Socijalistička Radnička Partija

U tom smislu tada možemo reći (temeljem onih koji bi kozmetički popravljali kapitalizam) kako nema socijalizma bez demokracije, ali kako socijalizma također nema ni s demokracijom, tj s demokraciji podređenom 'izgradnjom socijalizma'!
++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

Pogrešno skroz druže sa Zapada.
Nema demokracije bez socijalizma jer nam socijalizam uz političku demokraciju nudi i ekonomsku demokraciju koja je svakodnevna, a ova politička je farsa nad farsama...
Politička demokracija je preslika "poštenja" i novopravednosti prema kojoj jednom u 4 godine dajemo bianco mjenicu partitokratskim poltronima da čine što hoće pa tako i da kreiraju sudbinu naše svakodnevice... Pozivaju nas pritom na povjerenje, hvale nas tapšajući po ramenima, ali istovremeno nam i brane onu svakodnevnu ekonomsku demokraciju kroz suodlučivanje i raspodjelu onoga što svojim Radom i stvaramo...
Takvo uređenje nudi samo socijalizam pa sam skloniji tezi da nema demokracije bez socijalizma, a ne da nema socijalizma bez demokracije...

UBRZANJE DO KOMUNALIZMA

Evo vidiš Golgota kako se Stanje ubrzalo.
Nakon samo 15-tak mjeseci već ima puno elemenata o kojima treba nanovo promisliti!
Treba nam nova sinteza!
Ekstremni EAST introvertizam sa Ekstremnim WEST ekstrovertizmom!
Zabavno! i puno zahtjevno (ako se ne iskoči bar na trenutak iz matrixa)

DuorPula@gmail.com
* nova stvarnost mora imati i nove riječi - jer riječi su prvi stupanj zgušnjavanja stvarnosti
* komunalizam čeka i čuči i čeka i čuči i čeka i miga *¨¨[:O)
* napomena brzopoteznim speed čitačima - čitaj kako je napisano
* što kažeš Demose?
* internet je puno brži od Goluba pismonoše, ali ne guguće tako lijepo

"Cilj socijalizma je

"Cilj socijalizma je komunizam" Vladimir Lenjin

Socijalizam je zamisljen (

Socijalizam je zamisljen ( demagoska prica ) kao prijelazni korak prema komunizmu.A dosegao je u tom priijelazu od tzv. komunizma jedino: jednostranacje, teror navodno vecine nad manjinom i otimanje tudje imovine.Daljnja represija bi se valjda provela u komunizmu ( kad i ako nastupi).
Znaci jedno povece krdo prosjecne pameti i obrazovanja bi sustavno teroriziralo sve gluplje, ali i pametnije od sebe.Gluplji tada stradaju za primjer i utjerivanje straha ostalima, a pametniji, ako ne zbrisu iz tog daveza, zavrse u tupilu prosjeka.
Sve drzave koje su ispred nas makar toliko da imaju odrzivo gospodarstvo, mirovinski sustav i vizuju kakve takve buducnosti, bazirane su na suprotnome:visestranacju, slobodi izrazavanja i privatnom poduzetnistvu.
Razlikuju ih samo nivoi eticnosti ili solidarnosti prema onima koji su iz nekog razloga ugrozeni zdravstveno ili materijalno.
Nema drzave koja ne daje mocnu podrsku znanosti i poduzetnistvu, a da istodobno ima i visak nivo socijalne solidarnosti.
Aka: da bi bas svi makar nesto pojeli, netko mora malo vise skuhati, a kad jos mora sam nabaviti i namirnice, ne cini mi se ni eticnim ni pametnim, pri tome ga ometati.

Golgota, Ali oprosti ne

Golgota,

Ali oprosti ne sagledavati beskrajnu bahatost ovih kaj svakodnevno cipelare i nas i našu djecu jest kukavičluk u kontekstu neimanja onih 9 milja. Moja "dilema" je opomena radi preventive od drugačije opcije. Hrvatski populus nikada se neće pomiriti sa gotovim činom "jamljenja"!

Već sam ranije objavio kako uopće nije riječ o novcu. U Hrvatskoj postoji novaca, i to višekratno više nego li potrebnih i mnogo manje od "devet milja". Problem je u tomu što se "pješice", što znači i napor, i rizik, i još mnogo, mnogo toga, a prije svega d a v a nj e (u smislu ustupanja ukorijenjenih vrijednosnih određenja, s prihvaćanjem kvalitetnijih) jednostavno m o r a prevaliti taj golemi put od "devet milja". A ako se to n e ć e - m o r a j u se snositi posljedice. Tko ih snosi? Pa naravno, oni kojima je najteže to prevaliti, manje obrazovani, oni koji su "navikli" vjerovati umjesto razmišljati u suočenju s činjenicama, pa i oni kvalitetno obrazovani koji nerijetko doživljavaju svoje obrazovanje kao "nešto", no, u stvarnosti je to samo u k r a s (a nerijetko i prepreka) ako iz toga ne proistječe učinak.

Tek se nakon toga može stići i do financijskih sredstava potrebnih za izbornu pobjedu. Naime, s novcem se NE MOŽE ostvariti politička pobjeda, odnosno, s novcem se ne može nanijeti politički poraz - s nastavnim posljedicama za postojeću (s dijelom) i "prošle" Bande lopovske.

Razvidno je što hoću kazati - prvo se MORA PROIZVESTI uporište za "priliv novca". A ono danas u Hrvatskoj NE POSTOJI, osim pod nazivom politička doktrina i izborni program Zagrebački treći put, kao itekako relevantno početno uporište za razvijanje Hrvatskog trećeg puta - ZA - Treću Republiku. Naglašavam, riječ je o vrlo, vrlo skupom poslu i radu, stoga takvih radova u Hrvatskoj nema "stotinu".

Predočit ću na konkretnom primjeru.
Samo da nije učinio ono što je učinio Kregar u Zagrebu, a zasebno i Srića, a dijelom i kombinirano, za izbornu kampanju bi osigurali novaca koliko god je potrebno za nanijeti politički poraz Bandi lopovskoj u Zagrebu. Dakle, "problem" n i s u bile financije (premda su one uvijek stanoviti problem).
Naime, umjesto da proizvedu "pokret" protiv Bande lopovske - ZA - slobodan Zagreb, proizveli su SEBE, načinom postavljanja "sebe" kao VLASNIKE tih svojih "nezavisnih lista".

No, promjene su moguće samo ako čelnici, ali i ustroj političke pobjede nad Bandom lopovskom - ne čine osobe kao Kregar i Srića, dakle - vlasnici! (Na stranu sada i brojne druge pogreške.)
Ovo kažem zato što otpor ne daje pojedinac, npr. Bandić, Sanader itd. - već otpor daje čitav klijentelistički umrežen tajkunski kriminalan društveno politički sustav !!!

NEMA POJEDINCA U HRVATSKOJ tko je u stanju politički poraziti tajkunski kriminalan društveno politički sustav , jer je to i objektivno, i tehnički n e m o g u ć e. Dakle, to su najobičnije bedastoće, i najobičniji politički avanturizam, ili ako hoćeš - egzibicionizam.

PROTIV DRUŠTVENO POLITIČKOG SUSTAVA - ako je on "upitan", a on u Hrvatskoj nije upitan - već je dokazana činjenica koja "iznutra" generira DRUŠTVENU KRIZU (prvo, nisu nam ništa krivi "međunarodni čimbenici", drugo, nemamo gospodarsku krizu ili "pogrešan gospodarski koncept"!) - mora se proizvesti "nešto" pod nazivom politička platforma.

Što to NE može biti?
Dakle, krenimo lakšim putem, tj. od negativne selekcije.

S ozbirom da sam direktno

S ozbirom da sam direktno prozvan, da konačno nešto i odgovorim.

O mojem svjetonazoru i mojim aktivnostima u posljednje tri godine, a i ranije, može se dovoljno vidjeti na mom blogu, a također nešto i u mojoj biografiji na PoliWiki-hr. Nema potrebe, PMSM, pričati meni o nepravdama globalnog svjetskog poretka.

postavio pitanje na njegovom dnevniku zašto ne ide do kraja u raskrinkavanju “paklenih” pojava i neka već jednom izgovori tu prokletu rijeć od koje svi bježe – oslobođenje.
Ne samo "oslobođenje" već "sloboda". Itekako izgovaram tu riječ. Osobna sloboda mi je jedna od stožernih ideja - zato kažem, da sam "liberter" - "slobodar". Anarhoidni mentalitet, iako riječ "anarhizam izbjegavam, jer iako je isnpirativan, ne može dati odgovore na nz dilema. U svoje doba sam marljivo čitao sve o anarhizmu do čega sam mogao doći, pa i Proudhona s njegovim "vlasništvo je krađa".

Taj bloger vrlo dobro zna kao i mnogi na ovom portalu da u religiju imovine nije sigurno dirati te stoga blagoglagoljivo “priznaje” da ne zna rješenje. Ja priznajem da ne znam "konačno riješenje" zato, jer ne znam konačno rješenje. Možda ga i nema - možda će svjetske krize dovesti do kolapsa civilizacije kad nestane nafte itdl.. To ne znači, da treba mrzovoljno odustati od pokušaja da se stvari poprave. Odgojen sam u tradiciji dijalektičkom mišljenja s jedne strane, moderne fizike s "relacijama neodređenosti" i "teorijom relativnosti" s druge. Upravo u nesigurnostima, sloboda opstoji.

Također i zato, jer je "ukidanje privatne imovine" na globalnom planu pokušano, i završilo je užasom. Sloboda je bila uništena u osnovi: ljudi više nisu imali vlasništvo čak ni nad svojom osobnošću.

više je nego razvidno da je imovina odn privatno vlasništvo najveći krivac i generator “ubijanja” onih 98% marginaliziranih u populusu.
Tebi je to "više nego razvidno", meni, eto, nije. Sasvim je moguće, da je uzrok moja intelektualna insuficijencija, pa čak i moralni kukavičluk kji si mi pripisao, jer se eto ne usuđujem prizanti nešto tako očito. Za sada, ja ću se ipak drćžati hipoteze da je to zato jer raz-vidim više stvari, nego ti. A priori ne mogu povjerovati u bilo kakvu jednostavnu formulu, bilo "za sve je krivo privatno vlasništvo", ili "za sve je krvi nepoštovanje zakona slobodnoga tržišta", ili "za sve je krivo što ljudi ne slijede Boginjine zakone".

Društvo zasnovano na radikalnoj demokraciji, u kojoj moć posjeduju organizacije samih građana, zahtijeva socijalizaciju transformacije i to bezuvjetno odozdo.
Pristaša sam participativne i deliberativne demokracije, ali predstavničku demokraciju ne možemo jednostavno ukinuti. Imali smo sustav samoupravnog socijalizma koji je ovu ideju, neposredno upravljanje građana i radnika u osnovnim jedinicama, mjesnim zajednicama i OOUR-ima, pa onda naviše delgati do samoupravne organizacije čitave tadašnje federacije, pokušao dosljedno provesti (Kardelj je tu bio glavni teoretičar). Stvar, jednostavno, nije funkcinirala, iako ima zanimljivih elemenata koji mogu biti preuzeti.

Iskreno, tvoja retorika je ponavljanje onoga što sam u oko tri milijuna prikaza, članaka, udbenicima "Teorije i prakse socijalističkog samoupravljanja", govora, predavanja imao prilike čitati i čuti 1970-ih i 1980-ih.

Postoji očito proturječje. Kažeš da se građani (narod, studenti, radnici...) trebaju sami organizirati, da Organizacije građana po toj konstelaciji ne mogu biti kreirane upravnim putem, niti mogu oživjeti tek na kraju te transformacije – "revolucije", te da, nasuprot socijaldemokratima, ne treba čekati trenutak u kojem će većina društva htjeti socijalizam., ali Izgradnja socijalizma zahtjeva široko razumijevanje i participaciju, te se ne može postići putem elite koja će raditi "u ime" naroda.

Tu imamo "inauguralni paradoks (pojam iz naslova knjige jedne suvremene hrvatske filozofskinje): socijalizam znači da ljudi sami sobom upravljaju, ali na to ih treba natjerati i protiv njihove volje.

da li mi uopće danas više možemo prepoznati točku kada se demokracija pretvara u totalitarizam ili su tanke niti koje su dijelile dva sustava danas poprilično pokidane?
Da na prvo pitanje, ne na drugo. Kad sam počinjao biti društveno aktivan, 1986. godne grupa nas se organizirala, želeći propagirati ekologističke, pacifističke, feminističke ideje. Morali smo se dovijati, da bismo u tadašnjem sustavu kontrole politike nad društvom postigili, koististeći neke pukotine u sustasvu represije, nekakvu polulegalnost (bili smo "Radna grupa pri Općinskoj konferenciji Saveza socijalističke omladine Trnje"). Danas, troje ljudi može, uz 70 kuna biljega i neke administrativne formalnosti, registrirati uderugu i propagirati što god želi. To je vrlo bitna razlika i vrlo bitan napredak (Ja sam, recimo, u siječnju 1990. sudjelovao u donošenju promejna Zakona o društvenim organizacijama i udruženjima građana, kojima je uvedena sloboda organizizranja, pa su, između ostaloga, i političke stranke mogle biti legalizirane). U ono doba, apologeti sustava pbjašpnjavali su nam kako su to "samo formalne" slobode i da mi imamo bolji sustav, ali ja sam naučio formu cijeniti. Ima forme bez sadržaja, ali neam sadržaja bez forme.

Socijalizam je novo socijalno i ekonomsko uređenje u kojem radnici i potrošači kontroliraju proizvodnju, a stanovnici kontroliraju svoja susjedstva, domove i škole
To je bila ondašnja polemika, prije 25 i više godina. Apologeti sistema su govori: pa točno to imamo, kritičari (poput neki dans ovdje spomenutog Milana Kangrge) uzvraćali: još ništa ni približno nije na vidiku, socijalizam u pravom smislu riječi je stvar daleke budućnosti..

Dakle višak vrijednosti radnicima, a ne kapitalu.
Tzv. "udruženi rad". Isto kao gore.

Kako dalje čitam, pogotovo kad vidim da pišeš o "komunističkim" državama kao nečem što još faktički postoji, čini mi se da se radi doslovce o coppy/paste nekog teksta od prije 25+ godina.

Žao mi je što moram konstatirati, iako mi se neke tvoje osnovne intencije sviđaju, da stičem utisak da si ili nekadašnji funkcionar SSO-a koji je prespavao posljednjih 25 godina, ili si mladac kiji nadobudno prepričava neku literaturu pronađenu na tavanu (nešto od toga imam u svojoj radnoj sobi). Trgni se i počni ozbiljno proučavati svijet oko sebe, i uključi se u realne borbe, svuda, gdje se može, bez opsesije da moraš znati "kolnačno rješenje" Tada ćemo se možda negdje naći i surađivati.

Zoran Oštrić

Ideologija je temelj svake

Ideologija je temelj svake doktrine što znači da je doktrina samo jedan od alata ideologije i tu je “gale” sa svojom primjedbom u pravu.

Nije u pravu, i dao sam obrazloženje na najkraći mogući način. Naravno, s razlogom sam izbjegao širi odgovor, jer bi on stvarno bio "širi odgovor".:)

U tom smislu potpuno mi je irelevantno što se događa s "liberalizmom u svijetu", a pogotovo sa "socijaldemokracijom "u svijetu", i s bilo kojom drugom ideologijom. Pa ako ti držiš da je socijalizam, u bilo kakvoj definiciji, odgovor na pitanja hrvatske stvarnosti, ja imam pravo tvrditi da on to nije, već da je to politička doktrina Hrvatski treći put. A što stvarno jeste bolje i kvalitetnije, po običaju će odlučiti oni koji vladaju u Hrvatskoj, jer će vladati sve dok će postojati "stotinu partija" i "stotinu ideologija".

Ja hoću vjerovati da si ti humanista po opredjeljenju, te stoga teže prihvaćam isključivost koja je u tvojem tekstu – ja sam u pravu, sve drugo je shit.

Ja jesam humanista po definiciji, no, u materijalizaciji sam demokrata, što je bitna razlika. Kao humanista razgovaram, kao demokrata se borim za svoja određenja, i kroz takvu demokratsku borbu (koja može imati oblik snažnije ili manje snažne polemike) istodobno preispitujem vlastita određenja. Dakle, ne govorim o borbi između ljudi, jer je to ad hominem, već govorim o "borbi", odnosno polemici između ponuđenih i konfrontiranih sadržaja odnosno političkih određenja.

No, i osim toga što jesam humanista, i što jesam u predočenom smislu demokrata, ja sam razvidno u najstvarnijem smislu borac, odnosno ratnik, kako to ovdje netko reče. Moj je smrtni neprijatelj postojeći tajkunski kriminalan d.p. sustav, čiji su javni reprezentant HDZ i ortaci, te SDP i kumovi. Da kojim slučajem raspolažem financijskom moći od 10 milijuna eura - ostavio bih za "svoj" životni opstanak, primjerice jedan mil. eura - a svih 9 milijuna eura uložio bih u izravni medijski i politički rat (!) protiv nositelja tajkunskog kriminalnog d.p. sustava u Hrvatskoj. Naime, JA VOLIM SVOJU HRVATSKU, i JA MRZIM SVOJU TAKVU HRVATSKU DRŽAVU - JER JE TO DRŽAVA BANDE LOPOVSKE. Ponavljam, nikada u Zagrebu ne bi stolovao Veliki Šogun Zagrebački, sa svojim partijskim socijaldemokratskim taborom u Praškoj i na Ibleru! N i k a d a. A onda kada nešto stvarno voliš - tada ideš do kraja.
Nema formalne ljubavi, ili ljubavi "jorgan planine".

Pa onda kada kažeš kako iz sadržaja koje objavljujem postoji "ja sam u pravu - sve drugo je shit", ne znam zašto "izbjegavaš" uočiti da moji sadržaji proistječu, ali imaju i uporište u političkoj doktrini HRVATSKI TREĆI PUT (alijas Zagrebački treći put)?

Između mog pogleda na drugoga. i pogleda drugoga na mene postoji stalni konflikt!
Zašto?
Pa zato što drugi krade moju slobodu.
Čovjek je kao pojedinac apsolutno slobodan, i ti - i ja. No, drugi, ja tebi ili ti meni, stalna je granica osobne slobode, pa i opasnost.

Inače, ovo nisu moje misli, samo sam tuđe misli interpretirao u ovu stvarnost.:)

Naglasio sam, moja objava ima za cilj provokaciju za promišljanje.

Nisam to tako uočio, i siguran sam da to tako nije nitko uočio! Naime, izričito si jasan, i politička određenja predočena u članku su više nego li precizna, primjerice:
1. Naš cilj mora postati stvaranje novog društvenog uređenja, društva u kojemu je vodeća vrijednost beskrajna neprocjenjivost svake žene, muškarca i djeteta koji teže ostvarenju radikalne demokracije koja stavlja živote ljudi pod njihovu vlastitu kontrolu – nerasističkom, besklasnom, feminističkom, socijalističkom društvu u kojem ljudi surađuju na poslu, kod kuće i u zajednici …

Dapače, to još i osnažuješ jasnim određenjem da je nama u Hrvatskoj potrebna "demokratska revolucija", da nekolicinu koja ima kontrolu nad golemim bogatstvom i vlašću razriješi od njihove moći, itd. itd. itd.

Moja objava pretendira drakonskoj promjeni sustava, tvoja doktrina poručuje da se postojeći sustav otuđenja rada može popraviti. To je osnovna teza i socijaldemokracije.

Golgota, ali stvarno ne znam zašto, ali gotovo da je ovdje postala praksa da se meni osobno kaže što ja kažem. Pa valjda to sam znam najbolje. A ako nešto znam - znam da NIKADA, NIKADA, i NIKADA nisam govorio o "otuđenju rada". Dapače ja uopće nikada nisam čuo da tako nešto postoji, a da je to osnovna teza i socijaldemokracije - znam još manje. Prema tomu, ne mogu govori o nečemu o čemu nemam pojma, a pogotovo o (hrvatskoj) socijaldemokraciji - jer o (hrvatskoj) socijaldemokraciji se ne može imati nikakvog pojma - jer to ne sadržava nikakve pojmove. To je n i š t a u bilo kojem smislu, naravno, ne mislim u količinskom smislu. No, unas je količina najvažnija, pa imamo zato količinsku socijaldemokraciju, koju kao svaku količinu valja respektirati. A u državama latifundijama, kao što je Republicum Croatorum Latifudum, i duboko se klanjati s "ljubim ruke" i "ljubim cipele", a u ponekih i mnogo niže u očitovanju vlastite poniznosti za koru kruha, odnosno, za auto, dobru plaću, pa i mogućnost da smiju nekažnjeno krasti u duhovnoj prostituciji i osobnoj bijedi.

… zapravo prikrivaš ključni uzrok neslaganja s objavom, a taj je negacija potrebe preispitivanja kapitalističkog sustava odnosno privatnog vlasništva kao temelja eksploatacije čovjeka nad čovjekom.

Moj odgovor glasi: DA! No, riječ je o "DA" iz motrišta da se ne slažem s takvim tvojim postavkama, i definicijama!
I više nego jasno i glasno sam kazao kako građanski d.p. sustav u smislu materijalizacije građanskog društvenog sustava - konfrontiram - tajkunskom kriminalnom d.p. sustavu kao materijalizacije kapitalističkog društvenog sustava u Hrvatskoj. Dakle, ama baš nigdje ne postoji moje slaganje ili neslaganje u smislu ili u obliku "preispitivanja kapitalističkog sustava odnosno privatnog vlasništva kao temelja eksploatacije čovjeka nad čovjekom". Dapače, to uopće ne vidim. Jer ako bih upravo "to vidio", tada bih rabio točno takav, i tomu primjeren kategorijalni aparat, odnosno izričaj. A ja ga očevidno ne rabim!!!
Zašto?
Zato što se kategorijalni aparat na kojemu temeljim Hrvatski treći put - ZA - Treću Republiku, jednostavno NE temelji na marksističkom, ili revidiranom marksističkom kategorijalnom aparatu, a na kojemu se temelji socijalističko društvo, kakvoga sagledavaš, ili ovdje preispituješ. On se temelji na reafirmaciji i redefiniciji kategorijalnog aparata Ante Starčevića, ni više - ni manje. Konačno, on mi je s razlogom "mnogo bliži" od Karla Marxa!:)))

Prema tome, s guranjem Starčevića (kao podstrategije projekta), kao neupitnost konačne istine, jednostavno je nedovoljno da se zakoče i sva druga promišljanja, posebno ona “klasna” koja imaju imperativ humaniziranje odnosa čovjek-čovjek, i čovjek-okolina, naročito ako imaš na umu onu njegovu – “svaka veličina od malenkosti počimlje”!

Meni ne može ni doslovno, a ni preneseno pasti ni na "početak" pameti, ali ni "na kraj" pameti, da gurnem ili "gurnem" Starčevića kao "podstrategije projekta", a pogotovo kao "neupitnost konačne istine".
Dapače, dok ja stalno govorim o reafirmaciji i redefiniciji Starčevića, ti kažeš da ga postavljam kao "neupitnost konačne istine". Moje i više nego li jednostavno pitanje glasi:
Od kuda ti takve tvrdnje, ili od kuda ti takvi izvodi???

Ali, da se razumijemo nisam ja protiv Starčevićevog trećeg puta, u glasnosti Zdravka Gracina (dapače, mislim da je bolji sustav od sada važećeg unutar iste ideologije kapitalizma) kao prijelaznog rješenja (sada-do idućih 10-tak godina), ali samo kao prijelaznog rješenja ka – socijalizmu s radikalnom demokracijom.

Ovdje te moram ispraviti, naime ne postoji "Starčevićev treći put", a u "glasnosti Zdravka Gracina". Postoji, s razlogom vrlo kvalitetno definiranje političke doktrine (jer je to temeljno!) pod početnim nazivom Zagrebački treći put, u definiranju Hrvatski treći put, kao uporištem za materijalizaciju u političku stranku, kao operativnog instrumenta političke pobjede nad Bandom lopovskom. Ali bez ikakve pretenzije, i to u nikakvom smislu, bilo komu nametati ili određivati oblik društva, bilo da je ono "socijalističko", "socijaldemokratsko", "liberalno", "konzervativno" itd. Naime, bogovi su pali na tjeme, što znači da su ideologije "passe", jer one konfrontiraju zbog "tendencije" da su istina!
S razlogom u tom smislu ne postoji "Starčevićev treći put". Postoji Ante Starčević, Otac Domovine, i ništa mu više ne treba, s razlogom.

@golota, suština tvoga

@golota, suština tvoga pitanj je da se nađe ono Stoto Allahovo Ime.Poznato je naime da Allah Đželešanuhu ima 99 objavljenih imena, ali samo njegovo stoto Ime znalcu daje Božiju Moć.
E vidiš, ja sam 1971 suđen od titovog režima, pa sam proživio 20 godina u emigraciji, isti koji su me sudili 1971 sude me i progone i danas. Kada bi ja sada govorio dosad skupljenim iskustvom i znanjem, popljuvalo bi me i ismijalo 80% posjetitelja pollitike. Nismo mi balkanezi ni ludi, ovdje oni pivci koji prerano zapivaju završe u supenom loncu. Najvjerojatnije je da nema Allahovog Stotog Imena, da nema konačne istine, i da je kod nas na Balkanu čak i smrt samo pola istine.
Daklen, ovdje se Te stvari rješavaju smrću o kojoj mudraci tek poslije pišu kako bi ona i postala istinita.
Ova upravljačka skupina koju nazivamo Vlast shvatitit će to kad ona sablja iz gundulićevog Osmana na krunu padne jer su im dukati oči zaslijepili.

koja hrpa gluposti. no

koja hrpa gluposti. no poteže jedno važno pitanje: od koga si to ovaj put prepisao?

Vidim da me spominješ

Vidim da me spominješ kritički Trenutno ima upaljeno oko, ono desno na kojie inače dobro vidim, pa mi je teško čitati sve, brz ome zaboli glava, a imam i neke poslvoe koje moram dovršiti - javit ću se za koji dan.

Zoran Oštrić

PRVO. Ovdje je, i ne samo

PRVO.

Ovdje je, i ne samo ovdje, bilo različitih interpretacija demokracije. No, očevidno i iz ovog tvojega ponavljanja riječi "radikalna demokracija", misliš na tumačenje tih riječi u smislu da se očevidno radi o demokraciji u smislu tehnike, bolje rečeno mehanizma preko kojega se ostvaruje stanoviti sadržaj.
Pa taj objektivno nepoznati sadržaj, ostvaruje se preko mehanizam tzv. radikalne demokracije.

Objektivno i prvo je generalno rečeno, i drugo je generalno rečeno.

Primerice, Hatzu si odgovorio iz motrišta unutarstrančke demokracije i "demokracije" u SDP, polazeći od motrišta radikalne demokracije. No, to nije radikalna demokracija kako ju predočuješ u članku, jer u članku govoriš o društvu a ne o SDP, odnosno o odnosima u nekoj stranci, koji objektivno mogu biti "partikularni odnosi".

Stoga je pojam radikalne demokracije a u svezi predočenog sadržaja socijalizma "vrlo generalno" predočen, barem tako uočavam, što znači da nema uporabnu vrijednost.
A ako nam danas "išta" treba u Hrvatskoj to su politički sadržaji s uporabnom vrijednosti!!!
I dakako, kvalitetan mehanizam preko kojih se oni ostvaruju, što s prethodnim čini neraskidivu cjelinu!!! !!!