pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nikada, ali baš nikada na ovim prostorima nije bilo lako živjeti, mijenjali su se režimi, vladari, ideologije i sve to je nekako prolazilo a mi opstajali i neprestano se nadali boljem, pravednijem i bogatijem životu.

Nažalost čak i u onim rijetkim trenucima povjesti kada smo imali prilike da uzmemo stvari u svoje ruke nismo znali ili nismo htjeli to pametno i dobro učiniti. Po pravilu to naše uzimanje u ruke bi počinjalo ili završavalo krvoprolićem obično tako okrutnim da bi se cijeli 'uljuđeni' svijet zgražao. Tako je nažalost i sada ovih zadnjih gotovo 18 godina, okrutnost, glupost, zločini i laži ono su što opisuje naše uzimanje stvari u ruke.

Mudrost ovdje nikada nije bila na cijeni isto kao ni uviđavnost, dobar odgoj, pristojnost i iskrenost, prijevara, pljačka, laž i obmana su bili daleko cjenjeniji. Čak kada bi nekoga htio pohvaliti koristi se izreka ' e jesi lopov'???, da li igdje na svijetu lopov znači kompliment osim kod nas. Godine koje su trebale biti korak naprijed potrošene su da bi politička elita (bože elite) učvrstila svoju poziciju, popljačakala sve čega se domogla i prostituirala sve tekovine demokracije i istu svele na vic, šalu ili opsesiju naivnih. Zločinački naum od samog početka, a početak je bio smušen i nemušt, no malo po malo se razvijao do kolosalnih razmjera koje danas živimo. Rat nametnut ili željen, ja tvrdim željen i mogu to dokazati, ali nikada proglašen, proizveo je osim smrti i razaranja štetu koja je nemjerljiva, štetu koju još uvijek plaćamo a plaćat će i oni poslije nas.

Pravednu odbranu smo pretvorili u zločin zbog nekoliko usijanih glava nekih budaletina koji su smatrali da na svaki neprijeteljski zločin mi moramo odgovoriti većim, tako smo naše dojučerašnje sugrađane pretvorili u divljač za odstrel, mogli smo ih popljuvati, ošamariti, baciti na ulicu, ubiti ili što već. Jedan od prvoboraca takvog pristupa sjedi u Saboru i kuka kako se njega nevinog sudi i kako je on branio zemlju, što više taj osumnjičeni ratni zločinac zamalo da predsjedava saborskim Odborom za ljudska prava, i to ne samo glasovima pozicije već i opozicije. Gdje mi to zaboga i u kojoj rupi živimo, gdje je ljudska, građanska svijest, gdje je glas prosvjeda, gdje je razum.

Hapsimo bolesnike koji gledaju pornografske fotografije, hapsimo novinare koji se drznu objaviti istinu, ej ISTINU, privodimo 89- godišnju baku koja je odlučila da zlostavljanje više neće trpiti dok susjedi šute, dok u isto vrijeme osumnjičenici za ratne zločine sjede u vrhovnom zakonodavnom tijelu, lopovi se slikaju za novine i uživaju status celebritya, sipaju umotvorine ' ko je jamio jamio je ' , za sudbinu ubojica zanima se cijela nacija, premijer i ministri lažu dok zinu, njih nitko ne privodi na sud da ih optuži zašto mi jedu vrijeme i novac i zašto me sramote jer će mene svijet kroz njih gledati.

ZERP bio i nestao i još jedna blamaža na račun Hrvatske i svih njezinih građana polako se pretvara u simbol, simbol gluposti i malograđanske zadrtosti koji je od samog početka bio osuđen na propast. Idemo zato ograničiti ustavne ovlasti predsjednika i to oni čiji je pokojni predsjednik bio alfa i omega svega u hrvatskoj a njegov VONS vrhovno tijelo koje je mimo svih institucija krojilo sudbinu ove zemlje i svih nesretnika koji u njoj žive. Predsjednik Mesić je ionako sveden na razinu vica, što bi još htjeli. Iako poradi istine gosp. Mesić dok je bio dio Tuđmanove nomenklature nije se baš pretrgao u kritici i radu, kako bi on htio da se sada misli, tako da one snimke zažarenog nacionalističkog govora nisu eksces već pravilo njegovog tadašnjeg djelovanja. Za ilustraciju kada smo ga izvjestili o zločinima u Gospiću '91 i '92, kao predsjednika Sabora i nominalno drugog po funkciji u državi, nije učinio ništa, već je predsjednika suda u Gospiću razrješio dužnosti ' jer je više od 3 dana neopravdano odsustvovao sa radnog mjesta ', taj je čovjek u to vrijeme mrtav, pogubljen zajedno sa suprugom.

Bezumlje uništava već 18 godina kontinuirano ovu zemlju rastače je do neprepoznatljivosti, iz usta najviših dužnosnika izlaze takve nebuloze za nevjerovati, ' strateški ' ciljevi ne traju ni tjedan dana, priključivanje NATO-u nam neće donijeti ništa osim toga da poslužimo kao topovsko meso američkim interesima i da pokupujemo viškove iz skladišta oružja, dakle opet krv, znoj i suze, naše suze, naš znoj i naša krv.

Dokada tako, zbog koga, u ime čega, zašto ja da plaćam tuđe greške, da krvarim na tuđim bojištima, ja NEĆU i NE ŽELIM, odbijam biti više ičija budala, ovo je moja zemlja ali ja je više ne prepoznajem, sebe više ne prepoznajem, što to ja ostavljam svojoj djeci koja postaju interesantna tek kad se ubiju.

Gospodo draga otkuda vam pravo da meni ubijete svaku nadu, da me lišite osmjeha i sreće i što je još važnije otkuda vam pravo da oduzmete i uništite budućnost moje djece, otkuda vam to pravo. No ne zavaravaj te se kad tad i vi ćete morati položiti račune, bilo kome i bilo gdje, samo tada meni neće više biti važno.