Tagovi

Kriza hrane? Da li smo spremni?

U Hrvatskoj je relativno nezapaženo prošlo proljetno zasjedanje MMF-a i Svjetske banke održano u Washingtonu 15.travnja 2011. godine. To je u neku ruku razumljivo iz pozicije krize u Hrvatskoj, koja je u punom jeku, pa se mediji i politika bave samima sobom. Kako su zaključci bitni i za pučanstvo Hrvatske, želio sam se kroz ovaj dnevnik osvrnuti na najbitniju stvar s ovog zasjedanja, te možda potaknuti jednu plodnu raspravu na temu krize hrane koja se na velika vrata vraća u naše živote.
Jednako tako, ovaj je dnevnik upozorenje vlasti, da je krajnje vrijeme da se okrenemo resursima koji nam stoje na raspolaganju, kako bismo probleme riješili ili umanjili u samom početku.
Svi smo svjesni činjenice da u Hrvatskoj ne postoji strategija razvoja ničeg, a ponajmanje hrvatskog sela, da nam je proizvodnja hrane zadnja rupa na svirali, a područja zasađena pšenicom, kukuruzom i krumpirom nedostatna. Iako, imamo dovoljno obradivih površina da prehranimo stanovništvo Hrvatske, pa čak i da ponešto izvezemo, prehrambene proizvode uvozimo. Kvaliteta tih uvezenih proizvoda, dakako, vrlo je diskutabilna.

Globalna financijska i ekonomska kriza u svijetu polako se stabilizira, pa prevladava mišljenje da je suzbijena, no na ovom zasjedanju upućen je apel vladama država, da ne brzaju s zaključcima, jer kriza nije gotova ni približno.
Nemiri na Bliskom istoku u Sjevernoj Africi, dužnički problemi, problemi s podivljalom prirodom, čije su posljedice udar na privrede pogođenih zemalja jedni su od glavnih uzroka rasta cijena hrane u svijetu.
Rast cijena hrane stavlja nas pred realnu mogućnost ponavljanja krize hrane iz 2008. godine.
Cijena hrane na svjetskom je tržištu porasla do kritične točke. Na svjetskoj razini cijene su više za 36% od prošlogodišnjih i opasno su se približile indeksima iz 2008. godine.
Od 2008. do 2010. godine, novih 44 mil. ljudi ubrojilo se u siromašne, koji žive s manje od 1,25 dolara dnevno. Predviđanja su da bi se ove godine, u koliko se trendovi nastave još 10 mil. ljudi svrstalo u ovu kategoriju. Svake minute broj neuhranjenih ljudi povečava se za 68, dakle više od jednog čovjeka u sekundi.
Iznijet ću Vam neke pokazatelje:
-cijena brašna od listopada 2010. do siječnja 2011. godine porasla je za 15%
-cijena pšenice i kukuruza – nastavlja rasti nakon što je u 2010.godini zabilježen rast od 47%
-cijena riže (osnovna prehrana pola svijeta) narasla je u 2010.godini za 57%

Građani Republike Hrvatske- petina na rubu siromaštva

Ako usporedimo EU i Hrvatsku, dolazimo do zabrinjavajućih brojki. U EU cca 80 mil. ljudi živi na granici siromaštva, što je svaki 6 stanovnik. U Hrvatskoj prema podacima od prošle godine, 856.429 ljudi živi na rubu siromaštva, što je svaki 5 stanovnik. Nije li to zabrinjavajuće u zemlji koja se diči nazivom „žitnica jugoistočne Europe“?
Prošle godine, EU je samo za edukaciju podizanja svijesti svojih građana o siromaštvu, izdvojila 17 mil. EUR.

Hrvatska ni jednu kunu??!

Zabrinjavajuće? Glupo?

Mislite li, cijenjene kolegice i kolege, da bi hrvatska Vlada po hitnom postupku morala pokrenuti izradu strategije razvoja sela, prehrambene proizvodnje, kako bismo se u naprijed osigurali od posljedica eventualne krize hrane?
Ne mislite li da bi Vlada morala pokrenuti timove koji bi radili na stvaranj projekata kako bi se iz pretpristupnih fondova osigurala sredstva za selo i poljoprivredu, stočarstvo?
Tvrdim, da to može biti kotač zamašnjak, za kompletnu privredu, jer nije samo turizam taj koji Hrvatskoj može donijeti blagostanje.
U koliko se odmah nešto ne poduzme, uskoro će se stvarati redovi, ali ne pred dućanima, već pred kontejnerima.

Pozdrav,
Molotov

Komentari

vidim dole veliku raspravu o

vidim dole veliku raspravu o ulju, maslinovom naravno..

preskocena je jedna vazna cinjenica.. principijelna

ispregovarano je:
1. vinograde ne smijemo vise saditi
2. maslinike mozemo saditi

cobankovic je u zadnje vrije kupio, zadnjih godina, ogromne kolicine vinograda..

vidis kako covjek "slucajno" zna !

bas me zanima sto je sa ostalim takvim stvarima.. ovo nije nimalo naivno. nitko ne zna o cemu se pregovara. kvote se zaustavljaju, potpisuje se sto god.. a "mocnici" grabe korist informacijama!

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Vrijednost

Mislim da je jako bitno napomenuti kako se došlo do podataka oc cijenu hrane.
Mislim da porast cijena ipak nije realno toliko velik i treba ga uzeti s rezervom. Naime novac prirodno gubi na vrijedosti te povećanje cijena od recimo 3% godišnje zapravo nije porast cijena.
US$ su svjetska referentna valuta. Ako ih usporedimo s nečim što se ne može devalvirati; zlatom pokatazi će se da je cijena zlata posala 2.5 puta u proteklih 5 godina, tj dolar je devalvirao.
Još jedna relativizacija, "biti siromašan" je vrlo relativan pojam, i jako je teško povući paralelu između EU koju si naveo i ostatka svijeta.

Lijep pozdrav, Pointer

->Pointer

Tko je glasao

Cijenjeni kolega @Pointer,

Potpuno se slažem s Vama, ali Vi ste jedan od rijetkih koji je stvarno pročitao dnevnik.
Pa ste prema tome i dali ovu opasku.
Cijena novca, kao i cijena nafte u konačnici, utječu na cijenu hrane, pa je možda i potrebno pokazatelje uzeti s određenom rezervom.
Moja je intencija bila pokazati trend rasta cijene hrane, koji se polako bliži indeksima iz 2008. godine, kada je započela kriza. Dakle, svijet nije ni blizu izlaska iz krize, već se polako ali sigurno kreće u pravcu još veče krize, samo ovaj puta, tu će krizu daleko najviše osjetiti oni "mali", siromašni i nezaštićeni, bilo da se radilo o državama ili osobama.

Pozdrav,
Molotov

Tko je glasao

Konačno

Pročitao sam i članak i komentare s posebnom radošču. Konačno se razvila diskusija o nečemu što nije 2. svjetski rat.
Lijep pozdrav

->Pointer

Tko je glasao

Kosoričina vlada je još nešto

Kosoričina vlada je još nešto uspjela "ispregovarati" (samo budala može vjerovati kako su naši političari ravnopravni u pregovorima u odnosu na EUropske birokrate i da pregovaraju s EUropskim jebivjetrima, jer sve što je od EU zacrtano, ima da se poslušno izvrši) u zatvorenom poglavlju 11 o poljoprivredi i ruralnom razvoju.
Uspjeli su isposlovati kvotu od 750 milijuna litara koja zadovoljava samo polovicu potreba hrvatskog naroda (1.2 milijarde litara mlijeka godišnje). Ostalu polovicu od 450 milijuna litara ćemo morati uvoziti. Tako pregovara sposobna hrvatska "politička elita". yes, no meni tajms. af kors vi ken.

http://www.youtube.com/watch?v=eU8j-6JmY78&feature=related

http://m.vecernji.hr/biznis/mjesecno-se-hrvatskoj-zatvori-oko-500-mlijec...

http://www.agroburza.hr/2011/05/hrvatskoj-dnevno-nedostaje-cak-500-000-l...

Idemo dolje, dej after jesterdaj.

Tko je glasao

Pregovaranje rješenja na koljenima

Tako pregovara sposobna hrvatska "politička elita". Koju je kao narod izabrao s 30% izlaskom na izbore - demokracija većine!
Ovakve bisere tipa mlijeka treba pokušati išćupati i na ostalim podrućjima pregovaranja da vidimo kaj nam to kleptomani snuju sa stokom sitnog zuba.

Tko je glasao

Ovakve bisere tipa mlijeka

Ovakve bisere tipa mlijeka treba pokušati išćupati i na ostalim podrućjima pregovaranja da vidimo kaj nam to kleptomani snuju sa stokom sitnog zuba.

Koliko god imao prigovora na pasivnost hrvatskog naroda ako je netko veća stoka od naroda onda su to oni koji bi nas trebali zastupati.
Naša "politička elita" su hrpa idiota koja se prodaje za šaku judinih škuda.

Hrvatski narod je pokazao da ima zube u prijelomnim trenucima kada se u pitanje dovodi njihova opstojnost.

Tko na tvrdoj stini svoju povist piše, Tom ne može nitko prošlost da izbriše.

Tko je glasao

Poljoprivreda je jedna od

Poljoprivreda je jedna od specifičnijih grana gospodarstva i imala je poseban tretman i u pravilu je najspornije poglavlje u pregovorima o pristupanju EU.
Tako je bilo i s Hrvatskom poljoprivredom u koju su uložene milijarde kuna u pokušaju povećanja proizvodnje i usklađivanja standarda - tako je trebalo biti.

Međutim, naši političari su obvezu ulaganja u poljoprivredu pretvorili u populacijske programe za kupovanje glasača i dobivanje izbora a sama proizvodnja hrane je bila sasvim sporedna stvar. Tako smo u zadnjih 10-tak godina kroz poticaje, potpore, HBOR i lokalne proračune i bankarske kredite uložili preko 50 milijardi kuna u poljoprivrednu proizvodnju a one se neznatno povećala a zadnje dvije godine ponovno imamo negativni trend u poljoprivrednoj proizvodnji.

Dodatno je problem 2011 godina koja je referentna godina za poljoprivredu i za većinu poljoprivrednih proizvoda sami sebi utvrđujemo kvote proizvodnje i visinu poticaja . Kolika bude proizvodnja ove godine i koliki budu poticaji ove godine tako ostaje do narednog planskog perioda u EU, kada će se ponovno određivati kvote proizvodnje i visina poticaja ( bolje rečeno obim poticaja).
Naši političari su baš ove godine prepolovili visinu poticaja, kada ih plaćamo iz proračuna RH , a kada budu isplaćivani iz proračuna EU biti će isplaćivani u nivou ove referentne godine.

Ministarstvo poljoprivrede je prije 6-7 godina donijelo operativne programe za povećanje stočarske proizvodnje koji su predviđali gradnju 10 000 novih farmi i rekonstrukciju oko 7000 postojećih farmi. Od toga je realizirano 750 gradnje novih farmi i rekonstrukcije oko 1000 postojećih farmi - ni 10% planiranog.
Cijene farmi su porasle sa 1 300 000 kuna na gotovo 2 500 000 pri čemu su seljacima odobravane kapitalne potpore u visini od 500 000-900 000 ovisno koliko je bilo novaca za kapitalne potpore.
U isto vrijeme je u Kalmetinom ministarstvu gotovo bezposlen bio dr. Ljudevit Herceg koji je još u Čačićevo vrijeme osmislio i realizirao jedan kvalitetan program obnove ratom porušenh kuća koji je bitno smanjio cijene gradnje i ubrzao cijeli proces.
Da je ministarstvo poljoprivrede znalo da postoji dr. Ljudevit Herceg i što on zna i što je radio nekoliko godina prije i da su njemu kao doktoru znanosti građevinske struke dali zadatak da organizira gradnju farmi u Hrvatskoj s jednako uloženih sredstava imali bismo dvostruko veći broj farmi i seljaka duplo manje financijski opterećenog.
Farme bi bile održive i nebi seljaci kao sada dobivali opomene poslovnih banaka i HBOR-a za kašnjenje u plaćanju rata kredita pod prijetnjom ovrha i ne bi se ubilo 20-tak seljaka u mom kraju zbog bankrota zadnjih godina.

Mnoštvo je drugih promašenih odluka i loših realizacija i dobrih ideja jer ne postoji koordinacija na nivou Vlade RH tj. oni nemaju pojma što se u pojedinim ministarstvima radi i koje imaju potrebe pa tako pored ureda za obnovu i dobre infrastrukture ministarstva obnove i ministarstva graditeljstva gradnju farmi pokreće, organizira i realizira ministarstvo poljoprivrede i naravno za propast i loše stanje u poljoprivredi kriva je svjetska ekonomska kriza.

I sada se iako je malo skučen prostor zbog skorog ulaska u EU može mnogu učiniti u povećanju poljoprivredne proizvodnje ali je nužno da netko za isti stol dovede Čobankovića, Bašića, Kalmetu, Popijača i objasni im što imaju u svojim ministarstvima i što se s tim ljudima i sredstvima da u kratkom vremenu napraviti.
Iluzorno je očekivati da je to mogućno jer kada nisu shvatili svih ovih gotovo 8 godina koliko obnašaju vlast teško da će biti u stanju bilo što pokrenuti i još ovih nekoliko mjeseci koliko im je ostalo do nadam se Remetinca.

Tko je glasao

Prije svega, gdje je završilo

Prije svega, gdje je završilo žito iz Đakovštine?

Nismo znali vele ovi iz Agrokora? Morali ste znati. Također morate znati što se događa s veleizdajicama u pravnim državama poput Kine ili Irana koje si ne dopuštaju da netko radi budale od naroda i države.

Mislite li, cijenjene kolegice i kolege, da bi hrvatska Vlada po hitnom postupku morala pokrenuti izradu strategije razvoja sela, prehrambene proizvodnje, kako bismo se u naprijed osigurali od posljedica eventualne krize hrane?
Ne mislite li da bi Vlada morala pokrenuti timove koji bi radili na stvaranj projekata kako bi se iz pretpristupnih fondova osigurala sredstva za selo i poljoprivredu, stočarstvo?
Tvrdim, da to može biti kotač zamašnjak, za kompletnu privredu, jer nije samo turizam taj koji Hrvatskoj može donijeti blagostanje.
U koliko se odmah nešto ne poduzme, uskoro će se stvarati redovi, ali ne pred dućanima, već pred kontejnerima

Cijenjeni kolega, vjerujem da niste tako naivni. Hrvatsku državu vode idioti, nesposobnjakovići i veleizdajnici, stoga je smiješno od takvih govana očekivati da vode strateške interese za hrvatsku državu i narod. Nemaju oni ni 10 minutnog plana, kamoli nekog višegodišnjeg plana uslijed moguće krize. Samo ozbiljne države imaju strateške planove s kojima pokušavaju amortizirati moguću krizu i planove za višegodišnji razvoj što ni jedno od navedenog nema hrvatska vlada.

Našoj vladi je jedini imperativ završetak pregovora s EU i nekritički (bezuvjetni) ulazak u EU bez suvišnog postavljanja pitanja niti plana razvoja.

Tko je glasao

Strateški važna

Dakle upravo proizvodnja hrane i sposobnost neke zemlje,regije da proizvede dovoljno
hrane za vlastite potrebe u doglednoj budućnosti postati će strateški imperativ.

U tom smjeru dnevnik je izuzetno dobar za poticanje rasprave.

U sve nabrojeno u dnevniku i komentarima treba dodati i naftu tj njezinu cijenu kao izuzetno bitnu komponentu
pri proizvodnji hrane,naime nedavno sam pronašao podatak da je u svakoj kaloriji hrane koje proizvedemo sadržano
10 kalorija nafte i njezinih derivata.

Sad ne treba biti veliki znalac da se postavi korelacija između cijena nafte na tržištu i cijena hrane.

Budućnost nije samo proizvodnja hrane na industrijskoj razini uz ogromni utrošak sve skuplje i sve manje dostupne energije iz nafte
,već sve više i pokretanje mikrofarmi .

Vidim već da ću u masliniku pored maslina morati ponovo saditi blitvu 8).

Reanimator

Tko je glasao

što se tiče maslina,

što se tiče maslina, maslinarstvo je postalo prvak preseravanja s nenormalno visokim cijenama, sa stalnim natjecanjima gdje najbolje ocjene dobivaju ulja naodvratnijeg okusa.
prodaje se ambalaža i kockaste boce, priča o tradiciji, okusima zelene trave i postocima kiselina i masnoća, , a ne ulje.
količina preseravanja u cijeni ulja iznosi i preko 50% (pogotovo u Istri).

nije isto uzgajati maslinu u kamenu na otoku ili u Vlasima na debeloj zemlji, tamo gje ima mogućnosti navodnjavanja ili tamo gdje nema, a o uzgoju svima dijele iste savjete.

ljudi koji kupuju i krumpir i salatu i blitvu i zelje i bob i svo drugo povrće u vrtove oko kuća su posadili masline radi par litara ulja. ulje je šminka i "nešto vrijedno", uopće ne kuže da bi im zdravije i isplativije bilo da imaju vlastito povrće nego par litara ulja.

ni Vlasi više neće u čobane nego sade masline, a sade ih kao da krumpire sade. sadnice su toliko gusto raspoređene da poslije par godina moraju pola maslinica ispilati i baciti, a onda za par godina još jedan dio.

Tko je glasao

Eh

Maslinik nasljedio od djeda kada ujak nije htio više masline raditi.

Ja jesam na otoku,masline jesu na škrtoj zemlji teškom mukom težaka zemlja je doslovno oteta kamenu.
Ulje radim za vlastite potrebe,a prodajem samo onaj dio koji ne mogu uskladištiti cca 20L godišnje (isto toliko podijelim 8) ).

Ljudi iz kontinenta pa i iz gradova općenito imaju neku romantičnu predodžbu o maslinarstvu ,ista obično
nestane kada nakon cjelodnevne berbe treba odnjeti urod u vrećama od 40 kg na ramenu preko gromače(suhozid)
jedno 500m do mjesta gdje možeš doći automobilom.

Što se tiče preseravanja ipak bi bilo dobro da probaš usporediti kupovno zvijezdino maslinovo ulje sa domaćim proizvodom iz "zelene berbe".

magarac nadam se da si probao cijeli proces u masliniku- rezidba,zaštita od bolesti,uništavanje korova,gnojidba,berba kada
tako spremno kritiziraš kako cijenu finalnog proizvoda( btw 85 kn/l) , tako i sam posao.

Reanimator

Tko je glasao

Ja, magarac :)

Ja ću dati svoja iskustva, budući sam cca 10 godina - ako ništa drugo, a onda teglio vreće s 40 kg maslina - jer su domaći pojeli jedinog magarca koji im je pomagao u tome :) Urod je bio prilično veći - cca 2 tone, ovisno o sezoni, cca 300 litara ulje - ponekad odlične kiseline.

Uz vpc od 50 kn to je 15.000,00 kn godišnje.što uopće nije loš prihod u odnosu na uloženi rad (to je sistem da se uopće ne trudiš prodati nego sve prodaš u komadu).

Naravno, 90% se proda po mpc od 70-90 kn/l turistima (SVE na crno!). U Istri više nigdje ne uspijevam naći ulje ispod 120 kn (očajne kvalitete), pa do 150-200 (odlične, iako više volim dalmatinsku). Pa ti pomnoži

Umjesto Zvijezdinog pokušaj s nekim grčkim i španjolskim nerafiniranim uljima i mislim da ćeš biti ugodno iznenađen - i cijenom i kvalitetom (miris, okus, boja, zamućenje, sve).

Tko je glasao

40-50 kn je ok cijena i za

40-50 kn je ok cijena i za maloprodaju, a primjetio sam da ljudi spuštajulagano cijene.
zanimljiva mi je i razlika u cijenama, što sjevernije to skuplje. na srednjodalmatinskim otocima su neki kupovali po cijeni 40-60 kn a u istri idu cijene do 120 kn i više. valjda dalmatinci manje vrijede ili njihov trud manje vrijedi kad prodaju po nižim cijenama.

što se tiče tegljenja i magaraca, ima kod nas uzrečica "ki nemo tovara, som je tovor", a za one koji misle ženiti dalmatinke ima i ona "ki imo zeta imo i tovara" :)

Tko je glasao

Razlike u cijeni

Evo sad nemojte mislit da pametujem ali neke informacije koje će vam rasvjetliti razliku u cijeni.

Dakle ako berbu obaviš kada je plod 3/4 zelen prinos po svakih 100 kg ploda jest oko 9 litara ulja.
To je ulje zeleno,gorkasto i ima izuzetno niski udio slobodnih masnih kiselina (Smk)

Ako pustiš da plod potpuno sazrije skoro dok ne otpadne prinos na svakih 100kg ploda penje se na
18-20litara ulja.To je ulje žućkasto smedje i ima visoki udio smk.

Kategorizacija za ekstradjevičanska ulja jest udio smk do 0.8 % dakle svako ulje sa udjelom smk do 0,8 recimo 0.79
može se nazvati i deklarirati ekstradjevičanskim uljem.

Ulje koje sam ove godine proizveo ima udio smk 0.07% prinos na 100kg ploda je bio 9,2l.

O ukusima se ne raspravlja netko voli ovakvo netko onakvo ali uz cjenu od 45kn/l može se prodavati samo ulje sa većim udjelom
smk ,a matematika i zarada je na kraju ista.

Reanimator

Tko je glasao

trolanje

Malo smo možda zatrolali temu, ali možda i nismo...

Reanimator, mislim da smo (si) se sada udaljio od teme.

Što sam htio reći (a što mi se svidjelo i u magarčevom upisu). Dalmacija i Istra su lijep kraj za uzgoj maslina. I počelo se lijepo nakon rata (ok, Istra nije imala toliko tih problema) - i cijena je bila - u dućanu cca 55-70 kn/l (s otpremom, pakiranjem, maržom dućana i pdv-om) - a cijena "ulja na crno" je vrlo brzo to probila - i to me iznenađivalo.

Tada se vrlo brzo pojavio taj "gastro terorizam" - umjesto da se ide na neku srednju varijantu "prestanimo uvoziti obično maslinovo ulje" - pojavila su se natjecanja u ovome i onome, ne znam, nekako je otišlo u krivomsmjeru.

Mislim da je za djevičansko ulje norma do 2% oleinske kiseline, a za extra do 1%. Dobiti 0,7% je odličan rezultat. Pošto ga prodaješ? :) I kad već drvimo po temi - koliki ti je ukupni trošak cijelog rada na maslinama?

Tko je glasao

Je trolamo

Trošak ti je uglavnom cijeli godišnji odmor i cca 500 kn godišnje ako izuzmeš
trošak za inox bačve i prošle godine tresilicu koja je poprilično skupa.

Ulje prodajem za 90 kn po litri ali cca 20 tak litara na godinu,dosta toga i podijelim kumovima,familiji
ili frendovima kad im treba za djecu .

Usput rečeno Istrijani imaju skoro pa zagarantiran otkup svojeg ulja visoke kvalitete od strane Italijana koji
unatoč stvarno previsokoj cijeni ,od 1 litre takvog ulja vjerojatno naprave 4 litre ulja niže kvalitete i još
dobro zarade 8)).

Reanimator

Tko je glasao

Malo trolanja iz Istre

Treba pogledati i pozitivne strane "pomodarstva" oko maslina i vina ovdje kod nas u Istri.
Mladi, školovani ljudi iz ruralnih krajeva ostali su na svojoj zemlji i jednu tradicionalnu proizvodnju podigli na viši nivo a to je jak dugogodišnji marketing koji je doveo ulja i malvaziju u mnoge gastro vodiče a samim tim i na europsko tržište. Natječu se proizvođači tko će imati bolju etiketu, manju bočicu (ulje od 2,5 dl 100 kn !!), ljepši prospekt....
Ulažu mnogo vlastitih sredstava uz minimalne poticaje (nešto za sadnice).
Dakle - tržište će regulirati cijene koje su po mom mišljenju previsoke u odnosu na kvalitet.

Mislim kako bi pozitivna iskustva trebali kopirati Slavonci, Dalmatinci, Ličani u prvom redu brendiranjem prepoznatljivih proizvoda. To je zahtjevan i dugoročan posao , ali plodovi se beru dugo godina.

Tko je glasao

nisam mislio na tebe ili na

nisam mislio na tebe ili na sve ljude koji obrađuju masline već na ove "romantičare". je i ja sam bodul ali mi imamo dovoljno ulja samo za sebe pa ništa ne ide na prodaju. ipak cijene su prevelike i glupiranje oko maslina je preveliko.

tu svoju ulogu igraju i ovi naši gastrofašisti koji su devedesetih prokazvali vještice (iz Rija), i prebrojavali krvna zrnca, a sada prebrojavaju količine masnoća i kiseline u ulju i vinima.
sve treba biti čisto i rasa i misli i ulje, pravi fašisti.

cijena ulja mora biti prije svega prihvatljiva ljudima koji žive u našoj zemlji, ako je maslinvo ulje zdravo onda ta zdrava hrana mora biti dostupna i građanima naše zemlje, a ne samo eliti.

mi imamo totalno raslojavanje, kako u pogledu plaća i prava tako i drugdje. raslojavanje u pristupu visokom obrazovanju, zdravstvenim uslugama, mogućnosti kupnje nekretnina, pa tako je i kod hrane. dok sve više ljudi brine hoće li uopće imati za prehraniti se i kupuju najjeftinije, elite kenjkaju o karamelama i vanilijama u vinu i strašno ih uzruja ako vino nije pravljeno od grožđa s južnih padina nekog brda, te ako ima prevelike postotke kiselina i masnoća u maslinovom ulju.

ja volim kad masline odstoje u moru koje izvuče gorčinu, i kad masline sazriju i ne obrađuju se u ovim modrernim uljarama.
ulje je hrana a ne moda i statusni simbol i nisu mi draga glupiranja koja vidim oko sebe i da sve i svatko može govoriti što i kavo ulje bi se meni moralo sviđati.

Tko je glasao

maslinovo preseravanje

Izrazito se slažem sa uočenim postotkom preseravanja u cijeni ulja, s time što mislim da je u Istri i Kvarneru taj postotak i veći od 50%.

Vrlo dobro pamtim maslinarstvo i cijene maslina i maslinovog ulja u par ratnih godina u Dalmaciji - kada je cijena bila realna (litra dobrog domaćeg maslinovog ulja se prodavala između 35-40 kn i dobro se zarađivalo na tome).

Ideja da se daje poticaj po sadnici - što radi naše Ministarstvo poljoprivrede smatram fantastičnom, pogotovo otkako sam vidio prijatelja koji malo izvan Zagreba ima kuću i koji je na nevelikoj okućnici posadio 500 sadnica viljamovke - uredno zvao nadležne i dobio poticaj za to. Poslije ih je 80% pustio da se sasuše - opet zvao nadležne da utvrde štetu... Sada ima 100 zdravih stabala, a misli ih još pola posjeći.

Ali je dobio poticaj na 500 sadnica :D

Tko je glasao

poticaji,....poticaji, .država, poticaji,

...na poticajnu temu ovog dnevnika je valjda normalna prva asocijacija
državni poticaj. Podsvjest,kažu, obitava na vrhu jezika.

Tko je glasao

čuvari korporativnih profita

2007.g. obim trgovine sintetičkim CDO-ima globalno bio je 62 trilijuna (US izraz) US$
a već sljedeće godine 38 trilijuna da bi svake sljedeće godine taj objem još ubrzanije
padao. Kako se procjenjuje da je godinama trgovanje financijskim derivatima uključenima
donosila godišnje cca 500 $ po glavi kreditiranog kućevlasnika u cijelom razvijenom svijetu,
a vrelo presušilo, lako je zamisliti kravataše s Wall streeta i pripadajuće investicijske banke
kako na brzinu iznalaze priručno rješenje, burze su im pri ruci, da održe maksimalne
profite.
Klade se na poskupljenja žita, sirovina, svega što mi koji više ne dižemo hipotekarne
kredite trebamo u svakodnevnom životu i, vidi čuda, njihove oklade ponovo imaju
samoispunjujući efekt. I vjerujem da nas to košta isto 500$ po glavi, samo ovaj put
svako domaćinstvo i razvijenog i nerazvijenog svijeta.
...vjerujem da i ovo ima djelom utjecaj na podatke iznesene u Molotovljevljevom
dnevniku, da je jedna od mnogo varijabli koje treba uzeti pri promišljanju o datoj
temi i u globalnoj i lokalnoj verziji, pri pokušaju anticipacije budućih kretanja.

Tko je glasao

Sigurno da ima. Bojim se samo

Sigurno da ima. Bojim se samo da, osim regulacije banaka, tu bilo što može pomoći. Ovdje je odličan članak na tu temu:

http://www.foreignpolicy.com/articles/2011/04/27/how_goldman_sachs_creat...

nemesis

Tko je glasao

ne bacati koplje u trnje

Sigurno da ima. Bojim se samo da, osim regulacije banaka, tu bilo što može pomoć

nu, do regulacije će doći prije ili kasnije, kada pametnjakovići 'zmisle novi 'produkt'
poput derivativa popustit će pritisak na sirovine, investicijske banke i fondovi će
velikodušno prepustiti politici na upravljanje banke sa šalterima i s portfolijima
prepunim starih 'produkata', na veselje biračima i 'njihovim' izabranicima koji će
neko vrijeme nositi titule pobjednika nad zlim bankarima.
No nije poanta što će biti, zna se da će uvijek stvarnu pobjedu odnositi sila
velikog kapitala, bit je znati što se stvarno zbiva e da bi se i snaga tih pohlepnih
iskoristila za opće dobro.
Dakle, ako je trenutak koji može osigurati poljoprivrednicima i farmerima zaradu
i zdravu bazu onda ga treba iskoristiti. Neće potrajati vječno.
Samo, danajski poticaji sigurno nisu zdrav novac kao niti precjenjeni krediti,
istog su porjekla i s istim namjerama se nude a i odobravaju ih iste persone.

Tko je glasao

idi sadi nešto, a ne vlada bi

idi sadi nešto, a ne vlada bi trebala. Onda probaj to prodati, pa ćeš možda uvidjeti probleme "hrvatske poljoprivrede".

Osim toga, razvijena hrvatska poljoprivreda, ako se mislimo voditi "svjetskim cijenama hrane", nije istoznačnica za "razvijeno selo" (što god to bilo) niti za sit narod.

Nikad naša poljoprivreda nije bila u problemima nit je hrana bila problem dok se ovakvi pametnjakovići nisu počeli domišljati programima razvoja

Ostatak dnevnika je jednostavno preglup za bilo kakav komentar.

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Intencija dnevnika

cijenjeni kolega, nije bila da se napravi doktorska dizertacija, već da se pokrene rasprava .
Koliko god to Vama bilo glupo.
Vi vjerojatno nešto sadite, pa govorite iz osobnog iskustva, što je u redu.
Nu, dat ću Vam primjer iz prakse, ako mi je dopušteno.
Slažem se s Vama da nekih kultura imamo previše, recimo krumpira.
Pa zašto onda, cijenjeni kolega, uvozimo pire krumpir u limenkama, koji se troši u velikim hotelskim kuhinjama, pa čak i u državnim objektima i vojsci?
Mislite li da sam u krivu, kad kažem, da bi mali pogon, recimo u Međimurju mogao pakirati pire krumpir i zadovoljavati hrvatske potrebe, kad bi se naravno takva proizvodnja poduprla od države?
Svjetske cijene u dnevniku su kako vi naglasile ono što će se i nama dogoditi u skoroj budućnosti iako smo premali da bi nam se dogodilo odmah.
Trend povečanja cijena je takav, da nas nikako neće zaobiči.
Pozdrav,
Molotov

Tko je glasao

da ne govorimo o

da ne govorimo o preseravanjima gdje se kao spas za osiromašeno selo predlažu uzgoj jama, ili čvarci ili nojevi.
uvjek neke genijalne ideje.
godinama žito nestaje iz silosa, ali onda idu rasprave o tome koliko bi seljaka trebalo živjeti na selu kada imamo problema s proizvodnjom žitarica i sl.

tu veliku štetu rade i plodovi zemlje sa svojim preseravanjima, sjećate li se svih genijalnih prijedloga: činčile, nojevi, lješnjaci, velike farme, ulaganje u mehanizaciju, jam, čvarci, jabuke....
ali poslije par godina čujemo da sve propadne. najprije je godinama bila propaganda i sufinaciralo se izgradnju većih farma muznih krava i ulaganje u mehanizaciju, a sad se s seljacima koji su ih poslušali rugaju i govore da su sami krivi za probleme.
uvijek neko s genijalnim idejama dolazi i radi neke svoje pokuse.
jedno je proizvodnja a drugo otkup, poštena cijena, poštivanje dogovora i drugo.

probleme s hranom imamo i zbog visokosubvencioniranje proizvodnje u bogatim zamljama koje istovremeno siromašnijim zemljama popuju kako subvencije ne valjaju i pričaju bajke o slobodnom tržištu. tu su i špekulacije na burzama što stvara nesigurnost, kako nešto raditi kad ne znaš hoćeš li od rada moći živjeti ili uopće vratiti uloženo.

Tko je glasao
Tko je glasao

Mislite li, cijenjene kolegice i kolege,

šalje poziv @molotov - da bi hrvatska Vlada po hitnom postupku morala pokrenuti izradu strategije razvoja sela, prehrambene proizvodnje...

adresa - cijenjene kolegice i kolege - a što - jamči?
komentare samo jamči, bez obzira 10 ili 100

od pollitika.com komentara,

a komu se dogodilo buđenje?
a gdje se pojavila AKCIJA?

u državi naredboDavaca diktatora, zar komentari mogu?
... po hitnom postupku pokrenuti izradu strategije razvoja sela, prehrambene proizvodnje...

u državi u kojoj BIRAČI biraju naredboDavce diktatore za izradu strategije razvoja sela, prehrambene proizvodnje...

a zašto?
BIRAČI nisu adresa?

... da bi hrvatska Vlada po hitnom postupku pokrenula izradu strategije razvoja sela, prehrambene proizvodnje...

odgovor je poučan, nitko još NE mari za

BIRAČKO zaDrugarstvo
... za biračko e-referendumsko naređenje/izvršenje
... umjesto
... naredboDavca diktatora diktature naređenje/izvršenje,

adfilantrop

Tko je glasao

Osnovna teza je točna,

ali je pogrešna slijedeća tvrdnja:

područja zasađena pšenicom, kukuruzom i krumpirom nedostatna.
Zapravo, pšenice i kukuruza imamo previše, što stvara probleme. Seljaci smatraju, da smo im dužni plaćati dvostruko veću cijenu od svjetske ne samo za ono što nam treba, nego i za viškove, koji nam ne trebaju. Uzgajaju ono što su navikli i što je najjednostavnije, dok svih drugih poljoprivrednih proizvoda nedostaje.

Tko je glasao

da li je točno da ljudi

da li je točno da ljudi dobijaju potsticaje po kulturi?
(znači u siječnju ako je dobra vremenska prognioza zasije nešto i ima kulturu - za tu kulturu dobija potsticaj, to što će nailazeća smrzavica odnijeti urod nije nikog briga)

Tko je glasao

poticaji se dobivaju po

poticaji se dobivaju po kulturi i zasijanim hektarima određene kulture.

U siječnju se ništa ne sije.

Tko je glasao

nije problem samo u tome što

nije problem samo u tome što se ne zna da se u siječnju ništa ne sije, već je stvar i u tome kako ljudi doživljavaju subvencije.
to ne bi trebao biti samo poklon seljacima, od poticaja najviše koristi imaju drugi u lancu, otkupljivači, trgovci, prerađivači poljoprivrednih proizvoda...

ako imamo jeftinu hranu, znači da ljudi mogu živjeti i s manjim plaćama, a to bi trebalo pomoći u konkurentnosti proizvodnje. znači subvenciranje proizvodnje pšenice bi trebalo omogućiti da imamo jeftini kruh, a zašto ga nemamo. do jedne razine nema tržišta, a onda kad se otkupi žito eto ti tržišta i kruh ude na 7 kn.
ako se subvencionira proizvodnja da bi imali jeftiniju hranu, što se onda ima izvoziti ta pšenica vani, zar da subvencioniramo profite švercera i jeftini kruh strancima.

subvencioniranje treba osigurati i stabilnost cijena i opskrbe, a kod nas svako malo interventni uvozi i viškovi i manjkovi i slično.

Tko je glasao

s jedne strane se

s jedne strane se subvencionira, a s druge oporezuje taj isti proizvod... rezultat?->birokracija, fondovi, projekti, troškovi.. -->kontrola i neisplativost. proizvodnja-->dole, kvaliteta-->dole.

potpuno je nemoguće isplativo proizvesti par tona ičega izvorno hrvatskog, organskog štagod i odnesti prodati na tržnicu 10 puta godišnje (Bože sačuvaj i u vidu gotovog proizvoda.. sirupa, rakije, džema isl.) i nadopuniti kućni proračun jer će te jebati iz porezne, poljoprivrednog inspektorata, HGK, HPK, na tržnici sanitarci,a ne do Bog da prodaješ direktno od sebe kod kuće poznatima. Vjerojatno bi se trebao prijaviti kao trgovac, dućandžija, imati hladnjače, bar codove i ne znam šta sve ne. trebao bi se licencirati, brendirati i ostalo-preseravati, a naši prehrambeni stratezi iz ministarstva bi sve to lijepo "kontrolirali" pomoću sateliteta, google worlda i digitalnog računovodstva. Ako ne ,dio si sive ekonomije, korupcije, "ilegalnog tržišta" itd. To je ta "strategija razvoja" pod nježnim okriljem birokracije

x10 ako ima ikakve veze s mesom.

I upravo zbog te "strategije razvoja" cijene hrane ide gore, troškovi za proizvodnju idu gore, i ljudima se ne da zajebavati. i uza sve to, ne znaju kakvi ih "razvoji" čekaju sutra.

Zbog toga je selo "nerazvijeno" i kvadrati u gradu skupi. Zbog toga se hrana upitne kvalitete kupuje u masovnim trgovčkim lancima od tko zna kuda i od koga, glavo da ispunjava neke birokratske norme. S druge strane, ako želiš uvesti sve navodno "certificirano" i "po regulativi" nema problema. Kad se otkrije da je natopljeno pesticidima, herbicidima ili je jednostavno pokvareno, eto nove prilike još malo stisnuti domaće proizvođače i male trgovce.

Za uvoz nema problema. štoviše, i tu se daju srediti poticaji. i sređuju se redovito

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

p.s. subvencije su subvencije

p.s. subvencije su subvencije velikim trgovcima koji na taj način mogu proizvod kupovati jeftinije (jer je seljak dobio poticaj) i prodavati po "tržišnoj" cijeni.

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Današnji oblik subvencija očito jest problem

Kakav bi drugi mehanizam mogla razviti neka trezvena vlada, koja prihvaća ulogu države u dugoročnom planiranju i usmjeravanju, da bi potakla pozitivne učinke kakve želimo?

Tko je glasao

once "cog in the machine",

once "cog in the machine", always "cog in the machine" :), ko što napiše indian, podsvijest je na vrhu jezika..

1. ukidanje poticaja, ukidanje poreza na domaću hranu i prehrambene proizvode
2. pdv na uvoz, pdv na izvoz.
3. rezanje birokracije, regulacije, nameta na gospodarska vozila itd.
ukidanje dozvola za građenje plastenika, kokošinjaca isl.
ukidanje "standarda" proizvodnje tipa boje pločica u prostoriji za pravljenje npr. sira. ili obaveznih kemijskih wc-a na oranici.

jedini kriterij trebao bi biti da se ne radi nešto štetno po druge, npr. sagradi svinjac sa 1000 svinja na pola jutra i govna puštaju u susjedov bunar.

što se tiče "sigurnosti" hrane jedini kriterij trebao bi biti zdravstvena ispravnost proizvoda, i tu ne govorim o "previše masti" isl. u mlijeku, izošenje broja kalorija po jabuci ili neki drugi oblik normativizacije, nego jednostavno da nije pokvareno ili natopljeno kojekakvim otrovima. Da nije kriterij za ispravnost je li krava cijepljena 55 puta i na 5 antibiotika nego je li zdrava i je li mlijeko zdravstveno ispravno. da nije kriterij za krastavac da je ravan i savršeno plastičnog izgleda, ili da lubenice moraju biti kockaste. Da nije kriterij ispravnosti da je mlijeko pasterizirano, homogenizirano ili još k tome ozračeno nego.. je li zdravstveno ispravno.. itd. ovaj dio ide reguliran za one koji proizvode se nude na "otvorenom tržištu".

4. pružanje logističke potpore onima koji ju žele u vidu savjetodavnih službi, veterinarskih stanica, analitičkih laboratorija isl. infrastruktura većim dijelom postoji, no koristi se prvenstveno za ugnjetavnje i provođenje nekih vlastitih ideja, guranje farmaceutskih proizvoda i agro-"preparata" (kemije). ovo uopće ne mora biti besplatno

5. ukloniti zapreke pri plasmanu proizvoda na tržnicama i u vlastitim prodajnim prostorima.

rezltat-> 1. small scale vertikalna integracija proizvodnje, prerade i prodaje, maksimalna lokalizacija proizvodnje, mogućnost samozapošljavanja i zapošljavanja u poljoprivredi.

2. otvaranje bezbroj mogućnosti alternativnih modela npr. direktni ugovori sa seljakom u vidu "pretplatnih paketa", uzgajanje po narudždbi isl. Zatvoreni krugovi opskrbe npr. nas 30 se skupi, kupi 2 hektara zemlje i unjamimo dvojicu da za nas uzgajaju sve i sva tijekom čitave godine, ili kupe meso i prave kulen, ili mlijeko i prave sir i vrhnje. kontrola direktna od strane vlasnika- potrošača.->lokalizacija i mnogi drugi slični ili manje slični modeli.

Ovi prijedlozi se naravno baziraju na par pretpostavki, kao i svaki drugi model. Trenutni model jest- ljudi su glupi, ne znaju i država se mora pobrinuti za sve, ne zanima me kako hrana dolazi na moj stol, ali želim da magično bude tamo i k tome "vrhunske" (propisane) kvalitete. Model je po prirodi restriktivan i teži centralizaciji, monopolu, agrokorima isl. s visokim profitima. Teži centralizaciji i koncentraciji stanovništva pozitivno-popratnom spregom što dovodi do mnogih drugih centralno-logističkih problema.

"Moj" model. Pretpostavke: Hranu ti nitko ne "garantira". Ljudi žele jesti dobro i kvalitetno i sposobni su sami sebi organizirati stvari bolje nego država po višestruko nižoj cijeni ako su im za to pruženi uvjeti, u prvom redu kroz uklanjanje birokratskih zapreka i fiskalnih nameta. tendencija- small scale proizvodnja-prerada i plasman, radno intenzivnija s manje herbicida, pesticida i umjetnih gnojiva.

Moralno pitanje- želimo li naciju nesposobnih gotovana ili "can do" stanovništva s osobnom inicijativom. Što želimo ohrabrivati? Je li pravo i ispravno da se zakoni kroje prema onim prvima, uz restrikciju ovih drugih?

Praktično pitanje- ako se ove druge bude obeshrabrivalo i ograičavalo, gdje će to završiti?

odgovor na to pitanje je već dan.

s jedne strane http://www.vjesnik.hr/DataServices/Image.ashx?ID=bad3eb37-8ee7-4825-be53...

i sa druge strane: http://www.jatrgovac.com/usdocs/agrokor-zgrada-nebo-midi-268x300.jpg

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

sviđa...

Volim konkretne komentare... samo mali ispravak, pod 2, pdv na svu izvezenu robu (pa tako i poljoprivredne proizvode) je 0% što se tiče RH.

Pod 3 - koliko se sjećam - naši mljekari imaju najviše problema kod otkupa mlijeka ne s masnoćama ili antibioticama nego s "postotkom mikroorganizama po litri" - tj. prevedeno na laički "jel kravi oprao vime i jel dirao mlijeko s rukama direkt iz gnoja".

Tko je glasao

Ima mnostvo zabluda,

Ima mnostvo zabluda, predrasuda i krajnje opasnih teza koje se provlace kao ispravne, a koje nitko ne komentira jer nije oportuno i isplativo.
Primjerice gomila je zabluda o "dobroj i kvalitetnoj hrani", eko uzgoju, herbicidima i pesticidima.

Puno je veca sansa da ce neka baba u svom vrtu pretjerati sa kolicinom herbicida/pesticida ili bilo kojeg drugog zastitnog sredstva nego neki tehnolog u Agrokoru. Spomenute tvari obicno se i racunaju po hektaru, a ne gredici. Baba stavi jedan cep sredstva, a s kojim Agrokor mozda moze pospircati pola hektara. Kupujmo domace?

Drugi primjer. Krave i mljekarstvo.
Mali mljekar ne moze se odrzati proizvodnjom, kvalitetom ,... i prede u eko uzgajivace kako bi sa istim pogonom pokusao opstati. Kvaliteta zagarantirana (a upravo zbog nedostatka kvalitete i kolicine nije uspio u normalnom uzgoju)?

Tko je glasao

Jedine zablude, predrasude i

Jedine zablude, predrasude i opasne teze one su vidljive iz tvojeg posta o "babama trovačicama" koje svoje "trovanje svekolikog stanovništva" prvenstveno duguju stručnim tehnolozima koji su im prodali svoju pamet i proizvode. Napisao sam opsežan odgovor, ali mi se izbrisala kartica teksta, pa ću to nadokonaditi sljedećom prilikom

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Vlada i država...

Razvojnu strategiju sela, proizvodnje hrane i još mnogočega bi trebala imati Vlada, a još više sama država - pod čime najviše mislim na resorna ministarstva - budući su vlade nešto što se može promijeniti i više puta tijekom jednog izbornog mandata - dok bi "država" trebala predstavljati nešto trajnije. Naravno - ne mislim tu na državotvornost - nego na ono što i jest posao države - promišljanje i planiranje.

Nažalost - ja u posljednjih 20-ak godina slabo osjećam ikakvo planiranje u svojoj državi.

Da budem iskren - pamtim jedino dva razdoblja tj. teme koje sam osjećao "isplanirane" (naravno, to može biti subjektivan dojam). Uopće sada ne ulazim je li to bio dobar ili loš plan, ali sam ga barem osjećao.

Prvo je - oslobađanje tj. taktika oslobađanja okupiranih teritorija.

Drugo je - projekt poticane stanogradnje i donekle cestogradnje tijekom koalicijskog mandata.

Ostalo mi se sve čini - totalno potucanje od jednog "gašenja požara" do drugoga... kao bezglave muhe. Sramotno.

Tko je glasao

Prateći politiku hrane i

Prateći politiku hrane i pokrete za prehrambenu suverenost (food sovereignty) uočila sam jačanje trenda lokalizacije proizvodnje i potrošnje hrane. Čini se da UN polako prihvaća ovaj zaokret i da se u skladu s tim kreiraju preporuke državama. Iz toga slijedi da će i strateško planiranje biti oblikovano drugačije nego sada, kad vlade prilagođavaju politiku hrane interesima korporacija. Umjesto toga, državna strategija bi trebala biti dobro ukomponirane i s okolinom (regionalno, kontinentalno, globalno) usklađene lokalne strategije. Hrana kao ljudsko pravo, prirodni resursi kao zajednička dobra dva su sidra nove politike hrane u uvjetima ekološke i financijske krize. Politički gledano, ovakav razvoj otvara vrata i afirmaciji demokratskog odlučivanja na lokalnoj razini tj. decentralizaciji, sudjelovanju i deliberaciji. Važno je naglasiti da su propali modeli planske i tržišne proizvodnje hrane, a da se novi model rađa paralelno s novim načinom proizvodnje općenito (ekonomija dijeljenja, istorazinska proizvodnja .... itd.).

nemesis

Tko je glasao

Primjer UN-ovog trenda

Primjer UN-ovog trenda lokalizacije su međunarodni agrobiznis, na našim prostorima agrokor. Riječ je o "regionalnoj" lokalizaciji, tojest distribuciji proizvodnje i proizvoda unutar svjetskog ili regionalnog sustava. Primjerice banane na Tajlandu, riža u Kini, pšenica u Mađarskoj, vino u Francuskoj isl. . Sve kroz FAO i onda redistribucija zemljama članicama. Ključna riječ-međuzavisnost, tojest nitko ne može uzgajati sve što njemu treba za vlastite potrebe niti ima pravo "zadržati nešto za sebe" jer svi imaju "pravo na hranu".
"Food sovereignty" nije nacionalni suverenitet nad hranom niti osobni suverenitet nad hranom, nego UN-ov suverenitet na svom hranom. u tom kontekstu dolazi i pravo na hranu- sljedeći post.

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Sta je to ekonomija

Sta je to ekonomija dijeljenja u kontekstu politike hrane?

Tko je glasao

U kontekstu razumijevanja

U kontekstu razumijevanja hrane kao ljudskog prava, a ne robe, ekonomija dijeljenja bi primarno dovela do iskorjenjivanja gladi. Razmjena poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda ne bi se vodila u cilju stvaranja profita, nego zarade za vođenje dobrog života. Proizvodnja bi bila u rukama lokalnih zajednica, a zemlja bi, bez obzira na vlasništvo, bila dostupna svakom tko ju želi obrađivati. Ekonomija dijeljena oslobodila bi nas mita o potrebi okrupnjavanja obradivih površina, viškova i manjkova hrane, monopola i okolišnih rizika.

Više o tome na wikipediji:

http://en.wikipedia.org/wiki/Food_sovereignty

Napomena: postoje različiti modeli drugačije ekonomske paradigme i ni jedan od njih ne pretendira da postane dominantan pa se i termin "ekonomija dijeljenja" treba shvatiti kao radni pojam

nemesis

Tko je glasao

"Filozofija" "bratskog

"Filozofija" "bratskog dijeljenja" nikako nije nova, jer da bi se nešto dijelilo, prvo se to isto treba nekome i oduzeti, ako svojevoljno ne dijeliš svoje. Tako da je dijeljenje de facto i de iure savršen izgovor za uzimanje. Kad bih ja predložio da ti i ja podijelimo tvoju plaću, ili da besplatno živim u tvom stanu (pravo na stanovanje) to ti vjerojatno ne bi bilo odveć drago, a možda bi se moglo i nazvati mojom eksploatacijom tebe. No to nas ne sprečava da dijelimo "wholesale", jer zvuči dobro, a praktična implementacija je drugi par cipela, tojest "radni pojam", tojest u svrhu očuvanja "filozofije dijeljenja" nije baš praktično stvar tjerati do logičnog zaključka.

Hrana jest roba kao i svaka druga, zahtijeva resurse i rad. Tako da je nečije "pravo na hranu" istovremeno nečija obveza da mu tu hranu i omogući, tojest da pruži rad i resurse. Treća strana (vlast) koja hranu "dijeli" jer očito nismo svi sposobni sve dijeliti preko kugle zemaljske dakle silom zakona oduzima i daje. Kako nije specificirano na kakvu se to hranu odnosi "pravo na hranu", bifteke, GMO soju ili nešto treće i koji je to modus dijeljenja ,taj "djelitelj" će 1. uzimati "po potrebi" i 2. dijeliti "po potrebi" s time da djelitelj/uzimač specificira koje su čije potrebe u danom trenutku,a morti i za doglednu budućnost. U praksi to znači potpunu kontrolu nad proizvodnjom i distribucijom hrane, jer ne može se kontrolirati i distribuirati "polovično". Em bi bilo nejednako, em nam govore kako hrane jednostavno nema i ne može biti dovoljno, pogotovo ne bifteka- zbog čega sve moramo "dijeliti". Dakle, svi mi koji imamo pravo na hranu jest ćemo onoliko i ono što nam bude dano, a ne što bi možda htjeli, željeli ili koliko bi bili u stanju za sebe proizvesti.

Dakle, jednom kad svi ostvarimo pravo na hranu odricanjem vlasništva nad hranom i resursima za proizvodnju iste jer to ne može biti "roba", svi ćemo imati pravo na hranu, koju će proizvoditi neka viša, nematerijalna i altruistična bića na neke mistične načine, zasad poznate pod nazivom "radni pojam"? netko i tu treba raditi, a netko kontrolirati resurse (što je inače jedna od definicija vlasništva). Pa ćemo brzo ući u sferu uvjeta i obaveza prema "društvu" koje nas tako velikodušno snabdijeva hranom. Tako je to recimo sa zdravstvenim osiguranjem. Dobiješ ono što ti je propisano i pod određenim uvjetima, inače to svoje "pravo" gubiš.. Da ne idemo sad u čitavu priču oko vakcinacija i "preventivne" medicine.

I za kraj da citiram uvaženog LORDA Bertranda Russella, fabijanskog socijalista, i pridruženog člana RIIA, organizacije koja stoji iza osnivanja Lige nacija: "When the (world) state controls the production and distribution of food, its power is ABSOLUTE"

"Pravo na hranu" u praksi:
http://www.realtruth.org/images/pakistan_food_line-ashz-100812.jpg
u ovom slučaju na braniku svjetske demokracije od zlih terorista, a teroristi su oni, kako je često ponavljano iz mnogih usta, oni koji su protiv globalizacije, ili pod drugim nazivom- svjetskog bratstva i jedinstva, ili (najnovije) održivog razvoja

http://www.youtube.com/watch?v=1ygPK1D1BJ4

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

zar je istina toliko

zar je istina toliko neizdrživa? hoćeš reference, ti kao "akademska građanka". Nažalost, tvoji kolege sa ffzg-a su selektivno zaboravili prevesti mnogo bitnog materijala, pa bi trebalo znati engleski.

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

zar je istina toliko

zar je istina toliko neizdrživa?

Koja istina? Tvoja? Na nju si sam sebe osudio pa ju i izdržavaj.

Um caruje, snaga klade valja

nemesis

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci