prema dobavljaču boja i drugih kemikalija tvrtki Tambour (dokumenti 100-102 na dnu teksta).

Međutim, DP Coning je „Poslom stoljeća“ najviše oštetio hrvatsku građevinsku tvrtku Zagorje. DP Coning je, naime, za posao u Izraelu angažirao Zagorje kao „operativu“ koja je sa svojim radnicima i strojevima gradila stanove. Upravo je toj „operativi“ zaplijenjena kompletna mehanizacija u Izraelu kao dio garancije koju je DP Coning ugovorom dao Ben Yakar Gatu. Međutim, Zagorje je oštećeno i smanjenjem opsega cjelokupnog posla te iznenadnim prekidom radova na kojima je bila zaposlena većina radnika (Usp. presudu dokumenti 024-033 na dnu teksta). Zbog te štete Zagorje je godinama poslovalo opterećeno teškim financijskim problemima na rubu stečaja te se tek prije nekoliko godina uspjelo gospodarski oporaviti.

Pitanje koje bi se moglo razriješiti jedino uvidom u dokumentaciju DP Coninga ostaje je li poslovnom neuspjehu, uz loš ugovor, doprinijelo eventualno korištenje novaca koji je DP Coning dobio od Ben Yakar Gata u druge svrhe. Naši izraelski izvori skloni su u to povjerovati, iako dokaza nema.

Usporedili smo cijene ugovora koje je imao Coning u poslu s Ben Yakar Gatom i zaključili da su i druge strane tvrtke radile u Izraelu za slične cijene. Možda je to bilo pomalo jeftino, ali slične cijene su davane i drugim tvrtkama koje su radile u Izraelu i koje su naposljetku završile svoje projekte. S obzirom da su za Coning holdingom ostali tako veliki dugovi, možda je novac bio korišten za druge svrhe - smatra Yaron.

Likvidacija DP Coninga u Izraelu pokrenuta je već 22. listopada 1992. godine (vidi dokumente 081-083 na dnu teksta), samo sedam dana od prekida radova. Budući da presuda izraelskog suda nije potvrđena u Hrvatskoj, od Yarona i Tishmana smo saznali da je Ben Yakar Gat kasnije nadoknadio dio dugovanja DP Coninga prema izraelskim tvrtkama. To je, naime, bio uvjet koji je izraelska vlada postavila toj tvrtki u zamjenu za novi angažman na izgradnji stanova.

Početkom novog milenija Izrael je zadesila snažna gospodarska kriza koja je "pomela" veliki dio građevinskih tvrtki, uključujući i veliki Ben Yakar Gat. Međutim, vlasnici Ben Yakar Gata danas su s novim tvrtkama ponovo uspješni u građevini. Druge tvrtke, uključujući i L&S Industries kome je DP Coning ostao najviše dužan, promijenile su svoju djelatnost, a mnoge tvrtke su i ugašene.

Kako smo se mogli uvjeriti u razgovorima sa stanarima stambenih zgrada u Ashkelonu koje je gradio DP Coning odnosno Zagorje, uglavnom im nije poznato da se pravosudni "repovi" vezani uz izgradnju njihovih stanova u Hrvatskoj vuku još do danas. Riječ je uglavnom o imigrantima ruskog porijekla koji su početkom 90-tih planski naseljavani u taj izraelski grad ugodne klime uz obalu Sredozemnog mora, ali neposredno uz i danas nemirni Pojas Gaze.

DOKUMENTI

024, 025, 026, 027, 028, 029,
030, 031, 032, 033,
067, 068, 069,
070, 071, 072,
081, 082, 083,
100, 101, 102

Autor Krešimir Kovač je slobodni novinar iz Varaždina <kresimir.kovac2@vz.t-com.hr> koji je za potrebe priče istraživao šest mjeseci u Hrvatskoj i Izraelu.
Priču je uredio Saša Leković <lekovics@lsinter.net>.
Rad na priči je financijski pomogla mreža istraživačkih novinara istočne i jugoistočne Europe – SCOOP <www.i-scoop.org> sa sjedištem u Danskoj.

POVEZANA PRIČA - Radimir Čačić: Lažna priča o poslovnim uspjesima

Bivši ministar, sadašnji varaždinski župan, te kandidat za budućeg premijera Hrvatske Radimir Čačić tvrdi da je uspješan poslovni čovjek. No, istina je kako je bivši Coning holding kojim je Čačić rukovodio ostao dužan stotine milijuna kuna, a u tvrtki nasljednici pokrenut je stečaj zbog neplaćenog poreza.
Piše: Krešimir Kovač, slobodni novinar
Priču pročitajte OVDJE

 

Sub, 07/07/2007 - 11:51 — Skviki

Iz svega ovog vidim samo

Iz svega ovog vidim samo jedno, Čačić je potpisal jedan ugovor i to po onom: Daj taj ček ja ga bum podpisal a ti posle unesi iznos, s drugim rječima blanco scheck. Jel ga to preporučuje ko sposobnog čovjeka je upitno.

Sub, 07/07/2007 - 12:03 — ap

Komentar ne pogađa stvar,

Komentar ne pogađa stvar, nisu naši poslovni ljudi diletanti. I kad se sklapa loš ugovor, tu se dobro zaradi jer ima puno "ovci za šišanje". Ovdje Čačić ošiša druge, oni treće, ovi četvrte i na kraju država malo sanira stanje oko mirovinsko, zdravstvenog, mirovina i drugog. Zarade svi, osim što neki radnici manje nego što su planirali.

U diletantskim zemljama se to radi drukčije, oni se drže raznih stvari kao dogmi. Mi smo puno iskusniji i flesibilniji.

Sub, 07/07/2007 - 12:31 — Skviki

Dobil si pozitivnu ocjenu

Dobil si pozitivnu ocjenu jel skrečeš eventualnu diskusiju na pravu stranu. Fala

Sub, 07/07/2007 - 10:53 — Panonicus

Evo kako je to izgledalo

Evo kako je to izgledalo 2001.-2004.

-- unatoč upozorenjima Ekonomskog instituta da je stopa isplativosti autocesta vrlo niska, te da će Hrvatsku odvesti u neprofitabilnom smjeru--čačić zasljepljen ogromnim mogućnostima zamagljivanja tokova novca i ne razmišljajući o dobrobiti Domovine, gura svim silama "svoj"projekt.

--uspjeva naturiti Račanu taj model zahvaljujući unutarkoalicijskim trvenjima
-Najzanimljiviji dio priče je koštovnik projekta, kako je "precizni" Čačić izračunao (i vjerojatno isplatio bogate osobne i intelektualne usluge) projekt autoceste u razdoblju 2001-2005 trebao je koštati 10,567 milijardi Kuna
-- no izmjenama iz Prosinca 2001 cijena se penje na 18,083
milijarde Kuna
-- još jednim izmjenama-Prosinac 2002 18,707 milijardi Kuna
--izmjenama u Rujnu 2003 19,406 milijardi Kuna
--te probijanjem proračuna --iako su se zakljinjali da se autoceste neće graditi iz proračuna, i to na zadnjoj sjednici koalicijske vlade koja tada nije imala moralno pravo praviti nove obveze novoj vladi Čačić progurava još jednu svoju projekciju, te krajnja suma skače na 20, milijardi Kuna
--jebeno opasan i precizan ekonomist taj Čačić

-- gdje li je tada bio Pančić

Već Hrvatska vidje dosta raznih čuda,al ne nađe štrika za toliko Juda (A.G.Matoš 1911)

Sub, 07/07/2007 - 11:25 — ap

U dobrom pregledu ti

U dobrom pregledu ti nedostaju birni podaci i krivo usmjeravaš na Pančića (on to ne može znati, zašto ne usmjeravaš na Linića i Crkvenca, gdje je njihovo znanje i odgovornost):
- tako svi rade, ovi prvi koji računaju nemaju pregled za plus minus 20-30 % a država za još više. Iznimnije se negdje zna a u 90 % prakse je tako, pa šta bi uspješni poduzetnik i najuspješniji ministar nego iskoristio šansu, pogotovo zbog stanja "uspješnih" tvrtki. I većina druge "uspješne" privrede je takva, i to preko 90 % s državom u tijesnoj vezi;
- sustavno se, osim dobavljača, ne plaćaju nikakve obveze državi i državnim tvrtkama, kao komunalna potrošnja do upravne pristojbe (biljezi), tj. ništa se ne plaća;
- Čačić je kao ministar tijesno poslovao s hdz-ovcima (na čelu Jure Radić i Petar Đukan), koji sada intenzivno posluju s Jurom Radićom na čelu. Jure stvarno ne zna nikakve relacije troškova ni u prilikama kad je pripremljeno pozvan, pa je nužni postao glavni. To je čvrsto od sedamdesetih, kada je to bilo bez iznimke da bi od podignutog kredita koji se ne vraća pola maknuo u stranu za neke druge potrebe. Nitko od tih ljudi od tada i nije vodio niti imao priliku vidjeti stvarnije troškove jednog državnog projekta, politika je još uvijek takva i zna još manje a publika je navika kao u nogometu.

Sub, 07/07/2007 - 11:02 — Skviki

To nisam do sad znal, no

To nisam do sad znal, no kupil bum sad njegovu knjigu jer sigurno je u njojt to detaljnije opisal.

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
WriteSomething knjiga
Syndicate content