pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

La compravendita dei voti! - Kupoprodaja glasova!

Povirivši na web stranice susjeda Talijana da vidimo rezultate rješenja nedavne krize vlasti, a naročito kako je doživljena kroz perspektivu stranke „Italia dei valori“ („Italija zemlja vrijednosti“ koja je dio vladajuće koalicije), i njenog karizmatičnog lidera Antonia Di Pietra (ministra u Prodijevoj vladi lijevog centra) - naleti se na „deja vue“ atmosferu

Evo što sam Antonio di Pietro piše na svom blogu, i osobno govori na snimljenom „Jubitou“ uratku:
“Vlada čiji sam i ja dio, prošla je glasovanje u Donjem i gornjem domu . Tako je danas dan zadovoljstva ali i odgovornosti. Prošlo je, ali sutra moramo dokazati da zaslužujemo te glasove povjerenja. To je ono, s moje strane i sa strane „Italie dei valori“, što smo obvezni. Zasigurno imali smo sretan prolaz, posebno u Gornjem domu, u Senatu, gdje je omjer bio 158 prema 156 glasova, premda bi barem jedan glas bio dovoljan da osigura političku većinu.
Bili smo sretne ruke zato što znam da je bilo pokušaja kupoprodaje glasova. Mnogo je ljudi o tome govorilo, čak međusobnih optužbi bez čvrstih osnova.
Kako bilo ironične i činjenične posljedice su da su se istaknule prve političke „Jude“. De Gregorio je bio kandidat lijevog centra u stranci „Italia dei Valori“ na listi Talijana iz dijaspore, koji je napravio politički dogovor sa strankom, a meni je bio predstavljen kao osoba koja može dati svoj doprinos, i kojem sam ja povjerovao – i napravio grešku. Taj gospodin, čim je ušao u Parlament, prodao je svoju političku dušu za poziciju Predsjednika komisije za obranu, prodao je glasove onih koji su ga izabrali, i povjerenje, koje je u njega investirano.
No, najozbiljnija stvar jest da je sada zavjerenički tražio “kompanjone” koji bi ga slijedili u njegovim avanturama. Kontaktirao je drugog senatora, pokušavajući kupiti njegovu političku naklonost neograničenim količinama novca. Srećom, nisu svi kao on. Ima još časnih ljudi, koji se, suočeni s odgovornostima, osjećaju obveznim informirati institucije. Tako sam i ja saznao, i izvršio svoju dužnost informirajući nadležne vlasti.
Da li je to samo još jedan prljavi primjer loše politike? Pozivam vas da promislimo! Mogu li Parlament, Vlada, politička tijela biti vođena na bazi političkog oportunizma i osobnog pogodovanja?
Mi trebamo pravila koja ne dozvoljavaju političke funkcije političkim izdajicama. Moramo sve to regulirati tako da onima izabranima u koaliciju, a koji izdaju izborno tijelo kažemo da moraju poći doma. U suprotnom, svaki puta kad je jedan glas odlučujući za funkcioniranje izabrane skupštine će biti kao iskušavanje vraga. Ako nema morala, nema ni politike. Mi moramo vratiti moral natrag u politiku, no samo s pravilima koji nas štite od nemoralnosti u političkom životu.“

Eto, događaju se te nemile stvari svugdje, pa i kod naših susjeda Talijana. No, iz ovog slučaja izvire nekoliko važnih detalja, o kojima je bi bilo dobro promisliti i na vrijeme obratiti pažnju.
1. Kako se i kod nas već vrte ogromni novci, koji se spremaju za izborna vremena (za potrebe priprema, marketinga, izvršenja izbora, pa sve do postizbornih kupoprodaja - gdje afera Brodosplit može biti samo vrh sante leda), koliko je naš politički život uopće spreman prevenirati buduće slučajeve „kupoprodaja savjest“?
2. Da li je svijest o tome da politika mora biti moralna ili je neće biti ( o čemu je kod nas jedini jasno i glasno govorio pokojni Vlado Gotovac – a svi drugi su "mudro" šutjeli i radili svoje) dovoljno usađena u svijest glasačkog tijela, javnosti, medija, u institucijama pravne države? Jer, ruku na srce, sve ono što smo do sada amoralno vidjeli, doživjeli, osjetili - nije bila nikakva politika (ma kako to netko vidio iz svoje iskrivljene perspektive), nego jeedino djelo „čistog kriminalnog uma“!
3. Da li će oni politički najodgovorniji (tj. sami stranački vođe ali i drugi u političkim i drugim strukturama društva) biti spremni otvoreno izići u javnost i politički diskreditirati takve pojave i pojedince(kao što se npr. sam Di Pietro obračunava sa zastupnikom s vlastite stranačke liste čak putem politički sve moćnijeg „Jubitou“-a).
4. Koliko je neophodno, da se u još preostalom vremenu do izbora donesu pravila političkog ponašanja zasnovana na etičkim vrijednostima i moralnim pravilima, jer je za to već odavna vrijeme sazrelo?

Kad bismo odgovore na gornja propitivanja uspjeli operativno pretočiti u konkretne akcije, mogli bismo tako unaprijed zaštititi moralnost našeg političkog života, a možda i izbjeći plasiranje mnogih „političkih dvoličnjaka“ na izborne liste, te u startu spriječiti lov na njihove „fluktuirajuće duše“, na žalost mnogih „ribara“, koji pomno već oštre osti i pripravljaju mreže za lov na „kapitalce“.