Naslovnica › Dnevnici › sm dnevnik

Laže selo, lažu ljudi – novi test za PR premijera Sanadera

Reakcije i osvrti
Sub, 27/01/2007 - 12:48 — sm

Izvor: teletekst HTV-a

U odluci Raspravnog vijeća Haškog suda o suspenziji odluke o privremenom puštanju na slobodu dvojice hrvatskih generala (Čermak, Markač), pored toga što stoji da Čermak nije poštovao uvjete pod kojima je boravio na slobodi navedeno je i da Vlada RH nije postupila po zahtjevu suda da pruži dodatne informacije (očitovanje) o tom pitanju. Reklo bi se, prilično ozbiljan propust vlade jedne države koja je, da bi optuženici uopće bili uvjetno pušteni na slobodu, morala dati određena jamstva da će odluka suda biti i poštovana.

Dakle, ukoliko je navedeno točno, a Haški sud ipak bije glas ozbiljne ustanove, dogodila su se dva propusta.
Prvi je da optuženik nije poštovao uvjete puštanja na slobodu i pored toga što je iza jamstva vlade premijera Sanadera trebala postojati i ozbiljna namjera da ispunjenju uvjeta ozbiljno pridonese.
Drugi je taj što se, prema tvrdnjama suda, vlada nije odazvala pozivu suda da neispunjenje vlastitog jamstva obrazloži.

Posljednjih mjeseci „pregrijani“ PR Vlade RH je naravno zanijekao postojanje propusta vlade, a to ima potvrditi priopćenje Ministarstva pravosuđa da se vlada očitovala putem Uprave za suradnju s međunarodnim kaznenim sudovima (ustrojbeni dio tog istog ministarstva). Ministarstvo pravosuđa ide i dalje pa tvrdi da imaju potvrdu kako je očitovanje putem Ureda za vezu u Zagrebu (da li ICTY-a ili Ministarstva?) proslijeđeno u Haag. Naravno, u dodatku stoji i da se ispituju razlozi zbog kojih očitovanje nije stiglo tamo gdje je trebalo.

Nije dakle istina, kaže PR, kako Vlada RH nije izvršila svoju obvezu, već je krivica na nekom u prilično dugom nizu službenika koji vodi do Haaga. To znači, nije vlada nego ministarstvo, nije ministarstvo nego jedna njegova uprava, nije uprava nego ured, a kako je ured potvrdio primitak očitovanja, krivica može biti na nekom od službenika. Kratko i jasno. Ako je sve navedeno točno, nije kriva Vlada RH, ni premijer Sanader već netko drugi. Uobičajena prva reakcija i dobro obrazloženje PR-a i pored toga što je teško povjerovati da prije donošenja tako ozbiljne odluke o uskrati uvjetne slobode sud nije uputio kakvu požurnicu ili nešto slično. No, to će se sigurno još istražiti i javnost će sigurno biti upoznata.

Međutim, zašto se ne spominje drugi dio problema koji također utječe na vjerodostojnost premijera Sanadera, odnosno međunarodni ugled Republike Hrvatske? Po meni, taj drugi problem je daleko ozbiljniji.

Nije problem krivicu za nepravodobnu dostavu traženog očitovanja (ako je i upućeno) pripisati nekom nesavjesnom u nizu službenika. Problem je što je uopće do traženja očitovanja moralo doći.
Vlada RH je jamčila da će uvjeti puštanja na slobodu biti ispoštovani. To znači da je nad optuženicima morao postojati određeni nadzor države, te da je država svojim mehanizmima trebala osigurati da optuženici ne prekrše uvjet.
Znamo da od ispunjenja jamstva ovisi i ugled onoga tko ga daje, u ovom slučaju države. Zar se nije moglo spriječiti da jedan od optuženika navodno višekratno prekrši uvjete boravka na slobodi? Zar je moguće da ga država i pored jamstva nije „držala na oku“? Mogu li postojati veći prioriteti u angažiranju MUP-a ili SOA-e od onoga da štite međunarodni ugled zemlje?

Komentari

Sub, 27/01/2007 - 16:25 — opinioiuris

Osim samog optuženika u

Osim samog optuženika u cijelom slučaju i Vlada snosi veliki dio odgovornosti. Odluka o puštanju na privremenu slobodu jasno određuje:The Appeals Chamber requires the Government of the Republic of Croatia, to assume responsibility for:...(ii) ensuring compliance with the conditions imposed on the Appellants under the present decision;...(viii) monitoring on a regular basis the presence of the Appellants at the addresses given to the Registry of the International Tribunal, and maintaining a log of such reports ;..(xi) immediately detaining the Appellants should they breach any of the terms and conditions of their provisional release and reporting immediately any such breach to the Registry and the Trial Chamber;Dopuštanjem kršenja uvjeta privremenog otpusta te propuštanjem pravodobnog odazivanja na poziv suda da se o tome očituje Vlada je pljunula u lice garancijama koje je dala ne samo za Čermaka i Markača nego i za niz drugih optuženika (npr. Prlić i ostali). Nakon takvog ponašanja sud nema temelja vjerovati garancijama Vlade RH i ne postoji realna mogućnost da će itko od optuženika za koje "garantira" RH više ikad biti na privremenoj slobodi.

Ovime sa samo još jednom potvrđuje da je nepovjerenje suda prema RH (koje je primjerice pokazao u slučaju traženja amicus intervencije) opravdano.

Opinioiuris

Sub, 27/01/2007 - 19:26 — sm

Težište sam upravo želio

Težište sam upravo želio staviti, a pažnju čitatelja usmjeriti na taj moment o kojem za sada nitko ne govori, a to je kredibilitet Sanaderove vlade pred međunarodnom zajednicom.

Mi ćemo se još naslušati opravdanja kako je očitovanje upućeno, preko koga i što ti ja znam, ali o odgovornosti za nastanak potrebe da se očitovanje daje - ni slova (riječi).

U slučaju jamstva za kredit jamac banci odgovara, a za jamstvo sudu .... ?

Ovdje postavljam pitanje konkretne odgovornosti Sanaderove vlade za ugrožavanje međunarodnog ugleda zemlje (ma kakav on trenutno bio).

Pon, 29/01/2007 - 17:00 — CikaVelja

Treba ipak odvojiti ta dva

Treba ipak odvojiti ta dva incidenta. Prvi je taj da je Čermak sam prekršio odredbe na koje je pristao da ga puste iz pritvora. Ajmo vjerovati da je dovoljno odrastao da je mogao i trebao znati čime se igra i koje bi to posljedice moglo imati po njega. Sam si je kriv.
Drugi je položaj RH u tom slučaju. Hrvatska nije dobila nijednog osuđenika u svoj pritvor nego kao slobodne osobe s određenim ograničenjima - takve vrste da se obaveze koje je dala prema sudu ispunjavaju deponiranjem putovnica i redovnim javljanjem policiji. Znači ukoliko postoje zapisnici o deponiranju i javljanjima, Hrvatska jest ispunjavala svoju obavezu (tim više jer nije imala formalnog razloga sumnjati da se Čermak neće držati riječi koju je dao - uostalom da mu ne vjeruje ne bi mu bila jamac).
Pitanje je očitovanja ono kritično - a to nije samo komad papira koji šeta na relaciji Zagreb-Haag. Svaka, ali baš svaka nota takve vrste je obavezno praćena protunotom koja ako ništa drugo potvrđuje primitak. Ukoliko te povratne korespodencije nije bilo, obaveza je pošiljatelja da se uvjeri u status note, po mogućnosti drugim putem nego što je isporučena nota (npr, ako je dana uredu suda u Zagrebu a oni ne kažu ništa, tada će hrvatski veleposlanik u Nizozemskoj pitati direktno tajništvo suda). No to se svodi na tehnikaliju - čak i da su propustili to učiniti, zasebno očitovanje tom sudu ju ispravlja jer se pretpostavlja dobra namjera. Ono najbitnije je što zapravo piše u tom očitovanju. Nadajmo se da piše kako se Čermak redovito javljao policiji i da je njegova putovnica u nekom državnom sefu jer bez toga imamo ponovno onu čuvenu frazu da "Hrvatska ne surađuje sa sudom". No to nije sve, jer u tom očitovanju treba pisati i što je Hrvatska poduzela nakon što je obaviještena da Čermak krši pravila puštanja iz pritvora - a nije napravila ono što bi svaki sud očekivao i smjestila ga u pritvor, makar i kućni.
U tome leži odgovornost Sanadera i vlade, no to će se vjerojatnije vratiti kroz nekakve druge situacije nego kroz ovaj konkretan predmet. Tim više što je i u Srbiji bila gotivo identična situacija (pušteni general na Miloševićevom pogrebu), za koju Srbija nije snosila konkretne posljedice iako je isto bila jamac. No to nije nikakav izgovor da se ne traži objavljivanje tog očitovanja, s posebnim naglaskom na gore spomenuto kritično pitanje.

Pon, 29/01/2007 - 19:37 — sm

Odlična opservacija s kojom

Odlična opservacija s kojom se slažem (trenutno zvjezdice ne rade).

Točno je da sadržaj očitovanja opravdano pobuđuje interes javnosti, ali mislim da je upitna njegova objava.

Nisam siguran da se jamstvo vlade svodi samo na deponiranje putovnice i redovito javljanje policiji (bilo bi lijepo znati i njegov sadržaj).

U uvjetima funkcioniranja crnog tržišta putovnica (imamo puno primjera), a nije da sud to saznanje nema, gotovo mi je nevjerojatno da bi se sud zadovoljio samo deponiranjem one koju/koje konkretna osoba službeno ima.

Nadalje, osim područja kretanja, tu je i zabrana istupanja u javnosti, ali i zabrana kontaktiranja (možebitni utjecaj) sa svjedocima. I na tom bi polju moralo postojati jamstvo, a bez neke vrste monitoringa isto nije provjerljivo i čisto sumnjam da bi sud na to pristao.

Sve u svemu, možda griješim, ali mislim da jamstvo te vrste mora imati širi i konkretan sadržaj zbog čega sam i problematizirao ispunjenje istog, odnosno odgovornost vlade.

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
WriteSomething knjiga
Syndicate content