Tagovi

Kumovi i drugari: kontinuitet sustava

Iz "kumovskog socijalizma" prešli smo u "kumovski kapitalizam". ("Crony capitalism" prevodim po smislu sa "kumovski kapitalizam"; prevode sa "pajdaški kapitalizam", moglo bi se reći i "drugarski", od "drugar". Drugari se drže skupa i pomažu jedni drugima.).

Engleska riječ Cronyism može se po smislu prevesti na naše "kumovstvo", kad govorimo o politici. "Kumovstvo" je u načelu i u praksi suprotno meritornosti.

Ipak, nije samo samo.to. "Kum" je figura dvostrukoga značenja. Horizontalno, vjenčani kumovi, kao sudrugovi, drugari, cronies, pomažu jedni drugima, stvaraju mrežu podrške i potpore. Vertikalno, kao krsni kumovi, pomažu svojoj kumčadi i drugim rođacima u zadobivanju raznih manjih dobitaka, privilegija, napredovanjima. To je odnos dobro poznat i od bitnog značaja u starom Rimu, između patrona i klijenta.

Patronage (Politics)

Clientelism

Sveukupno, u Hrvatskoj, sustav gradi čvrsto tkivo neformalnih mreža, koja je bitnija od zakona i institucija. Sve je dobro funkcioniralo tijekom 1980-ih kad je Jugoslavija tonula u krizu, ali je socijalno bila u bitnom mirna. Danas je je slično, koliko god ljudi izražavali frustracije, u bitnom se uzdaju u isti sustav. To su pokazali lokalni izbori: koliko god bilo nezadovoljstvo, velikom većinom, glasali su opet za iste. Stranački sustav u Hrvatskoj vrlo je stabilan zbog održavanja klijentelističko-patronatskih veza.

Taj se sustav, drugarsko-kumovski, klijentelističko-patronatski, stvarao negde od prvih godina poslije Drugog svjetskog rata. Nakalemio se na raniji birokatsko-klijentelistički sustav i bitno ga proširio. Vrlo je žilav i do danas bez bitnih preinaka funkcionira, osnov je socijalne stabilnosti. Ljudi gunđaju, ali u 90% slučaja nadaju se da će unutar tog sustava, preko nekog svog kuma, poboljšati svoj položaj. Ne žele promjene.

Promjena političkoga sustava nije ništa u političko-socijalnom smislu ništa bitno promijenila: prije je bila jedna partija ali u njoj uvijek raznih lobija i klika (ne "frakcija", to je bilo ideološki osuđeno, frakcija se okuplja oko ideja, a lobiji i klike oko konkretnih interesa - koji su se u no doba uvijek mogli prošveracati pod "pluralizam samoupravnih interesa). Danas je više stranaka, ali razni lobiji i klike imaju krakove u više stranaka.

Postoje, koliko sam vidio, samo dijelovi politološke i sociološke analize koje taj bitni, neformalni sustav. Teza o savezu birokracije i nižih slojeva radništva iz 1980-ih, koja je objašnjavala tadašnji izostanak većih socijalnih nemira, u pravom je smjeru, ali ne ide dovoljno duboko.

MIlovan Đilas je 1950-ih detektirao stvaranje "nove klase". On je opleo po samom vrhu, koji je akumulirao mnoge privilegije, ali vrh nije živio odvojeno od naroda. S njim je bio vezan je bio vezan brojnim nitima, preko slojeva hijerahije, gdje su razni "kumovi" na višim slojevima hijerarhije pomagali onima na nižim slojevima, i svi su imali prilike dobiti nešto za sebe.

Još 1960-ih, veliku većinu članova CK SKJ i ključnih funkcionara činili su komunisti od prije Drugog svjetskog rata, koji su tad bili tek negdje u 50-im godinama. Godine 1945. bilo je živo samo oko 3.000 predratnih članova KPJ. Ali nisu oni vladali kao diktatori li oligarhija otuđena od naroda. KPJ je iz rata izašla sa 140.000 članova, a u vrijeme VI. kongresa, 1952., bilo ih je 780.000. ti su članovi, većinom mlađi, činili srednje i niže slojeve hijerarhije. Samo je manji broj elite želio stvarne promjene, to su bili reformisti krajem 1960-ih i 1970-ih u Sloveniji (Kavčić), Hrvatskoj (proljećari) i Srbiji (liberali), kao i manje grupe drugdje.. Pomela ih je stara garda na čelu s Titom, još u punoj snazi, oslonjena na taj široki aparat, ali i šire slojeve naroda, koje ne žele stvarnu promjenu. I tako je u bitnom i danas.

Sustav funkcionira, većina ljudi od njega ima neku korist. Ali u cjelini, performanse sustava su vrlo loše. Zagreb na čelu s Milanom Bandićem, koji je oličenje drugarsko-kumovskog sustava, najbolji je primjer. Ima dosta para u proračunu grada i u holdingu, puno poslova, desetine tisuće ljudi od toga imaju direktne koristi, sudjeluju na neki način u podjeli dobiti. Puno se toga u velikom gradu i s velikim novcem napravi i sagradi, i puno toga dobroga. Tako je, na skromnijem nivou, i u drugim gradovima i općinama.

Ali sve košta otprilike dvaput više nego što bi to bilo u učinkovitijem sustavu, gdje "pravna država" nije samo fraza, gdje "institucije" stvarno rade svoj posao. kao što je npr. njemačka eko-socijalno tržišna privreda.

U cjelini, ne živimo u bijedi, većina nešto dobija od sustava i nada se da će se tako i nastaviti, ali svi zajedno imamo upola manje realnih dobara (roba i usluga) nego što bismo mogli. Svako traži optimum za sebe, ali rezultat je jako suboptimalan.

Prije 30-ak godina, očiti iskaz neučnikovitosti, na međunarodnom tržištu, bio je rast vnjskoga duga. I danas je isto tako. Jugoslavija se tada raspala, uz retove, na nacionalnim pitanjima.

Danas toga nema, ali pojavljuje "rat kultura" (culture wars, kulturkampf), gdje agresivno nastupa ekstremna desnica, gdje bi moglo doći i do nasilja - sa skrivenim ciljem održavanja klijentelističko-patronatske političko-socijalne strukture.

Jedan članak o situaciji u SAD: The Rebirth of Patronage: Have We Come Full Circle?

Komentari

@zorane ostricu... ne obracaj

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Pa, ti si gora od jata

Pa, ti si gora od jata skakavaca. Na bilo kojem dnevniku se pojavis, unistis raspravu. Jednu sasvim normalnu raspravu o kronizmu ti je uspjelo pretvorit u raspravu o ustasama i partizanima. Pljesak, pljesak i naklon do poda.
Nisi ni ustasa ni fasistica. Ti si vec bila sve sto si mislila da ce ti donijeti naklonost- od neoliberalke preko revolucionarne partizanke do fasistice. Autor dnevnika te zamolio preko pp-a da mu prestanes spamat dnevnik, ali ne, ti ne odustajes. Stvarno- postovanje.

Tko je glasao

Jedan zanimljiv tekst na banka.hr

Josip Lesica: "Zašto Hrvatska ne izabere prosperitet?"

Autor prikazuje sadržaj "Pillars of Prosperity: The Political Economics of Development Clusters" (2011), čiji su autori politički ekonomisti Timothy Besley i Torsten Persson, te razmišlja o primjeni na "hrvatski slučaj". Glavna vrlina prosperitetne zemlje je "kohezija" - neću ovdje prepričavati, koga zanima, neka pogleda.

U svakom ekonomskom udžbeniku krije se pretpostavka da postoji sposobna i učinkovita država koja donosi zakone, štiti privatno vlasništvo i primorava poštivanje ugovora o razmjeni, isplati, naplati, zaradi. Ekonomisti nemaju mnogo korisnog za reći o situaciji u kojoj npr. na tržištu rada radnik nudi svoje usluge, firma u potražnji za radnikom ga zaposli, ali mu potom ne isplati ugovorenu plaću. To je ekonomski absurdna situacija.
Jedan od poticaja mojih razmišljanja je ta činjenica, da mnogi radnici mjesecima ne primaju plaću, a ipak i dalje krotko dolaze na posao, pa se eventualno pobune tek nakon nekoliko mjeseci. Zašto na to pristaju? Odgovor koji nudim: i dalje se pouzdaju u mrežu kumovskih veza, da problem riješi.

Neučinkovite države, sa slabim institucijama koje nisu u stanju ispraviti takvu situaciju provedbom zakona i ugovora izvor su očaja i niskog životnog standarda.
Moja razmišljanja su usmjerena političko-sociološki, ne političko-ekonomski (naravno, to nije suprotan pristup, nego komplementaran). Zašto su institucije slabe? Zašto ljudi to podnose? U oba slučaja: zato jer je od institucija bitnija neformalna mreža odnosa kumovstva i drugarstva.

Snage koje potiču političku stabilnost imaju negativan efekt na motivaciju vladajućih da pokrenu reforme prema većoj koheziji. Čak mogu i potaknuti reforme institucija u suprotnom smjeru od poželjnih i smanjiti koheziju. Ustoličene, predatorske, elite neće pokrenuti reforme koje će smanjiti njihovu mogućnost zadržavanja moći. Otpor reforma je posebno jak u zemljama gdje nedostaju investicije u pravni kapacitet, što znači da vlada grabežljivost. Još jedan razlog zašto je investiranje u pravni kapacitet države nužno.

Moja analiza je usmjerena bitnim dijelom na one koji nisu elita, koji se također pojavljuju kao prepreka jer ne žele (stvarne) reforme. Usmjereni su na ostvarivanje osobnoga interesa kroz svoje veze prema gore, kroz te mreže, a ne kroz pravosuđe (»investicije u pravni kapacitet«) niti kroz društvenu borbu zasnovanu na horizontalnoj solidarnosti. Na vrhu su predatori (veliki grabežljivci), ali i oni mali prihvaćaju načelo grabežljivosti (a ne solidarnosti) kao primaran ("uz pomoć moga kuma ja ću ugrabiti svoj dio, a za druge baš me briga").

Slijedeće je pitanje također bitno za pokretanje reformi, i tu autor spominje diskusije koje se vode "destljećima", dakle (ako sam pravilno shvatio) kao i ja uspostavlja vezu s onim prije 1990..

Podizanje kohezije u nekim zemljama može biti vrlo skupo, pa je pitanje tko će platiti taj trošak? Tko će postaviti leđa? Ta prepiranja i previranja oko troška promjene nazadnih institucija koje koče razvoj se u Hrvatskoj vode već desetljećima.

Spomenuo sam: sustav funkcionira, kumovi na raznim razinama piramide čine stvarne usluge svojim klijentima na nižim razinama. Promjena sustava zaista je rizik: iako sustav u cjelini može postati učinkovitiji, pa onda većina ima koristi na dulji roku, u prijelaznom periodu mnogima položaj može biti pogoršan. Mnogi kmetovi u 18. stoljeću plašili su se reformi, plašili su se gubitka svojih feudalnih gospodara, koji su im i zaštitnici. Mnogima se, zaista, prelaskom na kapitalizam, položaj i pogoršao. A tu je naravno i naprosto inercija: teško je učiti nove vještine.

Važno je, kod čitanja, uvažiti razliku između uočavanja korelacija i tvrdnji o uzročno-posljedičnim vezama. Ovo drugo je vrlo teško znanstveno zasnovati, ali je lako iskovati političko-ideološke parole. A bez takvih parola, eto, teško je dobiti ljude na svoju stranu. To je inherentni problem analitičara, koji nastoje shvatiti stvarnost. Kako uspostaviti vezu s učinkovitom društvenom i političkom akcijom?

Tko je glasao

Osnovne teze ovog dnevnika...

... mogu se svesti na dvije.

1.

Taj se sustav, drugarsko-kumovski, klijentelističko-patronatski, stvarao negde od prvih godina poslije Drugog svjetskog rata. Nakalemio se na raniji birokatsko-klijentelistički sustav i bitno ga proširio. Vrlo je žilav i do danas bez bitnih preinaka funkcionira, osnov je socijalne stabilnosti. (...) Promjena političkoga sustava nije ništa u političko-socijalnom smislu ništa bitno promijenila

2

Sustav funkcionira, većina ljudi od njega ima neku korist. Ali u cjelini, performanse sustava su vrlo loše. (...) sve košta otprilike dvaput više nego što bi to bilo u učinkovitijem sustavu, gdje "pravna država" nije samo fraza, gdje "institucije" stvarno rade svoj posao. (...) U cjelini, ne živimo u bijedi, većina nešto dobija od sustava i nada se da će se tako i nastaviti, ali svi zajedno imamo upola manje realnih dobara (roba i usluga) nego što bismo mogli.

Može se ovo osporavati, naravno. Ako se slažemo da Hrvatska danas ima ozbiljne probleme (što se velika većina nas kavanskih diskutanata po stvarnim i virtualnim birtijama, slaže), moja je intencija da izvor nije u pojedincima ("političarima", "udbašima", "svima koji ne rade u realnom sektoru" isl.), nego u sustavu, u trajnim navikama ponašanja i mišljenja (a to nikako ne znači ono isprazno "svi smo krivi"!). To znači da nema jednostavnih i brzih rješenja (npr. da na vlast dođu "pošteni" ili "pravi domoljubi" isl., bilo izborima, bilo mimo njih; ili da je rješenje u promjeni monetarne polike HNB, ili u privlačenju stranog kapitala isl. - iako svaka od tih mjera može donekle pomoći, sve su samo parcijalne, mogu moža poboljšati performance sustava za 10 ili 20%, ne za potrebnih 100%). Mnogi kavanski diskutanti to naravno ne žele čuti, puno je lakše inzistirati na jednostavnim dijagnozama i receptima. Ne znači da napredak nije moguć.

Većina diskusije dolje otišla je u posve marginalnu diskusiju o Drugom svjetskom ratu. To, da se jedan broj ljudi toliko identificira s jednom od poraženih snaga u tom ratu, pa ne mogu podnijeti čak ni usputno spominanje da su njihovi izgubili, očito ostaje značajan čimbenik u hrvatskoj politici (ti su manjina, ali su jako glasni, a danas HDZ nastoji ponovo ih prikupiti i izbjeći rasap glasova na desnici - na to mislim spominjući "ratove kultura" u posljednjem paragrafu). To je psihosocijalni čimbenik, kojeg gore navedene teze ne dosežu i mora se analizirati drugim metodama.

Gledajući povijesne analogije (a uvijek treba imati na umu, što neki diskutanti dolje, koji izražavaju mito-poetski doživljaj svijeta, ne shvaćaju, da su analogije uvijek ograničene i ne treba samo na osnovu njih skakati na zaključke!): 1980-ih godina nisu osnovni problem SFR Jugoslavije bili međunacionalni odnosi, nego neučinkovitost cijelog sustava; to je tada najbolje izrazio Branko Horvat (a i drugi tadašnji tzv. "krizolozi"). Ali iz raznih razloga, fokus političkih borbi postepeno se premjestio upravo na međunacionalne odnose, postepeno podižući strasti i konflikte.

Taj je preokret je vidljiv u čuvenom "Memorandumu SANU" iz 1986, koji ima dva vrlo različita djela: prvi je političko-ekonomska analiza, teze slične gore navedenim tezama ovog dnevnika, i skoro sve bi svaki hrvatski domoljub mogao potpisati, jer je neučinkovitost sustava svuda bila u bitnom ista. U drugom dijelu prelazi se na međunacionalne odnose, i tu je diskurs dramatično drugačiji, sve je fokusirano na navodnu tragediju srpskoga naroda koji je u toj SFRJ potlačen. Taj drugi dio postaje osnov srpske nacionalne politike od Miloševićevog preuzimanja vlasti 1987. (oblik nacional-socijalizma), a prvi je zanemaren. Tada su vrhovi sustava uporno pokušavali objašnjavati da je sustav u cjelini dobar, samo su potrebna manja podešavanja ("stabilizacija" - bitan korak bilo je potpuno odbacivanje tzv. sociološkog separata "Dugoročnog probrama ekonomske stabilizacije" 1982., gdje je grupa društvenih znanstvenika dala dijagnozu, da "stabilizacija" ne može riješiti ništa, jer osnove ne valjaju).

Danas vidim analogiju u strategiji HDZ-a da se ekonomia zanemari, a glasovi nastoje privući inszistiranjem na "ratu kultura", Koliko mogu procijeniti, strategija je dobro osmišljena i provodi se nizom taktičkih poteza koji pojedinačno nisu odlučujući, ali im uklapanje u stratešku cjelinu povećava snagu (sinergija). S druge strane imamo SDP i partnere, koji nemaju jasnu strategiju (samo niz mjera i predodžbi labavo povezanih) ni na ekonomskom, ni na kulturnom polju. Njihova je teza da je sustav u bitnom dobar, samo su potrebna manja podešavanja.

Moja je dijagnoza da je potrebna promjena sustava, ali ne samo formalnog, političkog, jer primarni izvor neučinkovitosti ova neformalna socijalno-ekonomsko-politička mreža kumovskih odnosa, koji i dalje funkcioniraju. Kao što smo vidjeli u slučaju Srbije u drugoj polovici 1980-ih, međutim, promjena može biti i na gore. Srbi su tada nanijeli ogromne štete drugim narodima, ali ne manje i samima sebi. Mogućnosti nas Hrvata danas u ovom prvom su minimalne, ali u drugom...

Tko je glasao

tvoja je dijagnoza... samo

tvoja je dijagnoza... samo tvoja..

to bi se moglo nazvati pravim zakljuckom, jedinim mogucim

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Uplićem se nakon što si onako

ružno, bljutavo i neljudski svoju oponenticu Lunu proglasio ustašonostalgičarkom. (Mislim, ali zaista to mislim, da bi joj se zbog toga morao ispričati!)

Dakle, voljela bih da se podrobnije zadubiš u opreku koju si ponudio kao logičnu i neupitnu: s jedne strane "kumstvo", a s druge strane "meritornost"!

Da bi to držalo vodu, bilo bi nužno da svako "kumstvo" isključuje meritornost, i da svaka "meritornost" isključuje bilo kakvo "kumstvo".

Ti zaista misliš da to jest tako?

Ja zaista mislim da to nije tako, i mislim, poput Lune, da je to jedna sirotinjska, nemušta, šminkerska simplifikacija, jedno ne naročito kreativno i prilično knjiško shvaćanje društvene dinamike!

"Kumske" veze su one "tople" društvene veze: u njih spada i ono kad prijatelju u nevolji daš tisuću kuna, i vjeruješ mu "na riječ" da će ti ih vratiti za tri mjeseca..... Ne tražiš da potpiše ugovor i ovjeri ga kod javnog bilježnika....

"Kumske" veze nastaju u relativno malim zajednicama, onima u kojima pojedinac u načelu nije apsolutni anonimac, nije puka roba na tržištu, nego je osoba, netko koga "svi" ili bar mnogi, ili bar neki - poznaju.

Za razliku od toga, "meritorne" veze su one "hladne" društvene veze: u njih spada i ono kad ni vlastitoj materi nećeš posuditi sto kuna bez ovjerenog ugovora o njezinoj "meritornosti" da ti to može vratiti. ..... I tako dalje.....

"Meritorne" veze zahtijevaju apsolutnu anonimnost: uvažava se samo CV i konkurentnost na tržištu! I tako dalje!...

..... Da ne duljim, Zorane, znaš li gdje stvar pada u vodu?

Nema tih društvenih mehanizama kojima bi se "meritorno" moglo provjeriti tvoj CV, to jest, ti si u mogućnosti da svoj CV natovariš gomilom neopisivih laži i izmišljotina, a društvo to može shvatiti tek onda kada je jako prekasno da se pokaje!

S obzirom da si Lunu ružno i nedostojanstveno optužio da je ustašonostalgičarka, usudit ću se reći i ovo:

I Hitler je jamačno u određenim povijesnim okolnostima bio više "meritoran" nego što je bio "kum"..... (Zaista: on u toj državi, tada, nije bio ničiji "kum", nego za postojeće prilike baš - "meritum").....

"Meritum" i "meritokracija" - čega, Zorane??? Koji vrijedniji cilj imaju "meritorni"- za razliku od "kumova"?

Tko je glasao

@Foma

Da, naravno: kod Lune (a i recimo drvosječe koji se promptno javio), jasno je što ih boli: njihovi su izgubili u Drugom svjetskom ratu, i oni se eto nakon 68 godina ne mogu pomiriti s jednostavnom činjenicom, da su njihovih neprijatelji bili, jednostavno, bolji borci.

Shvaćam da ima ljudi koji se vrijeđaju kad netko drugi ističe očito. Ne mislim da mene to na nešto obvezuje.

Dakle, voljela bih da se podrobnije zadubiš u opreku koju si ponudio kao logičnu i neupitnu: s jedne strane "kumstvo", a s druge strane "meritornost"! Da bi to držalo vodu, bilo bi nužno da svako "kumstvo" isključuje meritornost, i da svaka "meritornost" isključuje bilo kakvo "kumstvo".
ja bih volio (shvaćam naravno da je uzalud) da ti, prije nego što pišeš, malo promisliš, nešto možda čak i pročitaš. Pa onda čak, možda, uključiš sposobnost mišljenja.

Ako imaš moć izabrati nekog za neki položaj, možeš imati razne kriterije. Jedan može biti sposobnost (metirornost), drugi - tko ti je "kumče" (nepotizam, croniizam). To je naprosto - definicija pojmova.

A kako sam dolje pisao, naravno, može biti i mješovito. Shvaćam da je mnogim ljudim teško na taj način misliti, moraju imati ili-ili kategorije.

Ne da mi se dalje. Gledam film na TV, evo pauza je bila pa sam malo virnuo što ima ovdje!

Tko je glasao

@ostricu.. bi li ti ponovio

@ostricu.. bi li ti ponovio sasvim jasno i objasnio ovu izjavu (koja se ponavlja po komentarima)

Da, naravno: kod Lune (a i recimo drvosječe koji se promptno javio), jasno je što ih boli: njihovi su izgubili u Drugom svjetskom ratu, i oni se eto nakon 68 godina ne mogu pomiriti s jednostavnom činjenicom, da su njihovih neprijatelji bili, jednostavno, bolji borci.

dakle, da li ti kazes da sam ja fasista? ustasa? da je netko od mojih predaka fasista, ustasa ... ili sto si mislio time reci?
jasan odgovor, decidiran bi mi bas dobro dosao..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

@Luna:

O tvojim precima (u biološkom smislu) ne znam. Kad sam napisao da tebe i neke druge »boli što su njihovi izgubili u Drugom svjetskom ratu« - da, naravno, radi se o ustašama.

Tko je glasao

Tema ovog dnevnika nisu ni ustaše ni partizani.

Postoji određeni broj ljudi, koji se veže uz poražene snage u Drugom svjetskom ratu (ustaše ili četnike) i ne može podnijeti da se čak i usput spomene da su oni izgubili, i to zato, jer su partizani bili bolji borci. Pa na svaki takvi spomen počnu mahnitati. E sad, dok se oni koji se vezuju uz četnike time otvoreno ponose, oni koji se vežu uz ustaše istovremeno se ljute kad se to kao notorna činjenica uoči. Svu diskusiju o tome na ovom dnevniku nadalje označavam kao spam. Imate mjesta za svoja iživljavanja dovoljno.

Tko je glasao

Postoje ljudi

sve dobro...

Tko je glasao

denunciante

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Zorane

Tko je glasao

Reciprocitet

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Fuj!

Tko je glasao

Pjesma za uši

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Jabuke

Tko je glasao

na koji dio komentara se ti

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

luna,

________________________________________
"where ignorance is bliss, 'tis folly to be wise"

Tko je glasao

Hrvati su

sve dobro...

Tko je glasao

...

________________________________________
"where ignorance is bliss, 'tis folly to be wise"

Tko je glasao

U2 - iliti "druge ustaše"

Tko je glasao

hvala ti na objasnjenju i

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Poveznica

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Na temelju čega si to napisao?

Tko je glasao

nije tema da li su ustase

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Lanjski snjeg Oštriću

sve dobro...

Tko je glasao

kod tebe zorane je stvarno

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

"da su njihovih neprijatelji bili, jednostavno, bolji borci. "

sve dobro...

Tko je glasao

Baš mi je drago da si

Baš mi je drago da si pobidija . Jedan si od rijetkih na poll. koi si pobidio . A bogami i šire . Devedeset i nešto posto hrvata je izgubilo samo još dostina neznaju . Znaju samo oni koi su ostali bez posla i nisu na sisači državne sise hdzovske i sdpovske.

Umisto što ubijaš jadne beštije po šumi okreni se oko sebe i pogledaj hrvacki puk . Pogledaj slavoniju razjebanu kako nije bila razjebana od stoljeća sedmog .
Moreš doć u split stavit cviće na spomenik onoj škovaci . Moreš doć na gat svetog petra u splitu i vidit pobidnike od četrdeset godin kako peru šoferšajbe strncima ili kako im mole plastičnu bocu .

Slažem se da je cilj postignut . Cilj je bio da nešto što je zajedničko više ne bude zajedničko nego pojedinca . Biti sretan zbog pobide takvog cilja more samo čovik koji je dobija zajedničko ka svoje. Oni koji je nešto ima zajednički, a sad nema ništa od toga more bit teška budaletina ako je sritan tim činom.

Ako si mislija na nematerijalnu, oću reć duhovnu dimenziju , ono hrvatstvo i ostvarenje nekih višestoljetnih snova i tih sranja i tu si se zajeba jerbo smo sad svi jedna velika t-com obitelj.
Glede ovog zadnjeg rata hrvati su se borili za todorića i mudrinića a srbi za severininog kralja bakra . A ne triba bit velike pameti pa dokučit ko je gazda navedenima . Gazda je isti oni koji je bija onom smeću od bana kojemu pivate pisme kad se naroljate kutjevske graševine.

Kad ovo pročitaš popi jedan bajer da ti ne opizdi moždani jerbo ćeš ako ne umreš morat platit hitnoj pomoći iljadu kunosa što je za kurac dolazila.

Tko je glasao

Tommy,

ti si mi najdraži gnjevni čovjek na svijetu i bližoj okolici! :)

Tko je glasao

tomy82

čim ih skupiš određenu količinu nezadovoljnih, kritičnu masu spremnih da okrvave gaće u borbi za ljepšu i bolju Hrvatsku, za socijalnu i nacionalnu pravdu i sl. pošalji mi PP ili javno oglasi i kunem ti se da ću ti staviti neka svoja znanja i vještine na raspolaganje. Stotinjak ću ih obučiti da se mogu suprostaviti tisući, bit ću s njima i ići prvi. Iako sam već zašao u šesto desetljeće još sam u solidnoj kondiciji, pa eto.

Međutim, pišam na one koji misle da nije moguća socijalna i pravedna Hrvatska bez Yuge ili Srbije iliti Regije. Jebe mi se bio Talijan, Mađar, Njemac ili Srbin. To su nijanse a prošlo stoljeće je pokazalo da su nam Srbi bili najgori i najštetniji.

Stoga, zajebi s tim orjunaškim forama, to je već pomalo pase, zamorni ste.

Zašto socijalne pravde ne bi moglo biti u nezavisnoj i samostalnoj Hrvatskoj. Zašto se ljudi ne pobune, zašto glasuju stalno za ove bivše komunjare koji ih razvuku između sdpa i hdza.

Znači, imamo što imamo i s tim klimamo. Neka se ljudi izbore za zajedničko- najprije demokratski a ako nede svim sredstvima. Tko im brani.

Znači, Hrvati U VEĆINI dobro žive čim se ne bune.

ps. za Slavoniju nisi u pravu, to što oni kukumavče je jedno a stvarnost drugo. Gledam poljoprivredne emisije cca 40 godina. Uvijek ista pjesma.

Eno su pola Vira pokupovali i izgradili kuće, čak se i ulice nazivaju po toponima: Slavonska, Osječka i sl.

sve dobro...

Tko je glasao

hrvati ipak dobro ne žive

Dragi drvosjek u tvojim godinama ipak bi mora bit malo klasno svjesniji . Ali neka, sad kad ti ova kvazisoci. partija opizdi porez na ti tvoj salaš prosvisnićeš se .
Cilo vrime pucaš u pogrešnog čovika iliti po grčki ubijaš glasnika. I jako si , ža mi je što ti to moram reć , neinformiran . Televizija i tisak su u rukama bogataša pa ti daju lažnu sliku blagostanja u hrvackoj .
Hrvacki čovik jako loše živi . Nema te propagande koja me može ubjediti da čovik koji u konzuma uzima spize za dvista kuna na tri rate dobro živi . Većina hrvata da im ukine minus na računu treći dan nebi imala šta isti . Ljudi dižu hipotekarne kredite u eurima da bi pokrili minus o spize.

Također ne stojiti da se ne bune . bune se i to svaki dan . Prekjuče piloti , jučer stjuardese , danas profešuri , sutra doturi , prekosutra med. sestre i tako svaki dan.
Nezaposleni se i ne bune jerbo ono ka ne prihvataju posa pa ko ih jebe. Ti to neprimjećuješ jer te svaki dan drukaju sa tebi nevažnim stvarima . Danas sa pederima ,sutra sa gotovinom ,preksutra sa srbima i redom .
Kad ti srežu penziju ,opizde porez , sinu digne pauk auto nevistu izbace s posla a tebi policjot naplati brzu vožnju i nedaj bože bolesti uz to zaboravićeš na gotovinu,pedere ,brak i slično nego ćeš čekat moment da im se napiješ krvi .

Ukratko europa se raspada ka stara lešina . Moredu je laštiti i blištiti ali ona puca ka gnojni čir.. Europom vlada kasta najvećih lopina ljudskog roda za koje su ove lopine hdzovske i sdpovske obični diletanti.

Ukoliko imadeš sriće poživit ka statistički hrvat 76 godin ( ne virujem im to ,ali neka)
Vidićeš uživo takvu povisnu koljačinu između bogatih i siromašnih da će rezultat koljačine bit da se barenko sto godina niko neće usudit kurčit sa svojim bogastvom .

Dakle zaboravi na trenutak orjunu ,srbe ,pedere, branitelje i lociraj stvarnog neprijatelja tvoje familje.

A neprijatelj ti je pred vratima more ti ovi trenutak pokucat sa nekom kaznom, ovrhom ,poreznicom i sličnim sranjem u ruci. Neprijatelja tebe i tvoje familje svaki dan vidiš na televiziji i u fojima ali ga uporno ne prepoznaješ .

Umrićeš a neš prepoznat svog tlačitelja . Zar sam ti ja neprijatelj ? Zar sam ti ja proda telekom i na tome se obogatija ?? Zar sam ti ja proda naftu šume vode i drpija lovu .??
Zar sam ja proda jadroplov,jugoliniju, škver i kupij sebi i svojima vile i jahte '??

Zna se ko je sve to proda imenom i prezimenom učlanjenjem i ostalim ali ti budalasto ka većina hrvata tupiš li ga tupiš , a neprijatelj ti je pred vratima i moraćeš ga prije ili kasnije egzekuirati .

Tko je glasao

@tomy i @drvo,

...´eble vas bombe, rašpe, livorveri među braćon...
Kad postoji više ležernih načina da se samo od sebe za par godina dovede u red...
A doći će to, kad mu dođe vrijeme. Samo još nije...

Tko je glasao

P.S.

Platon je htio da državom vladaju "filozofi": bi li to sa stanovišta suvremenog vrijednosnog kaosa bila vladavina "meritornih" - ili vladavina "kumova"???

Tko je glasao

Crony, da ili ne?

Ajmo se malo spustiti na zemlju u realan svijet sa ovakvim ( vjerojatnim) scenarijem:

- Agrokor je naša najveća, nesporno privatna kompanija. Recimo da zbog raznih okolnosti kompanija kolabira. To je nekoliko milijardi eura prometa, 35000 zaposlenih, ogromna rupa u proračunu nastala zbog izgubljenog poreza na dodanu vrijednost, krizno stanje koje vrlo lako zarazi kompletnu okolinu, sruši nekoliko banaka, upropasti mirovinske fondove itd......

Da li je uloga države da jednom odgovarajućem brzom financijskom intervencijom spasi Agrokor, kao privatnu kompaniju?
Da li je ta pomoć adekvatan primjer crony ili kumovskog kapitalizma, jer se sredstva proračuna ili nekih drugih interventnih javnih fondova koriste za spas privatne kompanije, odnosno obitelji, koja je vlasnik kompanije?

Tko je glasao

@hlad: ovo što pitaš je problem ekonomske politike

KJTV, to je nešto sasvim drugo nego ono, o čemu u dnevniku govorim.

Tko je glasao

A o čemu ti drugom govoriš

A o čemu ti drugom govoriš nego o sprezi političkih i tajkunskih sfera, samo si se izgubio u apstrakciji. Takve veze uvijek postoje. Možeš ih zvati ekonomska politika ili nekako drugačije, ali one postoje u obliku legalne ili ilegalne državne pomoći, usmjeravanja javnog duga prema infrastrukturnim investicijama od koji najveće koristi ima privatni sektor, koncesioniranje upotrebe javnog dobra, itd.
Kao što vidiš radnici Bizovačkih toplica idu u stečaj, tj na burzu, bez milosti, isto tako i Slavonija MK konfekcije.
Dioki-ju i Dini se ne žuri jer netko stalno otvara novi prostor vlasnicima da spašavaju svoje uloge.
Država po ugovoru učestvuje u restrukturiranju brodogradilišta sa velikim proračunskim sredstvima, a na drugoj strani ima notorne privatne kompanije, koje s tim sredstvima zapravo raspolažu. Alternativna opcija je bila stečaj, i prodaja brodogradlišta u stečaju, ipak bi se nešto novaca vratilo u proračun, ovako ništa ( 3 kune, za svaki škver po kuna)
Nikako da doznamo koliko INA zapravo plaća koncesije za domaću naftu i kopneni i jadranski plin.
To je nekoliko primjera, možda je to prava uloga privatne kapitalističke države, a crony kapitalizam jedini mogući oblik upravljanja državom sa postojećim institucijama?
Šta bi " meritokrati " učinili u tim slučajevima, ako uopće postoje?

Tko je glasao

Jedan od problema kavanskih diskusija...

... jest i samoljubivo nastojanje, da se bilo kome koji "pametuje" mora dokazat da je zapravo bezveznjak - kaj si on misli da je pametnijih od drugih!? (a osobito jeli od mene...) Postoji drugi put (koji osobno nastojim slijediti): da svatko može pridonijeti neko vrijedno zrnce spoznaje, netko i više, ali nitko Veliko Otkrovenje.

A o čemu ti drugom govoriš nego o sprezi političkih i tajkunskih sfera, samo si se izgubio u apstrakciji.

U komentaru gore, sažeo sam dvije osnovne teze dnevnika. "Spreza političkih i tajkunskih sfera" (horizontalni dio na vrhu, "drugarski", nekoliko stotina najmoćnijih ljudi, "kumovi" u smislu vjenčanog kuma, savez ravnopravnih) nije sve, nego dio sustava; vitalne za stabilnost sustava su vertikalne veze, klijentističko-patronatske ("kumovi" u smislu krsnog kuma, patron i klijent).

Mogu razumjeti, da se to nekome čini "apstraktno" (što god taj termin zapravo označavao). Naravno, po mom mišljenju, pišem općenito, ali konkretno.

one postoje u obliku legalne ili ilegalne državne pomoći, usmjeravanja javnog duga prema infrastrukturnim investicijama od koji najveće koristi ima privatni sektor, koncesioniranje upotrebe javnog dobra, itd.
To se naziva "crony capitalism", pojam koji spominjem u prvoj rečenici dnevnika. Pokušavam to povezati s analizama koje sam čitao i sam činio prije 30-ak godina, kad "tajkunskih sfera" nije bilo (ali je bilo "sprege birokracije i tehnokracije"); to spominjem kao "kumovski socijalizam". U daljoj analizi zaključujem da postoji kontinuitet društveno-političkih odnosa, koji je preživio promjenu političkog režima 1990., te da je on nastao u godinama nakon Drugog svjetskog rata.

Mogu shvatiti, da neki takvo povijesno razmišljanje smatraju apsktraktnim, ili barem nepotrebnim.

To je nekoliko primjera, možda je to prava uloga privatne kapitalističke države, a crony kapitalizam jedini mogući oblik upravljanja državom sa postojećim institucijama?
Šta bi " meritokrati " učinili u tim slučajevima, ako uopće postoje?

Kako gore rekoh - ne mislim da bilo tko, u što, teško je jeli vjerovati, ali stvarno :-) uključujem i sebe, može dati Veliko Otkrovenje i odgovarati na svako pitanje. Ne pada mi napamet diskutirati konkretno o problemima brodogradilišta ili Bizovačkih toplica - ne znam. Nešto više recimo znam o energetici, ali i tu nastojim biti oprezan, svjestan granica svoga znanja.

Postavljaš pitanje o "oblicima upravljanja državom". Pa, mislim da možemo empiriski, konkretno, na primjerima raznih država zaista uočiti, da postoje razni oblici upravljanja, i da su neki uspješniji od drugih. Samo što nema jednostavnih rješenja, kako je to moglo izgledati prije 20-ak godina: odbaciti socijalističke/komunističke oblike upravljanja, uvesti liberalno-kapitalističke i problem riješen. Nije ni očit odgovor zašto su neki oblici upravljanja uspješniji, niti se oni uspješni u nekoj zemlji mogu naprosto presaditi u drugu. Moramo analizirati konkretno, ali i ne izgubiti se u pojedinostima.

Tko je glasao

Kavanske diskusije?

ako te teoretski zanima fenomen kroni kapitalizma, stapanja političke i poduzetničke sfere i implikacije na potencijalni rast neke ekonomije, ne kužim zašto te ne zanimaju konkretni pojavni oblici takve pojave. Kad bi se malo zainteresirao za konkretne veze između poilitike i tajkunskih konglomerata, možda bi ti bilo lakše prihvatiti moju tezu o tome da je kroni kapitalizam u tranzicijskom razdoblju prema privatno-kapitalističkoj državi zapravo neizbježna pojava, pogotovo kad se radi o malim državama sa neproporcionalno velikim privatnim bankama i kompanijama.
Država ne zna ili ne može upravljati velikim dijelom svoje imovine. Pojavi se Agrokor i ponudi spas, recimo, PIK Vrbovca, unutar svog sustava financiranja, prodajne mreže, kontrole kvalitete i kadrovske politike.
Država de facto poklanja svoje poduzeće, što nesporno izvana izgleda kao apsolutno pogodovanje privatnoj kompaniji, ali rezultati su vidljivi: PIK više ne traži državnu pomoć, ima pozitivne financijske rezultate, plaća poreze, zapošljava veliki broj ljudi, nema štrajkova, sindikati šute....
U Hrvatskoj to uglavnom izaziva negativne konotacije, antipatiju, čak otvorenu mržnju prema poslodavcima, posebno onima koju su svoju imovinu steklji u mutnim tranzicijskim vremenima.
Ono što ja pitam je: da li bilo moguće( u postojećim uvjetima) učiniti nešto bolje, efikasnije i društveno prihvatljivije, a da nije kroni-kapitalističko?
Nadam se da ćeš se složiti samnom da je za takvu diskusiju ipak potrebno poznavati i teoretske postavke, ali i konkretne pojave fenomena kroni kapitalizma.

Što se tiče tvoje ocjene o kavanskim diskusijama, vjeruj mi da su diskusije na pollitici.com često manje kavanske nego u realnoj politici.

Tko je glasao

@hlad:

Kavanske diskusije?
Pa da. Blogove, forume, portale na kojima su moguće diskusije i sl. nazivam oblikom virtualnih kavana (kafića, birtija, krčmi...), po kojima se tradicionalno "bistri politika". Samo po sebi, nije to ništa loše, pa i sam u tome sudjelujem! Neke se ideje zaista mogu izbistriti na taj način. Ali to nije ni znanost ni politika.

ako te teoretski zanima fenomen kroni kapitalizma, stapanja političke i poduzetničke sfere i implikacije na potencijalni rast neke ekonomije, ne kužim zašto te ne zanimaju konkretni pojavni oblici takve pojave.
Otkud ti utisak, da me ne zanimaju »konkretni oblici«? Naravno da to nije točno. Rekao sam da se neću upuštati u analizu onih konkretnih oblika, o kojima ne znam. Naravno, mogu se pouzdati u neke analize onih, koji su koinkretne slučajeve proučavali dublje.

možda bi ti bilo lakše prihvatiti moju tezu o tome da je kroni kapitalizam u tranzicijskom razdoblju prema privatno-kapitalističkoj državi zapravo neizbježna pojava
OK. Recimo da je tako. Je li ta konstatacija kraj analize? Neizbježno? I svuda jednako? U Bugarskoj, Sloveniji, Poljskoj, Estoniji...? I to je isti onaj crony capitalism koji postoji u Maleziji ili SAD? Ta konstatacija dostaje, da se sve razumije i dalje nema potrebe diskutirati o tome što se događalo 1980-ih ili 1950-ih?

Država ne zna ili ne može upravljati velikim dijelom svoje imovine. Pojavi se Agrokor i ponudi spas, recimo, PIK Vrbovca
Iz načina kako inzistiraš na tom primjeru, imam osjećaj kao da to smatraš tipičnim za "tranzicijsko razdoblje". Misliš li da je tako išlo 1990-ih? Država nije znala upravljati, pa su došli sposobni menadžeri, ponudili spas i postali tajkuni? Svi imaju koristi, nema tu ništa negativno?

Ono što ja pitam je: da li bilo moguće( u postojećim uvjetima) učiniti nešto bolje, efikasnije i društveno prihvatljivije, a da nije kroni-kapitalističko?
Hm. Pa, meni se čini očito, da jeste. Svakako je to moglo biti izvedeno drugačije, drugačiji prijedlozi su postojali i neke države su to drugačije obavile.

Tko je glasao

da propadne agrokor ne bi se

da propadne agrokor ne bi se apsolutno nista dogodilo niti bi doslo do smanjenja uplata pdva

naprosto bi kolaps agrokora i tih 35.000 radnih mjesta nakon prvotnog soka "otvorio" ista takva trgovacka i slicna radna mjesta .. kod malih ili kod velikih stranih.. mozda bi se cak i povecala zaposlenost zbog pada monopolistickog trgovackog carstva u hrvata..

drzava se ne bi trebala po niti jednom razumnom kriteriju u to mijesati ..
makar ga je ona "digla" na nebeski status i tamo odrzava vec godinama..

zasto to drzava radi?

jel to u stvari taj kumovski sustav?

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

pa da,svi bi stajali u redu

pa da,svi bi stajali u redu da se domognu PIK Belja, Vinkovaca, Vrbovca, Zvijezde, Istra vina, i ostalih proizvodnih dragulja iz Agrokorovog lanca. Pa takvih firmica ima po Europi ko šljunka.
Familija bi se vjerojatno grčevito borila za Ledo i Jamnicu, ali i to je pitanje, ovisi gdje je i kako lociran dug i koja imovina je založena za povrat duga.
Draga moja Lunice, ti si u velikoj zabludi. Zna Majstor Ivica šta radi. On je već sad too big to fail, i svaki ozbiljan potres u kompaniji, a bez državne pomoći, dovodi desetke tisuće zaposlenih na burzu, i stvara noćne more svakom ministru financija.
Zato se dilema "državna pomoć ili ne" uopće ne postavlja. Crony kapitalizam je implicitni kapitalizam u malim državama sa (pre)velikim kompanijama ili bankama.

Tko je glasao

vidi sad.. fiskalizacija

vidi sad.. fiskalizacija placeva je dovela do praznih placeva.. ono malo standova sto postoji ima skoro pa i nista i po nebulozno visokim cijenama.. povrce se dakle kupuje u konzumu..

sto je to?

koliko mislis da je stete nastalo radi cuvanja 35.000 radnih mjesta agrokora?

i koliko ce vise od toga ostati ljudi bez posla ako se ta politika "to big ... " nastavi, a nikakvih razumnih argumenata za to nema?

jer na koncu tko je taj tko bi trebao kupovati proizvode poklonjenih firmi agrokoru, u konzumu ili bilo gdje drugdje?

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Teorija velikih brojeva

U neku ruku, i ovo je primjer kronizma na djelu - uzeti, otežati, preregulirati... mnogim malima u korist malobrojnim velikima.

Ista je stvar s recentnim pohodima agilnih inspektora na kafiće, slastičarnice i prodavače limunade... privid uvođenja reda i discipline. Živo me zanimaju rezultati ove politike kad se podvuče crta.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

rezultat je ocigledan... a

rezultat je ocigledan... a podvlacenje crte.. cini mi se doci ce na red ujesen.. kad prode sezona..

inace, ovaj dnevnik je u slucaju kumstva povezan sa dnevnikom o zatvaranju lokala na jadranu zbog 10kn.. izuzetno je interesantno kako to da nikada inspekcija nije usla u konzum i iskontrolirala blagajnu pred kraj radnog vremena te provjerila viskove?
svi znamo kakve su cijene i koliko je najmanji iznos povrata.. pa tako stotinama kupaca dnevno, na stotinama blagajni dnevno..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

A što je s EU- pravilima o

A što je s EU- pravilima o državnoj potpori, koja su vrlo restriktivna? Ne zaboravimo da je Hrvatska od prije 3 tjedna u EU i da vrijede EU-pravila.

Poduzeća tipa AGROKOR spadaju u klasu velikih poduzeća, za koja je , izuzev bagatelne pomoći ( do 200,000 EUR, tzv. minimis), državna pomoć ograničena na zaštitu okoliša i istraživanja i rayvoj (RD), i to u ograničenom obimu. Ako država promjeni zakonski okvir da pogoduje AGROKOR-u, u principu bi to pomoglo i sličnim konkurentima.

Spašavanje europskih banaka koje su bile "too big to fail" odvijalo se pod posebnim uvjetima koje je odrobrila EK.

The Observer

Tko je glasao

spomenuo sam jedan mogući

spomenuo sam jedan mogući scenarij magnitude potresa 5-10 % BDP-a. Ne mora to biti Agrokor, ali on je najveći privatni konglomerat i već odavno too big to fail, tako da po mom mišljenju država ne bi imala izbora.
EU ima stroga pravila o regulaciji državne pomoći i konsekvencama za ilegalnu državnu pomoć, međutim sve to može funkcionirati samo u određenim granicama. Htio bih vidjeti komisionara za konkurenciju u slučaju propasti, recimo, Siemensa, koji bi ograničio ili zaustavio pomoć njemačke države u spašavanju Siemensa.
EU je zapravo spašavanjem banaka 2008 godine potpuno izgubila vjerodostojnost u regulaciji konkurentnosti bankarskog sektora na jedinstvenom tržištu. Doduše, mora se priznati da je Europska komisija bila inicijator " europeizacije " bankarstva i odvajanja problema banaka od javnog duga i proračunskih deficita zemalja članica, ali ideja je doživjela fijasko. Kada bi Njemačka ili Francuska dozvolile nadzor ECB-a nad Deutsche bankom ili BNP-om, ili direktnu rekapitalizaciju banaka preko ESM-a, to bi značilo veliki korak naprijed u svladavanju krize po američkom uzoru. Ali takve stvari nećemo uskoro vidjeti.

Tko je glasao

Da se radi o firmi koja

Da se radi o firmi koja predstavlja 5-10% Njemačkog BDP-a, ne sumnjam da bi se fleksibilno gledalo na EU pravila o konkurenciji. Ali ne zato jer je to njemačka firme, nego zato što bi propast takve firme i u EU razmjerima predstavljalaveliki problem. Samo mi se takav scenarij ne čini mogućim, jer takve firme ne dolaze u probleme preko noći, i tokom procesa propasti bi se desile različite opcije (odvajanje zdravih dijelova, preuzimanje od konkurencije, i sl.) čime bi potreba za državnom intervencijom nestala.

Ako do intervencije države i dođe, to može biti u relativno uskim okvirima. Npr. SAS, skandinavska avio-kompanija, već se godinama bori za život u konkurenciji s low-cost kompanijama koje postepeno preuzimaju SAS-ovo tržište. SAS je 50% u vlasništvu tri skandinavske države (Norveška, Švedska i Danska) i od vitalnog je značaja (tako bar misle političari). U nekoliko navrata je već dolazilo do proširenja kapitala, gdje su države ubacivale svjež novac pod paskom EK, a najnoviji je slučaj kredit od 3.5 mlrd. SKR, koji su države suvlasnice dale SAS-u pod uvjetima, navodno povoljnijim od tržišnih. To misle Ryan-air i Norvegian koji su slučaj prijavili EK. Istraga je u toku, s neizvjesnim ishodom.

AGROKOR jest možda "too big to fail" u hrvatskim okvirima, ali mislim da bi svako direktno uplitanje države u njegovu sudbinu u EU dočekala na nož. Iz hrvatske prespektive, EU predstavlja značajan udarac kumovskom kapitalizmu, po dobru i po zlu.

Slažem se na ocjenu o procesu spašavanja banaka, ali mora se uzeti u obzir da se je to dešavalo vatrogasnim metodama kad je požar zaprijetio uništiti kuću izgradjenu na klimavim temeljima.

The Observer

Tko je glasao

I veliki mogu propasti preko

I veliki mogu propasti preko noći, kao što se to dogodilo General Motorsu, pogotovo ako imaju svoje vlastite banke, a najveće europske kompanije imaju svoje banke za kreditiranje svojih kupaca i za ostale bankarske operacije. Kad se dozna da su se i te banke bavile casino bankarstvom obično je već kasno.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci