Tagovi

Kukac!

The story begins with Gregor waking up in bed and finding out that he’s just turned into a vermin, probably a roach. Despite his state, Gregor feels that he can still go to work.

Kad je Kafka razvijao ideju za svoju novelu Metamorfoza, slijedio je nekoliko razvojnih misaonih linija koji su mu pomogle da krene putem u kojem je stvorio to svoje poznato genijalno djelo. Jedno od toga je i da je metamorfoza ustvari normalan proces nastajanja kukaca, koje je on simboličnom primjenom kod čovjeka pretvorio u metamorfoze duha. Čast pravim kukcima koji imaju svoj način življenja dodijeljen im od prirode i kojeg ne mogu promijeniti, ali metamorfoze kod čovjeka, kad se prevedu na moralnu razinu, imaju drugo značenje. Čast i ljudima koji za cijeli život su odabrali kukačka obilježja. Naravno svaka čast i ljudima koji su cijeli svoj vijek podredili cilju da budu ljudi.

Kafka, neobičan i sumoran tip, je u osnovi - optimist - jer je mislio da metamorfozi ipak treba posvećivati ozbiljniju pažnju od benigne društvene igre prepoznavanja (koju sam šaljivo predložio u gore spomenutom polušaljivom postu o Ivi). Uostalom, tek od kolege Peratovića sam saznao pravi razlog Čičkovog „gostovanja“ u Stankovićevoj emisiji Nu2 (a to je kandidatura za predsjednika HND-a), a možda bi bilo bolje da je to izbjegao (dakako ne Peratović koji je česta žrtva kukaca, ne niti poznati „kukcolovac“ Stanković, nego sam Čičak baš daleko najpoznatiji kao kukac). Pa evo što sam ja to opet vidio ( i kao Iva snimio u Nu2 !? ):

Predsjednički zrakoplov

Ta priča o državnom zrakoplovu, koji je poslan po Čička na Kosovo, kad mu je život bio ugrožen nije bila potrebna. Ta ljudski je pomoći čovjeku na samrti – mada ipak nije vjerojatno da bi Premijer za svakoga (kako reče Čičak recimo za mene anonimusa) slao premijerski avion u Prištinu ili negdje drugdje. Uostalom, takva reklama o liku i djelu gospodina Sanadera nije bila dobrodošla radi mnogih stvari, ali najviše kad su se Stanković i Čičak počeli natezati oko toga da li je on (Ivan Zvonimir Čičak) radi te činjenice toliko sklon Premijeru i HDZ-u, pa da li je (samo) za to došao prezentirati svoje „kukačke“ sposobnosti na hrvatsku dalekovidnicu. No, ovdje treba biti oprezan: Stanković je sposoban upravo na taj indirektni način („od šponde“) prikazivati pravo stanje stvari, a da „žrtva“ to ni ne primijeti (zato valjda to i jest TV emisija koja se odmah, skoro direktno, prelijeva u sve dnevne vijesti). I da zaključimo priču o upotrebi aviona: Već prije 30 godina sam, radeći u agencijama, imao slučajeva da se gosti iz razvijenih kapitalističkih zemalja jako razbole, a stanje u našim bolnicama je tada bilo katastrofalno, pa se skoro redovito događalo da dolazi mali interventni avion (s oznakom crvenog križa na boku) i vodi ih doma. Ovom prilikom bi bilo dobro postaviti pitanje jesmo li sada i mi u demokraciji dosegli taj stupanj, da uz predsjedničku, premijersku, tajkunsku i vojnu avijaciju uzmemo barem jedan interventni bolnički avion. Ali ta bi nas priča opet vratila procjeni vrijednosti Vlada (ne samo ove) i njihovih zdravstvenih politika, jer je jako poznat slučaj kad je njemačkom kancelaru Kohlu stradao sin u prometnoj nesreću u Italiji, i kad je on morao platiti iz svoga džepa vojni helikopter kojeg je bio poslao da mu se sina preveze u njemačku bolnicu.

Čestitke pobjednicima

Gospodin Ivan Zvonimir Čičak je u razgovoru sa Stankovićem odmah u oštro startao, skoro faulirao onog drugog mrskog gospodina (Zoran Milanović), iz one druge mrske stranke (SDP), a evo kako:

"Ne razumijem da mu konkurenti nisu čestitali", rekao je dodajući kako je predizborna retorika unazadila političku kulturu u Hrvata za deset godina, za što je najodgovorniji predsjednik SDP-a Zoran Milanović koji je u predizbornoj kampanji govorio za Sanadera da je lažov………."Šokira me retorika, a osobito individualna mržnja Milanovića prema Sanaderu", rekao je Čičak. "

Ne želeći nikome davati prednost oko političkog nemorala, čini mi se da u većoj ili manjoj mjeri ima toga i kod jednog i kod drugog (jer je praktično nametnuta teza da je politika u Hrvata još uvijek amoralni zanat – a Vlado Gotovac kao posljednja osoba koja se takvom shvaćanju odupirala je nažalost poodavno umrla). No, tko je zaista pobijedio treba još procijeniti (o relativnosti treba pitati Predsjednika države – kad je već Einstein odapeo), a naročito tko je sve lažov pokazat će vrijeme, i eventualno kopanje po medijskim izvorištima! Jer, današnji mediji nisu zaboravni, kao ljudi i(li) kukci, u prvom redu zahvaljujući Internetu, pa pogledajmo gdje i kada se rodio taj osobni animozitet koji se ispriječio pred pristojnošću odnosa između ovih dvaju takmaca podignutih do razine „smrtnih neprijatelja“:

04.06.2007 -Na upit zašto nije čestitao SDP-u na izboru novog predsjednika stranke, Sanader je odgovorio kako to nije demokratska praksa. To je njihov interni izbor, ocijenio je Sanader napominjući kako ni Angela Merkel nije čestitala Schroederovu nasljedniku. Naučimo se da u Hrvatskoj svaka stranka vodi svoju politiku, bira svoje vodstvo i program, i da to na razini komunikacije dviju stranaka nema veze jer ćemo se mi susretati u izbornoj kampanji i sučeljavati. Također, Sanader je kazao kako HDZ nije imao izaslanika na konvenciji HNS-a jer smatra da bi bilo licemjerno zaželjeti uspjeh nekome protiv koga se borimo i želimo ostvariti pobjedu.

U ovdje citiranom tekstu je skoro sve sadržano a naročito shvaćanje gospodina Sanadera glede demokratske prakse u politici, i čak obećavanje a namjerno izbjegavanje susretanja i sučeljavanja u izbornoj kampanji, ali najviše „kukačko“ poltronsko gospodina Ivana Zvonimira Čička u odnosu na Ivu Sanadera, kojem rezervira specijalna božanska prava po onoj staroj latinskoj poslovici „ Quiod licet Iovi, non licet bovi!“ a što je pojam dijametralno suprotan suvremenim demokratskim shvaćanjima i elementarnom kućnom odgoju, kojeg je ne trepnuvši okom Ivan Zvonimir Čičak također spomenuo (glede Milanovića), rezerviravši i ovaj put za sebe ono isto božansko pravo, da što je „dozvoljeno njemu nije govedima“!

Politika

Kad su se formirale nove stranke, skoro sve opcije su se kadrovski ekipirale od istaknutih „proljećara“. Tako je i mene zapala dužnost da osnivam južno krilo one Vujićeve strančice SDSH. Iako ju je poznati Zvonimir Berković (naš poznati publicist, redatelj i glazbenik, te autor antologijskih filmova poput 'Ronda' i 'Ljubavnih pisama s predumišljajem') u jednoj Nacionalovoj kolumni nazvao izuzetno finom i intelektualnom, ali da za nju nije bilo mjesta u tadašnjoj rabijatnoj stvarnosti. Zato je posve logično odumrla u krilu novorastućeg diva SDP-a (ali mene nije tamo povukla, jer za takvu orjentaciju više nisam imao apetita- op. a.). Tom prilikom su me kolege iz Zagreba upoznavali kamo se koji od proljećara djenuo, i kakve sve metamorfoze preživljavao. Između ostalih mi je ostala zapamćena „ćakula“, koja je tada Zagrebom kružila da su stare državne strukture lansirale Ivana Zvonimira Čička u HSS (stranku koju su jedinom smatrali opasnom radi stalnog stranačkog kontinuitet od Radića pa dalje u inozemstvu). Kad sam izrazio nevjericu, da bi on takvo što činio, objasnili su mi da se ne radi o kolaboraciji, nego o njihovoj procjeni kako je Ivan Zvonimir Čičak radi svoje naravi najpogodnija osoba da tu stranku iznutra onemogući i razbije. Moju nevjericu je razbila kasnija spoznaja da je njegovim angažiranjem u HSS-u nastala katastrofa, u kojoj se razvilo mnoštvo frakcija, a potom i mnoštvo stranaka (s istim ili sličnim imenima), od čega se HSS ni do danas nije oporavio. O tome lijepo piše Križevački HSS:

Prilikom obnove stranke krajem 1989. godine došlo je do razilaženja dotadašnjih dviju skupina u stranci. Skupina na čelu s Borisom Urbićem zastupala je struju iz emigracije koja je 23. studenog 1989. sazvala sastanak. Ovom se sastanku nije odazvao Nikola Novaković koji je bio na sastanku skupine okupljene oko Ivana Zvonimira Čička, 20. studenog 1989. Na tom je sastanku Novaković bio izabran za predsjednika HSS-a, za potpredsjednike su izabrani Ivan Zvonimir Čičak i Tomislav Jugović, a glavnim tajnikom postala je Neda Prpić. Novi sukob izbio je oko putovanja Ivana Zvonimira Čička u Australiju. Usprkos zabrani predsjednika stranke, on je otputovao. Na skupštini stranke održanoj 9. ožujka 1990. Čičak je isključen iz stranke. On je 24. ožujka 1990. održao skupštinu na kojoj je Novakovićeva skupina osuđena, a za novog je predsjednika izabran on sam. Tako su nastale dvije seljačke stranke koje su se na izborima u travnju 1990. pojavile pod istim nazivom, HSS. S Čičkove liste nije prošao niti jedan kandidat, ali su s Novakovićeve izabrani Josip Pankretić, Antun Lovrić i Jure Šonje. Osim ovih dviju postojale su još dvije registrirane seljačke stranke: Hrvatska republikanska seljačka stranka i Istarska pučka stranka.

O Čičku političaru piše i na Wikipedinijoj stranici o HSS-u s koje bi jedino trebalo ovdje citirati popis regularnih predsjednika HSS da bi se uočio stvarni učinak njegovog političkog djelovanja:

HSS je u 102 godine svoje povijesti imao samo šestoricu predsjednika. Od toga su čak trojica vršili svoju dužnost do smrti: Radić je bio ubijen, a Maček i Krnjević do prirodne smrti.
1. Stjepan Radić (1904.-1928.)
2. Vladko Maček (1928.-1964.)
3. Juraj Krnjević (1964.-1988.)
4. Drago Stipac (1991.-1994.)
5. Zlatko Tomčić (1994.-2005.)
6. Josip Friščić (od 2005.)
U razdoblju 1989.-1991., kako je gore opisano, naslov predsjednika HSS-a nosili su Nikola Novaković (1989.-1991.) i Ivan Zvonimir Čičak (1990.-1991.), neko vrijeme paralelno u dvije frakcije. Osim toga postojale su grupe koje nisu priznavale nijednog, i vodstvo HSS-a u emigraciji. Tako oni nisu bili predsjednici HSS-a u pravom smislu
.

Metamorfoza

Totalni fijasko na planu politike, začinjen nevjerojatnim osobnim i političkim metamorfozama ga je otpuhao prema nevladinim udrugama za ljudska prava isl. te novinarstvu. Taj dio neka drugi netko obradi (meni se ne da više).

Ali da ne bih ispao posve nenaklonjen toj osebujnoj osobi na hrvatskoj sceni, pošteno je da se dotaknem i samog njegovog početka kojeg možete naći također na Wikipediji

Međutim zadnjeg dana završne školske godine 1966. isključen je iz gimnazije bez prava upisa u bilo koju od jugoslavenskih srednjih škola. Razlog isključenja bila je školska zadaća naslovljena: Nad razastrtom kartom moje domovine, točnije zbog dijela teksta koji glasi:
Vremena su se promijenila. Danas ja sam slobodan. I nikada neću zaboraviti da kilometri ne predstavljaju razliku. I nikada neću zaboraviti povijest. Možda je autoput od Ljubljane do Gevgelije simbol onog što se zove SFRJ. To je naša otadžbina. Možda će jednom autoput Moskva - Berlin - Pariz - Atena biti simbol države koje će se zvati Europa. Ali dovijeka će mi moja domovina biti najdraža. Srećom po Čička padom Rankovića odluka je poništena i Čičak je mogao nastaviti školovanje.

Trebalo je uznositosti i hrabrosti da se u to vrijeme takvo nešto napiše, a potom i snosi posljedice. Jer povratak u školu nije skinuo stigmu. No to mu je osiguralo i prednosti u Savkino vrijeme kad je dosegao funkciju studentskog prorektora, što je po sebi kuriozno:

Dana 21. prosinca 1971. godine Sveučilišna skupština bira Ivana Zvonimir Čička za prvog studenta (studirao je na Pravnom i Filozofskom fakultetu) prorektora u 300-godišnjoj povijesti sveučilišta u Hrvata. Pritom, činilo se, put od autsajdera do pobjednika prešao je u jedno jedino popodne. Do posljednjeg je trena, naime, priželjkivan bio Ivan Pađen. No, Pađen je odbio kandidaturu pa je predložen Slobodan Lang, ali je potom i on otklonio tu mogućnost. Stoga je predložen Damir Grubiša. Pri kandidaturi Grubiša dobiva 195, a Čičak 57 glasova. No, Ante Žužul prvi probija proceduru i emotivno, krajne žestoko, traži od Skupštine da ustane protiv nepravde i manipulacije u korist Grubiše. Uzvikuje: Živjela demokracija! Slijedi glasanje - Grubiša 166, Čičak 174 glasa. Ali to nije apsolutna većina, glasanje se ponavlja i ovoga je puta Čičku dovoljno 178 glasova za izbor, dok Grubiša ostaje na 133 glasa. Savez studenata je zaprepašten i sutradan izdaje priopćenje… itd. .

Dalje mu je to omogućilo značajnu ulogu u „hrvatskom proljeću“ i naravno zatvor, a samim time i odličnu startnu poziciju u procesima demokratizacije, što nije najbolje iskoristio. Ubi ga narav sklona destrukcijama i kafkijanskim metamorfozama. Zato završimo s još jednim citatom:

“Možemo zahvaliti Bogu za to!” Herr Samsa reče to u odgovoru na vijest da je njegov sin upravo umro.

Puno sreće u petak na izboru za predsjednika HND!

I njemu, ali dakako članovima HND najviše!

P.S.
Napisavši ovo, kao i post Što je Željka rekla, a Iva nije snimila 26.11.2007. u 22:10 !? riskirao sam svjesno da može biti reakcija i jedne i druge vrste.

Upotreba termina "kukac" kod ljudi u startu izaziva jednu manje više odbojnu reakciju, ali ja cijelo vrijeme instistirm na terminu "kafkijanski kukac" koji ima posve drugo simboličko značenje. Naime Greg Samsa je ustvari, pretvorivši se u kukca, bio onemogućen da hrani svoju obitelj, pa je time natjerao cijelu okolinu da se zaposle i radom osiguravaju svoju dalje egzistenciju. Prema tome "kafkijanski kukac" nije nimalo štetočina "per se" nego potencijal koji može uroditi polodonsnim rezultatima - i to je krajnja linija i uloga takvih osoba. Ako ne vjerujete u ovo što govorim pročitajte pažljivo knjigu, ali isto se može vidjeti iz linka na opis te knjige (u tekstu), kao i naglašavanja pozitivnih dimenzizja Čičkove ličnosti u mome gornjem tekstu.

Kafka je u osnovi neobičan sumoran tip, ali, što može mnoge iznenaditi - optimističan Svi se sjećamo djela "Proces" koja je sama jedna od nasumornijih knjiga, koje sam ikada čitao (mnogo gora od čuvene Orwelove 1984 koja barem sugerira postojanje nekakvog ma kako lošega sustava, a Kafkin proces sugerira nepostojanje sustava), dakle jedno potpuno anomčno stanje, pri čemu, slijedom iste logike, samo upozoravanje na takvu sutuaciju ( a naše sudstvo je u mnogome i danas kod nas takovo - nesustavno ili čak antisustavno) znači optimizam glede poboljšavanja stanja.

Tako treba kafkijanski sagledavati i ponašanje Ivana Zvonimira Čička, njegovo metamorfno, nekonzistentno i nedosljedno ponašanje može i treba samo služiti cilju da se toga ima što manje kod njega, okolo nas i okolo svih nas. Jer ja zaista ne vidim razloga radi kojeg bi se takvo nešto, barem radi društveno- edukativno-pedagoških razloga, smjelo i tolerirati.

Javne osobe imaju svoje posve drugačije rizike i mnogo rigoroznije postavljene norme. I on bi je mogao puno više učiniti, ili još može učiniti kad bi promienio svoj odnos u prvom redu prema sebi. Ono što kaže moj prijatelj Jelovac ( o zatvorskoj prošlosti ) trebalo bi podvesti pod iste gore izložene principe. Ja znam da je Čičak prošao kalvariju, i baš je radi toga svoje političko, društveno, pa i novinarsko ponašanje bio dužan podignuti na mnogo višu moralnu razinu. Jer ne postoji više niti jedan razlog ulaziti u kompromise radi bilo koga ili čeka, radi bilo kojeg razloga.

Uostalom, treba priznati, htjeli neki to ili ne, da je većina hrvatske nacije u prošlom sustavu živjela kao kafkijanski kukci, i preživjeli misleći svoje da bi stvorili današnju Hrvatsku, koju im nitko nije dao na dar, i nitko ju izvana nije donio na pladnju i počastio hrvatski narod. Bez Hrvata u Hrvatskoj ne bi bilo ni Hrvatske, a opstali su samo zahvaljujući mimikririji u "kafkijanske kukce".

Eto toliko, ni manje ni više.

Komentari

Vrlo lijepo argumentiran hod

Vrlo lijepo argumentiran hod jednog čovjeka koji "traži sebe", a stalno nalazi nešto drugo... Podsjeća me sve to na moguću paralelu nekih ljudi koji su me razočarali u zadnjih 10-ak godina: uz Čička tu su Budiša, Banac, Kramarić, pa čak i Tomac i Letica... Ima ih još, ali prvi mi padaju na pamet... Znam, naivan sam, ali sam perfekcionist i pokušavam ustrajavati na vlastitim stavovima - i očekivati slično od drugih?

Tko je glasao

Budišu treba isključiti iz

Budišu treba isključiti iz ovog društva, razočaranje s njime nije istog kalibra kao navedene gospode.

Povlačenje Budiše samo znači da je osjetio da se našao na krivom mjestu i povukao se, Ovi drugi ne primjećuju to nego nastavljaju dalje

Tko je glasao

Slažem se , iako bi se

Slažem se , iako bi se mnogi zakleli da je baš njegova principijelnost i uspravnost njegov problem , kojim je opterećivao i politički krug u kojem je djelovao?!?!

Tko je glasao

Frederik, postaješ sve

Frederik, postaješ sve bolji.
Je li vrijeme za knjigu?

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Hm, a zato me Skviki tajnim

Hm, a zato me Skviki tajnim kanalom (moje poruke) pita to isto, evo što sam mu odgovorio a nije tajna:

O knjizi baš nisam razmišljao, ali sam i sam primjetio da sam sebi dosljedan, a tekstovi konzistentni, no to je zato što sam sam sebi najžešći kritičar. Sve sam pripremio da napravim publikaciju o Mitovima privatizacije radi nekoliko pragmatičlih razloga - pa ih još jednom pročitaj i daj mi svoju kritiku (treba još prerađuvati ali je smisao uvijek isti).
Ali mi je jako žao da nisam pisao dnevnik u vrijeme rata, to nikada neću prežaliti.

Radi ovog teksta sam malo bio u dilemi, pogotovo poslije nego što me je obala daleka pecnuo, pa sam ovdje sam sebi dao minus.

Tko je glasao

Frederik, Vidiš da ima

Frederik,
Vidiš da ima nekaj u tome kaj sam ti ja več prije par mjeseci napisal. Ima i drugih koji po malo iznašaju ono kaj su več uvidjeli.

Tko je glasao

Ajde ti lijepo taj minus

Ajde ti lijepo taj minus ispravi.
Kakvi tekstovi u zadnje vrijeme na pollitici dobivaju pluseve, ovaj tvoj je za nekoliko pluseva.
Bez tekstova kao što su tvoji, pollitika će postati žuća i od 24 sata. Održavaš kvalitetu sajta i nepravedno je da radi nečije kritike sam sebi daješ minus.

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Pa nije to reakcija na

Pa nije to reakcija na prigovor, iako je lijepo s obala daleka razmijeniti razmišljanja, jer kad se i razlikujemo oštrimo um i stavove.

Bio je jednostavno poriv osobnog moralnog preispitivanja da sam možda i pogriješio. A unekoliko, možda i jsam pa nek stoji!

Tko je glasao

Svaka čast na komentaru i

Svaka čast na komentaru i opisanom profilu IZČ. Ali, još uvijek ne shvaćam šta je to Milanović loše rekao što je unazadilo političku kulturu u Hrvata za 10 godina. I zašto mu smeta pjevanje mladih SDP-ovaca? A ne smeta mu "Jure i Boban", "Gradiška stara" i sl. Čak ni zapjenjenost samog sanadera na splitskoj rivi?!

Očito je da Čičak osjeća snažan animozitet prema SDP-u, jer ga još uvijek doživljava kao nastavak one države koja ga nije razumjela i koja ga je kaznila za iznesene stavove. A to sa Milanovićem nema nikakve veze. Više ima sa hdz-om.

Ne znam šta bi Čičak prigovorio Milanoviću da je kojim slučajem ovaj posljednji bio na vlasti. A nije! Njegov "štićenik" sanader se pokazao u vrlo lošem svjetlu za svakog pametnog i naprednog čovjeka u Hrvatskoj, ali Čičak ga hvali i govori kako sanaderov nastup na splitskoj rivi ne treba gledati u lošem svjetlu (?!).

Moram priznati da me Čičkovi tekstovi, nakon par prvih pročitanih, uopće više ne zanimaju, jer su svi pisani sa uvijek istom potkom. Naime, ne osjećam da od njega mogu više pročitati ili čuti nešto vrijedno ni značajno.

Tko je glasao

Metamorfoze su osnovna

Metamorfoze su osnovna pojava a Čičak je simbol pojave.

Pojava metamorfoza u hrvatskom društveno-političkom životu se je voljela manifestirati kroz neke istaknute osobe, koje bi odabrala kao zgodne za zamagljivanje široke prakse. Kad bi bio rješen slučaj tih osoba (eliminacija), nitko više ne bi imao potrebe (ne bi bilo in) baviti se zašto enormno bavljenje tim osobama pa najednom ništa, kao da ničeg nije bilo. To je klasični rukopis boljševizma, koji je odavno interesno trebao unaprjeđenja u neku vrstu maoizma.

G. 1971. je bila značajna, a kasnije je čak Milka Planinc postala sporna, zatim je pažnju privukao Šuvar, zatim Budiša, pomalo Račan i sada Joža Friščić. Paralelno neki jašu po 50, 40 i većina najmanje 30 godina, regrutacija novih se obavlja po inerciji uz solidna ispiranja i uigravanja.

Praksa je sada na mukama, jede samu sebe.

Tko je glasao

Imam odbojnost prema

Imam odbojnost prema izravnom i forsiranom koristenju usporedbi kao sto je ova Kafkina. Sam Kafka dovoljno je mnogoznacan da ga svatko moze uzeti kako zeli i vjerovati da je 100% u pravu, a da uopce ne pogodi bit ili da jednim dijelom pogodi. U svakom slucaju to je uvijek forsiranje osobnih vec dobro utemeljenih stavova kojima se samo daje zavodljiv celofan i uspjesnijeg uvaljivanja. Kada je je to za dnevno efemerne potrebe odna je jos nepotrebnije.

Kukac, metamorfoza,,... prije svega bi se zahtijevalo da onaj koji je usporedbu izrice nije sam u njoj, a tu smo pomalo svi.
Za mene je Cicak uvijek bio neprocjenjivo koristan jer se u njegovoj osobi i sudbini nepogresivo i na jedan osebujan i koncentriran nacin ogledala dijagnoza cijelog naseg drustva. Mozemo se mi zgrazati nad time i sta god hocemo, ali to prije svega trazi vise suosjecanja, a nikako ne ruganja.

Tko je glasao

Sam Kafka dovoljno je

Sam Kafka dovoljno je mnogoznacan da ga svatko moze uzeti kako zeli i vjerovati da je 100% u pravu, a da uopce ne pogodi bit ili da jednim dijelom pogodi.

Kafka je najčišća književnost (priča, slike, igra, atmosfera, prostor i vrijeme, život ...), ona koja sadrži najviše udjela nesvodivog na nešto drugo i koja se je najmanje uspjela kopirati i različito interpretirati (slično je "čist" posve drukčiji Hašek, njegov istovremenik u istoj Češkoj).

Za mene je Cicak uvijek bio neprocjenjivo koristan jer se u njegovoj osobi i sudbini nepogresivo i na jedan osebujan i koncentriran nacin ogledala dijagnoza cijelog naseg drustva.

Da Kafka piše ovu priču, IZČ bi bio mala točkica pojave. Pojava je slična kao u doba Kafke i vuče se i te kako u 21. stoljeće. Dovoljno je malo uočavanja šta tko zamišlja, šta bi htio i šta radi. I u životu bića počinje rano i teče stalno i metamorfoza ne dolazi bez veze, npr. prijelazi realizma u nadrealizam i natrag su dnevna višekratna pojava u životima bića. Može se početi pisati bez prethodne povijesti, npr. od sada, npr. samo kroz novac, i bilo bi slično.

Ono što je bitno, ključno, jest da se književnost ne može zamjeniti dnevnom politikom, znanošću, sociologijom, filozofijom ... a još manje pravom i ekonomijom i najmanje politologijom i novinarstvom te tekućim interpretacijama po zagrebačkim birtijama u krugu nekoliko stotina metara. Zato su i kod nas puno značajniji mnogi drugi autori i svijesti od Krleže i njegovih sljedbenika (tu su i Tuđman i Račan i Mesić i neo HDZ a HNS-LD već na rubu živaca), koji su to probali i probaju podvesti pod kontrolu. I Masaryk i Stjepan Radić (Antun je bio oprezniji) su jahali na nekim pokušajima kontrole. Igrači koji su bili svejsni da se ne može kotrolirati bolje igraju. To je pokazala i mala igra na burzi.

U navedenom smislu je i osoba IZČ primjer koji pokazuje da se književnost i zbilja ne daju podvesti pod kontrolu, da se "osvećuju" za takvo nasilje . U novije doba to je dobro prikazano u filmu "Dogville" a prije je u romanu "Majstor i Margarita" (jedna od boljih tumača pojave Podravac Milivoj Solar).

Zato, dobro ukazuješ da nije stvar u IZČ nego u pojavi, ali je pogrešno da kroz njega ili bilo koga priča priču cijelo društvo, to je ipak bitno bitno šira priča u kojoj je i IZČ kap u moru, više Ivan Bezdomni. I razne impresivne priče su nakon 1941.g. prvenstveno u znaku uzaludnosti takvih pokušaja i značaja, o čemu svjedoče Tripalo, Šuvar ... još bolje s ljevice Ljubo Boban i Stanko Lasić, a mnogi drugi još bolje.

Jedino brzina svjetlosti je pouzdana, ostalo je relativno. U malom iskusnom području, koje su kao i druga zahvatili vjetrovi kredita u nekretnine a onda provijavaju vjetrovi hrane i slično, razne ekipe su zbunjene. Pobjednici su ekipe koje su zajedno dobile manje od 50 % glasova birača. Zbunjeni HDZ disciplinira redove, izletjeli su sa nekim forama Luka Bebić i Marina MD ali onda šutnja. Proradio je Čačić HNS-LD a potom i udruženje HUP (lavovi, vitezovi, prejavna slobodnozidarska scena koja praši od sedamdesetih, slično hrpe toga), gdje Todorić i društvo HNS-LD uspješnika (Kuštrak, Tedeschi, Fižulić, Marinac ...) nisu bili strpljivi. Zatim je SDP pokazao lice, šef izbornog štaba Linić, dohvatili su znalački njegove pulene Štroka i Doris Kažimir, koji začudom imaju problema oko dozvola kada su se svi odlučili na takve neugode, pa nije izdržao, Jurčića više nema ni u tragovima, Željka Antunović se ne čuje a novi predsjednik je oprezan. I sada se kao očekuju frustracije u redovima ispod ikakvih kriterija zarađenih HSS-HSLS mandata u Koprivnici, Dubrovniku, Varaždinu i Bjelovaru, gdje se kao iznenađenje pokazuje da Joža Friščić bez JPP i drugih esktra troškova sa lokalnim SDP-om ima 75 % glasova i veći rast i bolju ravnotežu gospodarstva, male i srednje tvrtke rastu dok moćnu Podravku HUP snage, kao razno, čohaju i pada. Gadna vremena za igre na burzama. I napredak Srbije, Turske, Albanije i raznog izgleda takvim gađenjem dolazi u pitanje. Da svi poguramo, maknemo smetala, i udružimo snage zajedno sa EU i prijateljskim zemljama na istoku, teško teško opet. Neki lahori su unijeli neke šumove u tu inače besprijekornu industriju napretka i logično, rastu "retrogradne pojave", idejna skretanja, sebičnost, nespremnost na odricanja za više ciljeve itd. Ovih više od 50 % idejno skrenutih možda raste ovih dan na 70 % i to je već sada Berlin više godina nakon pada zida, prošle su pobune i sve novo, ušlo se je u specifičnije odnose. Najmanje 90 % dugo naprednih snaga je višak. Nakon gibanja u EU Sloveniji, obzirom da je Lesar zarobljen, lako bi se moglo desiti da Friščića prisile na ulicu, a onda su tu Jambo, Kerum i Bandić spemni na strani svog naroda, kao što su razni bili za "pobune" radija 101 zamagliti stvar da se upravo radi o brutalnom nepoštivanju rezultata izbora i prisvajanja Zagreba, drugi put nakon 1990.g., nakon što prisvojiš Zagreb logično se širiš dalje. Jednom odigrano prelazi u legendu, kao republikanci prekršitelji zakona braća Erp i njihov pijani prijatelj ubojica doktor protiv kauboja koji su poštivali pravila ali su bili u za lokalne prilike krivoj Demokratskoj stranci. Na pomolu su masovne metamorfoze i izbacivanja kroz prozore kompozicija u vožnji. Istovremeno svi sve i neki nešto već pohabanih likova. Jedino što čovjek može jest popiti kakvo umjereno piće i hladno promatrati, nema potrebe kada svi i kada neki rješavaju sve. Do prvog blagog zavoja kada žeđ počne svoje.

Tko je glasao

Poznajem Čička iz mladih

Poznajem Čička iz mladih dana, srednjoškolskih najmanje, ako ne i prije. Uvijek je bio sklon političkoj ekstravaganciji i naglom mijenjanju svojih stajališta. U Stankovićevoj emisiji zamjera nekim pripitim SDP-ovcima da su pjevali partizanske pjesme. OK. I ja im to zamjeram. Ali Čičak je svojedobno na jednom katoličkom omladinskom kongresu u Parizu u katedrali Notre Dame pjevao Internacionalu. I izazvao škandal.

Tko je glasao

Gospodo moja draga, lako je

Gospodo moja draga, lako je laprdati, poznajem i ja Cicka prilicno dobro. Nemam ga zasto braniti, a necu ni napadati. Vi jednostavno ne znate kako se postupalo s politickim osudjenicima u tamnicama. Jedni su izdrzali mrcvarenja i nisu posrnuli, no drugi su pod njima pokleknuli.

Tko je glasao

Madona Nemam što dodati

Madona
Nemam što dodati fantastičnom opisu ovog lika i djela.

Madona

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci