Naslovnica › Dnevnici › ap dnevnik

Kriza - normalizacija

http://www.aha.hr
Sub, 20/09/2008 - 11:29 — ap

Većina toga nije namjerno nego od tromosti i uspjeha.

Carevi rođaci su uspjeli dokrajčiti svoja preuspješna carstva i Tursku, elitne snage su potom uspjele rasturiti veći dio svijeta (kao i sada financije i razno), Tito je uspio ostati živ i nanizati pobjednički ritam, Kardelj je uspio jako puno toga iskomplicirati kao nitko, Milošević je uspio jako puno a beskrajne napredne i nenapredne snage još i više.

U toj stalnoj silini uspjeha nikada nije bilo vremena ni prostora za koncentraciju na više od 5 % toga i sve drugo većini je iritantno, jer ciljevi s jedne i stiska svega s druge strane zbilja čine da se ostalih 95 % podrazumijeva.

Američki upliv na naša zbivanja je veći nego što izgleda. Dugo kretanje na zapad prati sve veće poslovanje sa istokom i čarobne istočnjačke zabave. A od zapada su američki filmovi logično bliži tome duhu nego beskrajna evropska kolonijalna nadmenost i kompliciranost, tim više što su iz Evrope stizali i udarni mračni djelovi priča a iz Amerike sloboda i neodoljivi djelovi priče, naročito pop kultura koju je pokrenulo nešto homoseksualaca te jupi igre financija i raznih uspjeha.

U navodnoj krizi koncentracija na 5 % toga doživljava svoju zrelost i prozračivanje a preostalih 95 % izranja na horizontu i sve više ulazi u svijet i svijet u to. Promjena u samoj srži koncentracije koncentracije u djelu 0,5 % pod uticajem novih američkih "filmova" ili tzv. krize je možda ključno za promjene općenito, kao u drugoj kulturnoj revoluciji sličnoj našoj, onoj kineskoj. Promjena u koncentratu nije isto što i promjena količine, jer je to promjena srži i kvalitete, a obzirom da je to kod nas samo dio šireg što se inače kuha u laboratoriju, promjene su već tu. Tako "stari svijet" dobrim djelom postaje "novi svijet", baš kada je sve bilo blizu konačnih uspjeha u smjeru igre novca, ideja i osobnosti te krajnjih izraza gađenja nad preostalih 95 % toga kao prevladanim smećem.

Ti postmodernistički vrhunci što su upravo prošli su u izravnoj vezi s ukupnim modernitetom. Objektivni istraživač Walter Benjamin je, nakon obrade novih tehnika i mogućnosti, istražio rađanje moderniteta na predvodniku Baudelaire-u i tome okružju i utvrdio nedvojbeno da je modernitet porađan u teškim grčevima i velikim bitkama za najmanje nijanse slobode u svijetu koji je bio najmoderniji i koji se je smatrao konačnim vrhuncem svega, da je modernitet taj grč i smeće a najnaprednije središte svijeta bujajući Pariz nije modernitet.

To se od tada ponavlja preteženo kao pravilo, glavna žarišta uspjeha i (post)moderniteta su ujedno polja najvećih bitki za bilo kakve nijanse koje život znače, izvanredna stanja u valovima i valovima pokušavaju zbrisati sa lica zemlje i zadnje nijanse moderniteta kao drugog i otpora uspjesima, pretežno bez posebne namjere i kao posljedični i pomoćni dio glavnih ciljeva i uspjeha.

A glavni ciljevi su osvajački. Kao što sada beskraj iznimnih osobnosti osvaja sav prostor, pa i prostor svijesti, te svi osvajaju tržište i razne nedoljive predmete žudnje do zadnje točke, tako teku i glavni valovi osvajanja. U svim štabovima pa i zadnjim osobnim računalima se razvijaju i kao dobar dan najnormalnije odvijaju beskrajne osvajačke aktivnosti, pomoću improviziranih sitnica koje nisu ni softver.

Oslobodilački pokreti su pretežno i krajnje osvajački, već u uvodnim premisama pokretanja odmah počinju veliki osvajački ciljevi. Pa su vodstva, štabovi i divizije pokreta naprosto po defaultu prisiljeni uklanjati sve što se protivi osvajanjima.

A mi, koji nismo samo mi pa ni nešto jedinstveno (čak i ja nisam čisti homogeni ja a čuveni Oštrić nastupa u 10 uloga, dok beskrajni naši likovi najmanje u 30 uloga istovremeno, npr. u 10 esktremno staljnističkih i maoističkih i u 10 esktremno jupijevskih) baš smo na križanju puteva i raznih smjerova, pa smo metereologijski rečeno natprosječno značajna točka za motrenja i prognoze.

I sada, kada navodna kriza drma svijetom, kod nas je to konačna normalizacija. Bar tako izgleda po svemu. Ništa posebno se ne dešava ali baš to čini da konačno popušta beskrajno dugo i čvrsto stiskanje pomoću beskrajnih alata i logika u niti 5 % toga.

Pomutnja u toj iznimnoj koncentraciji svih koncentracija od 5 % toga već tako radi da je već skoro pa normalno nešto pogleda i rječi i na ostalih 95 % toga i iz ostalih 95 % toga u duboke tajne te koncentracije svih koncentracija. Na svim stranama se pomaljaju diskretni znaci o raznovrsnim potrebama, od sitnih znakova pažnje i djelatnika do ponekog tračka kakvog znanja. Još malo pa će stići i zvanična priznanja da su većina prijašnjih pristupa bili samo male šale te da su poslovanja i međusobne obveze stvarno posve drukčiji.

Kada uskoro krene življa izmjena pogleda, strasti i svega među tim svjetovima, možda se nađemo u većim strujanjima nego za najveće kolonijalne živosti. Bolje je i ne spekulirati koliko to i kako može živnuti, možda čak do stupnja da spomenutih 5 % toga vrlo brzo i ne bude neki faktor, da jednostavno ispadne iz mode kao ph faktori i razni drugi faktori. Nije zgodno da pollitika.com budu stranice i za "zloguke prognoze" na domaćim i svjetskim tržištima, jer i same prognoze mogu pokrenuti te navodne velike krize kada je sve tako krhko, pa kako ne bi mogle uticati na manja modna kretanja. Zato to prepustimo tržištu, koje se očito oslobađa stiska i slobodnije diše, te ukupnom raznolikom društvu na volju.

Komentari

Uto, 04/11/2008 - 16:39 — ap

Zaključak (uz Zaključak o

Zaključak (uz Zaključak o prihvaćanju obrazloženih i dokumentiranih prijedloga za izradu izmjena i dopuna Generalnoga urbanističkog plana grada Zagreba)
http://www1.zagreb.hr/SlGlasnik.nsf/VPD/5A3DB044EFF91F41C12574D6002E114A...

Gradska skupština Grada Zagreba, na 38. sjednici, 26. rujna 2008., donijela je
ZAKLJUČAK
Zadužuju se Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj Grada i Zavod za prostorno uređenje Grada Zagreba da razmotre prijedloge gradskih zastupnika podnesene usmeno i u pisanom obliku u raspravi o Prijedlogu zaključka o prihvaćanju obrazloženih i dokumentiranih prijedloga za izradu izmjena i dopuna Generalnoga urbanističkog plana grada Zagreba i uvrsti ga u Nacrt prijedloga izmjena i dopuna Generalnoga urbanističkog plana grada Zagreba ako nije protivan sljedećim kriterijima:
- rješenjima službe zaštite;
- koridorima infrastrukture kakvi se zadržavaju nakon provedbe obaveza za uskladu koridora prema Zakonu o prostornom uređenju i gradnji;
- novoj granici Parka prirode Medvednica;
- obvezi da se GUP crta na katastru, pri čemu treba voditi računa da se ne stvaraju problemi planiranjem različitih namjena na jednoj katastarskoj čestici;
- prethodno stečenim pravima kojima je bila omogućena gradnja, a sada se to ne dopušta;
- lokalnim uvjetima kada se traži legalizacija bilo po preizgrađenosti, bilo po postojećem pristupu s javnoprometne površine.

Benigni nemušti birokratski tekst, mala kap jedne od bezbrojnih promjena GUP-a i "usklađivanja" interesa i razvitka na zajednički račun, vjerojatno sadrži povjesno-prekretničke korake, koji ukazuju da je sve na zadnjoj liniji obrane i prije nego je Šeks to izrekao.

"Da nije protivno" znači da je nabrojano ta neka zadnja linija obrane.

"Rješenjima službe zaštite" ne sadrži koje zaštite. Zagreb je i službeno i stvarno pod mjerama izvanrednog stanja negdje od 1941.g. do danas. Na to izvanredno stanje se stalno organiziraju dodatne mjere izvanrednog stanja. Sada već povezano centrom za proizvodnju i nadgradnju izvanrednih stanja. Zaštita se odvija po poznatoj formuli, istovremeno "sve je zabranjeno i sve je dopušteno". Sada su na neki način priđene sve crte, s onu stranu svega, pa i pored svih čvrstih pravila i oragnizacija treba i dodatno oko svega arbitrirati rješenjima zaštite. Jer bi se i pojedinačno i globalno moglo desiti "ugroza" same "revolucije". To je znak da je to na dnevnom redu.

"Koridorima infrastrukture kakvi se zadržavaju nakon provedbe obaveza za uskladu koridora prema Zakonu o prostornom uređenju i gradnji". Nikakvih posebnih zahtjeva iz zakona nema, samo je po zahtjevu EU i same zbilje došlo doba i unijelo se da trebaju biti ulice i ceste. Planira svatko sebi slobodno. nakon niza desetljeća, vječnosti, to vjekovima logično i neizbježno je izazvalo povjesno rekordni zastoj svega u RH u doba povjesno rekordnih stvarnih namjera gradnej i rješavanja. Sve je šokiralo što se ulice i ceste iz nekog poptuno neobjašnjivog razloga nisu odmah sredile na tu naredbu/zahtjev da trebaju biti sređene. Ta mrtva i odavno prevladana materija je jako oživjela i sve više i više rastura diljem drage nam RH, ne samo stvarno nego i sve mozgovne centre. Ovaj zahtjev je pokušaj proboja kroz iglene uši iz obruča u koju su se sve snage same dovele, kao partizani na Sutjesci. Ovim se od višeedesetljetnih automatiziranih "razbacivanja" ovo ćemo i ono naglo pokušava sasvim suprotno, postojećim pa bilo kako je, taman da je poptuno nezadovoljavajuće. I ako uspije, teći će predramatično i s dugim posljedicama, jer ni to postojeće nije ni najmanje pod kontrolom da bi se znalo šta je i kako je, sve je strašan rizik i odsustvo bilo kakvog znanja, kroz mrkli mrak se ide u krajnje riskantni proboj.

"Novoj granici Parka prirode Medvednica". Stalno harmonično širenje na taj park i po svemu se osvećuje. Nakon što je u krajnjoj harmonizaciji, skladu i tišini nedavno obavljeno širenje po veliko djelu parka istočno pa zapadno, uz zarade bar 20-30 mlrd kuna na zajednički račun, kako ćeš sada zaustaviti pomicanje puževa u prirodu ranga manjeg od 0,5 mlrd kuna i tko će to moći napraviti.

"Obvezi da se GUP crta na katastru, pri čemu treba voditi računa da se ne stvaraju problemi planiranjem različitih namjena na jednoj katastarskoj čestici". Ovo znači da se vječnost planira i crta na kartama bez ucrtanih čestica i raznog, kao da je stalno ono izmišljeno "komunističko" doba kada toga nema i kada je sve jedno i naše i potpuno nevažno šta jeste jer stalno iznova slobodno planiramo kao d aničega nema. I onda šta drugo nego da je na 90 % parcela svjetska bitka, kako ih zahvaćaju crte odlučuje o strašnim gubicima ili dobicima, jer ni drugih alata nema, poreza ili plaćanja odšteta. Ali, lako je reći katastar, samo on i pekomjerno nema veze sa stvarnim satnje, jer također neće sam od sebe a čak ni državn služba nikada nije bila zadužene i osposobljena da promjene servisira sama, nego joj se treba donijeti, zahtjevati i platiti šta treba. Obzirom da je desetljećima sve to čisto gubljenje vremena, živaca i novaca, malo tko je bio lud i pao tako nisko da to radi. I sada jes stiglo zasićenje, plano klizaju po nečemu potpuno bez kontrole. Nitko nema ni ideju šta s tim osim da bi trebalo.

"Prethodno stečenim pravima kojima je bila omogućena gradnja, a sada se to ne dopušta". Nakupilo se i toga. Dok je većina bilježila samo dobitke i dobitke na zajednički račun, nakupilo se i nešto "gubitaša", od tog "genocida" uspjeha zadnjih preživjelih Indijanaca. I nije sada briga radi nekog asptraktnog humanizma, nego je te lokacije zauzela elita, pa sve ssijevaa sa svake točke.

"Lokalnim uvjetima kada se traži legalizacija bilo po preizgrađenosti, bilo po postojećem pristupu s javnoprometne površine." Ovaj uobičajeni umjetničko potpuno proizvoljni kriterij "po mišljenju same vlasti" o lokalnim uvjetima, ključno može ili ne može, koji je desetljećima i vječnost činio čuda, također je dospio u krajnje čudno stanje, vlast i s njome povezane elitne snage se na zadnjoj liniji obrane brane od samih sebe.

Dramatični trenuci po Zagreb i Hrvatsku. Ništa se nije desilo što nije vjekovima opće poznato i što se desetljećima nije očigledno znalo i gledalo svaki dan. Pa ipak skoro sve staje, ne od krize novca i povjerenja kao kod diletanata po svijetu, nego od napredovanja razne nužnosti nužnosti koja nije bila nužna ali je prešla u krajnju nuždu. Najgore je što dramatična i složena bitka na zadnjoj liniji obrane, iako mobilizira beskrajne i skoro sve snage, nema nikakvih znanja ni logike ni šta je ni tko neprijatelj, svi su za jedno i otpora nema, u stupnju 100 % za sve, pa ipak borba i važnost obrane rastu do stupnja da štabovi vuku poteze povjesnog obrata, a pitanje je da li i to pomaže.

Samo milimetri nas djele od potpunog obrata - da se to počne raditi "diletantski", kao nekad i kao svuda po svijetu, čak i nešto uvažavati i plaćati ta davno "prevladana" znanja, rad i rješavanja. Tko je to mogao čekivati još jučer, nakon toliko napredovanja pod vodstvom istih "elitnih" snaga.?

Čet, 30/10/2008 - 19:01 — ap

Hrvatska književnica

Hrvatska književnica Slavenka Drakulić u britanskom Guardianu - najveći problem u borbi protiv kriminala povezanost kriminalaca, političara, velikih tvrtki i policije
http://www.jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2008,10,30,drakulic_pukanic,13...
Prije mjesec dana je ista autorica u istom listu obradila Hrvatsku kao fašistički zemlju, u kojoj fašizma skladno kontrolira zemlju. U takvu zemlju su turistu moglu dolaziti na miru, kao u fašističku Italiju. Možda da zamolimo da nam se vrati fašizam, ili (Slavenki) bliskiji staljinizam, nije važno (može i Joco Amsterdam a čak i kralj Petar), samo da se sve opet stavi pod kontrolu i da nije danas jedno sutra nešto sasvim drugo, da bar turisti mogu odraditi ljetovanje pod jednim režimom !?

P.S. Slavenka je višedesetljetna bliska frendica Vesne Pusić, čelnice tijela za pridruživanje u EU. One i u javnim prigodama, kada ih hrpa ljudi sluša, klafraju sve u šesnaest, kao mlade djevojke, o svemu pa i o ovim stvarima. I Vesna je naglo napustila uobičajene poziciju i stupila u najuži štab antiterorističke i antifašističke koalicije, uz Šeksa, Mesića, Sanadera, Đurđicu Adlešić sa tvrdim č ... Joca Amsterdam radi čuda, kao od šale ono što nisu uspjeli Tito, Tuđman, Račan ... a bogme niti Evropa ni itko.

Koliko je toga od čistog klafranja, onoga o čemu ključni informator javnosti Denis Kuljiš ponavlja da je osnova svih osnova svega !?

Čet, 30/10/2008 - 22:38 — jedinohrvatska

Valjda sada neki mogu

Valjda sada neki mogu shvatiti tko je i što Drakulićka. Ne samo zbog onoga što piše već i zbog toga s kim se druži!

Čet, 30/10/2008 - 23:11 — seneka

Navedi bar jednu rečenicu

Navedi bar jednu rečenicu iz teksta koja nije točna.

Pet, 31/10/2008 - 00:02 — jedinohrvatska

Pretpostavljam da ti misliš

Pretpostavljam da ti misliš na članak? Članak je u redu. Ja sam mislio na ovu 'ap-ovu' primjedbu:
Prije mjesec dana je ista autorica u istom listu obradila Hrvatsku kao fašistički zemlju, u kojoj fašizma skladno kontrolira zemlju.
Kako je 'ap' i obrazložio- jučer jedno, danas drugo... a što će nas sutra kontrolirati ?

Pet, 31/10/2008 - 10:53 — ap

Bilo šta bilo, to što jest

Bilo šta bilo, to što jest proizilazi iz ukupnih procesa, kroz dulje vrijeme.

Obzirom da je forsanje dulje obuzelo svijet, potpuno je logično da je kod nas malo više, obzirom na lokaciju križanja svih klimatskih smjerova i obzirom na veću raznovrsnost "uspjeha" te raznovrsniju i izrazitiju "nadgradnju" koja iz toga proizilazi.

Dakle, potpuno "normalno" stanje. Određene gužve i oscilacije su nedvojbeno znak prave normalizacije, adaptacije tog forsanja na normalne procese - da nije tako vrtile bi se pod "normalno" razne znatno ili potpuno izvrnute pjesme.

A dodatna potvrda prave normalizacije su i najednom zbrkana zbivanja u svijetu (ako se malo obrati pažnja sada sve to izgleda normalnije a ne neko forsanje), uključujući to što Slavenka Drakulić i ugledni britanski časopis jako variraju - jake varijacije na istu temu su non stop, u vezi ovih krajeva nije samo nadmoć Evrope i elitnih krugova nego i nemoć, slabosti forsanja, što se sada sve bolje vidi (iako je bilo vidljivo i inače, samo su raznovrsna foorsanja to zamagljivala).

Još malo takvog jakog klizavog forsanja i Balkan će od prekomjernog fašizma, nacionalizma, totalitarizma, kriminala, turboliberalizma, primitivizma ... čega sve ne ... ubrzano postajati područje sve manje toga a sve više područje normalizacije, dok je za do sada forsajuće elitne djelove to upitno (toliko forsanja čini da se mogućnosti za dalje smanjuju i dolazi do ateriranja). Globalizacija nije jednosmjerni proces apsolutnog pocvećanja dominacije "najdgradnje" nad bazom nego i reverezibilni i horizontalni i proces u svim smjerovima.

I za kraj - "Amerika i Engleska biće zemlja proleterska ...".

Pet, 31/10/2008 - 19:53 — jedinohrvatska

...uključujući to što

...uključujući to što Slavenka Drakulić i ugledni britanski časopis jako variraju...
Nema tu varijacija... samo konstanta (dominacije) koja traje duže vrijeme.
I za kraj - "Amerika i Engleska biće zemlja proleterska ...".
Ah, pusti snovi kratkotrajno jarkoblješteće ideologije koju su već svi zaboravili, a vječna (gore navedena) carstva ostaju.

Sub, 01/11/2008 - 07:12 — Skviki

JH, Moram te razočarat, ni

JH,

Moram te razočarat, ni jedno carstvo nije opstalo.

Sva su se iz nutra raspala i to zbog glađu za vlašču i bogatstvaom.

Uto, 28/10/2008 - 17:31 — ap

Iznimno svjetsko forsanje

Iznimno svjetsko forsanje istovremeno ide dalje i popušta

Napredak se pokazuje u punom svjetlu i praši. Dok u središtima imperija teče bezuvjetna kapitulacija, još važnije je nastaviti gdje god se da i što više može. Stope rasta od 30 % godišnje posve su nedovoljne i bar 50 % je donja granica ( povećanje dobiti 50 % http://www.jutarnji.hr/magazin/clanak/art-2008,10,25,,138419.jl ). Za BiH još i više.

Uopće nije važno šta, tko i kako. Nije problem ako su strani i domaći fašisti i antifašisti udruženi, pa niti ako su baš sve snage i parole udružene, to je čak najbolje za to i to se traži, samo naprijed. Čak ni parole ni osobnosti ni sposobnosti nisu važne, ni PR ni ni EPP, sve je to stara krama za nove izazove.

Kulturna revolucija uvijek ide naprijed - show must go on.

Ni maoizam sam po sebi više ne drži vodu. Tome veoma vične snage i u punom borbenom rasporedu zdvajaju "sada šta je". Ni engleski lordovi, ni austrijska oficirska bagra ni mađarska grofovska govna. Ni drug Tito da sad bane sam ne bi imao pojma.

Klimatske prilike i povoljne okolnosti su razbujale takvo forsanje. Osjećaj da si stalno sav svijet i nadmoćan svijetu pa i kad si prazna kanta, logično je neodoljiv. A nesklonost svemu drugom još je logičnija, šta bi drugo kada si spojio sve.

Zato je neizbježno sada "glave skup", samo kud i kako. Jer kud god okom iznimna nadmoć nad svime tu je opet skokom a najednom iskrsle slabosti neodvojivo s time.

I tako kvadratura kruga drži sebe u napetoj cirkulaciji.

I konačno popušta i opušta.

Nije prvi put da su se nebo i zemlja spojili oko neodoljivih predmeta žudnje. Sedamdesetih godina su rješeni ključni ratovi i opća idila je bila stvarnost. Godina 1989.-1991.g. su se krajnje iskreno očekivali samo iznimni dobici, koji su btw i stigli samo malo drukčijim putem. I sada, 2008.g., kada su stvarno dosegnuti vrhovi, opet neke smutnje.

Npr. ni svo iznimno domaće i strano znanje i sposobnosti nisu više toliki orjentiri kao sam gale, vrhovnik JOT kontrole i drugih kontrola. Samo na tom obratu daju se uočiti čuda, pa i kako popušta i opušta, koje sve pukotine i olabavljivanja se vide u naoko prečvrstoj materiji. Čak i sam gale blagotvorno opušta i (nehotično) skreće na smjerove izvan samog kontrolnog reaktora, već je to ugodno druženje u ugodnom ambijentu.

Da snažno ide dalje i istovremeno popušta nije ništa novo. To je neizbježni zakon revolucije a ova faza, faza kulturne revolucije koja je dosegla i praši sveobuhvatno i do zadnje točke, ne može to izbjeći u punoj širini i dubini, jer po svoj toj širini i dubini operira sa samom sobom. Zato je i vrhovnik gale zahvaćen snažno vlastitim kontrolama, i svi štabovi i dvizije zajedno.

Forsanje samo po sebi je bavljenje sobom. A sada je doseglo granice prelaska s onu stranu svega, kada se ne može izbjeći da se to i vidi. Snage istovremeno vide sebe s onu stranu svega i s ove su strane. Obmana i smoobmana su time prešle u refleksiju i samorefleksiju a istovremeno dovele do nemoguće misije napredovanja s ovu stranu svega i s onu stranu svega.

Samo milimetri djele od trenutaka pravog osjećanja kada će legalne i legitimne biti, praktički dugo ilegalne, aktivnosti tipa kako i šta raditi, kako rješiti, kako povezati procese, malo planirati, da se svaki dan i svaki trenutak sve divizije i snage ne bave iznimnim nadsvjetskim i nadbožanskim snalaženjima i igrama oko strategije i taktike, u svakoj točki i u svemu.

Mistični sveobuhvatni i beskrajni neprijatelj ovaj put ide malo i na ruku. Toliko je raširen i vreba sa svih strana da se naprosto ne vrijedi toliko forsati niti baviti oko toga. Stara tehnologija podjele rada i oslanjanje na nešto običnog znanja i razmišljanja, iako zahrđala i odbačena na smetlišta, sada tu perfektno funkcionira. A tek slaganje priče i sitne začudnosti. Npr. pjesma
"Jednog jutra u gaju, ptice digle graju
Je li slavlje je li buna, ne danas je sat računa ..."

Uto, 28/10/2008 - 22:13 — Sanjar61

U zemlji na brdovitom

U zemlji na brdovitom Balkanu, godine 2008. u jeku svakojakih kriza, jedan glas ponosno reče:
Dobit u prvih devet mjeseci je 1,23 milijarde kuna, što je 44,8 posto više nego u istom razdoblju lani.

I sve to udobno zavaljen u fotelji, šeretskog osmjeha na licu i nonšalantno prekriženih nogu.

I nema straha za budućnost:

Recesija će smanjiti interes, ali će atraktivne nekretnine na moru i drugdje u Hrvatskoj biti privlačne inozemnim kupcima kada ih budu mogli kupovati izravno, bez osnivanja poduzeća. To će se dogoditi već u proljeće iduće godine. Nema opasnosti od kolapsa tog tržišta.

Meni se plače! Meni se rida!! Meni se viče!!!

No, umjesto svega, sutra idem curku prebaciti u višu hotelijersku a dečkiće šaljem prvom prilikom u Veneciju na ubrzani tečaj za gondelijere; otvaraju se novestare perspektive...

Uto, 28/10/2008 - 03:08 — ap

Globalna ekonomska kriza:

Globalna ekonomska kriza: povijesna prilika za transformaciju

http://casinocrash.org/?p=357

Pon, 27/10/2008 - 12:20 — ap

Sa velikih visina pojedini

Sa velikih visina pojedini pripadnici prebrojnih elitnih domaćih i stranih vrhovnih štabova i mreža su krajičkom oka bacili pogled na beskrajna bojišta kulturne revolucije

Na bojištima bitki praktički nema a podjela na revolucionarne i kontrarevolucionarne snage još manje. Samo plaze divizije dugom revolucijom ruinirane "stoke" raznog zuba, nekadašnji amorfni pučki front, bez oružja pa i bez štaka, ostaci ostataka nekoć naoko moćnih aparata, manjina koja nije stigla uočiti da je odavno cca 70 % snaga prešlo u vodstvo i štabove i izmjestiti se na druge položaje.

Naravno da ta zapažanja nije zgodno proslijediti u središta štabova a i da se prosljedi kakve su mogućnosti da beskrajne štapske mašine to vide i čuju, a i da vide i čuju šta s time, kada snažna tsunami inercija revolucije nezadrživo vuče sve snage tako da se ne mogu ni elementarno orjentirati.

Umjesto pokušaja viđenja i razuma glavni štabovi u bojnim pokličima "u boj, u boj". Imperijalni centri, uključujući totalitarne kvazihumaniste i kvazivertikale, već histerično lude što taj niži svijet ne slijedi njihovu emanacijsku svjetlost i što rast dobiti i harmonije od toga slijeda ne rastu bar na dosegnutih 30 % godišnje.

I baš tako stiže oslobođenje. Više nitko i ništa tu objektivno ne može ni znati a naročito se obvezati i jamčiti oko bilo čega, naročito oko milijardi i s njima prožetih beskrajne materije i procesa. Presija na takvu nemoć više ne proizvodi depresiju nego oslobođenje i normalizaciju. Skoro ne mičući sa iznimno velikih visina, beskrajni pripadnici beskrajnih elitni divizija revolucije se, ne hoteći kao i u revolucionaranim pohodima, najednom kreću po prizemljima i zemlji sa kojih su prekjučer uzletjeli a i po mišjim rupama, kao vodeći akademici i profesori.

Praćenja u živo ne vrijede a analize još manje. Preimpresivna je to gužva i zbrka priča u živo da bi itko i išta i imali takve potrebe. Zato imperije i lude. Htjeli bi nastavak revolucije i kontrolu nad svim procesima, naročito oko sljedbe i rasta, a ne možeš kontrolirati ništa ni po EU štabovima a u do kraja ruiniranim aparatima ex SFRJ zemalja (beskrajnim kardeljstičkim i veleimperijalnim svjetskim eksperimentima) svaki pokušaj izaziva dramatične kontrarezultate - i sva materija i procesi se oslobađaju takve kontrole i beskrajnom zbrkom traže izlaze na staze normalizacije. Obmane i samoobmane se rasplinjuju brže nego mjehuri od sapunice. Na rubovima rubova sada udruže vladajuće i oporbene snage trčećim korakom gase vatre na posve nevažnim ksupim kioscima, WC-ima i sličnim glupostima.

Bez obzira na sve i baš zahvaljujući svemu Jadran je još čvršće gdje je bio, razne destinacije također ali i ljudi i psi i mačke a i nešto stabala je preživjelo.

Ide prefuriozno, preširoko, presloženo i prebrzo da bi se išta naročito uočavalo i znalo. Tko je to mogao očekivati još do jučer, kada je snažna harmonija milijardi i svekolikog napretka brisala sve pred sobom a vodeći akademici i profesori i skvarcani likovi kao od šale pržili nebo i zemlju.

Pon, 27/10/2008 - 02:09 — ap

Žarko Puhovski: Spiralna

Žarko Puhovski: Spiralna normalnost?
http://www.b92.net/info/moj_ugao/index.php?yyyy=2008&nav_category=777&na...

nepovoljne opće okolnosti - primjerice općesvjetski pad cijena nekretnina samo će zaoštriti kriptomafijaške tendencije u domaćem građevinarstvu, i sl

Vodeći balkanski profesor filozofije politike je ovdje trebao izraziti dvojbu a ne izreći to kao nedvojbeno.

Da li je pad bilo kakvih revolucionarnih i tsunami pojava pa i čuvenih građevinskih ili povezanih sa građevinarstvom u 20. stoljeću iza sebe samo pojačao nezgodne tendencije ili je više obrnuto, doveo do stvarne a ne ironične normalizacije.

Npr. na ovim terenima je urušavanje i pad toga sredinom pedesetih, početkom osamdesetih, krajem osmadesteih, krajem devedesetih ... svaki put prisiljavalo i dovelo do male noramlizacije, koje narvno nisu najbolje iskorištene, osim u Zagrebu krajem pedesetih i šezdesetih, a što je vjerojatno najbolji orjentir za sadašnje razdoblje, jer se naprosto neće moći izbjeći tako nešto samo po sebi i tragom toga obzirom da drug Tito i Politbiro te logika svjetskog rata više ne mogu čvrsto držati situaciju pod kontrolom te takve pojave regulirati paljenjem i naročito gašenjem.

Ili jednostavnije pitanje i ujedno dvojba - ako opet tako krene u Zagrebu tko će to moći zgasiti i počistiti, kako i čemu, kada su baš jedino tako moguća poslovanja i zarade, samo širim bavljenjem svime i ravnotežom zajdničkog, individualnog i svjetskog ? Tko su te nove "avangradne", "elitne", "mafijaške", "svjetske" i drug snage kojima bi to bio interes zaustaviti i ukloniti i šta bi one drugo mogle za sebe organizirati te posebno tko će im za to drugo dati gratis cca 100 mlrd EUR-a ?

Pon, 27/10/2008 - 12:51 — Sanjar61

Renato Matić: Politika

Renato Matić: Politika tolerirala kriminal

http://www.jutarnji.hr/nedjeljni_jutarnji/clanak/art-2008,10,26,,138517....

Vrag je došo po svoje!

Pon, 27/10/2008 - 13:33 — ap

Sociolozi i slični još

Sociolozi i slični još više groješe i umanjuju problem.

Uzimanje je bilo oduvijek. KP je startalo osmah uzimati za sebe i revoluciju te radi uništenja klsnog neprijatelja.

Od sedamdesetih je iznimni svjetski službeni sustav zakonitog i naglašeno vrijednog sustavnog uzimanja - samo upravljanje na račun društva i države te uz pomoć kredita sa zapada i otvaranja poslova po istoku. Od tada do sada se non stop široko i duboko uzima sve, i ono što će zaraditi 10 generacija iza i sve od prijašnjih generacija iz svih razdoblja.

Logično je da vlada neujednačenost uzimanja, ali svi zaobilaze duljinu i širinu i nekom magijom upiru prste na suženi dio epopeje, što ne pomaže nego se obija o glavu i pokazuje ljude slijepim i glupi i kada tio nisu nit namjeravaju.

Npr. šta znači podvući crtu 1990. i 2000.g. kada su 90 % iste snage i pojave?

Pon, 27/10/2008 - 13:52 — Sanjar61

Ono što je mene pogodilo je

Ono što je mene pogodilo je upravo ta 1990! Nije da se ne slažem da je na snazi od 70-ih, tome ako ništa svjedoči i silna uvježbanost svih snaga, ali te 90-te smo imali dva spomenuta važna faktora na sceni: solidarnost i pravednost!!
Gajila sam nade (do tada) da će upravo ovi prostori napraviti iskorak, da ćemo, več tada očite zamke Zapada, uspjeti izbjeći...
No, mi smo svoj momentum propustili...Kairosov čuperak ostao je nedirnut!

A to vrijeme je zauvijek prošlo...

Pon, 27/10/2008 - 16:45 — ap

Ono što je mene pogodilo je

Ono što je mene pogodilo je upravo ta 1990! Nije da se ne slažem da je na snazi od 70-ih, tome ako ništa svjedoči i silna uvježbanost svih snaga, ali te 90-te smo imali dva spomenuta važna faktora na sceni: solidarnost i pravednost!!

Tko je radio s bilo kakvim poslovima i pojavama 1990.g., složiti će se da je kao nikad vladalo baš to "solidarnost i pravednost". Ne samo u Hrvatskoj nego i po cijeloj ex SFRJ i svijetu. Došlo je do strašnog olakšanja da padanje berlinskog zida te prekid zamorne neuspješne ekonomske stabilzacije i reformi sustava idu mirnije i slobodnije od ikakvih očekivanja. Okretanje financija i poslova je na tim krilima išlo zbilja slobodno i sa sve manje i manje do ništa naprezanja, veoma iskusne tehnike i tehnologije raznih cirkularnih derivata i agregata su radile bez problema a da se od raznog zamornog rada nije moralo raditi praktički ništa, čak do stupnja da uzmeš lovu i ne napraviš ništa i do danas nema nikavih problema. Bez neke posebne dvojbe se može reći da je širi i uži svijet zbilja iskreno snažno plovio u fantastičnu budućnost, da zbilja nije bilo grdih namjera. Uzimalo se sve malo pomalo do zadnjeg čavla, ali nitko to nije doživljavao kao neku nezgodnu stvar.

I to što se kuhalo po ex SFRJ nije bilo tako pod mora, nego je pomalo puzalo kako je sve teže bilo uskladiti tu dionizijsku harmoniju i idilu, zbilja više zbog toga nego zbog nekih namjera.

I ako nije bilo posve tako, gledanje sa pozitivne strane bolje pokazuje sliku, obzirom da je i prije a naročito sada sa te strane vidljivo to što ljude zanima kao najsloženije tajne - naprosto se dugo plovi na najobičnijim smjerovima i valovima "napredovati u svakom pogledu" i jedini je problem što nitko dugo ne stiže baciti pogled na cjelinu djelova i ukupnu cjelinu i uočiti da svi tako rade te da nema nekih svemirskih snaga koje to non stop opslužuju.

Šta je tu je, zato će sada široke snage, prepune zabave i željne malo drukčijih bavljenja, to malo pogledati i vidjeti će šta će i kako će. Kada se toliko snaga, znanja i sposobnosti toga primi, nema sumnje da će nešto i biti.

Sub, 25/10/2008 - 10:09 — ap

Kriza - normalizacija

Kriza - normalizacija nastavlja tkanje

Ono što je desetljećima bilo nemoguće razumjeti, naučeno je dovoljno za tren:

- potpuni uzleti na nebo mogu lako završiti čvrsto na zemlji i bez pomicanja, u samo beskrajnim prividima i naprezanjima oko privida, bez obzira da li je za to potrošeno stotinu milijardi više ili manje, da li je diktatura avangarde ili beskrajna liberalizacija;

- s druge strane sva ostala dugo napaćena materija i misterija duha i organizma najednom, nakon takvih spoznaja i učenja, prejako dobiva na cijeni. I obične potvrde u kojima je samo podatak da ili ne ili neki i onako fiksni i određeni podatak, koji ni u snu nisu trebale biti ni potvrde, najednom su veleuvažene, i jake i prejake elitne divizije uvažavaju takve pojave jače nego Isusa Krista ikada;

- u spoju tih silnica snažno se obrću skoro sva područja, znanja i slike. Do jučer opskurne pojave i iritantna znanja, pravi neprijatelji napretka kakvom ga je većina zamišljala, najednom su impresivne i veleuvažene stijene, najčvršći svjetionici u magli. Takvi obrati nisu ni hrvatska ni balkanska iznimka nego baš čvrsto evropsko pravilo moderniteta, kuhano i potvrđivano u glavnim kuhinjama i središtima. Kada sve snažno vuče i buja u nekom smjeru, šta je neizbježnije i logičnije da samo rijetke pojave izdrže protivno tome i u grču porode nešto blagotvornog jela za dalje kada se ti krajnje masovni pohodi polome;

- da u osnovi većine toga nije namjera i da su s tim manje više sve nesporazumi, a na namjere i urote i čvrsti planovi, to većini vjerojatno nije sjelo ali je proces na to prisiljeva. Da su namjere i planovi tako sposobni, pa zar bi tako vodili sebe da se baš sve slomi i obrne. Da su i malo ali dovoljno sposobni zar ne bi bar osigurali rješenja za daljnje zarade tamo gdje je očigledno moguće. i zašto su umjesto toga organizirali da baš tamo gdje mogu zaraditi i svi bolje proći stvar tone u živo blato, gdje nestaju milijarde radi nekog sitnog rutinskog znanja i sitnih poteza. Da išta znaju, misle i gledaju zar bi takve iste greške i previde ponavljali non stop, svako malo. I čemu bi to radili u natjecanju za ligu za prvaka, kojemu svi tako žude i u kojem uživaju? Po svemu sudeći se ne radi o namjerama pa čak ni samo o snažnim bezumnim kretanjima ka nedoljivim predmetima žudnje, nego prvenstveno o beskrajnim običnim sklonostima pametovanja, čemu nešto malo misliti i tako rješavati kada je veća fora forsati se i slično. Dakle, prvenstveno se radi o uobičajenim modno-estetskim ukusima i sklonostima, čak skromnosti i odricanja od svih čuda i misterija koja jesu i koja proizilaze i iz manjih aktiviranja mozga i očiju i aktivnosti te davanja snažne prednosti skromnijem, onome bez svega toga, što je tu kao takvo i što favoriziraju vodeći akademici i profesori još više nego masovne divizije, najskromnije poze i parole kao najviša vrijednost;

- spoznaja i uvid kroz beskrajno ponavljanje da vodeći akademici i profesori u stvari uopće ne misle a da s njima neodvojivo sijamski vezane "vodeće snage" misle i znaju još manje jer misle pod njihovim snažnim uplivom i okvirima, krajnje blagotvorno djeluje na krizu i normalizaciju. Samo rasterećenje od te presije, pa rasterećenje od čekanja objava sa te strane, povezano sa rastom novih izazova, već je dovoljno da kao naglo nadošla nemoć daje neviđenu snagu razumijevanja i mogućnosti. U takvoj pomutnji već male točke postaju impresivniji svijetovi od do jučer preimpresivnih svjetova navodnih znanja i moći, a već dvije točke snažno otvaraju poglede i mogućnosti na niz novih točki. U takvoj pomutnji već je jasno i ide da doslovno smeće otvara razne mogućnosti za sve, a tek dojučerašnje "smeće" od ljudi, znanja i raznoga drugog, pa i štakornjaka u središtima. Manje više najednom sve, uz pomoć minimalizma, uskrsava iz blata i smetlišta i kao izazov i "više sila" otvara beskrajne mogućnosti. Sve što se je smatralo sranjem, sada je doslovno sinteza mogućnosti beskrajnog znanja, poslovanja i zarada, čak tako da o čovječnosti čovjeka više nema brige i ne može doći do gadnih pojava od te brige, jer je taj obrat kao "viša sila" snažno tu baš od snažniih zastranjenja oko čovječnosti čovjeka;

- btw, hrpa toga što se vuklo i tretiralo kao hrvatsko sranje, sada je opet, kao što je za razne važilo uvijek, već normalna evropska i domaća vrijednost, ona koja funkcionira i o kojoj više nema potrebe za naprezanjima. Npr. u području kulture sve ono što je u cca 65 % dominatno zadnjih 40 godina već potpuno pluta a onih navodno bizarnih 5 % već normalno funkcionira kao osnova. To se širi i na šire, na ono što nije kultura, pa već ide mentalni obrat oko razvitka gradova i svega i ono što je bilo šezdesetih i tridesetih već postaje ili jeste zapravo jedina misleća i dolična faza a ostalo polako plovi u potisnute djelove svijesti i nesvijesti. U području zaštite spomenika kulture i prirode je već izišla deklaracija o tome a u području arhitekture su se studentio već uredno i jasno očitovali da to što ih uče i što se dugo zbiva uopće nije arhitektura te da tu arhitektonsku elitu arahitektura uopće ne zanima ni malo. A tako se uočava i ide oko jako puno toga. Nakon niza desetljeća Hrvatska se, uz pomoć sličnih svjetskih vjetrova, nakon bauljanja i ratova po bespućima apstrakcija, vraća svijetu, k sebi i kući.

Pon, 13/10/2008 - 15:18 — ap

Prilog za tekuće

Prilog za tekuće razumijevanje i praktično postupanje oko veoma aktualnih tema (porast gužve oko zajedničkog kazana uslijed "krize" financija i pojačanih zahtjeva oko vladavine prava), s naglaskom na specifičnosti našeg sustava razvitka i samo upravljanja na zajednički račun u djelu imovina i država

Umjesto gašenja požara na potpuno zapaljivoj materiji, kod nas se logično neizbježno odvija kombinacija razbuktavanja požara i rasta temperature i peocesa na pubo bujnijim derivatima i agregatima te istovremeno, već krajnje nehumano izvlačenje na rezervne položaje i ostavljanje mase naših "elitnih" snaga i divizija u bezizglednoj perspektivi razvitka procesa u kupeljima i saunama, pušnicama, u koje su odavno upali i upadaju sve dublje, privučeni neodoljivim predmetima žudnje.

Većina toga niti je nužna niti koristi kome a loako se rješava, samo malo bacanja pogleda na stvar, razumijevanja i nešto malo intervencija izvana ili iznutra, bez panike jer stvar nije prešla izna + 15.000 % i još nisu moguće nekontrolirane lančane reakcije kao u Černobilu.

Naš pravni i stvarni sustav samo upravljanja na zajednički račun, u kojem su zakonske odredbe o društvenoj nadgranji i samo upravljanju pravno i stvarno nadređenie "nižim običnim zakonima", je puno sposobniji rješiti ono što trese svijet ali zato ne može rješiti vladavinu raznih podređenih prava, jer su ta "niža" prava, uključujući pravo vlasništva i druga stvarna prava te pravo novca na status imovine, u suprotnosti sa višim pravima, po kojima se razvitak i napredovanje osiguravaju odredbama o izabranoj ulozi vodstva i šire avangarde te da sve u vezi novca, imovine i drugih stvarnih pravaa mijenaja svoj karakter i podvrgava se potrebama razvitka i napredovanja kao i avangardi kao faktoru jamstva i vodstva tog razvitka i napredovanja i nositelja prava samo upravljanja na zajednički račun, specijalnog opunomoćenika u naše ime i ime svevišnjeg, napretka i svega.

Tako su desetljećima svi, pa i pravnici, u snažnoj misiji naći praktična rješenja i omogućiti provedbu toga višeg na uštrb nižeg. I dana sve žeže od toga, ne može se izbjeći sinteza žege. Znakovi kako se radi svašta, koji ponekad iskrsnu malo, samo zbunjuju jer se doživljavaju kao sitni eskcesi i iznimke vezane uz fokusirane točkice i točke, a to su samo benigni tračci puno šire i impresivnije industrije, koju odavno ne kontrolira nitko, jer je po defaultu podešena da smjerovima i na tome izraslim lataaima i derivatima povećava navodnih sadašnjih 940 mlrd kuna (btw i 3.650 mlrd kuna minusa i duga, raspršenih tako da ni najveći neprijatelj ne može ući utrag tome).

Praktične mjere:
- izvana ili iznutra (u saunama) neka neka nešto malo otvori, ako već neće vrata onda prozor ili bar neke paragrafe, da malo zraka izvana uđe unutra a iznutra opusti malo pare, temperature i nepodnošljivih plinova. Ne bi bilo zgorega napraviti i malo prestrujavanja, s niže razine na jednoj strani da ulazi malo zraka a s više na drugoj se ispušta navedeno, ali to su već zahtjevne stvari pa u slulaju da djeluje prezahtjevno ne se impresionirati time i kvariti običnije rješenje;
- pregrijana žarišta prizvodnje derivata, a la IGH d.d i ZG holding te slične druge, malo ohladiti kakvim vatrogasnim šmrkom, zasuti pjeskom ili bilo čime;
- opipati bilo i temperaturu pa, ako se vidi da organizam otkazuje, na ručicama za kamatarenje spustiti sa 15 % na manje i sada i budće i naročito retroaktivno, dok organizam ne pokaže znake da je živ;
- ako banke ne mogu izdržati erotske požude i snažno hrle u opsceno općenje sa roditeljima, državom kroz nacionalizaciju i slično, zgasiti odmah i umjesto toga podmetnuti seks sa svim sastavnicamaa sustava. Npr. ZABA je i onako privatizirana za 0 kuna, unutra su razna sastavnice sustava i stalno protiču rijeke novaca države i Grada Zagreba i svega, pa se lako nađu navedena rješenja;
- ako je brdašcima iznad Zagreba i u stanovima bivših vlasnika presparno ili ne daj bože postalo neizdržljivo, kod Bandića na farmi svinja vapi bezbroj velikih stanova;
- isto tako beskrajna stoka srednjeg i sitnog zuba, ako djeca i unuci ne mogu izdržati rast na 2.300 EUR/m2 + toliko na kamate koje rastu + kamate na kamate od raznih derivata općen napredovanja, to se lako rješava na razne načine, a najbolje je prgrupiranje sa užarenih položaja koji i onako nisu potpuno vaši na neke skromnije a pouzdanije položaje.

U sustavu paragrafa bezbroj je alata skrivenih nevičnom oku, kojima se lako podešavaju u osnove i razni djelovi sustava i prakse. I laici lako nađu puno toga, samo da bace oko. Alati osim što su zgodni, odavno se koriste kao puno bujniji derivati nego tzv. financijski derivati na trulom i neiskusnom zapadu. Kod nas je ti sve puno razvijenije i sofisticiranije. Alati i derivati u tim finim softverima, zakonim i paragrafima, lako postaju msovna smrtonosna oružja ali i za humane svrhe čine čuda, kao nulearna energija i razna čuda.

Obzirom da se naa to do sada nije obraćala pažnja, logično jer odavno inercija osigurava matična napredovanja i razvitak, sada kada to pokazuje i male znake slabosti nije zgoreg malo pogledati, bar izmjeniti kakav dihtung, ulje, dio koji pregara i tali materiju.

Ned, 12/10/2008 - 22:49 — ap

Najnovije poslovne

Najnovije poslovne okolnosti

Obzirom da su vrhovi EU preko vikenda na nogama i užurbano rade, nema sumnje od ujutro kod nas i onako permanentna revolucija i invazija na državni kazan i sve s njime povezano kreće u ekstra revolucionarni klimaks. U drugom smjeru ulice će biti skoro puste.

Poslovne okolnosti se stubokom mijenjaju. Ide potpuna normalizacija. Bez da su snage nedvojbeno voljne, mogu i znaju neće uspjevati ni razgovori. A za sve dalje ništa bez minimuma onoga što normalno treba, pri čemu to uopće nije ni blizu dovoljan uvjet, jer je jako puno do sada uobičajenog poslovanja od sada čisti SF i započeti. Tako usput s onu stranu svega odlaze razna duga i većini mila poslovanja.

Na pustoj strani bojišnice, tamo gdje ne dopiru državne jasle i gdje gužve od sutra nikave dugo nema, otvaraju se razna (božanska) vrata. Jeste da je pomalo nadrealistički puno toga pa možda i bilo šta, ali baš to su složena kreativna znanja i delanja, radionička i igračka čuda koja su uvijek iznenađivala svijet. Od sutra sve to kreće puno parom.

Smjerovi se nehotice razdvajaju sve jače, ali ljubav nas spaja i zantiželja.

Pon, 13/10/2008 - 06:42 — sm

Tamo dokle ne dopire čak ni

Tamo dokle ne dopire čak ni miris državnih jasala vrijedila su i vrijede neka druga pravila poslovanja, uglavnom obilježenja prevrtanjem kune, ili eura i nekoliko puta prije nego se potroše pa i "bezobrazluk" da se za njih želi mnogošta zauzvrat. Ta su područja do sada pokrivali razni "sivi" poslovnjaci koji su za puno manje i kvalitetno.

Državne jasle nisu samo one Šukerove već i bankarske, dakle krediti kojih je bilo izobilje a sada neće ni to pa će sve interesantniji postati realan novac kojeg nema na pretek.

Možda će to, zato ova kriza nenamjerno može imati i pozitivan učinak, imati za posljedicu silom odustajanje od prekomjernih i ekstra profita pa se nešto malo sagradi i bez milijuna a pogotovo milijardi kojih neće biti.

Sad se očekuje red prijetnji kako će građevinarstvo, izostanu li uobičajene (pre)velike državne investicije, morati početi s otpuštanjem radnika ne bi li privolili državu na dodatan napor u pronalaženju novih milijardi za poslovanja.

Shvati li država na vrijeme da za cijenu jednog pišljivog Radićevog mosta može desetljeće servisirati sve građevinske radnike i da ne rade ništa, sve ovo uopće ne mora biti loše. Štaviše, moglo bi biti jako dobro.

Pon, 13/10/2008 - 10:35 — ap

Ta očekivanja su naivna,

Ta očekivanja su naivna, kao i da će svijet i napadači prekinuti opsadu Vukovara. Kako prekinuti kada je očekivani profit od toga a na davno "uloženo" kategorički i moralni imperativ, nešto bez čega glave padaju redom. I ne samo pojedina bitka nego dalje i dalje.

Snažni rast i međugeneracijska solidarnost

http://www.jutarnji.hr/novac/trziste_kapitala/clanak/art-2008,10,13,zse_...
Imperija uzvraća. Očekivani snažni odgovor premoćnih mreža na narasle sumnje oko kapitala, čak i defetizam, snažno vraća stvar na kolosjek rasta. Državne i povezane mreže su pune milijardi, i u najgore doba je uvijek bilo toliko da se lako može desiti da kakav kamiončić nepreviđeno odvije vjetar (Jakov Blažević od honorara za knjigu "Kako sam slijedio crvenu nit"). I najmanji je problem u pravom trenutku ispaliti nešto granata i ispraviti stvar.

Jedna od ključnih stvari u pozadini stvari je međugeneracija solidarnost, koja je slomljena početkom osamdesetih, kada su snage pune i prepune čvrsto stale na poziciju - revolucija je završena, tko je zauzeo poziciju zauzeo, tko je jamio je jamio. Potom je stvar snažno potvrđena 1990.g. i naročito 1991.g., kada su sa besprijekornih 100 % za i formalno uzeti svi društveni stanova i kuće, pa i ex nečiji, oteti. Ostatak ekipe se je tako našao u neviđenom sendviču i obruču sa svih strana, jačem nego na Sutjesci, jer su s druge strane nadirale još luđe snage do jučer složnih osvajača.

Stvar je davno prerarasla u formulu "tko je jamio snažno jami i dalje". Već desetljećima združene snage praše punom parom, skladno jer neodoljivi cilj veže i spaja. O prekidu vatre se logično i ne razmišlja, jer opkoljene snage odavno ne dobivaju nikakve municije i ljudstva, ne samo da je embargo toliko snažan nego su napadačke snage odavno toliko nadmoćne i sve snažnije i snažnije da otpora praktički nema i kontraproduktivan je - svaka 1 jedinica otpora odmah izaziva trenutni skok bar 200 jedinica napadačkih snaga i razmjerne rupe u tkivu stvari. Puno bi bolje bilo da se odlučnim napadom dokrajči višedesetljetno mrcvarenje i onako komatozne materije, da se podvuče crta i ide dalje, u nove pobjede.

Pon, 13/10/2008 - 10:37 — ap

.

.

Sub, 11/10/2008 - 16:41 — ap

Ključni praktični djelovi

Ključni praktični djelovi - neovisnost je dio bez kojeg se ne mogu vidjeti, rješiti ni funkcionirati razni zajednički poslovi

Neovisnost kao takva, ne samo pa čak ne i prvenstveno maetrijalno-financijska (jer kao što znamo ona kod nas ima prosječno pokriće minus 150 %), nije ni politički ni društveno ni profesionalno oportunističko isključivanje nego u značajnom djelu toga suprotno - jedino koje je rješavalo i održalo ključne djelove društva, dok su "ovisnosti" do stupnja masovnog krda i kretanja i nehotice gazile i gaze sve na putu pa i same sebe.

A sada, kada se poslovanje pomoću "krize" lomi i snažno kreće ka normalizaciji, tek tada se bez toga ne može.

To nije profesionalizacija i neoviosnost je prvenstveno protivna profesionalizaciji, jer "krizu" pod "normalno" i turbo liberalno non stop i proizvode jake profesionalne snage, razmjerno 5x brojnije i jače nego u Rusiji i Kini obzirom da je naša paratija odavno razvila a njezine frakcijske sljednice stranke i dodatno razvile još dodatne 4x više nadgradnje i saveznika partije i svih snaga u ime radnog naroda i pučanstva. Plus je i dosta radnog naroda i pučanstva napredovalo i promovirano u profesionalne institucionalne i vanistitucionalne snage, odavno znaju i mogu puno a sve više i krajnje nadmoćno. I Siemens su zaljuljale vlastite profesionalne snage i sada daju sve novce za neovisne detekcije.

Bez neovisnosti u našem sustavu nisu moguća ni pretežna ključna minimalistička sagledavanja i viđenja a sve dalje još manje. Iskustva smo da se bez toga pretežno i ne gleda a još manje vidi, jer osim lijenosti i bez ikakve posebne namjere odavno su kreirane slike i samoobane o svim osnovama sustava i poslovanja, kao čvrste pretpostavke i kao važne estetske i idejne vrijednosti u armirano-betonskim djelovima svijesti. Svako diranje i pokušaju podešavanja neizbježno izazivaju reakciju centara za zaštitu vrijednosti jednako kao i razvojnika i raznog, jer sve naprosto iritira i mali pogled na ukupnu sliku i posebno milijarde, pored stalno važnijih mogućnosti i bitki za napredovanje unutar istog.

Jedino neovisnost omogućuje i banalne stvari kao pogled i izvan istog, npr. da u Zagrebu osim istog 40 godina ima i drugog, pa čak da i unutar toga istog ima svih 40 godina neviđenih važnih djelova, npr. da su štakornjaci tu stalno kao takvi u središtu, da nema ni središnjeg računovodstva ni ikavih drugih preglednika pa se samo upravlja sa novcima i movineom te beskrajnim količinama dokumenata tako da amma baš nitko ne može znati ništa ni približno točno i ama baš ništa nije ujednačeno.

I kada zapne, a "kriza" je veliko zapinjanje, kako bilo šta i kuda bez neke neovisnosti. Jer i onako sluđena napredovanja i zbrke divizija umjesto žudenih neodoljivih ciljeva počinju bitke sa sve luđim i luđim pojavama unutar vlastitih redova, do stupnja da i onako 5x međusobo sukobljeni lik sada vodi 25 bitki sam sa sobom i 263 neočekivane sa drugovima.

Kako uopće minimalno vidjeti šta će se dešavati pa i djelovi, bez neovisnosti. Uzmimo stalna pitanja o kampanji za izbore u Zagrebu. Bandić već ide i beskrajne snage se krajnje ufaju ne da će pobjediti nego da će izdržati, a s njim i nešto kontinuiteta. Ide Čačić. Idu svi i pitaju se. Ali kakve to ima veze. Uzmimo samo milijarde, GUP, nekretnine i sve s tim u vezi. Ovih amo 200.000 iskusnijih znaju da se razmjeri naših dubioza i napuhanosti ni ne naziru, odavno su razne tvrtke dugovale gradu po više od 200 mlijuna DEM i čohalo se sa svih strana, invazije odavno traju, to nije razmjera sitno i kapaju desetine tisuća stanova i desetine milijrdi kao od šale. Šta će se u toj močvari dešavati sada kada su veliki isušivači močvara promjenili strane i izišli iz bitke?

Samo normalizacija. Sada bilo šta da se desi ide i normalizacija, čak i ako pobjede Čačić i dr Dragan Kovaačević zajedno sa đapićem te snažno krenu u razvojne JPP projekte 50 mlrd $ x 2,75 faktor i New Deal pučke kuhinje.

Bez neovisnosti to nije moguće vidjeti, ne što je jako složeno i neizvejsno jer uopće nije i pače je jednostavno i pouzdano. Radi se o tome da ni prije ni kasnije ni sada razni ostali pogledi, pa ni oni plaećni cca 25 mlrd kuna za koliko su beskrajne stručne i akademske snage izvršile zadatak poroizvodnje magle da se ništa ne zna ni o čemu pa i da nema nikavog plana, pretežno namjerno nisu gledali u tom smjeru, pa nisu vični ni kada možda bi i treba, a ujedno nisu ponijeli naočale za tu "pomrčinu".

Dakle, neovisnost su ujedno naočale pomrčinu, koja je stigla u naaše krajeve i izgleda se namjerava malo zadržati, kao Bela IV nekad.

Sub, 11/10/2008 - 13:30 — ap

Pogled po zapadnom

Pogled po zapadnom horizontu

1. Višedesetljetne blage škripe i teškoće oko kontinuiteta i uključivanja mladeži što u prve jurišne što u finije opskrbno-pozadinske redove i suradnji sa (polu)svijetom, sada su dobile svoju sintezu sa novim izazovima zajedno sa svih drugih sličnih 12.856 dosadašnjih i sadašnjih blagih teškoća - društvo je već "teleportirano" na kolsjeke i vremena pokrića u ekonomskom i ukupnom društvenom poslovanju, na šezdesete i anročito tridesete pred II svj. rat pa i godine prije I svj. rata, na raznovrsni skup poslova i mjera, ali ovaj put puno bolnije jer se sa jako velikim i nagomilanim opterećenjima i dubiozama treba hrvati sa u međuvremenu zapuštenom zemljom koju je obuzeo korov. Da nije tako defetistički, i najcrnjim vrmenima su sačuvane razne točke i podloge, a sada toga ima također izobilje, naročito u impresivnoj preobrazbi strašnih snaga i potencijala nesvijesti, razorne moći, u svijest i svijet, nešto puno jače nego korištenje nuklearne energije i znamnosti u korisne i humane svrhe.

2. Malo o mladeži i s time vezanim porastom poslovanja bez pokrića, dugovima.
http://pollitika.com/the-man-who-knew-too-much

Slučaj mladeži Gotovac i poneki slični pristojniji (npr. sada evidentno i Zoran Milanović) bi ukazivao baš na obrnuti smjer, da se u vezi kontinuiteta nešto dešava i da se radi o transformaciji kontinuiteta u nešto ipak pristojnije, ali što je "dramatično" očekivanje promjena poslovanja svakih 30 godina sa plus ili minus 10 % na staalnoj bazi od 200 % bez pokrića, jer samo ad mladeži:
- predsjednik RH Mesić, koji je kao mladež počeo burno još početkom šezdesetih, i cijeli milje;
- sve vodeće osobe stranaka a naročito HNS Čačić i Vesna, sva sotala elita a naročito henesijevci (Gregurić, Todorić, Luković, Crnići, Barbić, Valentić ...), pri čemu treba uzeti u obzir da su i Luka Bebić i Marina MD mladež a IGH d.d. ex jurišna maldež za dugoprstćke poduhvate, kao henesijevci s kojima su prožeti;
- mladež uvijek vodi brigu o sporednim sitnicama kao velike državne tvrtke, poslovi, financije ... od Nikole Pašića na ovamo (da se deca malo zabave dok) ...;
- od SK mladeži u mladež HDZ-a, SDP-a, HNS-a ... i zlatnu mladež, sa tom mladeži odavno vezan masovna mlaež Zvečka, Riva itd, snjima malo biftekićima i slično vezana maldež gale i nove snage, "mladež" cca 90 5 društva jer "mladež" od 70-80 drma kao nikad ...

I na drugi način - dok se 250.000 njihovih "mladih" prijatelja i ortaka ipak zaštite, pa i najbliži, čak se promeću u vertikale društva, stradava jedino mladež onih koji nisu izrasli iz "sustava" i dugog kontinuiteta revolucije te koji nisu uspjeli sve zadovoljiti (Đureković, Kutle, gospođa Knešaurek za nenamjenskih 60.000 kuna, Petrač-Zagorac, netko iz ZG holding za nenamjenskih 4.000 kune).

(Mladež = davež !?!)

3. Upiranje prsta u izabrane točke ne samo da više ne pomaže nego postaje farsa, agitprop koji snažno ruši poziciju za koju agitira a s promovira poziciju u koju upire (Vesna Pusić se je samim jednim istupom, bitno snažnijim od "niko ne smije da vas bije", premetnula u povjesno najesktremnijeg hrvastkog nacionalistu), jer i uz najbolje najmjere i argumente u društvu izraslom i razvijenom na puno nezgodnijim i nepriličnijim praksama cijela arhitektura i struktura je već SF i na SF pokrićima, pa sada, kada je proradila sva ta naoko mrtva matrija bez pokrića, veliko je umijeće se održati i stajanjem na mijestu i krajnje pažljivim nediranjem - i uz aspolutni i znanje disciplinu svih sanirano smetlište Jakuševec se propinje pod 10 m gore dolje i truje pitku vodu, na Jadranu i u gradovima i mrtvaa materija nepokrivenosti investicija i neulaganja u infratsrukturu, samo sve sebi, sdada pokazuje zube sve jače i povratak na ono prije 100 godina bi bio veliki uspjeh, obzirom na problemčić milijardi povjerenja.

4. Krenulo je dugo doba normalizacije a to od "sređivanja" znači:
- sami sebe (zbilja) sve više i jače discipliniraju svi uobičajeni smjerovi i snage;
- pravo sređivanje je nešto i teorijski nemoguće jer su naprosto sve snage jako udružene u nesređenosti i kontinuitetu a sada je već nastupila diktaura minimalizma u smislu samo ono što ima stvarne minimalne šanse i u što se može imati minimalno povjerenje, pa je obrnuto, sve snage su u poziciji grčevite borbe za to jer toga ima jako malo i tek ga treba stvoriti pomoću onoga čega imaa jako malo, onoga u što je saučavno minimalno povjerenja oko zbiljskog,

I tamo gdje postoje svi minimalni uvjeti za nešto, površna analiza pokaže da su ti svi uvjeti ipak trenutno svi uvjeti da se ne može ništa, ni razgovarati o poslu, jer snaage koje znaju i deklariraju spremnost zapravo nisu spremne za to i nehotice pokušavaju suprotno, još jednu rundu (ne)uspjeha i katastrofe za dulje. To nije subjektivno ni asptraktno, nego potpuno precizno i karjnje stvarno i svodi se na da ili ne.

Osim jako jako izuzetno, neko vrijeme nema minimalnih uvjeta za normalno održivo investiranje i poslovanje u turizmu po Jadranu, ali ne zbog ovoga i onoga nego doslovno od svega i kroz dulje razdoblje - investiranja i poslovanja će biti ali ne i cjelovito normalnog dok se sve snage svatko na svoj način ne samo kapituliraju u manipuliranju nego i dok se ne stvori povjerenje da su zbilja spremne, a to će sve ići jako teško i uz pomoć dvije tri sezone sve veće kapitulacije nesvijesti, što je sada već krenulo. Tako i sve drugo. I pri tome je teorijski nemoguće da se više na istom radi i ovako i sasvim suprotno, da zajedno radi netko od većine dominantnih snaga i netko sasvim drukčiji (jer nitko više nema toliko mlrd za financirati ih, ni snage za odražavvanje takve revolicije, niti do toga može uopće doći ...). U prijevodu, cca 90 % snaga uz ostaalo mora po smetlištima tražiti odbačene i pomoću Isusa Krista i razni bogova ih nekako oživjeti i zamoliti da nešto naprave.

Sub, 11/10/2008 - 19:57 — sm

U vezi minimalizma i

U vezi minimalizma i stabilizacije možda nije bez značaja da i Milka Planinc ponovo jaše.

Kao gost na akademiji, u javnosti se nakon dugo vremena pojavila Milka Planinc, koja je bila na čelu Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske od 1972. do 1982. godine..

Je li to odraz svijesti da je vrag odnio šalu pa se od iskusnijih traži savjet kako dalje i kad izgleda da se dalje ne može? Makar uz par-nepar, bonove i razno iz njenog vremena.

Hoće li nam nakon što Milka ponovi dijagnozu prvi dramaturg u Hrvata odrecitirati svoj stabilizacijski program pod radnim nazivom "Nigdar ni bilo da nekak ni bilo"?