Tagovi

Krleža i hrvatska tragedija

Priznajem, nisam neki seriozni poznavatelj djela Miroslava Krleže, više me je zanimao njegov život pa sam ponešto i pisao o mapi Zelengaj, zapravo knjizi Milana Gavrovića „Čovjek iz Krležine mape“ koji opisuje slučaj dr. Đure Vranešića, vlasnika sanatorija Zelengaj u kojem je ovaj doktor, blizak ustašama i nacistima, skrivao Miroslava Krležu neko vrijeme u kaosu Drugog svjetskog rata. Krleža se našao između Đide (Milovan Đilas) i Dide (Kvatarenika), negdje između, na brisanom prostoru raznolikih protivnika i sklonio se na neutralni teren – u umobolnicu Zelengaj. Da su se, po policijskim dokumentima koji su pronađeni u Državnom arhivu Hrvatske na Zelengaju kratko vrijeme, vjerojatno i s Krležom u društvu, skrivali moj djed Adolf Weiss, i njegov brat Eugen Weiss, zaista je sporedno za ovaj tekst, ali ne mogu ne spomenuti tu činjenicu.
„Težak“ Krleža i meni, kao gimnazijalcu, i ljubitelju dobre knjige, upamćen je u mojoj memoriji sjećanja kao nesmiljeni kritičar buržujskog društva i brutalnog kapitalizma (ali i staljinizma), danas tek shvaćam, hrvatski je genij, evropskog pa i svjetskog formata. Da je pisao i objavljivao na jednom od svjetskih jezika, da je bio malo spretniji od Ive Andića u kontaktu s centrima kulturne i druge moći, imala bi hrvatska kultura njega kao Nobelovca, ili bi do 1981. imali dva književna Nobelovca – i Andrića i Miroslava Krležu!
MIROSLAV KRLEŽA rođen je u Zagrebu, 7. 07. 1893., točno prije 120 godina, i umro u svom rodnom gradu krajem. prosinca 1981. kao književnik i enciklopedist, po mnogima najveći hrvatski, ali i jugoslavenski pisac 20. stoljeća, bard hrvatske literature, publicistike, dramatičar, romansijer, pjesnik…
Sam njegov životopis dostatan bi bio za tri dokumentarna i tri igrana filma, a meni nije poznato da je napravljen jedan jedini solidan dokumentarni film o njemu.Rođen u građanskoj obitelji niže-srednjega socijalnoga statusa (razdoblje opisano u dojmljivoj prozi "Djetinjstvo u Agramu"), Krleža pohađa vojnu kadetsku školu u Pečuhu, te neposredno uoči I svjetskoga rata, u doba Balkanskih ratova pod utjecajem jugoslavenske integralističke ideje bježi u Srbiju. Godine 1913. prekida vojni studij u peštanskoj Ludovicejskoj akademiji i preko Pariza i Soluna dolazi u Srbiju s nakanom da bude dobrovoljac u srpskoj vojsci. Osumnjičen je kao špijun i srbijanske ga vlasti protjeruju. Vraća se u Austro-Ugarsku i u Zemunu biva uhićen na osnovi tjeralice Ludoviceuma. U I svjetskom ratu bio je mobiliziran kao domobran i poslan na bojišnicu u istočnoj Europi (Galicija) gdje doživljuje ratne strahote koje su našle odjeka u mnogim njegovim djelima.
Po stvaranju Kraljevine SHS Krleža se, fasciniran Lenjinom i sovjetskom revolucijom, angažira u komunističkom pokretu novonastale države i razvija snažnu spisateljsku djelatnost: u to je doba, gotovo do Radićeva ubojstva, pisao ekavicom kao i niz drugih hrvatskih pisaca (Šimić, Ujević, Cesarec, Majer, Cesarić, Andrić..). Već je potkraj dvadesetih godina prošlog stoljeća dominantan lik u književnom životu jugoslavenske države, a neka od najsnažnijih ostvarenja na svim poljima (poezija, roman, drama, esej, memoarska proza, polemike i publicistika, novelistika) objavljuje u tridesetima, u vrijeme jačanja desnih i lijevih totalitarizama.
IZMEĐU USTAŠA I PARTIZANA
Kako je proveo II svjetski rat, uglavnom je poznato. Ipak, valja podsjetiti: razočaran svim opcijama koje su bile na političko-ideološkom meniju – od liberalno-imperijalnih demokracija koje su mu bile odbojne zbog protuhrvatskih makinacija sila Antante, kasnijih geopolitičkih manipulatora u Versaillesu, preko nacističkog i fašističkog totalitarizma, kojeg je dobro procijenio kao slijepu ulicu civilizacije do komunističke diktature (početni entuzijazam o planiranom društvu socijalne i nacionalne pravde splasnuo je u srazu sa stvarnošću realsocijalizma), Krleža je II svjetski rat dočekao praktički usamljen i posvađen s prijašnjim drugovima iz komunističke partije, označen i kao trockist! Nakon proglašenja NDH Krleža se našao u Zagrebu, gdje ponuđena propusnicu za Italiju, no on to odbija kao što odbija i odlazak u partizane jer mu je svejedno, kao što je Krleža govorio, hoće li ga „Dido (Eugen Dido Kvaternik) ili Đido (Milovan Đilas) ubiti.“ Ubrzo se pokazalo da mu od vlasti NDH nije prijetila smrtna opasnost bez obzira što je Krleža u cijelom predratnom periodu nastupao s izrazito ljevičarskih pozicija. Vlasti tzv. NDH u cilju svenarodne pomirbe nudile su Krleži razne funkcije, no on ih je sve bio odbio.
Neko vrijeme na ledu u doba poraća, reafirmirao ga je i reaktivirao prekid veza Jugoslavije i Kominforma, poslijeratne inačice Kominterne. U klimi kakve-takve liberalizacije pokreće 1950. Jugoslavenski leksikografski zavod, današnji Leksikografski zavod Miroslav Krleža, te istupima i referatima djeluje kao poticatelj umjetničke slobode i oslobađanja od stega socrealizma. Do kraja života djeluje u Leksikografskom zavodu, a zadnje godine provodi narušenoga zdravlja i poluparaliziran. To je razdoblje Krležina života iscrpno prikazano u nekonvencionalnim višetomnim monografijama njegova Eckermanna, Enesa Čengića (S Krležom iz dana u dan, I-IV).
Krležin kip u Zagrebu, Marije Ujević možda najbolje prikazuje Krležinu stamenost, nepopustljivost, uvjerenje da put kojim kroči je njegov izbor i nema ustupaka bilo kojoj političkoj strani, bit će to Krležina gvozdena linija, pa izgleda da nije slučajno da je stanovao u kući na Gvozdu. Neki će u njemu vidjeti i prilagođavanje okolini i socijalističkom sustavu, pa i život pun privilegija.
BEZ DUHOVNIH NASLJEDNIKA
Ono zbog čega pišem ovaj tekst je neshvaćanje Krležina djela i estradizacija jednog sporednog toka njegove misli i pisanja. Od svojih davnih početaka hrvatska kultura ne poznaje književnu riječ koja je u svom moćnom izrazu, utjecala na njen život, kao što već duga desetljeća naše suvremenosti utječe riječ Miroslava Krleže – pisao je akademik i predsjednik JAZU dr. Grga Novak povodom 80-tog rođendana Krleže., nakon čega je i tiskana monografija o Krleži, koju evo, imam pred očima. Gledam tko je sve onda pisao o Krleži i pitam se zar nitko od tih osoba nema duhovne nasljednike koji bi i danas, 2013. rekli pokoju mudru i dubokoumnu o Krleži?? Anić, Brozović, Ćale, Ćrnja, Engelsfeld, Đurčinov, Finka, Frangeš, Gligorić, Kreft Mandić, Matvejević, Peić, Dragan M. Jeremić, Miroslav Šicel, Josip Vidmar… Što se dogodilo da je vijest o Krležinoj 120 godišnjici rođenja, i manifestacijama s tim u vezi, zadnja vijest središnjeg TV dnevnika HRT-a, 7.07. 2013., među onim vijestima koje se daju za relaksaciju, na kraju crne kronike i loših vijesti naših informativnih emisija... Ne sporim kompetentnost Velimira Viskovića i Mani Gotovac da govore o Krleži, ali pitam se imaju li išta reći o njemu aktualni i popularni pisci, glumci… Hrvatske pa i stranih literatura o Krleži - recimo, što bi danas o Krleži rekao Igor Mandić. Predrag Matvejević, Miljenko Jergović, Rade Šerbedžija, Daša Drndić, Seid Serdarević, Lujo Bauer, Nenad Popović, Vladimir Arsenijević, Ivan Ivanji, Alida Bremer..?? Da li je HRT zaista mjesto ljenguza, neobrazovanih urednika i novinara, ravnatelja-faraona i “dobrih nogu“, a ne institucija gdje se ne može napraviti ni nešto slično libru Miljenka Smoje???
Naravno, i erotičnost i erotika je dio Krležina opusa, ali uz sve poštovanje Mani Gotovac, i njene smjele teatarsko - estradne uvjerljivosti i izričaja, moglo bi se shvatiti – pogrešno - da je Krleža bio erotoman, kojem nije iz glave desetljećima izlazio lik barunice Glembay Castelli, i njegove Leposave Bele Krleža, glumice koja je majstorski igrala barunicu Castelli u drami „Gospoda Glembajevi“. Ono što je rasap jedne dobrostojeće buržujske obitelji, njen psihološki, moralni i financijski slom, uoči I svjetskog rata, taj društveni okvir koji drastično sliči današnjem, stotinu puta je važniji od same barunice Glembaj-Castelli. Čak i jedno obično guglanje, gdje su kratke informacije o liku i djelu Krleže bili bi dovoljni da ga se koliko-toliko realno smjesti u hrvatsku književnost, i političke opcije, i kako to Krleži pristoji.
Živeći u Beču, prodajući knjige, susretao sam i znalce Krležina djela, Austrijance, slaviste i druge koji su mi s velikim oduševljenjem govorili o Krleži, Baladama Petrice Kerempuha, prijevodu Balada na njemački, koji je učinila Ina Jun Brioda, balada za koje se mislilo da su neprevedive s kajkavštine na bilo koji strani jezik, pa i na njemački.
Miroslav Krleža ispratio je na posljednji počinak Austro-Ugarsku i nitko bolje od njega nije oslikao propast Austro-Ugarske monarhije koja je premrežila velik i bogat teritorij svojim činovnicima, zakonima, ali i kapital-interesima. Koja je sličnost današnje Evropske zajednice s pokojnom „kakanijom“ kako je Krleža posprdno zvao Austro -Ugarsku??.
KRLEŽA KAO GLASNIK APOKALIPTIČKIH VREMENA
Ignac Glembay je bankar po zanimanju, tajni savjetnik; u Gospodi Glembajevima kao likovi se pojavljuju pravni savjetnici, liječnici, svećenici-ispovjednici, dominikanke, ali i kućna pomoćnica, obespravljena raja (kamerdineri, sobarice) koje barunica, ali i ostali gaze, sve do pokazivanja bahatosti, neprezenja od zločina, samoubojstava… Zapravo, Glembajevi nose poruku apolkapliptičkih vremena, vremena prijevara, laži, krađe, političko-policijskih smicalica, svih mogućih opačina koje predratno vrijeme i vrijeme pred raspad Kakanije, nosi. Drama je napisana i objavljena 1929. i u to vrijeme praizvedena – u vrijeme kada monarhističko jugoslavensko društvo potresaju korupcija, dominacija stranog kapitala, nesposobnost nacionalnih pseudoelita da išta ozbiljnije učine u rješavanju nacionalnog pitanja, ali i da uspostave kakvu-takvu socijalnu ravnotežu između brutalnih kapitalista i onih koji žive, ili pokušavaju živjeti, od svog rada.
Usuđujem se zaključiti da posmrtna slava nije onakva kakvu je Krleža zaslužio. Moguće je o njemu misliti i kao lijevom, kao desnom, kao boljševiku i salon-ljevičaru, ali i potpisniku Deklaracije o hrvatskom jeziku, moguće je o njemu razgovarati ovisno o fazama u njegovu duhovnom razvoju (primjerice, fazi žestoke kritike klerikalizma, suprotstavljanju Kaptolu, crnim mantijama, kritičaru židovstva, blasfemije, filistarstva s jedne strane, no i simpatizeru umjetnika, orijentalnog, Tita, socijalizma… s druge strane, ali, post mortem rečeno, s podosta odmaka i od njegova rođenja i od njegove smrti, Krleži nije uzvraćena lucidnost, erudicija, genijalnost, bogatstvo jezičnog izričaja, angažman u korist poniženih i uvrijeđenih, koju je, i pored svih čuvanja žive glave i poneke privilegije, pa i poneke provokacije, nosio na ponos narodu iz kojeg je potekao.
Jer, pitati da li je postojala neka barunica Glembaj - Castelli u stvarnom životu za Krležu, i svoditi zamalo cijelu priču o Krleži na pitanje, kako bi to mladež, i ne samo mladež 2013. rekla, da li joj ga je stavio, da li se Belina obitelj suprotstavljala njenu odabiru mladoženje, i pored sve iskrenosti Mani Gotovac, nije dovoljno, kao što nije dovoljno ono što je govorio Velimir Visković, ma koliko se trudio Krležu i njegov lik i djelo prezentirati javnosti koja Krležu, ipak, kao više puta do sada, zaobilazi u širokom luku. Bojim se da su na djelu bili jednako moderni Glembajevi, hrvatska i druge pseudoelite, koji zaobilaze narkotički uspavan hrvatski narod (i druge narode), koliko i desničarski diskurs hrvatske inteligencije koji Krležu doživljava „crvenim buržujem“.
TIHA OSVETA KRLEŽI??
Ili je to sve samo tiha osveta Krleži, i za ove rečenice: „Svi narodi njeguju svoj nacionalizam po istom pravilu, na isti način, po istom modelu, istim riječima, svi narodi bez izuzetka obmanjuju sebe i svijet oko sebe svojim nekim rasnim, specifičnim, genijalnim svojstvima i vrijednostima,, i, tako. deklamirajući o sebi vjekovima uvijek iste litanije, svi narodi pjevaju povišenim glasom u pluralisu maiestaticusu“ (1962., , Panorama pogleda, pojava i pojmova“, II izdanje, Sarajevo, 1982.. izbor Anđelka Malinara)
Hrvatska tragedija danas ima bezbroj aspekata, no jedan je neosporan: hrvatska inteligencija je tanušan sloj slobodno mislećih ljudi, i još uvijek se pretežno bavi s onima istočno od Drine, Beogradom, sada će se ubrzo prebaciti na Bruxelles i Strasbourg, i/li prebrojavati tko je od nas ZA, a tko PROTIV Hrvatske i Hrvata, tko je još bivši udbaš i jugoslavenofil odnosno jugonostalgičar.
A tko je ono rekao i zapisao naoko banalnu rečenicu „Sačuvaj me Bože hrvatske inteligencije i srpskog junaštva“???
Krleža i Filip Latinović tako, nakon dugog izbivanja i lutanja, nikako da se vrate kući, a ako se to i dogodi susrest će se sa hladnom kvakom na nekim gornjogradskim vratima.

(7.07.2013.)

(Napomena: Ovo je neznatno kraća verzija teksta objavljenog na portalu www.tacno.net).

Komentari

Krleža za vrijeme NDH

Zanimljiv tekst Snježane Banović, Bela i Miroslav Krleža u NDH – lojalna angažiranosti i vedri repertoar kao cijena života, o njezinu viđenju endehaškog razdoblja Krležina života i odluka koje jeste ili nije donio.

Tko je glasao

POZOR, POZOR

Vratio se čuveni "kukljica", to je onaj koji je bio baniran izgleda nekoliko mjeseci. I sada će mi opesivno dijeliti minuse, jer koliko vidim, to su mu prvi potezi, nakon povratka! Razumijem te slatki "kukljica" pa Krleža je meni "težak" kako ne bi bio tebi kojem je najveći domet pisanje pisama čitatelja i spajanje žica...i sipanje uvijek istih, dosadnih frazetina o vlasti, hrvatskoj vlasti za koju si se, kažeš, borio od prvih dana! I gdje smo danas???
SAMO TI KUKLJICE LUPAJ MINUSE, ONI SU MI, UZ OPSESIVNE MINUSE KOJIMA ME ČASTI GRDLIN, NAJBOLJI ORIJENTIR U PISANJU I OBJAVLJIVANJU!
HVALA NA SVAKOM PROŠLOM I SVAKOM BUDUĆEM MINUSU!
Zujali ste kao mušice koje srljaju na žarulju, sijalicu, SVJETLO, pa izvoolite nastaviti!
Volim vas!
Ljubo Ruben Weiss

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

@Ljubo možeš ti opsesivno

@Ljubo možeš ti opsesivno zaroravati istinu koliko ti drago, čime samo potvrđuješ svoju ulogu jedinog mudrosera pollitike.com s posebnim statusom!

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

Imaš li ti igdje išta za reći

Imaš li ti igdje išta za reći ili ti je jedina uloga u životu tapkati za Ljubom?

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

UF, javila se prava muštra!

UF, javila se prava muštra!

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

POZOR, POZOR! Samo mrakov

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

odosmo u krivo

@LJ.R.W. @ostali
Ak bi se smel fteknuti nekak je rsprava otišla u krivom smjeru. Jedan ofličan upis o Krleži dopeljal nas je do Jergovića, Tomića, Šnajdera i ak se tak nastavi bumo došli i do onoga kaj piše kazne za parking ili onog kaj vodi zemljišne knjige.
O svakom piscu govori njegovo djelo. O njegovu djelu govori čitateljstvo. I sami kažemo da je navika čitanja knjiga prestala i da se za knjige jednostavno nema vremena. Stoga ne mora čuditi da laka, čitljiva djela dobivaju publiku. A čitateljstvo je umorno od životnih problema da bi se uhvatilo u koštac sa teškim i mnogima nerazumljivim piscima.
Današnji pisci dobri ili loši prolaze istu kalvariju kao i pjevači/ce i glumci/ce u usponu. Ni izdavač a ni autor ne mogu garantirati prođu knjige ma kako ona dobra bila. Jer čudan je ukus i navike današnjeg čitateljstva.

Tko je glasao

Ne bih rekao da je navika

Ne bih rekao da je navika citanja knjiga prestala. Knjiznice imaju vise korisnika nego ikad prije. Knjige se citaju u razlicitim oblicima, ne samo na papiru. Istina je da knjizare kakve smo prije poznavali polako nazalost izumiru, ali to je povezano s nacinom prodaje knjiga i oblicima u kojem se knjige citaju. Vecina je uvijek preferirala laka i citljiva djela. Mislis li da su izmedju 2 rata ljudi na tramvaju u Zagrebu (oni koji su bili pismeni naravno jer ih dobar dio nije bio) radje citali Mariju Juric Zagorku ili Krlezu?
Inace, iako je Krleza svakako najveci hrvatski pisac 20 stoljeca, vecina nas koji smo formirani izvan 'madjarskog' dijela Hrvatske (a to je jedan dobar dio danasnje drzave), ga citamo i shvacamo na drugaciji nacin, a vecina njegovih tema nam je uistinu jako daleka.

Tko je glasao

krivo si me razmel

@martin
Svi ovi tvoji navodi stoje. Samo si me krivo razumio. Dnevnik je o Krleži. I svako drugo uspoređivanje ili razvodnjavanje njegovog djela je uvreda tom velikanu pisane riječi.
Razumijem da neka djela gledate drugačije nego mi stari panjevi odgojeni zaostacima i marginama austrougarskih običaja i iskvarenih izgovora.
Konačno i druga su vremena. Cijene se drugačije vrijednosti. Nekima od nas strane, a mnogima prihvatljivije. Nije to samo u književnosti već i drugim oblicima umjetnosti.
Posjetio sam izložbu Picasovih djela.( u svojstvu domaćina prijateljima izvana).
Poštujući svu genijalnost i veličinu Picasa , ostao sam ravnodušan, u usporedbi sa slikarima renesanse, baroka i klasicizma. No to je moj subjektivan stav. Moj osobni ukus i doživljaj. No time nipošto ne umanjujem Picasa. A zaš što mi je najsmješnije ili najžalosnije. Pola ljudi je došlo na izložbu a o slikarstvu imaju još manje pojma od mene. Očito da se mogu hvaliti svojom kulturom, ili da jednostavno budu viđeni.
Uzmimo i stripove. Tko danas čita jednog Bednjanca, mog pokojnog susjeda Belšu (prva žrtva autoputa Zagreb- Karlovac ) Julesa Radilovića, Waltera Neugebauera, Maurovića, Fuisa , Borde Dovnikovića i mog razrednog kolege iz osnovne škole Željka Lordanića. Crtači koji su promovirali neke ljudske vrijednosti danas mnogima tako strane.
Danas je novac, profit, brza zarada osnovni motiv izdavača. Bez obzira na vrijednost.
Da je trečina reklama uložena u remek djela hrvatske književnosti kao u žvrljotine jedne Nives Celzius , gdje bi nam bio kraj ?

Tko je glasao

Ne mislim ovdje na jaz

Ne mislim ovdje na jaz stari-mladi, vec na jaz 'madjarski' i 'austrijski' dio Hrvatske. Mom pradjedu Krlezine teme nisu bile bliske. On je bio jedan od rijetkih u svom vremenu tko je studirao, medjutim on nije studirao u Zagrebu jer zagrebacka diploma u njegovom kraju ne bi bila priznata. Austro-Ugarska je bila unija dvije drzave s razlicitim zakonodavstvima. Zagreb mu je bio nepoznat i nije mu puno znacio. Na studij je putovao parobrodom do Trsta, a iz Trsta vlakom do Praga. Da je htio posjetiti Zagreb, trebalo bi mu desetak dana na magarcu, a putovanje do Paraga mu je trajalo tri dana. Na madjarski dio drzave je gledao kao na zaostali dio drzave i nije imao poseban odnos do njega. Bio je Hrvat, medjutim njemu su glavni 'neprijatelji' bili Talijani i on je gledao na cara i Bec kao na garante svog hrvatstva jer su im Talijani bili zajednicki protivnici. Na kraju prvog rata je bio mobiliziran i poslan na Socu gdje se borio kao lud (zajedno s ostalim Hrvatima i Slovencima iz 'austrijskog' dijela) jer se borio protiv buduce talijanske okupacije. Krlezina tematika je tematika koja je bliza nekome iz 'uze':) Hrvatske
@zaphod, OK knjizara ima sve vise, medjutim knjizari i sve vise placu tako da covjek dobije osjecaj da ih ima sve manje:)

Tko je glasao

ispravačić

Knjižare uopće ne izumiru, barem ne u RH :) Neke propadnu, neke se otvore... U zadnjih par mjeseci je na Trgu otvorena ogromna knjižara Arkadija (Školska knjiga), a prije 10 dana u Ilici velika knjižara "Fadil Hadžić" (VBZ).

Tko je glasao

na kaj misliš ?

@zaphod
Knjižare su jedno, knjižnice drugo. Na koje ti misliš? U knjižarama se prodaje a u knjižnicama posuđuje i čita.

Tko je glasao

druga vremena

Gle, ne bih se složio, meni se čini da velik dio ljudi i dalje dosta čita. Oni koji premalo čitaju su mlađa generacija... iako i oni dosta čitaju, recimo kompletan facebook :)

Na Franzenovoj promociji u Zagrebu (on sigurno nije pitak i jednostavan autor, vani ga često nazivaju "novi Dostojevski") - bilo je preko 1000 ljudi. Nedavno je održana "Noć knjige" (afirmiranje posjete knjižara i knjižnicama) i podaci pokazuju da je tu noć 8000 ljudi posjetilo knjižare, a 12.000 ljudi knjižnice.

Tko je glasao

@zaphod

Broje se poda(t)ci koliko odraslih osoba pročita knjiga u jednoj godini, koliko ih kupi, po kojoj cijeni se prodaju nove knjige, koja je njihova naklada, i koliko se ukupno knjiga u jednoj zemlji izda tokom godine odnosno godina, kakva je razina pismenosti građana..?
U Hrvatskoj su ti podaci PORAŽAVAJUĆI!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

brojke štimaju

@zaphod
Slažem se s brojkama koje si naveo. Te promocije knjiga i ostale kao Noć muzeja podsjećaju me na 17.11. Kada se u Vukovaru skupi sva "elita" i kada rijeka ljudi kreče gradom prema groblju, a sutradan muk, jauk, pustoš svakodnevice.

Tko je glasao

skribomani

Gle, ne kažem da Hrvati ludo čitaju. Na žalost, ne. Jedan dio populacije čita, drugi je relativno nepismen. To je ogroman broj onih koji godišnje pročitaju nula knjiga (o kupnji da i ne pričamo).

Osim toga, dovoljno je jednom pogledati prosječnog kupca na Beogradskom sajmu knjiga, te na Interliberu. Prosječan kupac na Beogradskom sajmu ima 45 knjiga po vrećicama i pet na glavi... prosječan kupac Interlibera izađe s tri knjige, od kojih je jedna po 9,99 kn.

Ali zato pisaca imamo za popizdit :D

Tko je glasao

Srbi su tu stvarno fenomen

Srbi su tu stvarno fenomen kojega bi hrvatsko izdavastvo trebalo malo podrobnije istrazit. Zasto se kod njih tiska i kupuje po stanovniku vise knjiga nego u Hrvatskoj usprkos osjetno nizem standardu i nizoj obrazovnoj strukturi?

Tko je glasao

Iz knjiga

pokušavaju skužiti zašto su tako popušili zadnjih 25 godina.

Toplo preporučam:

http://www.superknjizara.hr/index.php?page=knjiga&id_knjiga=6439

sve dobro...

Tko je glasao

Drvo

E da se radi samo o zadnjih 25 godina.
Po njima (Dobrica Ćosić itd) je najveća greška napravljena 1915 godine ne prihvaćanjem Londonskog ugovora iz 1915.
Oko toga nijhovi akademici lome koplja.
Još se oni bakču Pašićem.

Tko je glasao

Jedna napomena, Ljubo:

posprdni naziv "Kakanija" nije Krležin izraz. Austro-Ugarsku je tako nazvao Robert Musil u svom genijalnom romanu "Čovjek bez osobina".

Tko je glasao

@Foma Fomič

Gdje sam ustvrdio da Ka und Ka monarhiju JEDINO Krleža posprdno naziva "Kakanija" odnosno da je to isključibo njegov izraz??
I pitao sam te do kada misliš spamati temu, kako to "boltek" dobro primjećuje! Udaljili smo se od Krleže. Po mom mogao je i Krleža dobiti Nobela. i dodao sam svoje favorite za nagradu za književnike s prostora ex-Jugoslavije. Od toga stigli smo do Šnajdera, pa sada i do Musila!
Vratimo se temi!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Pa, kaj se odmah

ljutiš? :)

Tko je glasao

@Foma Fomič

Na tebe se ne ljutim, malo me samo šrecne kada vidim da se međusobno nepažljivo čitamo! I priznajem, smetaju me ponešto anonimni, OPSESIVNI kritičari i minuseri. Zuje mi oko glave, kao mušice,he,he... U te ti ne spadaš!
Pozz!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Ima u tom romanu

poglavlje s naslovom "Kakanija", a tako je sjajno da ću ti prepisati jedan dio! Evo:

"Tamo, u Kakaniji, toj u međuvremenu odumrloj, neshvaćenoj državi, koja je u mnogim stvarima, ne dobivši za to priznanje, bila primjerna, postojao je i tempo, no ne u prevelikoj mjeri. Čim bi u tuđini pomislili na tu zemlju, pred očima se stvaralo sjećanje na bijele, široke, bogate ceste iz doba hodnji i brzih poštanskih kočija, koje su se u svim smjerovima proširile poput rijeka reda i poretka, poput vrpci od svijetle vojničke dvonitke i obgrlile druge zemlje papirnato bijelom rukom uprave. A kakve su to zemlje bile! Bilo je tu ledenjaka i mora, krša i čeških kukuruznih polja, jadranskih noći, koje su cvrčale nemirom zrikavaca, i slovačkih sela gdje se dim iz kamina uzdizao kao iz raširenih nozdrva, dok se selo stiskalo između dvaju brežuljaka, kao da je Zemlja malo otvorila usnice da bi među njima zagrijala svoje dijete. Naravno, po tim su cestama vozili i automobili; no nije ih bilo odviše! I ovdje se pripremalo osvajanje zračnog prostora; ali ne odveć revno. Ponekad bi neki brod odaslali u Južnu Ameriku ili istočnu Aziju; ali ne prečesto. Nije bilo težnje za svjetskim gospodarstvom ili upravljanjem svijetom; smjestili smo se ovdje, u središte Europe, na sjecištu starih osovina svijeta; riječi kolonija i prekomorje zvučale su kao nešto još posve neistraženo i daleko. Razvijao se luksuz; no nipošto ne tako pretjerano rafinirano kao kod Francuza. Bavili smo se sportom; ali ne onako zaluđeno kao Anglosasi. Za vojsku su se izdvajale gomile novca; no ipak upravo dovoljno da ostanemo druga najslabija velesila. I glavni je grad bio nešto manji od svih ostalih najvećih svjetskih gradova, ali ipak znatno veći od običnih velikih gradova. A zemljom je na prosvijećen, jedva osjetan način, koji je oprezno rezao sve vrške, upravljala najbolja europska birokracija, kojoj se mogla predbaciti tek jedna pogreška: genij i težnju genijalnim djelima kod privatnih osoba, kojima tu privilegiju nije dao visoki rod ili državni nalog, doživljavala je kao nedolično ponašanje i razmetljivost.......

... Bila je, primjerice, carsko-kraljevska, a bila je i carska i kraljevska; jedan od ta dva atributa, c.k. ili k.u.k., nosila je svaka stvar i osoba, no ipak je bila potrebna cijela tajna znanost da bi se uvijek sa sigurnošću mogla načiniti razlika između toga koje ustanove i ljude valja osloviti sa c.k., a koje sa k.u.k. U pisanom se obliku nazivala Austro-Ugarskom Monarhijom, a usmeno je dozvoljavala da je nazivaju Austrijom, dakle imenom kojega se odrekla svečanom državnom zakletvom, no koje je zadržala u svim emocionalnim pitanjima, kao znak da su osjećaji jednako važni kao i državno pravo, i da propisi ne predstavljaju stvarnu ozbiljnost života. Prema ustavu je bila liberalna, no njome se upravljalo crkveno. Vladalo se crkveno, no živjelo se slobodoumno. Pred zakonom su svi građani bili jednaki, no nisu svi bili građani. Postojao je i parlament, koji se svojom slobodom koristio u tolikoj mjeri da je obično bio zatvoren; no postojala je i odredba o izvanrednom stanju, uz čiju su pomoć stvari tekle i bez parlamenta, a svaki put kada bi se već svi poveselili apsolutizmu, kruna bi naredila da ipak ponovno valja vladati parlamentarno. Takvih je događaja u toj državi bilo mnogo, a među njih su pripadala i ona nacionalna trvenja koja su s pravom privlačila radoznalost Europe, a danas se prikazuju potpuno pogrešno. Bila su tako žestoka da bi državna mašinerija zbog njih više puta na godinu zapela i zastala, a u tim pauzama i državnim stankama svi bi se odlično slagali i pravili se da se ništa nije dogodilo. A doista se ništa zbiljsko i nije dogodilo. Tek se odbojnost svakog pojedinca prema težnjama svakog drugog pojedinca, u kojoj smo danas jedinstveni, u ovoj državi već vrlo rano oblikovala u, mogli bismo reći, sublimirani ceremonijal......."

:)))

Tko je glasao

Što Miroslav Krleža znači današnjoj Hrvatskoj?

"Što Miroslav Krleža znači današnjoj Hrvatskoj? Što u Hrvatskoj intelektualne tromosti znači mislilac Krležina formata? Krleža je možda zaboravljen ne samo zbog duha vremena, stoga “što je težak”, nego i zato što ga mnogi ne vole iz političkih razloga, zapravo političkih predrasuda. Tradicionalno lijevi zbog svojih, a politički desni svojih. Takvima lijevima je Krleža isuviše nacionalan, a mnoštvu desnih isuviše crven, pa onda i anacionalan. Da je kojim slučajem Krleža živ, u današnjoj intelektualno zapuštenoj, taštoj i napuhanoj Hrvatskoj, malo tko bi ga slušao, a osobito poslušao. Kada se samo prisjetimo kako su zbog mišljenja i osobnoga političkog stava prošli književni klasici Ranko Marinković i Slobodan Novak, valjda bolje ne bi prošao ni hrvatski intelektualni bard Miroslav Krleža, pogotovu ako bi mislio hrvatski.

Mnogi od argumenata Miroslava Krleže, koje je desetljećima iznosio, ni danas nisu osporeni. Pogotovu njegovi politički traktati o hrvatstvu i hrvatskom nacionalnom pitanju. Njegove uvide o kolektivnoj nacionalnoj svijesti i nacionalnom karakteru, mnogi Hrvati ne vole. Nije im drag zbog toga što nacionalno ne gladi po glavi i nježno mu ne tepa. Krleža je prema hrvatstvu često iskreno gorak i opor. Poglavito prema hrvatskom podaničkom tipu svijesti. Među hrvatskim političarima posljednjega stoljeća, Krleža gotovo nikoga politički i ljudski ne amnestira. Njemu je jedina prava hrvatska vertikala dr. Ante Starčević. Nije za njega tek slučajno napisao: “Taj nigdar ni s klimavcima klimal!” S obzirom na prijateljstvo s neporecivim i moćnim Josipom Brozom Titom, možda je još samo prema njemu pokazivao takvo političko poštovanje. Činjenica je da je Krleža iz mirogojske mrtvačnice do groba prevezen vojnim lafetom pa je postao sarkazmom svoje antiratne proze! Nacionalno osjetljivijim Hrvatima ne sviđa se ni takav Krležin stav i idolopoklonstvo prema Titu. Kao što im se vjerojatno ne sviđa ni Krležina zamjedba da Hrvati uvijek traže novog gospodara. No, ulaskom Hrvatske u EU, možda će opet aktualizirati i tu rečenicu, ne odveć dragog im Krleže.

Miroslavu Krleži se zapravo nikada ni slijeva ni zdesna nije oprostilo. Za jedne je preveliki Hrvat, a za druge je premali Hrvat i preveliki Jugoslaven! Zadrti mu ljevičari ne mogu oprostiti što se opsesivno bavio hrvatskim nacionalnim temama, a slični desničari, što se hrvatstvom bavio u ograničenjima jugoslavenstva i titoizma. Njegovo je mišljenje o Hrvatima uvijek kritičko i oštro, ponekad mrko i mrzovoljno, ali nikada tendenciozno i zlonamjerno. On svome narodu dobrohotno, no ponekad verbalno žestoko, gotovo očinski prijekorno ukazuje na njegove slabosti i mane. U Krležinim tekstovima, osobito u Deset krvavih godina, sažeta je bit hrvatske povijesti. Ta se povijest nerijetko svodila na pokornost. Hrvati su kroz povijest, kako to često podsjeća i Krleža, dragovoljno ulazili u razne, ponekad i sudbinske saveze, a onda se godinama bunili protiv tih istih saveza! Ne piše Krleža tek slučajno kako se Hrvati tristo godina bore protiv Mađara, “a onda se poklone grbavcu Kolomanu”. To se obilježje nacionalnoga karaktera vidjelo i kasnije, Hrvati su izmislili prvu Jugoslaviju, a onda se veliki dio nacije godinama bunio protiv te iste države. Najveći je Krležin grijeh što nas njegove knjige na to desetljećima podsjećaju.

Činjenica da je dr. Franjo Tuđman bio Krležin prijatelj mnoge je, koji ga nisu podnosili, udaljilo i od Krleže. Neke je pak krležijance od omiljenog im pisca odvratilo i njegovo svojedobno političko zauzimanje za u komunizmu pritvorenoga Tuđmana, a prije toga, ako su bili jugonacionalisti, i Krležino šutljivo protivljenje Novosadskom sporazumu. Da nije bilo Krleže i njegova potpisa na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika, Hrvatska bi pred više od pola stoljeća izgubila i jezik i kakvu takvu političku samostalnost unutar Titove Jugoslavije. Usprkos tome, Krleži se to i ne broji u zasluge. Njegova se lucidna zapažanja malo koga u današnjoj Hrvatskoj više i tiču. Jer, u Hrvatskoj se malo čita, još manje razumije, a najmanje sluša nekog pametnog."

Miroslav Krleža je u duhovno tromoj Hrvatskoj samo višak, Milan Jajčinović

Tko je glasao

@ppetra

Jajčinović, na čiji tekst su me neki prijatelji upozorili, piše i ovo
------------------------:
...Miroslavu Krleži se zapravo nikada ni slijeva ni zdesna nije oprostilo. Za jedne je preveliki Hrvat, a za druge je premali Hrvat i preveliki Jugoslaven! Zadrti mu ljevičari ne mogu oprostiti što se opsesivno bavio hrvatskim nacionalnim temama, a slični desničari, što se hrvatstvom bavio u ograničenjima jugoslavenstva i titoizma. Njegovo je mišljenje o Hrvatima uvijek kritičko i oštro, ponekad mrko i mrzovoljno, ali nikada tendenciozno i zlonamjerno. On svome narodu dobrohotno, no ponekad verbalno žestoko, gotovo očinski prijekorno ukazuje na njegove slabosti i mane. U Krležinim tekstovima, osobito u Deset krvavih godina, sažeta je bit hrvatske povijesti. Ta se povijest nerijetko svodila na pokornost.
------------------------------------------
Zar ova ocjena, s kojom se u biti slažem, nije dovoljna da se Krležu, prije svega kritičkog Evropejca, ne prigrli kao časnog pisca i dio naše, hrvatske kulturne povijesti, ali i čovjeka britka uma??
Po mome, Hrvati se lako odriču svojih britkih umova: Krleži ne samo da je tijesna Hrvatska, njemu je tijesna i Titova Jugoslavija, njegov format je evropejski. Sada kada smo i mi formalo dio EU, vrijedilo bi ga reafirmirati u Evropi, jer, na koncu konca, on bio čovjek koji je imao i socijalne ideale, i siguran sam da zbog njih, prije svega, Krležino vrijeme tek dolazi! na svima nama je da se riješimo vrednovanja nečija djela po tome da li je za Hrvatsku ili nije. Dobar je primjer Izraelaca i Amosa Oza - on je jedan od najkritičnijih pisaca u Izraelu i svjetu prema mnogim potezima izraelske vlade i vlasti, ali ne poznajem nijednog Izraelca koji bi se odrekao Amosa Oza!!!
I nemojmo se čuditi ako Amos Oz dobije Nobelovu nagradu za književnost idućih godina!
S druge strane, taj uspjeh planetranih razmjera gotovo je nemoguć kada se radi o Miljenku Jergoviću i/li Filipu Davidu, dva moja favorita za Nobela iz kultura južnoslavenskih prostora!
Ili, mogući su još neki primjeri nepravdi prema nekim osobama iz javnog života: nepravdi koje se tiiču jednog Predraga Matvejevića, Ludwiga Luje Bauera, Mirka Kovača, Igora Mandića, Slavenke Drakulić, Dubravke Ugrešić...

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

LJ.R.W.

preporučam ti

Milan Jajčinović ĐAVO I VODENIČARI MIT O "NEBESKOM NARODU" I NJEGOVE POSLJEDICE

kad se već u nečemu slažeš s MJ-om.

Omanja knjižica ali proširuje vidike.

sve dobro...

Tko je glasao

@drvosjek

Nijedan nacional-šovinist (a blagi nacional-šovinist M. Jajčinović jest), ne otvara ničije vidike, zatvara ih!
I ima dovoljno smeća u našem dvorištu, ne treba stalno čistiti pred tuđim vratima!
Ipak, knjižica me zanima jer je jedan moj sunarodnjak, blesan iz Srbije skovao ovu blesavoću od pojma "nebeski narod". Tko je izdavač, koja je godina izdanja i koliko knjižica košta!???

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Ima je u knjižnicama, traži pa ćeš naći

a moj prijatelj i lancman MJ zasigurno nije nacional- šovinist. Da Hrvat, da nacionalist, ali sigurno nije šovinist

pa ni " blagi " kako to ti kažeš. Ne može se biti malo nevina, blagi cionist ili antisemit, fašist i sl.

Da je boljeg zdravlja sad bih ga nazvao i predložio mu da nešto ovdje napiše o Krleži na ozbiljnijem nivou.

sve dobro...

Tko je glasao

Joj, joj

LJ.R.W

pa i ti si bolji pisac od Jergovića. Južnoslavenski prostori ti jednostavno ne postoje, ono da su zaživjeli. Što su to južnoslavenski prostori.? Dokle se protežu i na što se konkretno taj izraz odnosi. Što ulazi a što nikako ne.

Jergović je običan provokator i recimo to, ratni profiter ( da nije bilo rata u Sarajevu za njega se ne bi ni čulo ni znalo), nešto poput onog kvaziumjetnuka Frljića.

Znaš, provokacija u službi politike ( neke opcije ) nije umjetnost. Nije književnost.

Ivan Aralica npr. je književnik i pisac, a jedan Jergović- obično petparačko piskaralo kojem se trenutno pogoduje.

sve dobro...

Tko je glasao

Ljubo ga zbilja

zna zaglavinjati! I da bi ga se spasilo od glavinjanja, zbilja ga je korisno uvjeravati da bolje piše od Miljenka Jergovića! :)

Tko je glasao

@drvosjek Nedam na Jergovića!

Ajd, ne pretjeruj - em sam bolji od ministra Jovanovića, em od Jergovića... bio bi loš na mjestu Jovanovića, jer bi, zajedno s Linićem, Mamića strpao u zatvor budući da je do sada obrnuo milijardu i još nekoliko stotina milijuna kuna, a ne vjerujem da je platio odgovarajući porez (ali zato kumice budu imale fiskalne blagajne...!!)
Kada se objave, posmrtno, moje:
- 1. knjiga kratkih priča (do sada objavljeno samo 8-9; evo prilika za vlastiti EPP - postoji jedna s kojom sam vrlo zadovoljan: "Kako je Daniel Schwarz umalo postao otac", napisana uglavnom po istinitim događajima),
2. "Zakašnjela zbirka II" (poezija, treba samo redigirati pojesme i grupirati ih!),
3. "Posljednji izvještaj, posljednjih Židova", povijesna studija, najbliža tiskanju
4. "Žderačica muškaraca", ljubavno - erotski roman koji za života neće biti tiskan jer koliko god se trudio, i promijenio štošta, neke bi se još žive inspiracije prepoznale u njemu -
bit će to veselje! Ipak, Jergovića, priznajem, ne mogu nadmašiti. Uz Slavenku Drakulić on je najprevođeniji hrvatski živući pisac, ima puno fanova u Evropi, pa i u svijetu. Ne vjerujem da si čitao "Karivane" i antologijsku pripovijetku "Posljednji poljubac Gite Danon"???
Možda će nekome izgledati pretjerano, ali mene u njega fascinira da je u svojim djelima preuzeo dijelom talente Andrića, ali i Krleže.
I baš ne vidim da se Jergoviću nešto pogoduje - kada si vidio zadnji put intervju s njim na HRT-u????
Glupo je pisati da je Jergović ratni profiter, vrlo glupo, sorry...!
Od njegove publicistike redovno čitam "Subotnju matineju" u JL, i to su briljantni kratki eseji (on ima svoju webb stranicu, potraži tekst o Walteru Benjaminu na Bajakovu..!!!) Kako ga šefovi Jutarnjeg lista natjeravaju da piše i tekstove na banalne teme (moja realna pretpostavka!), nađe se naravno i publicističkih tekstova ispod njegove uobičajene razine!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Ljubo,

a kako zaboravi i gdje ostavi Slobodana Šnajdera? Onoga koji sebi jedinome daje ekskluzivno pravo da se predstavlja Krležinim sinom? Gdje je, brate dragi, taj tvoj Jergović u usporedbi sa Šnajderovim neugasivim apetitima? Taj nije "dijelom preuzeo Krležine talente", nego strukturu Krležine rečenice prepisuje i noću dok spava! :))

Zato: Šnajderu tri Nobela! :))

Tko je glasao

@Foma Fomič

Mea culpa - zaista sam nehotice zaboravio na Slobodana Šnajdera. Rekla ti ovo ili ono njegove kolumne iz devedesetih, objavljivane u "Novom listu" bile su vrlo kvalitetne! Imao sam priliku i s njim se malo družiti, ćak pomagati nekim knjigama iz knjižare u postavci njegova "Hrvatskog fausta" u Burgtheatru u Beču.. U vrijeme Paymana, kao intendanta Burgtheatra, ako ti prezime Payman išta znači??
Sjećam se da se u teatarskim i uopće kulturnim krugovima Beča raspravljalo tada zašto Šnajder u Burhtheatru, a ne Krleža!!??
I nešto ne vidim i ne čujem zamalo ništa o Slobodanu Šnajderu?? Gdje je uopće, piše li išta i objavljuje li išta???
A ovo s tri Nobela Šnajderu je ipak malo cinično prema Šnajderu!?

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Cinično je

puno, a ne malo! :))

Ako ga nema za čuti, vidjeti ni išta novo pročitati - bit će da se konačno (Bogu hvala!) umorio! :))

Tko je glasao

@Foma Fomič Neuvjerljiva si!

Ne razumijem da ti je drago da se Slobodan Šnajder ne javlja u medijima ili s novim knjigama, i da ti je drago što se (ako se??) umorio!
Obično ovakav tip ocjena dolazi od osoba koje malo ili nimalo nisu čitale određenog književnika i publicistu!
Ponavljam, "Hrvatski Faust" Šnajdera izveden je u bečkom Burgtehatru devedesetih proškog stoljeća!
Bojim se da je i kod tebe slučaj da svaki književnik, koji nosi, opravdano ili neopravdano oznaku "lijevi" tebi ne miriši!??
Ako još nađeš na kiosku u JL-u imaš jedan, po mome, odličan tekst Miljenka Jergovića - o sada već pokojnom Željku Malnaru!
I baš mi idu na jetra osobe koje se skrivaju iza nicka, vjerojatno nesposobne napisati i jedno suvislo pismo, i dociraju Šnajderu, Jergoviću i drugima koji pišu, objavljuju i potpisuju svoje tekstove - knjige, drame itd.
Jednostavno - ne bi se uopće trebalo previše uzbuđivati zbog tvog. cinizma.
Neuvjerljiva si!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

A, moj Ljubo!

I Thompson je prije desetak dana "zapalio" Poljud! I Severina se izvodila na pozornici jednog hrvatskog nacionalnog kazališta!

Pa što s tim?

Nasuprot tome, nekih velikih umjetnika se čovječanstvo sjetilo tek mnogo, mnogo godina nakon što su već umrli...... Dok su bili živi, ne samo da se nisu "izvodili u Burghteatru", nego nitko za njih nije ni znao, ni mario.....

Stoga, kakav ti je to argument, i čemu služi? Razgovaramo o svojim doživljajima književnosti, a ne o fascinaciji uspjehom, ili "uspjehom"!

Ne bi vjerovao, ja sam ti jedan dosadni i tvrdokorni lijevi glasač! Imam samo jednu rijetku manu: preferiram mesti ispred svojeg praga, a ne ispred tuđih! Jer, za smeće ispred tuđeg praga ja nisam odgovorna, niti me za to grize savjest, a za smeće ispred svojega praga sam kriva ja!

Čitala sam ti ja Šnajdera, bez brige! Istina i bog, kada mi je pod ruke došla neka njegova proza (mislim da se to zove "Knjiga o sitnom"), odustala sam poslije 10-15 stranica...... Ništa dosadnije, netalentiranije i prisiljenije, čini mi se, nisam držala u rukama......

A taj lik zbilja o sebi misli da je dostojni nasljednik Krleže! Zato sam se i obradovala idejom da se konačno umorio. (Nije se takvim likovima lako umoriti od sebe samih, zato to treba poštovati kada se dogodi!)

Tko je glasao

@Foma Fomič

Tebe se treba čuvati - ti si čitačica tuđih misli!
Primjer: Pa sam ne znam što bih o sebi mislio, a ti to znaš naravno što moja persona misli o samoj sebi, naravno, ti znaš i da Šnajder misli da je dostojni nasljednk Krleže!!
Vidovita Foma, baš svašta!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Ne, nemam

pojma kaj ti o sebi misliš! A to kaj S.Š. o sebi misli - pa to je svakome dostupno, za to ne treba biti "čitačica misli"!

Tko je glasao

Ljubo!!!

Ratko Cvetnić: teško mi je riječima opisati koliko tog momka više poštujem od Miljenka Jergovića!

Tko je glasao

@Foma Fomič

Dužna si objašnjenje za ovu smjelu tvrdnju: Ratko Cvetnić????

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Eto,

Zap ti je odgovorio. Obje Cvetnićeve knjige su sjajne. Za razliku od Jergovića, on piše malo i sporo, ali zato serioznije i proživljenije nego tvoj "nobelovac" Miljenko.

Tko je glasao

Ima i treća

Evo, nisam niti znao da je objavio i treći roman - "Povijest instituta", prošli mjesec.

http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjige-opsirnije.php?ppar=9183

Tko je glasao

Ratko Cvetnić

Na njegovu knjigu Kratki izlet - Zapisi iz domovinskog rata sam davno naletio, slučajno (izdanje Ceres).

http://www.matica.hr/HRRevija/revija2009_3.nsf/AllWebDocs/Usponi__padovi...

Novu knjigu, Polusan, još nisam pročitao, ali za obje je dobio nagradu Ksaver Šandor Gjalski za književnost.

Tko je glasao

@drvosjek

Ajd, ne pretjeruj - em sam bolji od ministra Jovanovića, em od Jergovića... bio bi loš na mjstu Jovanovića, jer bi, zajedno s Linićem, Mamića strpao u zatvor jer je do sada obrnuo milijardu i još nekoliko stotina milijuna kuna, a ne vjerujem da je platio odgovarajući porez (ali zato kumice budu imale fiskalne blagajne...!!)
Kada se objave, posmrtno, moje:
1. knjiga kratkih priča (do sada objavljeno samo 8-9),
2. "Zakašnjela zborka II" (poezija)
3. "Posljednji izvještaj, posljednjih Židova", povijesna studija, najbliža tiskanju
4. "Žderačica muškaraca", ljubavno-erotski roman
bit će to veselje, ali ipak, Jergovića, priznajem, ne mogu nadmašiti. Uz Slavenku Drakulić on je najprevođeniji hrvatski živući pisac, ima puno fanova u Evropi, pa i u svijetu. Ne vjerujem da si čitao "Karivane" i antologijsku pripovijetku "Posljednji poljubac Gite Danon"???
Možda će nekome izgledati pretjerano, ali mene u njega fascinira da je u svojim djelima preuzeo dijelom talente Andrića, ali i Krleže.
I baš ne vidim da se Jergoviću nešto pogoduje - kada si vidio zadnji put intervju s njim na HRT-u????
Glupo je pisati da je Jergović ratni profiter, vrlo glupo, sorry...!
Od njegove publicistike redovno čitam "Subotnju matineju" u JL, i to su briljantni kratki eseji (on ima svoju web stranicu, potraži tekst o Walteru Benjaminu na Bajakovu..!!!) Kako ga šefovi Jutarnjeg lista natjeravaju da piše i tekstove na banalne teme (moja realna pretpostavka!), nađe se naravno i publicističkih tekstova ispod njegove uobičajene razine!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

.."djelima preuzeo dijelom talente Andrića, ali i Krleže.""

Eto i ti si prepoznao da je u pitanju samo obični štreberski plagijator, samo ti je valjda neugodno to reći, ali te podsvijest izdaje.

Da nije bilo rata u Bosni i opkoljenog Sarajeva za neobrijanog i obraslog umjetnika Jergija se ne bi nikad ni čulo. Znači, profiter ili malo nježnije, prodao je krv svojih sumještana i sunarodnika.

Na njihovoj krvi i žrtvi se proslavio i obogatio.

Kao ono o prvom milionu...

Odi u Srbiju i kakaj po Hrvatima, u Hrvatskoj budi pacifist i ljevičar a u Bosni budu za "cijelovitu i nedjeljivu bla,bla" i biti ćeš općeprihvaćen i cijenjen,nagrađivan i hvaljen.

Ponekad malo zaseruckaj o antifašizmu jer to je tako IN, budi globalist i progay i ako si pismen na nivou drugog trećeg gimnazije i uhvatiš neku vezicu od piskaranja budeš nešto i zaradio.

Ma seronja i blefer, kažem ti..

sve dobro...

Tko je glasao

drvo,

koliko si jergovićevih knjiga pročitao da na osnovu toga možeš tvrditi da je petparačko piskaralo?

ni meni se jergović kao osoba baš ne sviđa, ali iskreno, kao pisac uopće nije loš...osim toga, da je kvalitetan govore i internacionalne nagrade koje je primio...poput angelusa npr, ili nagrade erich - maria remarque...trenutno je jedan od prevođenijih hrvatskih pisaca...etc. etc...

mislim, najlakše je nekoga popljuvati na osnovu par pročitanih kolumni iz jutarnjeg lista i ne slaganjem s njegovim političkim stavovima...

________________________________________
"where ignorance is bliss, 'tis folly to be wise"

Tko je glasao

""koliko si jergovićevih knjiga pročitao ""

sve! Jutarnji ne čitam, osim ako slučajno naletim.

U pogledu nagrada. Nemoj me zajebavat. Obama je dobio Nobela za mir. Jaser Arafat, Rabin, Peres još neki, pazi za mir.

Ti ja i još dva tri osnujemo neku fondaciju ( za vrhunske ljubitelje pasa npr. ) pa djelimo okolo nagrade prema svom nahođenju.

Moguće da je i stvar ukusa a o ukusima, jel nije pristojno raspravljati.

Ma jebivjetar, on i Tomić i sl.

Vjeruj mi, da ja sad hoću pisati proyugo, antikler, kvazilijevo ,antidesno homofilno i sl. s ovo malo smisla za humor ovdje bih dobio masu pluseva od tebe , @zapa @Bigi i još nekih koji se pale na te fore.

sve dobro...

Tko je glasao

drvo, ne drobi

Evo, javno priznajem da nisam pročitao nijednu Jergovićevu knjigu, a i ne namjeravam baš u budućnosti :) Čak mi ni kao kolumnist nije nešto pretjerano drag.

Tomić je rijetko duhovit čovjek i njega volim pročitati, pogotovo otkad si je kupio polovnog merđu :P

Odakle vadiš te stereotipe, životati?

Evo, novo, moglo bi ti se svidjeti :)

http://www.lupiga.com/vijesti/index.php?id=7840

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci