Tagovi

Laokontova skupina - dvije zmije oko vrata hrvatskog naroda

Prije tri tisuće godina negdje na obalama Egejskog mora odigrala se velika ljudska i društvena drama. Nakon deset godina neuspješne opsade, snage Ahileja i Ajanta morale su priznati poraz. Opsadi se nije vidjelo kraja, vojna taktika nije mogla ništa protiv moćnih zidina Troje. Jedne večeri podigoše Grci svoja jedra i napustiše opsadu grada. Tako su događaj protumačili oni koji su Grke promatrali sa zidina.

S druge strane, one Grčke, kako nas nadalje Homer obavještava, radilo se zapravo o stvaranju iluzije: odlučnom se na kraju nije pokazala grčka snaga oružja, nepobjedivi Ahilej i nadljudskom snagom obdareni Ajant, već lukavstvo glavnog protagonista Odiseje, čovjeka koji će baš zbog te svoje lukavosti daljnjih deset godina provesti u brojnim avanturama prilikom povratka na svoju rodnu Itaku, gdje će mu u međuvremenu napaljeni sumještani pokušati tucati ženu. Ona je, uvjerava nas slijepi pjesnik, odoljela napasti, nije bila kao ove naše današnje sponzoruše, survajverice i starletice.

Ranim jutrom izađoše Trojanci iz svog utvrđenog grada i nađoše na obali velikoga, lijepoga i drvenoga konja, koji će se zbog svoje uloge u ovoj desetogodišnjoj opsadi nazvati upravo trojanskim. Međutim, prije nego li je taj konj postao trojanskim, Trojance je pokušao upozoriti svećenik laokont na opasnost: budući da je bio svećenik, vrlo mu je dobro bilo poznato iz vlastitog iskustva kako je moguće da stvari ne izgledaju onako kako se prikazuju, te da je lako moguće da je iza motiva žrtvenog konja zapravo skrivena neka grčka smicalica. Budući da su u toj priči svoj sloj i svoju ulogu imali i grčki bogovi, a jer ih je više od jednoga i oni su imali neku svoju politiku, jer je politika jedino i moguća gdje postoji barem dvoje od istoga, poslaše bogovi s Olimpa koji su pripadali onoj stranci koja je opsjedala Troju, napose se tu radilo o Posejdonu bogu mora, dvije zmije koje iziđoše iz mora i na zaprepaštenje svih udaviše i Laokonta i njegovu dvojicu sinova. To je trojancima bio dovoljan znak da se ne treba zafrkavati s bogovima i oni lijepo konja uvukoše u grad, i daljnja sudbina protagonista je nepoznata.

Odisej, koji je svojom lukavošću nadmudrio dobar dio bogova, bio je kažnjen da mora deset godina lutati dok ne dođe do svoje domovine. Homer se potrudio i to putovanje opisati, tako je nastao drugi spjev koji spada u temelje naše civilizacije, a oba se naravno zovu: Ilijada i Odiseja.

Tri tisuće godina poslije ovoga događaja kojega će ovjekovječiti veliki kipar Hagesandar i koji će u svim udžbenicima povijesti umjetnosti bilježiti kao Laokontova skupina, na obalama mora vrlo blizu narečenom Egejskom, u zemlji na čijem današnjem teritoriju će čak biti i nekoliko grčkih kolonija, mi imamo jedan isti problem.

Budući da nisam vješt u oblikovanju onoga što sam želio reći, iz prethodećeg teksta se zapravo, a iz naslova pogotovo, dade zaključiti da bih ja želio noviju hrvatsku povijest usporediti s Laokontom, njegovom sudbinom, iliti pak sa Ajantom ili sudbinom Troje, a ja zapravo želim reći sljedeće: Hrvati u ovoj našoj državi koju dijele s nekoliko različitih manjina i skupina imaju tu privilegiju da su im o nekim bitnim događajima njihove zajedničke povijesti pripovijedali povjesničari koji se prije mogu usporediti s Homerovim pjesničkim umijećem, nego li onim Herodotovim.

Količina mržnje i gluposti koja se nataložila u događajima Drugog svjetskog rata i nakon njega jednaka je kvaliteti onoga što se nalazi u režimskoj povijesti Pavelićevih, Titinih ili pak Tuđmanovih trabanata. Iako između ova tri povijesna lika koje povezuje njihovo hrvatsko podrijetlo stoji velika razlika, oni koji misle da čine kojemu od njih uslugu zauzimajući prema povijesti stav drugačiji od onoga koji bi on po svom pozivu trebao imati sam za sebe i po sebi, čine medvjeđu uslugu u prvom redu sebi osobno, a onda nažalost i onima koji ta djela trebaju/moraju čitati jer je tako propisano školskim udžbenicima.

Crvene i crne zmije se ne nalaze, kako nas u to želi uvjeriti Josipović, u srcima, već u glavama, a tamo se nalaze iz nekoliko razloga: kućni odgoj, stoljetni totalitarni režimi u kojima su se naši pradjedovi, djedovi i očevi namakali, izrazita nekvaliteta odgoja, nesposobne i odgojene za nesposobnost političke elite, neodgovorni i nekarakterni sinekturisti među inteligencijom, kao i tragično stanje na hrvatskoj medijskoj sceni doprinose svednevice razmnožavaju crvene i crne zmije koja zapravo simbolizira glupost.

Tko svoja izlaganja o povijesti započinje konstatacijom što mu je djed ili otac bio, taj nam se sprema otpjevati ep, na koji se nadovežu drugi pjevači, koji pogrešno misle da imaju neke suprotne predznake, da nam kažu svoju stranu istine. Istina ima lica, ali nema naličje.

Mitologiziranje povijesti znači obezvrijeđivanje povijesnih aktera te iste povijesti. Oni kojima je povijest crno-crvena pokazuju fenomen specifičnoga daltonizma koji nema veze s onime čime bi se trebali baviti povjesničari. Izgleda da smo mi jedan od najnaprednijih naroda u Europi: kod nas su povijesne istine vezane uz demokratske procese. Kako koja vlast dođe, tako sa sobom donese i vlastite povijesne istine.

Nego, mali, de der ti meni reci, što je bio tvoj djed?

Komentari

Laka priča

Kako su generalizacije laka igra. Ako sam dobro shvatio, riječ je o metanaracijama - ovaj dio o "Pavelićevim, Titinim i Tuđmanovim trabantima" i njihovim povijestima (kao da smo mi bili konfete pa letali kako je vjetar puhao) . O tome Jean-François Lyotard ima malu dobru knjižicu (skepsa prema naracijama) a započinje ju - ne bez dobrog razloga - rečenicom kako su nakon iskustva konclogora 2. svjetskog rata riječi postale jeftine. Što ne znači sve.
.
Sva trojica koja su nas "zadužila zmijama" nemaju veze jedni s drugima. Tri svijeta. Pavelić je mogao i ne biti poglavnik NDH, Tito je '48. mogao pustiti ruske tenkove, Tuđman nije morao svašta dogovarati u Karađorđevu. Nismo mi - pasivna povijesna masa kojom eto dirigiraju političari - morali ništa trpiti a mogli smo i sjediti. IIi samo pričati. Pa nije povijest bara s punoglavcima, čudo za tri dana.

Kad neonacisti žele malo protegnuti noge po Zagrebu u miroljubivoj misiji - što bi rekao jedan komentator, Jobbik bi malo Baranje i Međimurja a Italijani malo Dalmacije - mi bi trebali biti iznad povijesti?

Tko je glasao

Dobro je na predizbornim

Dobro je na predizbornim plakatima pisao Stipe Petrina- Isto sranje- drugo pakovanje! Svi totalitarizmi su isto govno, pa zvali se oni komunizam, socijalizam, nacizam ili fašizam. Svi kolektivizmi su diktature. Nacionalsocijalisti Hitlera su zagovarali nacionalni socijalizam, a komunizam internacionalni. Komunisti su izmislili klasnu borbu i mržnju na klasnoj osnovi, a nacisti su se koristili rasnom mržnjom za postizanje istog cilja kao i komunisti- apsolutna poslušnost sljedbenika. U čemu bi bila razlika između te dvije ideologije? Nema je naprosto.
Zato i danas naši nacisti i fašisti ili komunisti, za tili čas uspostave zajednički jezik sa srpskim, njemačkim, mađarskim, talijanskim ili drugim ološem. I nemojte se zavaravati- veleizdajnici i protivdržavni teroristi se najbolje razumiju kada su na najvišim razinama navodne vlasti.

Tko je glasao

Da li je

Da li je ova Vada i jednobojna vlast Trojanski konj u Hrvatskoj u pokušaju nasilnih nametanja riješenja koja potpuno devastiraju većinsko kulturološko i političko biće Hrvata? Svi potezi u zadnjih mjesec dana govore o potpunom otuđenju i nerespektibiranjem većinskog naroda u ime lažnog europejstva ljudi koji bi trebali služiti, a ne nasilu donositi radikalna riješenja.

Tko je glasao

a što bi ti bio napravio da si na mjestu djeda bio?

izjednačavati, čak i usput, paušalno što bi rekao pjesnik,
tita, tuđmana i pavelića
nema puno smisla

u startu otežava suvisli razgovor, raspravu
jer je očigledno da autor zauzima vrlo osebujnu poziciju
i da je teško s tom pozicijom razmijeniti stavove
kritizirati tita, pavelića tuđmana u istoj rečenici, istim tonom
može se iz pozicije običnog čovjeka, kmeta, seljaka, građanina, iz blata tragedije
ali onda treba govoriti vlastitim iskustvom, kao na primjer rebel ili drvosjek
ili nekog povišenog položaja, nekog povijesno filozofskog brežuljka
ali onda taj uzvišeni položaj mora biti spreman na razotkrivanje
kao što lovac neizbježno otkriva položaj na skrivenom i povišenom mjestu onog časa kad opali hitac

kritizirati svih odlika je desnice, radikalne u hrvata
ta je pozicija odlična za manje više vatreno, žustro, kritičko, katkad pomalo zlobno komentiranje događaja
ali joj katastrofalno nedostaje opcija rješenja problema

i starpile, evo prilike da ostaneš na svojoj uzvišenoj poziciji
ili s nje siđeš među puk
kako već odgovoriš na hipotetsko pitanje
što bi ti bio napravio drugačije da si se našao na mjestu pavelića, tita, tuđmana

a što bi ti bio napravio da si na mjestu djeda bio?

luka

Tko je glasao

Ako se želi donijeti barem

Ako se želi donijeti barem koliko toliko ispravan povijesni sud o nekoj osobi, a Pavelić, Tito i Tuđman su osobe koje su na neizbrisiv način ostavile svoje tragove u hrvatskoj povijesti 20. stoljeća, onda je kritika jedini ispravan stav. Nažalost, ti misliš da ja kritiziram zbog kritike same, bez ikakvog drugog motiva.

Što bih ja napravio i što su navedena trojica trebala napraviti, to nij uopće bitno niti za raspravu, a da ne govorimo o tome da su oni bili ljudi koji su bili obilježeni kako svojim odgojem obrazovanjem a pogotovo povijesnim datostima u kojima su djelovali. Ono što ja mogu učiniti i što činim jest sljedeće: potrebno je skinuti aureolu sa svih ljudi o kojima se želi kritički govoriti i promotriti ih u svjetlu činjenica, svih dostupnih činjenica.

Ne znam zašto spominješ radikalne desničare, kakve oni imaju veze sa gore navedenim tekstom?

Petar Macut

Tko je glasao

moralna mačka

starpile,
samostalno razmišljanje, razmišljanje svojom glavom je jedini ispravan stav
u kritici povijesnih ličnosti
neka vrsta moralne schroedingerove mačke ne može se izbjeći
ili će govoriti činjenice
ili ti

ne možeš kritizirati samo skidajući aureole
(tako rade radikalni desničari)

luka

Tko je glasao

Hrvati u ovoj našoj državi

Hrvati u ovoj našoj državi koju dijele s nekoliko različitih manjina i skupina imaju tu privilegiju da su im o nekim bitnim događajima njihove zajedničke povijesti pripovijedali povjesničari koji se prije mogu usporediti s Homerovim pjesničkim umijećem, nego li onim Herodotovim.
http://youtu.be/F1nccQloQ5Y
http://youtu.be/NeySC82cadQ
i svakako http://youtu.be/63HduhNLLMA

Tko je glasao

Lijepo, ali nedovoljno jasno

Sviđa mi se paralela koju povlačiš s trojanskim ratom, a potpuno istinitom držim predzadnju rečenicu dnevnika. Lijepo, lijepo...

Međutim, nema i ne smije biti nikakve analogije između Tita (boljševički diktator) i Tuđmana (demokratski izabrani autokrata) s jedne strane u odnosu na Pavelića s druge strane, a isto vrijedi i za njihove trabante. Pavelić i ustaštvo su naprosto izvan svih civilizacijskih gabarita i o njemu/njima se ne može raspravljati u istom kontekstu s Titom i Tuđmanom. O svemu ostalome se može i treba razgovarati, uključujući povijesne zasluge i nedostatke posljednje dvojice.

Kako mi se čini da ne uviđaš ovu razliku, dnevniku ne mogu dati plus.

Tko je glasao

Tito je svojim jednim dijelom

Tito je svojim jednim dijelom vladanja blizak Paveliću ( u razdoblju barem od 1944.-1948.), a drugim dijelom Tuđmanu, s napomenom da i takav Tuđman kakav je bio spram Tita je oličenje slobode i demokracije.

Vrlo je zanimljivo, ali je na ovom pitanju moguće također vidjeti na koji način ljudi shvaćaju navedene tri osobe: naravno da oni nisu ni isti niti jednaki, ali ja sam pokušao govoriti o njihovom odnosu prema povijesti, a ne o njihovim zločinima kao odgovornih osoba na vlasti. Samo oni koji ništa ne znaju dođe im slabo kada spomeneš skupa Pavelića, Tita i Tuđmana. Jer da bi hi razlikovao, potrebno je štogod i znati.

također je zanimljivo da mi u jednom komentaru predbacuju kako sam se uopće usudio staviti Tuđmana u isti redak sa Titom i Pavlićem. Kronološki gledano, a kronologija je, dopustit ćete mi ipak objaktivna kaže: na ovim prostorima od 1941. do 1999. vladale su sljedeće osobr: Pavelić, Tito, Tuđman. Eto ih u istoj rečenici!

Petar Macut

Tko je glasao

objektivnost mu je bila jača strana

nije točno starpile,
od 1941. do 1945. vladala je strana vojna okupatorska sila i na promjenjivo velikom dijelu teritorija
snage otpora, pod kontrolom komunističke partije
od 1945. do demokratskih izbora vladala je komunistička partija jugoslavije
od prvih demokratskih izbora do danas vlada hrvatski narod, građani republike hrvatske

utjecaj povijesnih vođa jest značajan
i po njemu se mogu nazivati epohe
ali ne i vlast

izjednačavanje pavelića, kojeg je nedemokratski, nasiljem postavila strana vojna okupatorska sila, koji nikada nije imao realnu vlast na cijelom teritoriju proglašene države
s titom koji je bio komunistički diktator i veći dio vremena imao totalnu vlast nad partijom i cijelom državom
i tuđmana koji je bio na vlasti jer je dobio demokratske izbore

radikalni desničar kao sugovornik je čovjek inata, nesklon argumentima, sklon egzaltaciji, pretjerivanju u svrhu izazivanja emotivnog odgovora

nije ispravno, u smislu odnosa prema povijesti, znanosti, činjenicama

luka

Tko je glasao

"Eto ih u istoj rečenici!"

Nemam namjeru odgovarati na komentare koji pod krinkom objektivnosti poturaju reviziju civilizacijskih normi.

Tko je glasao

Koje civilizacijske norme?

Koje civilizacijske norme? Reviziju čega?

Petar Macut

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci