Tagovi

Kriva je inteligencija

Kenneth Arrow: “All well-functioning markets are alike, but every externality is inefficient in its own way!”
I Elita
Vidim da ima puno žaljenja zbog Zvonina odlaska sa ovog foruma. Ako je otišao zbog mojih primjedaba na njegovo pisanje to je u najmanju ruku čudno. Drugim se riječima ne mogu domisliti. On je nesumnjivo teško zamjenjiv količinom i borbenošću svojih upisa. Pa i širinom tema. To je zabavno i njegovim je odlaskom svakako ta dimenzija zabavnosti pollitike oslabljena. On je i aktivan, stalno ruje po internetu pa se kod njega moglo naći citata na koje čovjek sam ne bi naletio.
Vidim da je njegov post bio povod da se u komentarima upotrijebe i teške riječi, skoro kao kad raspravljaju Crkva i partizani. Meni se čini da je to znak niske kvalitete rasprave i česte zamjene teza. Tako je i Zvone, a i još su neki komentatori ispod njegovog posta, mene svrstali u ljevičare jer sam doveo u pitanje efikasnost alociranja zdravstvenih resursa putem dereguliranog tržišta.
To je znak potpune neupućenosti, to je rješavanje problema putem blaćenja i etiketiranja i tako se to u Hrvatskoj radi desetljećima. Meni se čini da je glavni problem u Hrvatskoj hrvatska intelektualna elita koja zapravo proizvodi te etikete boreći se za poziciju u političkoj piramidi. Dakle, nisu problem političari, nije problem narod, problem je intelektualna elita – ljudi sa sveučilišta i instituta, novinari. Zahvaljujući karakteru te intelektualne elite Hrvatska je imala i ima civilno društvo najslabije kvalitete medju svim srednjoeuropskim državama (Kasapović).

II Alternativa i inteligencija
Slabije je poznato, iako se o tome dosta pisalo, ali kad je u Britaniji osamdesetih započelo demontiranje socijaldemokracije, alternativne su ideje aktivno korigirale nefunkcionalnu reprezentativnu demokraciju i odigrale važniju ulogu u formiranju nove Britanije nego radikalni konzervativci. Ne želim ulaziti u detalje, ali kako se ovdje vode bitke izmedju socijaldemokracije i neo-liberalizma, spomenut ću samo zgodnu pojedinost da se Friedman samo jednom susreo s Thatchericom i to na sat vremena i to na svoj zahtjev i bio je nezadovoljan jer ga zapravo nije htjela slušati (knjiga - Thinking the Unthinkable).
Konsolidacija proračuna privatizacijom i nafta u Sjevernom moru bili su značajniji za britansku ekonomiju nego restriktivna monetarna politika koje uostalom nije bilo (drugo je Reaganomica). Inflacija je u Britaniji obuzdana zahvaljujući smanjenoj kupovnoj moći zbog nezaposlenosti. Umjesto poraženih i zastarjelih sindikata britansku je javnu scenu formirala alternativa, koja se u nekim slučajevima zauzimala za privatizaciju. Ekološke su grupe bile za privatizaciju nekih energetskih kapaciteta uz primjerenu regulativu.
Naravno, reprezentativna demokracija nije i ne može biti potpuno demontirana, jer stranačke organizacije, kako u svojoj knjizi spominje i hrvatski politilog Čular imaju stalnost i odgovornost, dok alternativni pokreti zapravo ne polažu račune za rezultate svojih aktivnosti, nemaju direktnu političku legitimaciju. Njihova je glavna legitimacija uvjerljivost i kvaliteta ideja, a tome ne pomaže ideologizirani entuzijazam.
Zato pokretači svih kvalitetnih civilnih udruga u naprednim društvima potječu sa sveučilišta i iz istraživačkih centara. Na žalost, hrvatska inteligencija, koja je i sama u javnosti najprisutnija primitivnim i jeftinim skandalima, kvalitetne ideje više destruira nego što ih razvija.
Vjerojatno su problemi s kojima se akademici susreću prije svega egzistencijalni, vjerojatno je nezgoda i u tome što se društvo radikalno raslojava. Intelektualci gledaju kako se priključiti sloju koji se penje (ili paze da su barem medju onima koji ne klize) i pri tome ulaze u niz različitih ovisničkih aranžmana. Svejedno, oni svoju struku nisu izabrali da se obogate. Pa ako ne rade ono zbog čega su je izabrali, ako se ne usavršavaju onda gube svrhu. A ako drže do svojeg intelektualnog digniteta onda ne mogu zaobilaziti osnovni smisao - da bistre magle.
Čini mi se, medjutim, da oni za to naprosto nisu sposobni. Naši intelektualci nisu ništa pametniji od naše široke javnosti. I oni sebe prilično površno i čak primitivno dijele na lijeve i desne, i time su zadovoljni, dakle onime što su ponijeli iz roditeljskog doma, što bi se reklo. Ni koraka dalje. Pa ispda da djeca ustaša ostaju ustaše, djeca partizana partizani. To je tragedija. I čekaju da njihovi opet dodju na vlast.
III Economist
Ne znam je li Zvone po porijeklu ljevičar ili desničar i zapravo me i ne zanima. Ono na što sam ja reagirao, a u čemu je sam Zvone tipičan, potpuno sličan većini hrvatske inteligencije, to je prikazivanje tržišta i demokracije na potpuno prizeman način, koji – rekao bih – kompromitira najviše kvalitete i tržišta i demokracije. Ne čudi me da je pri tome Economist ključni izvor, Biblija. Kao što je Europska banka za obnovu i razvitak osnovana radi asistencije posrnulim gospodarstvima Istočne Europe uz primjeren utjecaj i cijenu te asistencije, tako i Economist širi adekvatnu koncepciju tržišta.
Da ne bi bilo nesporazuma, ovdje nije riječ o dovodjenju u pitanje legitimnosti interesa EBRD-a i Economista. Oni rade po svojoj savjesti i u svoje ime. Economist su novine, koje – kako je lijepo napisao neki čitatelj ispod Zvoninog bloga na blog.hr na ozbiljnim sveučilištima služe kao primjer površnosti. I ja sam (na sreću) na jednom takvom sveučilištu i sam sam prisustvovao seminarima koji su počinjali – Economist piše… pa onda izrugivanje na račun novina. Navest ću i autora – Thomas Pogge sa Yalea. I cijeli seminar postdoktoranata se dobroćudno smijuljio.
Osobno, mislim da to nije fer. Riječ je naime o tome da Economist staru koncepciju walrasijanskog tržišta vrlo efektno pojednostavljuje – sve je ponuda i potražnja, sve je kompeticija. Ako se tržište pusti, ono funkcionira. Za firstgradere Economist je dobro uvodno štivo, ali i tu više za studente managementa i buduće analitičare a ambiciozniji, budući istraživači svladaju ga prije prvog semestra.
Nasuprot tome, početkom devedesetih jedan mi je visokorangirani hrvatski znanstvenik rekao kako mi imamo značajnu prednost pred Češkom jer kod nas više ljudi čita Economist. Isapalo je da tome nije tako, a koliko je ljudi čitalo Economist govori činjenica da se prodavao u Esplanadi i da je stizao u neke knjižnice – Algoritma još nije bilo. Vjerujem da se kod nas i danas redovitim čitanjem Economista može stići blizu doktorata.
Naravno, nije tu ništa kriv Economist. To su novine, one pojednostavljuju, a da bi mogle adekvatno pojednostavljivati moraju se koristiti paradigmom koja je općeprihvaćena, koja je common sense. To je upravo spomenuta walrasijanska paradigma. U rubrici Economic Focus, kao i u nekim dosjeima, Economist zna pokazati da su njegovi autori upućeniji od onog što promoviraju u osnovnom pristupu. Uostalom, neki od njih su ostvarili zavidne karijere u administraciji i zaista Economist rijetko pada ispod razine dobrog ukusa.
IV Ili regulacija ili samoregulacija
Problem je, medjutim, paradigma koja se promovira a koja u zemljama poput Hrvatske ne može biti efikasna. Na početku ovog posta citirao sam Kennetha Arrowa i tko pomisli da je Arrow ljevičarski socijaldemokrat taj nije normalan. Sad i ja moram pojednostaviti. Dakle, walrasijanska paradigma promatra tržišta koja su efikasan alokator resursa. Arrow u gornjoj rečenici prebacuje znanstveni interes na sve druge faktore koji utječu na alokaciju resursa, dakle na externalities, a od kojih su svaki drukčiji na svoj način (parafrazira Tolstoja). Njegov znanstveni interes su, dakle, nakon što je dobio Nobela za general equilibria, tržišta koja ne funkcioniraju.
Zapravo, priča o državnom intervencionizmu je zastarjela i ona još cirkulira samo medju političarima i novinarima. Pravi interes su tržišta koja ne funkcioniraju u efikasnoj alokaciji resursa. Zašto, čak i ako nema intervencije države (kao što u mnogim zemljama Latinske Amerike izostaje izravna drzavna intervencija)?
Gornju je rečenicu Arrow izrekao u raspravi o tržištu informacija, koje – zanimljivo – bez adekvatne intervencije države ne funkcionira. Naglasak je na riječi adekvatno. Previse zaštićeno tržište informacija takodjer ne alocira resurse efikasno. Patenti ne postoje bez državne zaštite, ali ako su zaštićeni za vječnost alokacija intelektualnih resursa je zakocena. I uvijek je opasnost da se regulacijom zapravo pogoduje pojedinačnim interesima.
Tržište obrazovanja je još jedno takvo tržište ispunjeno neprevladivim eksternalijama, zdravstvo sam spominjao već prije. Zapravo, moglo bi se reći da walrazijanska paradigma danas funkcionira samo na Wal Streetu, a i ondje uz asistenciju FED-a (koji je upravo spasio petu po veličini američku investicijsku banku jer bi u protivnom krenulo izbjegavanje tržišta koje bi moglo urušiti sustav koji je sam po sebi public good).
Očigledno, ni financijska tržišta ne uspijevaju sama sebe efikasno regulirati a osnovni postulata tzv. slobodnog tržišta je pretpostavka da je riječ o self corrective mehanizmu. Tržišni fundamentalisti će reći kako je još Adam Smith govorio o institucionalnim pretpostavkama funkcionirajućeg tržišta, ali nikad ne kažu koje su te pretpostavke, jer su naravno za svako tržište drukčije, i jer svaka institucionalna pretpostavka ograničava jednog sudionika u ime drugog. I kako je trziste self corrective ako ga zajednica mora formirati.
V Bijeg sa tržišta
Ima jedna zgodna caka koju osjećam poriv ispričati na ovom mjestu. Današnji predsjednik FED-a Ben Bernanke svojim je znanstvenim radovima zapravo kritizirao Miltona Friedmana i Annu Schwartz iz njihovog najpoznatijeg djela Monetarna povijest Sjedinjenih Država (ostala veća Friedmanova djela su političko-propagandna). Oni su govorili otome da je 1929 FED propustio upumpati novac i spasiti sustav. Bernanke je medjutim ustvrdio da su se s tržišta neki povukli iako su imali novca (velike banke). Naprosto više nisu vjerovali u sustav alokacije resursa. Danas, kad je Bernanke u ime spasa Wall Streeta išao upumpati novac u financijski sustav Anna Schwartz koja ima preko devedeset kritizirala je FED samo da mu vrati, iako je primjenjivao njezinu i Friedmanovu metodu. Sam je financijski sustav možda trenutačno spašen, ali američka ekonomija još ne pokazuje da hvata zamah.

Ovo je medjutim bio uvod u priču o nefunkcionirajućim tržištima kojih u Hrvatskoj ima na pretek a koja su onaj pravi predmet znanstvenog interesa mimo walrazijanske paradigme koju širi Economist. Kako tržišta učiniti funkcionirajućima ako im sami sudionici ne vjeruju. Zašto im ne vjeruju? Očigledno, ne može ih se pustiti da sama prevladaju probleme, jer nakon nekog vremena puknu (missing market). A mogu pući zbog sto razloga. Kako izgraditi povjerenje u tržište. Naravno, bilo bi važno da ono što prodaš možeš i naplatiti, ali to su zapravo trivijalije. Veliki igrači uvijek stisnu i naplate se. Tržišta nekad ne funkcioniraju i kad je pravni sustav korektan.
Najčešći razlog zbog koje trzista pucaju je neravnopravnost sudionika tržišta. Oni koji su slabiji nakon nekog vremena se naprosto povuku i tržišta potonu. To je kao što boksač lake kategorije pobjegne iz ringa teškašu iako na prvi pogled obojica imaju identične uvjete – jednake rukavice, štitnike za zube i ring.
Bitno je pri tome napomenuti da tržišta prirodno gomilaju resurse. Pobjednik iz prve utakmice stječe prednost pred novopridošlim. Opasnost je da onome tko pobijedi deset puta nitko neće u ring osim onoga koji nema za goli život.
Nije ovdje dakle riječ o socijalnoj nejednakosti kao kritici tržišta, nego o tržišnoj nejednakosti, o tome da bez povremenog rasporedjivanja resursa trziste puca. Dakle, ako želiš da utakmica funkcionira, da natjecanje bude napeto, teškašu moraš vezati jednu ruku. Kao što u konjskim utrkama konju s lakšim jahačem dodaju utege.
U protivnom, sve bi bilo odlučeno već na startu. A bez kompetitivnog tržišta nema inovativne alokacije resursa. Hrvatska tržišta nisu kompetitivna, ona su preraspodjela resursa izmedju velikih igrača.
Istina je da funkcionrajuće tržište kao plima diže sve brodove, pa je s funkcionirajućim tržištem svima bolje nego prije. I jasno je i zašto je tako. Štednja okupljena u velikoj banci na uredjenom tržištu je javno dobro, njome se mogu financirati poduzetnički pothvati. Ali s vremenom se resursi skupe na jednom mjestu i bez promjene pravila i nove podjele utakmica vise nema smisla. Neravnoteže izazivaju raspad tržišta na niz malih tržišta (kategorija) u najboljem slučaju, dakle na niz manje efikasnih tržišta, ili pak uslijdi potpuni izostanak tržišta.
VI Resursi
Nije riječ samo o nejednakosti u distribuciji prihoda, bogatstva ili kapitala nego o distribuciji svih resursa potrebnih za funkcioniranje tržišta. Uzmimo za primjer hrvatsku privatizaciju – svima su ponudjene dionice uz popuste više manje ravnopravno, i svi su imali otprilike iste novce za kupiti ih. U svakom slučaju razlike su bile manje nego danas. Neki su medjutim imali povlaštene informacije, drugi su imali veze, treći pristup kreditu. U tim resursima sudionici trzista takodjer trebaju biti izjednaceni da bi ono funkcioniralo.
Posljedica – 400 000 malih dioničara je odustalo od priče bez ikakve kompenzacije. Oni koji ne razumiju što se dogodilo, ili se prave da ne razumiju, i danas tvrde da su individualni dioničari bili glupi, da su morali čekati.
Nema dileme da bi se bogatstvo i u slučaju ravnopravnije tržišne utakmice koncentriralo u manje ruku, ali bi bilo manje drame i veća bi mogućnost bila da se i individualni dioničari bolje naplate. A ne da odustanu od priče, kao što se dogodilo, i da ih se ponižava, maltretira i proglašava ostacima socijalizma. Tko je medjutim dopustio opisani rasplet – hrvatski intelektualci koji su čitali Economist i koji su tvrdili i danas tvrde da je to tržište. A nije, jer nije efikasno alociralo resurse.
Ni hrvatsko tržište nekretnina nije efikasno tržište i nikad nije ni bilo i ne postoji u Hrvastkoj ekonomist koji ga zna regulirati tako da funkcionira. Jer se ne usavršavaju i jer njihovo znanje stane u površne fraze iz Economista. Drugim riječima, ne radi se o državnom intervencionizmu koji bi zahtijevao neki zastarjeli ljevičar ili neki lobist koji se smuca po političkim uredima. Nego o formiranju ravnopravne utakmice, ako treba i restrikcijama. Tržiše neće nastati samo, nego će, ako ga se pusti da nastaje samo, neprestano posrtati i izazivati histerične slomove.
Nema nikakve dileme da je prije svega važno imati efikasnu administraciju. No to nije dovoljno. Ovaj cinizam sa "pustimo institucije sistema da rade svoj posao" to jasno ilustrira.
Potrebno je imati i adekvatnu regulaciju, ali nitko ne zna kakva je to adekvatna regulacija, jer ne postoji jedna adekvatna regulacija za sva tržišta. A to ne piše u Economistu. I ne može se izbjeći opasnost da neka lobistička grupa napravi propise baš i samo za sebe. Adekvatna regulacija morala bi omogućiti napetu tržišnu utaklmicu, dakle jednakost sudionika tržišta. Ali, kad se u Hrvatskoj spomene jednakost već se na zadnje noge ustanu zastupnici “slobodnog tržišta” i optužuju za uravnilovku, socijalizam…
VII Kriza burze
Evo na primjer posljednje krize hrvatskog tržišta kapitala. Je li se oglasio neki hrvatski ekonomist nevezan za investicijske banke. Je li netko analizirao zašto se dogadja to što se dogadja. Ima li u cijeloj priči manipulacije monopoliziranim tržištem, koje puca kao što je pucalo kalifornijsko tržište električnom energijom jer je bilo (de)regulirano na način da pogoduje velikim igračima. Naravno, uzrok krize hrvatskog tržišta kapitala je to što je nastalo iz politikantskih razloga i što je iz istog razloga doživjelo i bum. Sad kad je priča prošla veći igrači su rušili tržište mozda da isposluju daljnje koncesije od vlade. Na primjer povećanu stopu izdvajanja u obavezne mirovinske fondove.
Nakon što su utrčali u Inu i HT mali će izići i većina njih se više nikad neće vratiti. U medjuvremenu na burzi praktički nije financirana gotovo nijedna nova investicija – Fižulić je skupio novac za investicije na Balkanu, Tedeschi u Njemačkoj, Ingra je dobila poslove u Makedoniji. OK, Hrvatskoj to može koristiti ako je riječ o jedinstvenom tržištu. Hrvatska akumulacija prebačena u Makedoniju trebala bi se vratiti kroz repatrijaciju Ingrinog profita ili tako da više Makedonaca dodje kod nas na ljetovanje.
Obeshrabreni individualni investitori svoje će buduće štedne resurse moguće radije uložiti u nove automobile jer im je burza previše rizična. Time slabi dotok novca na hrvatsko tržište kapitala. Da tome ne bude tako, država će na silu povećati izdvajanja u obavezne mirovinske fondove. A oni će kupovati državne obveznice ili blagajničke zapise i financirati proračun, koji se mogao financirati I direktno, da ne prolazi kroz mirovinske fondove I održava iluziju funkcionirajuće burze kao efikasnog alokatora resursa iz jedne potrošnje u drugu. Bez investicija.
Eto zašto tržištu treba regulacija, I zašto joj je potrebna jednakost I zašto joj je potrebna zaštita malih invetitora. Jer lova u krajnjoj liniji uvijek dolazi od njih. Oni ne znaju ništa, oni su skloni panici, ali ako ih fondovi nisu u stanju privući i sačuvati nego moraju tražiti državu da prisili individualne investitore da svoj novac usmjere u burzu onda to nije tržište. Nakon missing market dolazi prisilno tržište. Ali, ako bi mali bili zaštićeni, veliki bi imali manje. Adekvatna regulacija, koja pazi na jednakost sudionika tržišta, zato da oni ostanu na njemu, nije nikakav socijaldemokratski zahtjev.
Slično je I sa obrazovnim sustavom, tržištem informacija, zdravstvenim sustavom. Jednakost je u interesu razvitka tih tržišta, a nije nikakav socijalizam.
VIII Protjerana riječ
Ovo što sam ja napravio nije analiza, to je ideja za analizu. Valjalo bi vidjeti koliko su oni koji ulaze na hrvatska tržišta ondje na silu a koliko svojom voljom, i koliko su zaštićeni i koliko u ravnopravnoj poziciji. Kradu struju? Naravno, ako nemaju alternativu. Izbjegavaju doprinose? Naravno… Bježe s burze? Naravno, ako su ih prevarili. Kome to koristi?
Nema hrvatskog ekonomista koji će izići s jednom analizom kojom ne zagovara odredjene interesne grupe. To jest ako i izidje, pa čak i ako ga se optuži, pa čak i ako zagovara odredjene grupe (banke i mirovinske fondove na primjer) kvalitetna javnost će moderirati njegovu analizu u kvalitetnu raspravu.
U Hrvatskoj se to ne može očekivati zato što (1) hrvatski ekonomisti ne znaju drugo nego tražiti intervenciju države ili slobodno tržište (2) ako nešto i znaju drže se podalje od javnosti (3) ako nešto znaju i angažiraju se onda to čine mimo javnosti na narudžbu interesnih grupa. I nema javnosti koja bi to moderirala, nego presudi Vlada. U Sloveniji su prve poslovne dnevne novine osnovane 1993. U Hrvatskoj 2003. To je otprilike time lag.
Jednakost je u Hrvatskoj protjerana riječ. Hrvatska je se inteligencija boji. Da bi se nešto postiglo prvo bi se valjalo osloboditi etiketiranja I osloboditi prostor javne diskusije.
Zatim, valjalo bi sve diskutante, i one glupe (po našem mišljenju) tretirati s dostojanstvom. Valjalo bi ugraditi kriterije političke korektnosti, bez partizana, ustaša, ljevičara, desničara, radikala, uvreda, trkeljanja i svadje. To ne mogu političari. To ne mogu ni novinari. To može samo inteligencija. A Hrvatska inteligencija nema snage za to. Intelektualne snage i intelektualnog dostojanstva. Da ima, već bi reagirala.
Nije dakle problem nefunkcioniranja trzista u Hrvatskoj u visokoj proracunskoj potrosnji. To je mogao biti problem u Britaniji osamdesetih ali Guatemala ima malu drzavnu potrosnju pa su joj eksternalije nepremostive. Problem je u nedostatku kvalitetne i inteligentne javnosti, kulturne i civilizirane. Svedjani imaju visoku drzavnu potrosnju, ali i kvalitetnu javnu scenu. Ako vec nekog zanima, to je podrucje mog istrazivanja, socio-politicki aspekti formiranja trzista. Civilizirana ekonomija postoji u civiliziranim drustvima u drustvima visoke zastite dostojanstva i javnog komuniciranja. Ne radi se o odvajanju ekonomije i politike, sto hrvatski liberali neznalacki zagovaraju. Radi se o civiliziranju javnog prostora, skolstvu, zdravstvenoj zastiti, informiranju jer tek u takvoj atmosferi i trziste moze efikasno alocirati resurse (onaj tko sad navede primjer necivilizirane Amerike u kojoj trziste efikasno alocira resurse nista nije shvatio).
Eto, nekako tako ja zaokružujem svoju priču o tome zašto sam reagirao na prostakluke i promašaje, na izostanak intelektualnog usavrsavanja a mlacenje fraza. Borbeno se mogu mlatiti i muhe.
Sva sretna drustva sretna su na isti nacin - Hrvatsko je nesretno zbog svoje nedostojanstvene intelektualne elite.

Komentari

Kao ekonomist, moram se

Kao ekonomist, moram se složiti sa Solarisom, ali vas sve ekonomiste i neekonomste moram podsjetiti da je Hrvatska dio svijeta, i kako bi se za ju našao optimalan policy (ako tako što uopće postoji) treba dobro poznavati i pratiti situaciju u svijetu.

Razlozi zašto je ova zemlja u kurcu su brojni; unutarnje i psihološke lagano je detektirati, a koliko su oni zapravo uzrokovani vanjskim razlozima stvar je osobne procjene. Ja ću upozoriti samo na dva: trenutni monetarni sistem (od 1974.) favorizira velike nacije (kao što rekoh u svom jedinom dnevniku), a teorija optimalne regulacije tvrdi da kako bi država mogla normalno funcionirati treba imati najmanje 300 milijuna ljudi (vidi http://ideas.repec.org/a/cje/issued/v27y1994i4p967-81.html)

I zato vas molim da malo počnete razmišljati "izvan kutije" i da ne koristite domaće primjere tamo gdje im nije mjesto. Hrvatska je anus mundi i jedino nas Europa može spasiti... nažalost inteligencija trenutno nije na vlasti, pa će sve prave reforme doći usporedno sa konkurencijom sa više razine dohodka.

Toliko.

Tko je glasao

Sada je konačno sve

Sada je konačno sve jasno.

Do sada su nas stalno vodili vizionari, koji se ovo o nužnih 300 mlijuna znali, radili na tome a svi marševi, etape i sva praksa su bili puka pragma da ubijemo vrijeme do dolaska vizija. Naravno, do sada to nije valjalo saopćiti radi eliminacije defetizma, što je u stvari ključno za put u carstvo slobode.

Mora se priznati da je jaka fora i da je dosta toga savršeno harmonizirano s tom forom. Vjerojatno smo zato pravoremeno slali svoje agente po svim djelovima svijeta i trenirali razne snage da bi bilo tako, da bi dočekali spremni.

Tko je glasao

Jok. Jedino se sami mozemo

Jok. Jedino se sami mozemo spasiti. Jer svako gleda svoj interes, a rucka djaba nema po kojem god ekonomskom pogledu da proucavao stvar.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

ea, samo što će ti rodbina

ea, samo što će ti rodbina uvijek dati besplatan ručak - jedini problem nastaje kada ti je pola rodbine u vladi, a druga polovica na sudu...
I to nije korupcija, već nepotizam, a tu se vraćamo upravo na teoriju optimalne veličine zemlje, kad zemlja ima više od 100 milijuna stanovnika šanse da imaš nekog poznatog točno tamo gdje ti treba se draaaaastično smanjuju.

Tko je glasao

Postoje i drugi,

Postoje i drugi, jednostavniji nacini za rjesavanje problema nepotizma koji u sustini predstavlja korupciju (zloupotreba javne ovlasti). Cisto za primjer, Island (500 000 ljudi) ima index 9.2, 6i index na svijetu. Svicarska 9.0, Norveska 8.7.

Njih iz nekog razloga nije morala spasavati Europska unija, vec su se nekako sami uspjeli spasiti. Naravno, mi nismo niti Svicarska, niti Island, niti Norveska, ali to je iskljucivo nasa stvar, nas problem i rjesenje sa nalazi prije svega u nama.

E sad. Ono zbog cega sam ti i prigovorio jeste prica o mlinu koji nas establishment vec neko vrijeme gura, a to je da je rjesenje za sve hrvatske probleme u EUu i da je to nas cilj bez obzira na sve. Tako sam dojma, s obzirom da si blizak establishmentu, da si upravo i ti nekriticki popusio pricu o EU kao rjesenju za sve probleme, preciznije, ako i nije rjesenje za sve, da bez EU nema naprijed niti na koji nacin, sto je prilicna besmislica.

Jer EU nam ne moze pomoci, ako si sami necemo htjeti pomoci, a nas establishment koji fura pricu o EU ne poduzima apsolutno nista kako bismo sami sebi pomogli. I to je opet prica o korumpiranom establishmentu koji nema politicku snagu da se procisti i samim time ostaje najveci balast hrvatskog napretka.

Tako i cijela prica o EU iz ociju tog establishmenta, svodi se na uvjerenje kako ce ulaskom u EU nestati zadnja njihova odgovornost i da ce moci vjecno zivjeti pod nekom sinekurom koju su zasluzili furanjem Hrvatske u EU.

Ali, kao i obicno, nema kruha preko pogace, a niti precica za ciscenje savjesti.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Razumijem tvoje stajalište

Razumijem tvoje stajalište i u pravu si, na kraju su samo male stvari bitne.
Ne kažem ja da je EU riješenje, nego sam samo pokušao objasniti da je nama čak i teže ostvariti značajniji napredak. Ne pripadam establishmentu nego samo pokušavam naglasiti da nema alternative pristupanju EU.
Aploudat ću sutra popis poglavlja pregovora, pa možemo nastaviti diskusiju tamo.
Moram te još samo upozoriti da Island, Švicarska i Norveška ovdje nisu najbolji primjeri. Island je zapravo država-grad, Švicarska je per capita najbogatija država na svijetu, a Norveška ima ogromne prihode od sjevernomorske nafte i pripada Skandinavskom kulturnom krugu.

Tko je glasao

Moramte još samo upozoriti

Moramte još samo upozoriti da Island, Švicarska i Norveška ovdje nisu najbolji primjeri. Island je zapravo država-grad, Švicarska je per capita najbogatija država na svijetu, a Norveška ima ogromne prihode od sjevernomorske nafte i pripada Skandinavskom kulturnom krugu.

To je prilicno razumljivo s obzirom da su uspjesno rascistili s korupcijom. A taj posao nije im obavila EU. Jer EU ne radi te stvari. A kljucne su i temelj su gospodarskog napretka.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Naravno, no oni su

Naravno, no oni su raskrstili sa korupcijom odavno, a tada su vrijedila malo drugačija pravila igre. No, da se vratim na naslov teme koju smo počeli komentirati - inteligencija je kriva i to SDPova inteligencija (tj. direktor kampanje) što nisu dobili izbore i pokušali riješiti stvari. Ovako nam slijede samo nužne reforme i nastavak statusa quo

Tko je glasao

Nije dakle problem

Nije dakle problem nefunkcioniranja trzista u Hrvatskoj u visokoj proracunskoj potrosnji. To je mogao biti problem u Britaniji osamdesetih ali Guatemala ima malu drzavnu potrosnju pa su joj eksternalije nepremostive.

Varaš se, problem jest u velikoj državnoj potrošnji. Naravno da ona nije srebrni metak i činjenica je da hrvatski postotak državne potrošnje u BDP-u ne odudara od mnogih razvijenih zemalja. Međutim, naša je situacija bitno različita od njihove. Hrvatskoj preraspodjeljivanje 50% BDP-a šteti više nego Švedskoj, a smanjivanje veličine preraspodjele nam može biti vrlo korisno.

Problem je u nedostatku kvalitetne i inteligentne javnosti, kulturne i civilizirane. Svedjani imaju visoku drzavnu potrosnju, ali i kvalitetnu javnu scenu. Ako vec nekog zanima, to je podrucje mog istrazivanja, socio-politicki aspekti formiranja trzista. Civilizirana ekonomija postoji u civiliziranim drustvima u drustvima visoke zastite dostojanstva i javnog komuniciranja. Ne radi se o odvajanju ekonomije i politike, sto hrvatski liberali neznalacki zagovaraju. Radi se o civiliziranju javnog prostora, skolstvu, zdravstvenoj zastiti, informiranju jer tek u takvoj atmosferi i trziste moze efikasno alocirati resurse (onaj tko sad navede primjer necivilizirane Amerike u kojoj trziste efikasno alocira resurse nista nije shvatio).

I između Švedske i Amerike postoje bitne razlike. Ja sam o tome razmišljao i zanimalo bi me jesam li možda došao do zaključaka sličnih tvojima ili ne. U svakom slučaju me zanima više o tvom radu pa ako mi možeš ovdje ili na mail poslati neki link, pdf ili slično rado ću pročitati.

U vezi nefunkcioniranja tržišta i slično. To su stvari koje ne umanjuju vrijednost promoviranja i reklamiranja u Hrvatskoj svega što ima veze s tržištem. Recimo, netko tko se zalaže za apsolutnu deregulaciju radi u današnjoj hrvatskoj više koristi nego onaj koji objašnjava realne probleme koje bi ona donijela.

Simun.info

Tko je glasao

Fascinanto je to sto se

Fascinanto je to sto se propusta promisliti o tome sto je ustvari inteligencija, a onda se ide sto koraka naprijed ocjenjivati i kategorizirati o njoj, a da se ustvari i ne zna kamo se to 100 korka ide, ali i kako se do njih 100 doslo.
Tko spada u inteligenciju koju se cesto naziva i inetelektualcima, kako inteligencija djeluje i sl?
Ne bih ja tu isao u objasnjavanje nego bih samo smjerno ukazao na prigodan audio sadrzaj sa III programa HRTa http://www.hrt.hr/audio_clip/view_file.php?dat_id=14600&view=y

Ono najvaznije sto bih pored gomile stvari svojim rijecima izdvojio iz ovoga jeste:
Svi smo mi obicni ljudi i sve informacije posredujemo putem intelektualaca koji odlucuju o tome sto ce nam prenijeti, a i iza njih stoji jedna citava mreza i sustav od kojega su to posredovali i oni, ako vec nisu sami prva ruka koja je informaciju generiala. Ne bi to ni bio problem da nije osnovna karakeristika inteligencije da o svemu ponesto zna (s naglaskom na ponesto), a stvarno i dubinski malo, te da je u tom procesu bitnije prvi o necemu pred sugovornika banuti i zauzeti (pravovjerni) stav, nego o svemu dublje i smirenije makar malo razmisliti.

Ne bih ja zelio nepristojno prigovarati, ali tvoj tekst je predugacak. Pretenciozan izricajem, formom i svime. Otvara doslovno 1000 pitanja oko kojih bi se moglo razgovarati do dugo u noc za svako od njih. Nastojis li kolicinom, uvodenjem poznatih imena, prebiranjem po njihovim manje ili vise ofucanim idejama i povijesti fascinirati kakvu šiparicu to bih razimio, ali za nesto ozbiljno bilo bi dosta i jedan jedini clancic ostaviti pa da razgovaramo.

Kada pogledam tvoju analizu, pardon prijedlog za analizu o hrvatskoj burzi, a s obzirom na svoja ulagacka iskustva vec neki niz godina onda bih je prakticki okacio o klin.
Pod vecim si pritiskom napada pausalinih informacija nego "mali" ulagaci sa hrvatske burze koje nonsalantno podcjenjujes, a mnogi su od njih sa puno pronicljivijim i zdravijim osjecajem za dogadanja (pocevsi od cistacica u npr IGH-u do cistacica po raznoraznim drugim mjestima gdje su se dijelile dionice).
Imas gomilu predrasuda koje svi vrte otkako je pocelo padanje, ali i prije (prije su vrtili kako je HT badava dan).
Volio bih te vidjeti kakve stvarne odluke u zivotu na temelju tih analiza i misljenja donosis.

Nadalje, strasno opanjkavas hrvatske uvjete i stvarnost, inteligenciju i neinteligenciju i time pokazujes da se dakako uklapas u vecinu koju javno cujemo, ali i da kao i oni, uopce ne pogadas stanje niti bit. Imas nase ekonomiste kojima kriza traje vec 15 godina i eto docekali smo da su u pravu. Jedino sto su jadni jer ne znam sto ce sad govoriti, a sto vec nismo culi u tih 15 godina.

Tko je glasao

Upozoren sam da je ovdje u

Upozoren sam da je ovdje u tijeku „cipelarenje“ lika i djela Zvone Radikalnog, pa kako sam na takve stvari poprilično alergičan, rekoh da malo prokomentiram. Ovdje ću se osvrnuti na Solarisov post, a dolje i na druge komentare.

Dakle, ovaj Solarisov post je vrlo zanimljiv i iz njega je definitivno jasno da Solaris ima podosta znanja iz područja, kako to sam tvrdi, socio-političkih aspekata formiranja tržišta. Puno je pametnih stvari izrekao s kojima se i ja osobno slažem, ali je počinio i neke greške. Ipak, potpuni osvrt bi zahtijevao jedan poduži post, pa ću, prije nego se ipak detaljnije posvetim jednom aspektu njegovog dnevnika, probati iznijeti ukratko njegove teze:

1) Zvone Radikalni je glup („prizeman“, pokazuje „potpuno neshvaćanje“) – tješim se da sam bar „zabavan“ :-)
2) Economist je površan – iz Solarisovog izlaganja je meni tu evidentna kontradikcija
3) Postoje tržišta koja ne funkcioniraju sama od sebe (a možda su i sva takva!) – ovo spada u kategoriju „2+2=4“ koliko je to očito svakome ko poznaje bar osnove ekonomije
4) Monopoli su loši – isto kao gore
5) Potrebna je adekvatna regulacija tržišta – i po treći put isto.
6) U Hrvatskoj tržišni mehanizmi ne funkcioniraju dobro – meni kažeš!? ;-). Ipak, ovdje se Solarisu mora priznati da kad se sa svog znanstvenog pedestala/diskursa spustio na malo konkretnije stvari, odmah je bilo bolje, i tu je prilično dobro ukazao na mnoge probleme.

U svakom slučaju, Solaris je upotrijebio impresivnu argumentaciju da bi dokazao ove svoje tvrdnje. Ali, mogao je to sve i puno jednostavnije i razumljivije reći (hm, ili se radi o potrebi da u toj kvantiteti sakrije i neke svoje vrlo upitne teze!?). Međutim, nemam više niti snage niti volje za „ispravljanje krivih Drina“. Iako kaže da nije „ljevičar“, iz njegovog izlaganja kristalno jasno proizlazi da su mu ljevičarski principi dragi (a vidim da je i car G-News odradio dio posla u tom departmentu, iako je i njega to, izgleda koštale živaca ;-).

Ali, ostavivši te sve teze po strani, ono što AMA BAŠ NIKAKO NE MOGU PROVARITI su njegove teze o hrvatskoj „inteligenciji“! Koja se „boji“, koja „nema snage“ i slično. U stvari, moram se ispraviti! Te Solarisove teze su POSVE TOČNE, ali ono s čime imam gadnih problema je kad se Zvonu Radikalnog stavlja u taj koš.

Malac, ako i nemam pojma o ekonomiji (a imam dovoljno da čak i tvom veleumnom postu uočim neke pogreške), ako i nemam pojma o sociologiji ili politici, TU OPTUŽBU MENI NE MO'Š PRIŠITI!!!

Zvoni Radikalnom ne :-)

Solaris ju definitivno može prišiti SEBI, jer i on spada u onu kategoriju PIČKICA koje znaju samo srati (oh pardon, pardon „pametovati“ je politički korektan izraz) po internetu a da nemaju muda iza toga što pišu stati svojim imenom i prezimenom - „Je stari, bi ja, ali znaš, imam ovaj projektić/posao/sinekuru pa se ne bi volija nikome zamiriti“ :-)

Da, puno bi stvari bilo drugačije da Zvone Radikalni NIJE odlučio javno objaviti svoj identitet kad je pred prošle izbore trebalo imenom i prezimenom stati iza argumentacije o tome koja je najbolja opcija za Hrvatsku http://pollitika.com/poruka-za-moje-drage-sukosance-zadrane ! Anybody else ? Hau jes nou ... A imam li što za pokazati? Baš i ne, osim što sam ljudima dao mogućnost da se sprdaju s mojom teško zarađenom titulom.

Da, internet omogućava anonimnost i to je jedna od njegovih najvećih draži. Ali, it can get you only so far ...

Solaris, naravno, neće izaći iz anonimnosti, što mu je, ako me nastavi ovako vrijeđati, svakako pametna odluka :-). Ali, time će sam sebe svrstati u tu istu „strašljivu hrvatsku inteligenciju“ koju toliko kritizira.

Drago mi je da ste tako srdačno „prihvatili“ ovaj Solarisov post jer njegova osnovna teza je doista „u sridu“. Ali, koliko vidim iz diskusije, bojim se da ste izvukli pogrešne zaključke ...

Tko je glasao

Solaris, naravno, neće

Solaris, naravno, neće izaći iz anonimnosti, što mu je, ako me nastavi ovako vrijeđati, svakako pametna odluka :-). Ali, time će sam sebe svrstati u tu istu „strašljivu hrvatsku inteligenciju“ koju toliko kritizira.
Uočavam jedan nedvojben problem, ne tvoj osobni ili u argumentima, nego globalni, koji nas onda snažno zahvaća.

Hrvatska inteligencija, pretežno iza zida ali i ispred zida, je puno više sudjelovala i sudjeluje u svemu nego i u jednoj drugoj zemlji zapada i istoka, ubrala više honorara i zarada nego igdje, ne samo prije i u određenim fazama nego i u zadnjem razdoblju, sve praši od toga i glavninu toga oni predlažu, pišu, copy&paste prenose, što onda "jadnici" političari i ostali stručnjaci maoistički provode putem iscrpljenih divizija, pri čemu nije važno u kom je tko stanju, kako, zašto .. sve je to ood sedamdesetih na ovamo nevažno, prevladano, kardeljisstičke radionice su rješile tako da je to sve dio istog "samoupravnog" šinjela. Da su većina i glavne snage kardeljisti i maoisti, to ti je vrojatno jasno, ali ti nije dovoljno jasno da su i one za koje ti misliš da nisu, jer i to je dio kardeljizma, vrhunske pušione koju nije za potcjenjivati, te da su to sve više nego iskusne snage, da znaju šta rade (neodoljivi predmeti žudnje) i šta su radile, i da baš zato djeluju strašljivo, i jesu "strašljivi" kada iskrsne problem ili bilo šta šta bi se moralo rješavati, suočiti s tim, ali su beskrajno neustrašivi u operacijama iza zida i u hramovima moći, što je sve klasična definicija i ponašanje maoizma, koji je ujedno i tzurbo liberalizam, sve je i više nego dopušteno.

I sve je to i više nego objektivno, davno se je trebalo opredjeliti za "uspjeh" i neuspjeh, koji se onda reproduciraju. Čistke nakon 1971.g. nisu bile udarne na nacionalizmu, kako se samo misli, jesu po određenoj mjeri zatvora, ali su bile 100 % - tne u djelu koji se zove "svi iz Holjevčeva doba", što je zahvatilo i fakultete, inženjerstvo potpuno, medije potpuno ... Kada su opredjeljene "nove snage" ubrzo potom još dobile rijeke novca, koje su Nixon i Kissinger usmjerili radi rastakanja istoka (kada bi došli kao grupica studenata u Poljsku, skoro da nas je čekao cijeli veliki grad, samo da nas vide, da im to ulije nadu ...) i kardeljističke radionice proizvele više spisa nego cijela prebirokratizirana EU (cca 200.000 stranica naspram 90.000), cca 97 % mislećih snaga se je opredjelilo, što je sve brzo preraslo u moizam. Upute iskusnijih za postupanje u velikim i složenim javnim poslovima su bile - kada vidiš da trebaš spasiti posao, a to će trebati bar 2x, onda ih jednom iznenada napadni svim sredstvima, sam izazovi osjećaj da napadaju divizije i strah tako da bježe od prve i glavom bez obzira. I tako se je moralo, onda se opet konsolidiraju i opet, pri čemu misleće snage prednjače, i kada su kao nešto drukčije. Za ilustarciju, misleći maoist Šuvar je neuspješno pokušao hitno ukinuti FPZ (politologija, ONO i DSZ, novinarstvo), nešto slično onome kako je Ču En Laj pokušavao amortizirati Mao-a oko ostataka ostataka, ili (SFRJ učenika i prijatelja) Pol Pota bezuspješno oko brzine provedbe revolucije (u smislu likvidacije neprijatelja, kakvih 60 % stanovništva). "Kulturnom revolucijom" isprani i preodgojeni kineski stručnjaci (docenti) su već nakon godinu dana boravka kod nas vidjeli da je naš sustav još nezgodniji po svijest od njihovog, što je vjerojatno djelovalo na dalje, jer su oni bili ekipa poslana radi proučavanja i mjera i smjerova kod njih.

Sve to kod nas nije prošlo, nije došlo nešto drugo, "inteligencija" je na maoističkom vrhuncu. Npr. bezočno javno lažu u drže nasmiješene kisele face, ali točno kako su maoisti trenirali sve u Kini, pa su namdeni zapadnjaci mislili da je to od toga što su pobenavili ili zaglupljeni (a ljudi se naprosto morali da prežive). Kod nas to rade projektanti, autori i kreatori, ono što su kod njih radile žrtve, ali tehnologija je ista, maoistička.

P.S. Dodatak o frajerima i frajericama
Isto je porodilo cijele zgrade pune samo žena, od kojih je svaka morala samo na nabavku odjeće potrošiti više nego mjesečna plaća, a plaće su male i ne radi se ništa, pa je ta insutrija kao takva porodila turbofrajere i turbofrajerice i nivo zabava, visoki, a skoro sve gratis, na zajednički račun.
Onda tako i ukupno poslovanje.
Onda je razumljivo da je inteligencija, akademici i kandidati za ulazak u hramove, kao frajeri nad frajerima, morala biti stalno na najvišim razinama, bitno višim od svjetskih, s onu stranu, i što i sada mora biti još više. Tako je i danas nužno da turbointeligentni drže is tarnke i druge glavne poluge napretka, oni koji stignu 120 stvari i godišnje ubrati kakvih skromnih bar 10 milijuna EUR-a honorara za to, što je sve skupa zanemariva kap u moru dobiti od njihova angažmana.

Tko je glasao

Dodatak - geneza odnosa

Dodatak - geneza odnosa udarne inteligencije i tržišta

Sadašnje udarne snage inteligencije zagovaraju različito, ali razlike nisu pouzdane. Jer su ipak sve snage u nekim ključnim djelovima bile za isto od sedamdesetih do danas, praktički 100 % za isto, i dosljedno, i nije zabilježena neka razlika ili kritčki osvrt o tome.

Npr. udarni inteligent danas ima prosječno bar 3 nekretnine. Sedamdesetih su baš jedino u Zagrebu ukinuli kupoprodajni odnos između tvrtke A i B u vezi gradnje i nabave stana, kojeg je inteligent dobio na korištenje kao društveni, za što su izvršene impresivne stručne dorade i razrade (DUSI), uz povećanje cijene više puta po 5-6 % za ta unaprjeđenja, pa je tako spacifično Zagreb jedno dodtajalo socrealsitičko tržište unaprijedio i transformirao u nešto su vanjski istraživači bezupsješno pokušavali istražiti, što je djelovalo kao čudo, od tržišta i učinaka, unprejeđenja su zahvatila sve djelove i djeliće i na svemu je bujalo znanje, rijeetki kritički tonovi su zgaašeni i iščezli.

Kada su 1991.g. sve političke snage bile 100 % za, i inteligenti su bili 100 % za i stručno razradili i unaprijedili otkup društvenih stanova tako da je jedan dio ulagača, i svi inteligenti, otkupio sve to zajedničko za 2-3 % cijene i s vlasništvom samo s potpisom, i bez plaćanja i upisa i poraza i bilo čega, za 1/3 troška samoga postupka oko toga.

Inteligenti su ključno sudjelovali i svi bili za za razne poslove gdje državaa i gradovi grade ta tržište, stimuliraju its., što teče do danas, u razvijanju takvog tržišta i svega što ono nosi, anosi jako puno, tako su razumljivi honorari po inteligentu od nekoliko nekretnina samo u vidu nekretnina, te izvjesnim količinama casha.

Isti intelgenti se pojavljuju u različitim varijacijama, i potpuno suprotnim, ali se ne može poreći dosljednost inteligencije oko tržišta i odnosa prema tržištu rada, roba, ideja, konkurenciji itd., premrežno sa tzv. gospodarstvenicima, političarima ...često i u znatnoj mjeri u nerazdvojivim ulogama i kao isto. Tako sada sigurno slijedi sinteza toga, pri čemu nije važna sinteza varijacija toga šta se priča, nego prijevod toga, šta taj koji priča zapravo priča, pri čemu je najjednostavnije sve prevoditi ko potpuno suprotno i kao dugo takvo, suprotno od onoga šta se priča (glumi).

Jer je sve to nužda, mora se radi važnijih ciljeva, kao što je to objašnjavo i prakticirao Fric Krleža. To je sada jož nužnije, sve je u pitanju i što je bilo i što će biti, pa je nužda takvog postupka krajnje nužna, krajnje praktično racionalno uzevši.

Tko je glasao

čestitke! pomalo

čestitke! pomalo preopširna i počesto prestručna (čak se slažem s LionQueen, debelo ogrezloj u navijanju za 'diskutanta' ZR), ali sjajno napravljena analiza! prvi put sam ovdje i iskreno- došao sam baš pomoću samoreklamerskog Zvone 'Radikalnog', koji je uglavnom radikalan u omalovažavanju sugovornika i samoreklamerstvu (mišljenje, nije difamacija, on to sam sebi bolje radi). on je kao superultracool samopromocijom opsjednut bloger na blog.hr kritizirao i ovaj tvoj post, pa je time najbolje reklamirao tebe i tvoj post. čini se, da je etikete (pojednostavljivanje) teško izbjeći, a nekad su i poželjne zbog jasnijeg pozicioniranja (ne želim se zamarat predugačkim tekstom ako pisac/komentator otpočetka jasno ne izrazi svoj stav o nečemu; dakle, često mi je vrijeme dragocjeno pa mi je bitno znati 'tko' kaže, a ne (samo) 'što' kaže). za one, kao ja, koje u socioekonomiji više zanima društvo i odnosi, važno je pronaći i jasno iskazivanje (dobrih) ideja.

Tko je glasao

vidim da se ovdje zametnula

vidim da se ovdje zametnula "visokointelektualna" diskusija. tko je imao štogod za reći, rekao je, tko nije ništa razumio, ocijenio je dnevnik, tako da se na ovom dnevniku nanizalo bezbroj strelica gore i nijedna dolje. svi se osjećaju intelektualno inferiorni pa se nisu usudili ne ocijeniti, da ne bi ispali glupi.

a ja pak mislim da je ovdje samo vrijeme i struka u pitanju. kad se netko bavi svojom strukom godinama, desetljećima, naravno da će u malom prstu imati sva ta imena, koja je solaris gore nabrojao, da će znati staviti na papir ono što svakodnevno predaje svojim studentima, ili što je pročitao u literaturi, pripremajući se za predavanja. pa ako je još prisiljen, zbog napredovanja u karijeri objavljivati djela, članke i kritičke prikaze, zacijelo u svojoj arhivi ima bezbroj primjera iz prakse i o tome što je koji ekonomski teoretičar rekao na ovo ili ono.

da bilo kome s ovog foruma netko plati bar 4 sata dnevno baviti se teorijom ekonomije i proučavanjem ekonomske literature, kladim se da bi nakon 20 godina radnog staža napisao isti ovakav post.

želim reći da je sve to samo struka. i ja u svojoj struci imam bezbroj primjera iz prakse, poznajem gotovo sve sudske presude i presedane koji se tiču moje struke i mogla bih nabrajati i nabrajati. ali čemu?!

meni je samo žao što ovaj dnevnik nije došao kao samostalni post, jer bi me možda impresionirao stručnošću i intelektom, ali ono što ne svjedoči o prevelikom intelektu je to što je taj post došao kao odgovor na čovjeka, koji je stručnjak u svojoj struci, koja se razlikuje od solarisove. kladim se sto posto da bi zvone radikalni potukao do nogu solarisa na području informatike i onih stručnih predmeta koje on predaje na svom fakultetu.

da ne duljim, za mene je intelektualac onaj koji zna razgovarati s uvažavanjem sa svakim čovjekom, bez obzira na kojoj intelektualnoj razini taj čovjek bio, a ne onaj tko za sebe tvrdi da je intelektualac, a da su intelektualci rijetki kao 29. veljače.

nije dokaz velikog intelekta ogovarati čovjeka koji je otišao s pollitike.
post je mogao proći i bez navođenja njegovog imena.

žao mi je.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Kažete: "želim reći da je

Kažete:
"želim reći da je sve to samo struka. i ja u svojoj struci imam bezbroj primjera iz prakse, poznajem gotovo sve sudske presude i presedane koji se tiču moje struke i mogla bih nabrajati i nabrajati. ali čemu?!"

Osobno mislim da nije lose iznositi eventualna rijesenja iz pojedinih grana politike(ekonomske,pravne....) na temelju stečenih iskustava i znanja.Cilj je dobro, odnosno kvalitetnije rjesenje i sirenje znanja a ne kurcenje :)
Zato napisi sto prije to sto znas .....aktualne teme HDZ&SDP i sire su samo dijagnoza bolesti......mozemo raspravljati i o terapiji

Tko je glasao

Pratio sam diskusiju između

Pratio sam diskusiju između Tebe, Solaris, i Zvone Radikalnog i držim da je to jedna od najkvalitetnijih polemika koja se odvijala na ovim stranicama prije svega zbog brušenja stavova oko jedne od najznačajnijih globalnih tema današnjice, a to je opstanak svijeta života odnosno na koji način čovječanstvo može izbjeći autodestrukciju koja ga poput kletve ili sjene stalno prati.

Još je Hannah Arendt za kapitalizam napisala: "A social system based essentially on property cannot possibly proceed toward anything but the final destruction of all property." (Imperialism, Part Two of The Origins of Totalitarianism).

Ono što hoću reći je da se slažem sa Solarisom kad podvlači da je nereguliralo (tzv. slobodno) tržište mit (ili utopija, kako piše hrvoje stefan), ali isto tako se slažem sa Zvonetom da je Solarisov post u kojem komentira njegovu kritiku socijaldemokratskog nabrajanja grijeha G. W. Busha napisan u tipično ljevičarskoj maniri.

Ispostavilo se, međutim, da je razgovor o Bushu u stvari poslužio za otvaranje polemike između dva pristupa ekonomiji, gdje se Solaris u ovom postu iznenađujuće predstavio kao veći zagovornik liberalizma od dosad najagilnijeg zagovaratelja te ideje Zvone Radikalnog. Solarisova temeljna teza, kako sam je ja razumio, je da nema slobode bez jednakosti.

Međutim, kad govorimo o ekonomiji, onda pojmovi sloboda i jednakost imaju sasvim drugo značenje nego primjerice u pravu ili politici. Zapravo, značenje je možda isto, ali je funkcija slobode i jednakosti u tim društvenim podsistemima različita: sloboda u ekonomiji omogućava funkcioniranje, primjerice, poduzetništva i poslovnog nastana, a jednakost ima funkciju tek u osiguranju jednakih šansi za uspjeh svima koji su uključeni u tržišnu utakmicu. Ali niti sloboda niti jednakost nisu nužne da bi ekonomija funkcionirala. Za njezino funkcioniranje nužno je da se nesmetano odvija temeljna operacija, a to je plaćanje. Ako nema plaćanja odnosno razmjene, nema niti ekonomije.

Jedini društveni podsistem koji ne može funkcionirati bez slobode i jednakosti ljudi jest politika, jer bez slobode i jednakosti nema moći da ljudi zajedno kreiraju svoj svijet i dobar život u njemu. Biti slobodan/slobodna građanin/građanka sa sebi jednakima temeljni je uvjet za postojanje političkog. A kao što nas je Hegel naučio povijest nije ništa drugo nego napredovanje u svijesti o slobodi.

Paradoks je u tomu da u sferi političkog (ili djelovanja, prema terminološkoj odredbi koju je također dala Hannah Arendt) čovjek doista napreduje u potraživanju slobode i jednakosti, ali da se ista stvar ne događa u sferi proizvođenja. U proizvodnji je još uvijek na djelu zero-sum game, a ona nužno vodi u krize pa i u autodestrukciju. Čini mi se da integracija europskog tržišta i svi procesi koji prate tu operaciju dokazuju da je ciljno-racionalnim djelovanjem moguće intervenirati u ekonomski podsustav i regulirati ga, a da se istovremeno ne ugrožava njegovo funkcioniranje.

grgo

grgo

Tko je glasao

Lijepo rečeno:"Međutim,

Lijepo rečeno:"Međutim, kad govorimo o ekonomiji, onda pojmovi sloboda i jednakost imaju sasvim drugo značenje nego primjerice u pravu ili politici."
Međutim, ne zaboravi na jedno bitno Enghdalovo uopzorenje (što god mislio o njemu):"Ekonomija postaje ključni sadržaj politike."
Mislim da ti je jasno što želim reći, je li tako...? Politička i ekonomska sloboda danas postaju 2 lica boga Janusa...samo pitaj ekipu iz Gabona ili Istočnog Timora...

Tko je glasao

Dojmljivo... Apropo

Dojmljivo...

Apropo inteligencije i javnog mnijenja, preporučjem svima željnim kvalitetnog uvoda u temu dvije knjige: klasik Julijana Bende "Izdaja intelektualaca" te "Javno mnijenje" od Jurgena Habermasa (obje su prevedene na hrvatski). A uz to, kao neizostavna dopunska literatura mogu poslužiti djela Antonia Gramscija u kojima razvijan pojam "organskog intelektualca..

Makar su navedena djela napisana od početka pa negdje do sredine 60-ih godina 20 stolječa, dakle u povijesno-društveno-političkom razdoblju koje se označava kao moderna, njihova aktualnost i u ovom tzv. postmodernom vremenu je više nego neupitna.

Glavnu crtu razgraničenja valja povući između inteligencije i intelektualaca. U inteligenciju spadaju svi visokoobrzovani (formalno i neformalno) pojedinci koji žive od duhovnog rada (ili intelektualnog rada; ovo je klasična marksistička podjela manualni rad/ duhovni rad, koju je kasnije preuzela i građanska ekonomija i sociologija - npr. u industriji plavi/bijeli ovratnici itd... dobro, ako želimo biti dosljedni trebalo bi izvore ove podjele potražiti u antici).

Još se dobri stari Marx obrušio na visoko obrazovane duhovne radnike, optuživši ih da su najvjerniji apologeti nepravednih društvenih odnosa moći. U te duhovne radnike spadali su ne samo deklarirani ideološki pobornici kapitalizma i napredujuće buržoazije, već i takozvani ljevičari, socijalisti utopisti i ostala učenjačka ekipa koja je deklarativno prokazivala društvenu nepravdu.
Marx je svoje shvačanje intelektualca i ujedno kritiku inteligencije najjezgrovitije izrazio u čuvenoj jedanestoj tezi o Feuerbachu:
Filozofi su do sada svijet samo različito tumačili, stvar je u tome da se svijet promijeni.

Kasnije se čak i Marxov prirodni antagonist Nietzsche obrušio na uvažene pripadnike inteligencije njegovog razdoblja i označio ih posprdno kao "filozofske radnike". Naime, u njima je prepoznao ograničene intelektualne radilice koje nemaju kapacitet ali niti intelektualnu pretenziju da sagledavaju društvenu cjelinu i traže njezinu istinu.
Julijan Benda svoj je klasik "Izdaja inteletualaca" posvetio detaljnom opisu zastranjenja kojima su podlegli mnogi visoko obrazovani pojedinci, kojima je upravo inteligencija i mogućnost visokog obrazovanja nalagala da budu posvećeni pozivu ili normi "intelektualca". A biti intelektualac značilo je i još danas znači biti svjestan svoje društvene odgovornosti koja je od prosvjetiteljstva utemeljena na ideji društvene i individualne emancipacije na principima uma (ili praktički - društva kao ozbiljenja uma).

Intelektualci su počinili izdaju svojeg poziva u trenutku kada su zabili glave kao nojevi u pijesak i posvetili se svojim specjalističkim radinostima, bez sagledavanje društvene cjeline i traženja njezine Istine. Ili pak kada su se posvetili ostrašćivanju mase kako bi sebi osigurali moć i svojevrsnu psihološku kompenzaciju itd..
Npr. Einstein je bio intelektualac zbog svog društvenog angažmana, dok čuveni njemački fizičar Heisenberg i veliki filozof Heidegger nisu jer su se priklonili nacističkom režimu itd..

Što se tiće javnog mnijenja Jurgen Habermas je u svojem prvom značanijem djelu istoimenog naziva opisao dekonstrukciju deliberativne funkcije koja je bila ključna za formiranje prosvjećene političke javnosti u stasanju zapadnih demokracija. Prosvjećena politička javnost podrazumijevala je kontinuirano učešće u određivanju i raspravljanju o političkom dnevnom redu, a bila je faktički institucionalizirana tek u relativno kratkom periodu kada su članovi parlamenta demonstrirali odgovornost političkoj javnosti putem javnih glasila u kojima se deliberativno pripremao politički dnevni red, a nakon parlamentarne sjednice rekapitulirao. Politički predstavnici tada su u pralamentu bili u največoj mjeri vođeni tzv. općim interesom, a same sjednice bile su pravi deliberativni forumi bez unaprijed utvrđenog konačnog stava (odluke, politike...).. Habermas zatim pojašnjava kako se izgubila navedena deliberativna funkcija u institucionaliziranoj parlmentarnoj demokraciji kada su partije preuzele moć, kada su nestala javna glasila kao neizostavna deliberativna priprema dnevnog reda i njegova rekapitulacija, kada se odlučivanja preselilo iz parlamenta u njegove odbore i kada je u konačnici nestala gotovo pa ozbiljena idealna forma (institucija) prosvjećenog javnog mnijenja...

Za kraj malo o tržištu.
Tržište je ustvari najobičnija neoliberalna utopija. Naime, neoliberalisti ili tzv. tržišni fundamentalisti poznati su po tome da socijalističku ideju prokazuju kao najobičniju utopiju. Največa ironija sadržana je u činjenici da neoliberalisti ne prepoznaju sebe kao ogledni primjer utopista.

Evo što o neoliberalnom fetišizmu tržišta kaže Žižek:

"Prvo što moramo zapamtiti u tom neoliberalnom klišeju jest da se neutralno upućivanje na nužnosti tržišne ekonomije, koje se obično priziva kako bi se veliki ideološki projekti kategorizirali kao nerealne utopije, i samo treba uvrstiti u niz velikih modernih utopijskih projekata. To znači - kao što je Fredric Jameson ukazao - da ono što obilježava utopiju nije vjerovanje u bitnu dobrotu ljudske naravi, ili u neki naivni slični pojam, već, prije, vjerovanje u neki globalni mehanizam, koji će, kada se primjeni na cijelo društvo, automatski dovesti do uravnoteženog napretka i sreće kojoj težimo- a, upravo u tom smislu, nije li tržište baš pravi naziv za takav mehanizam koji će, kada se pravilno primjeni, dovesti do optimalnog stanja društva? Stoga, opet, prvi odgovor Ljevice onima- i samima Ljevičarima- koji žale za utopisjkim poticajem u našim društvima treba biti da je taj poticaj živ i zdrav - ne samo u desničarskom "fundamentalističkom" populizmu koji zagovara povratak pučkoj demokraciji, već prije svega među zagovarateljima tržišne ekonomije.

Drugi bi odgovor trebao biti jasna razdjelnica između utopije i ideologije: ideologija nije samo utopijski projekt društvene preobrazbe bez realnih izgleda za ostvarenje; ne manje ideološki je antiutopijski stav onih koji "realistički" devalviraju svaki projekt društvene preobrazbe kao "utopijski", to jest, kao nerealno sanjarenje i/ili kao onaj koji sadrži u sebi "totalitarni" potencjal - današnji prevladavajući oblik ideološkoga "zatvaranja" poprima točno oblik mentalne blokade koja nas sprečava da zamislimo temeljnu društvenu promjenu, u interesu tobožnjeg "realističkog" i "zrelog" stjališta."

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Nisam intelektualac. Seljak

Nisam intelektualac. Seljak sam koji je ovladao vjestinom citanja i pisanja (donekle!), nije mi namjera mijesati se u rasprave o tako ezoterickim "znanostima" kao sto je astrologija iliti oekonomija. Sit sam vec odavno i Smitha i Ricarda, Marxa i Mendela (sjeca li se jos netko tog trockistickog ekonomskog experta ?!), Keynes i Friedman su mi ukrali i previse dragocjenog vremena, von Hayek i Schumpeter su vec davno zavrsili tamo gdje im je i mjesto... Ali, kad jedan (buduci ?) ideolog jedne velike i perspektivne hrvatske Partije napise , onako, "en passant" slijedece:

Npr. Einstein je bio intelektualac zbog svog društvenog angažmana, dok čuveni njemački fizičar Heisenberg i veliki filozof Heidegger nisu jer su se priklonili nacističkom režimu itd..

onda moram zamoliti cijenjeno Opcinstvo da mi oprosti ovo moje trollanje, iliti trkeljanje koje nema direktne veze sa glavnom temom, ali...

Dakle, Einstein je bio intelektualac samo zbog toga sto je morao otici iz Njemacke nakon "Machtübernahme" ?. Zar je imao mogucnost izbora ?. Sto bi bilo da je njemu i ostalim znanstvenicima zidovskog porijekla omogucen nesmetan znanstveni rad, uz cijelu NS-ideologiju - ali, bez antizidovske komponente ?. Bi li Einstein ipak emigrirao - zbog svojeg "drustvenog angazmana" ?.
Je li taj njegov "drustveni angazman" dostigao svoj vrhunac upravo onim famoznim pismom Rooseweltu o potrebi gradnje A-bombe ?. Nije li rezultat tog njegovog "humanog drustvenog angazmana" bio upravo Hiroshima i Nagasaki ?.

No, to je bio Einstein i o njemu se ne govori objektivno...

Dok se o Heisenbergu moze i lagati.

Moze mu se pripisivati i sklonost nacistickom rezimu, iako ne postoji nikakav dokaz da je Heisenberg ( kao ni C.F, von Weizsäcker i ostali njemacki fizicari onoga doba !) podrzao taj rezim i tu ideologiju, niti izjavom niti svojim znanstvenim radom.
Ali, Heisenberga se mora ocrniti da bi se Einsteinu pruzio alibi !. Einsteinove moralne prodike iz 50-tih moraju se tiskati u milijunima primjeraka, moraju se citirati kao primjer njegove moralne velicine, e da bi se zaklonila slika one zlokobne atomske "gljive" koja je iznikla na humusu njegovog "drustvenog angazmana".

Sto je Heisenberg mislio i govorio o NS-ideologiji i Hitleru - to, izgleda, jos uvijek nije spomena vrijedno.
Da Heisenberg i ostali njemacki fizicari nikad nije ni pokusao niti zelio pokusati sagraditi A-bombu za Hitlera, da je cijelo vrijeme uvjeravao drzavno vodstvo u to kako je za njenu gradnju potrebno vrijeme, tehnologija i sirovine koje oni nemaju, da ih je u to i uvjerio (da je i sam u to bio uvjeren) - sve je to poznato. Poznato je i to da je jos 1941 sa tim svojim stajalistem pokusao upoznati (preko N. Bohr-a) Einsteina & co, nadajuci da ce se i oni tako ponasati.

Dakle, Heisenberg se nije priklonio nacistickom rezimu.

Procitah sva njegova djela iz edicije: Allgemeinverständliche Schriften, Band l - V, dakle, sve ono sto je napisao o sebi i svome svjetonazoru, i u njima ne nadjoh nista sto bi ga dovelo u blizinu nazi-ideologije... Ne vjerujem da se to moze naci upravo u njegovim znanstvenim radovima... Qantna fizika i nije bas pogodna za te stvari...

O Heideggeru i njegovoj absurdnoj filozofiji ne vrijedi trositi mnogo rijeci. Da je bio zidovskog porijekla u ono vrijeme bi i njegove knjige zavrsile na lomaci, a njegova filozofija proglasena kao "abartige Philosophie"...

Tko je glasao

O Heideggeru i njegovoj

O Heideggeru i njegovoj absurdnoj filozofiji ne vrijedi trositi mnogo rijeci.
Tip jest odvratan, ali. Takvi tipovi se vraćaju kada ih olako odbaciš, žudnja biti ih vraća u carstvo slobode (i nužnosti), kao što se naš magarac vraća (na pollitika.com). A s Njemcima je općenito tako, treba pirotehnički, da ne bi izazvali belaja. I Ćiro je popušio foru kada je mislio da je gotovo i počeo se forsati, a kada su ga igrači stjerali na klupu da šuti dobili smo ih 3:0. Naši turistički djelatnici konačno znaju s tim (pa i općenito znamo s njima), pa to prepusti njima, pogotovu jer ga razni smatraju najznačajnijim filozofom 20. stoljeća, značajnijim i od Joschke Fischera i Srećka Puliga.

Tko je glasao

....pogotovu jer ga razni

....pogotovu jer ga razni smatraju najznačajnijim filozofom 20. stoljeća,....

Tocno,ap, tocno !.
Istina je da Martina mnogi takvim vide, znam i to da nijedna ideja ne moze biti toliko apsurdna, a da ne bi nasla svoje sljedbenike... ali, ja bih ipak na njega primjenio ono sto je dobri stari Arthur (Schopenhauer) rekao za Hegela i njegovu, po Arthuru, "Afterphilosophie":

------"Wer Gedanken mitzuteilen hat, wird sich alle Mühe geben, sich deutlich zu machen, und sogar sich nach der Unfähigkeit der Andern zu bequemen suchen. Wer aber keine Gedanken mitzuteilen hat und doch gern den Schein des Gegenteils hervorbringen möchte, wird oft das Mittel ergreifen, sinnlosen Wischiwaschi aufzutischen, und der Unfähigkeit der Andern die Schuld zu geben, daß kein Sinn darin gefunden wird. Sind es Deutsche, so glauben sie es."

(Za one koje to zanima, a ne vladaju njemackim jezikom - moj skromni pokusaj prijevoda :

---Onaj tko sa drugima zeli podijeliti svoje misli, nece zaliti ni truda ni muke da se jasno izrazi, cak ce se potruditi da bude razumljiv i onima koji ionako tesko razumiju. Ali, onaj tko nema ideja koje bi trebalo sa drugima podijeliti, ali ipak zeli ostaviti suprotan dojam, on cesto nudi besmislene brbljarije i tako prebacuje krivnju na druge jer, eto, oni nisu sposobni pronaci pravi smisao onog sto on zeli reci. Ako se radi o Njemcima, onda oni to i vjeruju. ).

A Hegel je puckoskolska lektira prema Heideggeru !.

I, zaista, kakvog smisla ima, na primjer ovo, iz njegovog cuvenog djela "Sein und Zeit" :

--Die durchschnittliche Alltäglichkeit des Daseins ist „das verfallend-erschlossene, geworfen-entwerfende In-der-Welt-sein, dem es in seinem Sein bei der »Welt« und im Mitsein mit Anderen um das eigenste Seinkönnen selbst geht.“
Iakomi nisu strane finesse njemackog jezika, ali ovo nikako ne mogu dokuciti...I ne samo ja !.

Pa bih zato stavio tocku na Heideggera...

Tko je glasao

Na zg studiju filozofije i

Na zg studiju filozofije i općenito u Zagrebu se je Heideggera učilo, pa i objavljivalo, malo kasnije ali uredno, i marksisti (npr. prof. Gajo Petrović) i nešto različite vokacije (npr. prof. Pejović). Tu ponekad navrati po koji uredniji učenik (npr. Oštrić), pa će oni možda nešto reći.

U vezi njemačke nerazumljivosti (bez pokrića) je vjerojatno nešto istine ali i uobičajene nacionalističke igre, engleske, francuske itd. Npr. veliki frajer Russel je u svojim slavnim, najboljim, preglednicima mišljenja i mislilaca, vješto izbjegao Heideggera kao nekog značajnog a toliko spetljanog da to nema smisla sažeto prikazivati. To je možda i najbolji pristup, ili ga proučiti ozbiljnije ili ništa. Inače, po onome što ja manje od minimalno imam uvid, nije on tako nezabavan tip, ima dionica u tzv. središnjem djelu (Sein und Zeit) koje su više obrnuto, otvorene i vedre i laicima, pa neznalaački rečeno postoji mogućnost da su ga što namjerno što po jakoj inerciji previše pretvorili u davež, slično kao što su slavnu veselu pjesmu "Pusta zemlja" (T.S. Eliot, The Waste Land, 1922.g.) i autora pretvorili u veliku davež.

Tome je, naravno, jako doprinijelo ogromno intelektualno i općenito licemjerje nakon II svj. rata (orjentacija A. Camus), u kojem su "elitne" legije nacifašističkih i staljinističkih kvislinga i simpatizera (Koestler- svi, uključujući njega, osim Russela i Wellsa) rješavale bolju prošlost i budućnost vješto gadeći Heideggera, Eliota i razne, te praveći se autističnim oko ogromnog broja onih za čiju su sudbinu znatno krivi (npr. iznimno ime Walter Benjamin), što je još u modi, a kod nas do stupnja da malo tko zna za najznačajnija imena u svojim područjima, jer su se na njihovim leševima uzdigli udarni ustaški i staljinistički šverceri "intelektualci", koristeći "slabosti" što se nisu pravovremno adaptirali na razne etape napredovanja - filozof Pavao Vuk-Pavlović, svi vodeći arhitekti i inženjeri, Vlado Kristl ...

Tko je glasao

ap !! kad ti kazes da se

ap !!

kad ti kazes da se ipak i kod Heideggera moze pronaci poneki biser , e onda cu ujutro na tavan i pokusati pronaci Sein und Zeit... bit ce to vjerojatno 15 pokusaj da ga "otvorim", smisleno otvorim... Inace, da to tvrdi netko drugi, ne bih se, u mojim godinama !, penjao klimavim ljestvama. Punktum.

Tko je glasao

Dobro, onda je barem

Dobro, onda je barem Heisenbergov učenik Supek bio ogledni primjer intelektualca :))

Možda sam za Einsteina bio suviše nekritičan, ali da se Heisenberga može okarakterizirati kao intelektualca - brate ne može!!

Kao niti Heieggera, istinskog velikana filozofije bez obzira na tvoje mišljenje, jer se pokorno povinovao nacističkom režimu, i provodio poznate metode čišćenja kada je postao rektor (Husserl) itd..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Dugo sam razmisljao treba li

Dugo sam razmisljao treba li se i dalje udaljavati od teme, ali, kad se uzme u obzir sve ono sto je do sada napisano u ostalim komentarima, mislim da to vise i ne igra neku veliku ulogu...
Dakle,

Dobro, onda je barem Heisenbergov učenik Supek bio ogledni primjer intelektualca

Ne,nije dobro, cijenjeni gospodine stefan !.

I nemoze biti da je upravo Supek (o njemu kao znanstveniku-fizicaru ne zna se nista izvan "hrvatskog dvorista", ostaje samo Supek /Ivan ?/ kao "intelektualac", koji, opet, postoji samo u tom "hrvatskom dvoristu") "ogledni primjer (vjerojatno: pozitivnog ?) intelektualca", jer upravo on pada na tom kriteriju kojeg si ti postavio:

Intelektualac nije onaj tko se priklonio jednom inhumanom rezimu !.

Ali,
zar nije upravo Supek bio onaj koji se jos u studentskim danima priklonio jednom svjetonazoru koji je likvidirao ljude - intelektualce jednako kao i "kulake", etc... - samo zbog toga sto im je u ormaru nadjena "pogresna" knjiga ?. Ako se izuzme "rasna komponenta" jedne, NS-Ideologije, kakva je onda prakticna razlika postojala izmedju nje i "zvijezde vodilje" jednog Supeka, Krleze... i ostalih "oglednih intelektualaca" ?.

( Prisjetimo se i tog da se sam I. Supek hvalio svojom agitacijom koju je provodio u Njemackoj, u vrijeme svog studija kod Heisenberga !. Ne zaboravimo ni to da je to bilo vrijeme 39 i kasnije, unatoc Gestapo-a i stotina KZ-logora po Njemackoj. Je li tako nesto bilo moguce Supekovim studentima nakon 45 ?!.)

Zasto Supek nije ucinio isto ono sto su ucinili poneki njemacki znanstvenici nakon 33, iako nisu bili rasno ugrozeni - emigrirao ?. Zasto Krleza (kojeg sigurno ubrajas u "kremu" hrvatske "Inteligencije" ?) nakon 45 nije ucinio isto sto je Thomas Mann ucinio nakon 33 ?!. Tko je uzivao sve one blagodati "pravog intelektualca" ako ne (braca) Supek, Krleza, Murtic...

Zasto njima nije smetalo nista: od Kriznog puta, Maceljske sume... do Golog otoka i Sremske Mitrovice ????. Tko je "kopao" po njihovoj biografiji ?. Ima li kostura u njihovim ormarima ??.

Ah, da. Oni su "ogledni primjeri humanisticke Inteligencije"...
I treba sve to samo uporno ponavljati poput slicnih "istina":

Drug Tito je 48 Staljinu rekao NJET !! (kao da dogovora u Jalti nije nikada ni bilo).

Tudjman je bio diktator !! (a nitko nije zavrsio u zatvoru zbog svog misljenja, izjava ili djelovanja ).

Racan je bio olicenje (socijal-)demokrata !! (a o njemu se pise i govori kao da je rodjen 89, a ne u jednom njemackom radnom logoru (sic!) 43, sa posebnom "glasnom sutnjom" o vremenu izmedju 72 i 90).

Hrvatsko gospodarstvo je do "Velike privatizacijske pljacke" (sa Tudjmanom na celu !) bilo "ogledan primjer" uspjesnog samoupravnog gospodarstva !! ( a primjeri tog "ekonomskog cuda" su "Dj. Djakovic", "Zeljezara Sisak", "Petrokemija", Brodogradilista...etc.,u koja jos i dan-danas hodocaste gospodarstvenici iz cijelog svijeta, e da bi nesto naucili i ta iskustva i sami primjenili...).

Ali, gdje bi bio kraj kad bi se i dalje navodili "svijetli primjeri"...

Mnogo korisnije i na pravoj "intelektualnoj razini" je Zizekovo "otkrice":

Prvo što moramo zapamtiti u tom neoliberalnom klišeju jest da se neutralno upućivanje na nužnosti tržišne ekonomije, koje se obično priziva kako bi se veliki ideološki projekti kategorizirali kao nerealne utopije, i samo treba uvrstiti u niz velikih modernih utopijskih projekata.
Hvala Bogu da i na (Zapadnom ) Balkanu zivi jedan takav genij koji je utopije poceo dijeliti na realne i nerealne...

Poslije toga je moguce i titulu "intelektualac" dijeliti po kriteriju Einstein, Supek vs. Heisenberg, Heidegger.

Onda ni Knut Hamsun, Esra Pound, E, Jünger, A. Solsenicin... nisu ni intelektualci ni znacajni knjizevnici...

( A, Husserla nije "potjerao" Heidegger, ucinile su to NS strukture jednako kao sto su strukture nakon 45 "ocistile"- cak i doslovno ! - hrvatske visokoskolske institucije...).

Tko je glasao

Zbilja si sada natrkeljao

Zbilja si sada natrkeljao svega i svačega.

Dakle, prvo što ne razumiješ je da ne postoji objektivna i neutralna definicija humanizma. Imamo buržoaski ili u novijoj varijanti tzv. liberalni humanizam, kojeg očigledno ti zagovaraš, a imamo i tzv. socijalistički humanizam. Koja je razlika?! Ima ih dakako mnogo, ali liberalni humanizam, koji za svoju nužnu podlogu ima kapitalistički poredak, isključuje analizu sistemskog nasilja i usredotocuje se prvenstveno na subjektivno nasilje. S druge strane, socijalistički humanizam smatra da je potrebno raditi na otklanjanju sistemskog nasilja (ili popularnije rečeno - eksploatatorskih odnosa), pa čak i po cijenu pribjegavanja subjektivnom nasilju (progonu ideoloških neprijatelja, reakcionarnih snaga, kontrarevolucionara itd). Dakle, socijalistički humanizam ne preza od nasilja nad protivnicima politizacije temeljnog društvenog antagonizma (pročitaj si odličnu knjigu o toj temi "Humanizam i teror" Moris Merlo-Pontyja)

Drugo što ne razumiješ je suštinska razlika u logici progona između nacističke i komunističke ideologije. Kod nacizma riječ je o korporativnom poretku čije jedinstvo i čistoću narušava strani element - Židov. Da nacistički poredak i ideologija ne znače istinsku politizaciju društvenog antagonizma dokazuje upravo činjenica da se neprijatelja portetka ne određuje po principu njegovog svjesnog odabira strane, već po liniji biološkog nasljedstva. U komunističkoj ideologiji nema bioloških neprijatelja, već su neprijatelji oni koji svjesno izaberu ili zauzmu protivničku stranu. Dakle, svakome je pružena mogućnost izbora i svatko odgovara isključivo za svoj izbor (daleko od toga da u komunističkoj praksi nije bilo masovnih zloupotreba ovog principa, ali princip je sam po sebi ispravan).

Dakle, totalno si promašio kada uspoređuješ nacističku i komunističku ideologiju i po toj liniji kritiziraš Supeka jer nije emigrirao kao Thomas Mann 33 godine. Supek je bio itekako kritičan prema postupcima Partije, ali je vjerovao u ispravnost komunističke ideje. A isto tako Thomas Mann je emigrirao zato jer, za razliku od Heidegerra, nije vjerovao u nacističku ideologiju..

Što se tice Heisenberga, on je šutio ko pica pa je zato mogao zadržati znanstveni položaj za vrijeme nacizma. A najbolji komentar na to daje ona - "Nakon svega nećemo pamtiti optužbe naših neprijatelja, već šutnju naših prijatelja.."

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Sad kad je smijeh malko

Sad kad je smijeh malko popustio, pokusat cu "natrkeljat" paar slova...

A, priznajem, vec duuugooo se nisam tako slatko nasmijao. Pa kako i ne bih kad netko napise ovo:
Dakle, prvo što ne razumiješ je da ne postoji objektivna i neutralna definicija humanizma. Imamo buržoaski ili u novijoj varijanti tzv. liberalni humanizam, kojeg očigledno ti zagovaraš, a imamo i tzv. socijalistički humanizam. Koja je razlika?!
Moj terminus "inhumani " mozemo zamjeniti i sa "meksim" - totalitarni rezim.
Mjenjali se karakter tog rezima ?.
Nije li to cak i preblag naziv za drustveni poredak koji se nametnuo krvavim terorom, koji se odrzavao samo krvavim terorom i koji se, u svim dosadasnjim (od buducih neka vas Bog ili Usud postedi !!) oblicima pokazao neodrziv bez krvavog terora - o psihickom teroru ne treba ni govoriti...

Hocemo li takav rezim nasvati "nacional-" ili "real-socijalizmom" (ako mislis da je onaj "utopijski" - takav ce zasigurno i ostati - socijalizam drugaciji ) to ne mijenja njegov karakter. Pogotovo ako "nacional-socijalizmu" apstrahiramo antisemitsku komponentu. (Kako je doslo do antisemitizma i zasto upravo u Njemackoj, o tome radije ne bih. Taj led je i previse tanak, a ispod leda se mota mnostvo gladnih morskih pasa koji pojedose i vece "kapacitete" od moje malenkosti...).

To da netko jos uvijek dijeli humanizam ( ja na zvuk te rijeci uvijek asociiram - humanost...) na burzoaski i socijalisticki, eh, divota !, kazem...
A meni pada na pamet najprije Preambula Povelje UN:
-----Da die Anerkennung der allen Mitgliedern der menschlichen Familie innewohnenden Würde und ihrer gleichen und unveräußerlichen Rechte die Grundlage der Freiheit, der Gerechtigkeit und des Friedens in der Welt bildet...
...priznanje dostojanstva koje je svojstveno svim clanovima ljudske Obitelji (Covjecanstva) i njihovim jednakim i neotudjivim pravima je osnova slobode, pravednosti i mira u svijetu...
i cl.1. red.1. istog
----Alle Menschen sind frei und gleich an Würde und Rechten geboren
...svi ljudi su rodjeni kao slobodni i jednaki sa istim dostojanstvom i pravima...
kao i clanak 1. stavak 1.Ustava (burzoaske !!!) drzave koja je nastala na rusevinama 3 Reich-a:
----Die Würde des Menschen ist unantastbar. Sie zu achten und zu schützen ist Verpflichtung aller staatlichen Gewalt
...ljudsko dostojanstvo je nedodirljivo. Njeno postivanje i zastita je duznost (obveza) svake drzavne moci (sile, drzavnih organa..)...
( Citiram na njemackome, mislim da to nije problem za one koji poznaju Heisenberga i Heideggera - valjda su Heideggera citali u originalu...).

Priznajem, "socijalisticki humanizam" poznajem samo u paketu sa Gulagom, Berlinskim zidom, Golim otokom i slicnim oblicima zemaljskog raja...
Ali, izgleda da je to samo plod mojeg burzoaskog humanizma i svjetonazora ?.

S druge strane, socijalistički humanizam smatra da je potrebno raditi na otklanjanju sistemskog nasilja (ili popularnije rečeno - eksploatatorskih odnosa), pa čak i po cijenu pribjegavanja subjektivnom nasilju (progonu ideoloških neprijatelja, reakcionarnih snaga, kontrarevolucionara itd). Dakle, socijalistički humanizam ne preza od nasilja nad protivnicima politizacije temeljnog društvenog antagonizma ...

Znaci: Htio ti ili ne htio - ja te zelim usreciti !. Ako ne prihvacas tu srecu kojom te obdarujem moram pribjeci subjektivnom nasilju . ( Sto je, pak, to ???. Je li to nasilje samo "osobna nelagoda" i "umisljenost" ?. Znaci li to da zrtva "subjektivno" osjeca da lezi u hladnoj i vlaznoj betonskoj samici - a zapravo je u mekom i toplom krevetu hotelske sobe negdje na Karibima ?!. Nasilje u socijalizmu je bilo samo halucinacija bolesnih umova koji su svoju bolest dokazali samom pobunom protiv vlastite srece i zadovoljstva, zar ne ?.)
Facit: Nikakvog "objektivnog nasilja" nije bilo u "socijalistickom humanizmu" - sve su to bile samo tlapnje umno bolesnih "ideoloskih neprijatelja, reakcionarnih snaga (oh, kako to jos uvijek slatko zvoni i u A.D.2008 !!), kontrarevolucionara (extaza !!) itd....".

Dakle, totalno si promašio kada uspoređuješ nacističku i komunističku ideologiju i po toj liniji kritiziraš Supeka jer nije emigrirao kao Thomas Mann 33 godine. Supek je bio itekako kritičan prema postupcima Partije, ali je vjerovao u ispravnost komunističke ideje. A isto tako Thomas Mann je emigrirao zato jer, za razliku od Heidegerra, nije vjerovao u nacističku ideologiju..

Ja ni ne kritiziram Supeka !. Ti si ga naveo kao "moralnu vertikalu". Neka Supek pociva u miru, ali ga proglasavati moralnom velicinom zato sto je svojom "dobronamjernom kritikom" (zar se to onda nije tako nazivalo ?) od jednog necovjecnog rezima zelio naciniti ("ali samo ako to drugovi prihvate, ja samo pokorno molim...") nesto nemoguce: "socijalizam sa ljudskim likom" - to je samo sprdnja sa jednim (neznam, mozda i velikim ?) znanstvenikom, fizicarom. Njega stavljati nasuprot Heisenbergu je upravo smijesno !. ( O tome sto je Heisenberg mislio o nacistima i zbog cega je ostao u Njemackoj, zainteresirani mogu (izmedju ostalog) procitati u njegovoj knjizi "Werner Heisenberg: Der Teil und das Ganze, Gespräche im Umkreis der Atomphisik", dtv München 1987).
Sto se Heideggera tice, on kao filozof mi doista ne lezi. A, vjerujem da i 99% posto njegovih citatelja nisu razumjeli sto je zelio reci, tu je vise snobizma nego pravog razumijevanja... Za podrsku rezimu i ideologiji (koja i nije bila bas narocita !) bio je poslije "kaznjen", i mislim da covjecanstvo od njega nije mnogo dobilo, odnosno, bez njega izgubilo...
O nacistickoj i komunistickoj ideologiji - kad se iz nacisticke izuzme Hitlerova opsesija Zidovima i sve one strahote koje su iz te umne perverzije nastale - o njima imam veoma slicno misljenje. A kad bi ih malo bolje i nepristrano prekopao, i ti bi mogao doci do istog zakljucka...
Kazem: "mogao", ali, iskreno govoreci, ne vjerujem, kod takve argumentacije kojom se sluzis...
Na kraju moram, sa velikim zaljenjem, reci: Zao mi je sto sam morao procitati takvo misljenje jednog suvremenog hrvatskog intelektualca. I, ako je takvo promisljanje jos uvijek prisutno u SDP-u, onda je i bolje sto nije na vlasti...

Ja sam cak i povjerovao da je Partija umjesto Lenjina napokon prihvatila Darwina, ali, nakon ovog sto procitah...

Ili, g.hrvoje stefan i nije clan SDP-a ?!.

Tko je glasao

Zaista uzorito demonstriraš

Zaista uzorito demonstriraš primjer kako se šupljikavost argumentacije nastoji kompenzirati jeftinim patetično-ironijskim obratima ("Znaci li to da zrtva "subjektivno" osjeca da lezi u hladnoj i vlaznoj betonskoj samici - a zapravo je u mekom i toplom krevetu hotelske sobe negdje na Karibima ?!. Nasilje u socijalizmu je bilo samo halucinacija bolesnih umova koji su svoju bolest dokazali samom pobunom protiv vlastite srece i zadovoljstva, zar ne ?" itd)

A zatim nastavljaš još patetičnije i licemjernije, navodeći odredbe Preambule UN-a o ljudskim pravima.

Pa ću te podsjetit na ironiju starog Marxa kojom je takve formalne proklamacije, još davno prije UN-a, vrlo jasno raskrinkao:

"U kapitalizmu su svi slobodni da spavaju ispod mosta, samo to čine uvijek tek neki"

U čemu je problem sa apstraktnim i formalnim ljudskim pravima, kojeg je već Marx vrlo dobro prozreo? Ljudska prava u svojoj apstraktnoj formalnosti i univerzalnosti uključuju koliko pozitivan toliko i negativan aspekt. Naime, ona zbog svoje odlike prazne formalnosti omogućuju da se pod njih podvedu konkretni materjalni odnosi moći i dominacije, koji upravo sprečavaju realizaciju proklamiranih ljudskih prava..
Npr:
"Pravo na privatnost" - pravo na blud, počinjen u tajnosti, kada me nitko ne vidi, budući nitko nema pravo petljati se u moj privatan život.
"Pravo na povećanje osobne sreće i posjedovanje privatnog vlasništva" - pravo na krađu (izrabljivanbje drugih)
"Pravo na slobodu tiska i izražavanje mišljenja" - pravo na laž... itd

Problem sa ljudskim pravima je da "otvaraju jednu marginalnu sivu zonu koja ostaje izvan dohvata (religiozne ili sekularne) moći: u toj sjenovitoj zoni meni je dopušteno kršiti ljudska prava, a ako se u nju umiješa moć, te želi sprječiti moje prekršaje, meni je dopušteno uzviknuti. "Napad na moja temeljna ljudska prav!"
Riječ je stoga o tome da je Moći strukturno nemoguće povući jasnu crtu razgraničenja i spriječiti samo "zloupotrebu" nekog prava, a da u isti mah ne dirne u njegovu dopuštenu oporabu..."

Stoga u pozadini ljudski prava stoji uvijek istina Moći koja je vrlo materjalna i utjelovljena u ekonomskim odnosima. A ti ekonomski odnosi, zasnovani prvenstveno na privatnom vlasništvu Kapitala, vođeni su logikom isključenja, koncentracije moći, samovolje itd što su realne pretpostavke koje negiraju mogućnost faktičnog ostvarenja univerzalnih ljudskih prava. Na taj način univerzalna ljudska prava postaju prazna ljuštura koja predstavlja idealan alibi skrivenim odnosima ekonomske dominacije (sistemskog nasilja) iz kojeg su derivirani svi ostali oblici nasilja i dominacije (kulturni, politički itd... u tom smislu moram naglasit da nisam ekonomski redukcionist, već smatram da kulturna, politička i ostale društvene sfere sigurno imaju određeni stupanj autonomne logike funkcioniranja i povratno djeluju na samu sferu ekonomskih odnosa, ali upravo ekonomski odnosi predstavljaju konačan okvir ili medij u kojem se društveni proces odvija - marksističkim riječima - ekonomija je rod no ujedno i svoja vlastita podvrsta)

Komunistička ideja vođena je spoznajom o takvoj prikrivenoj logici dominacije koja se krije iza apstraktne i univerzalne jednakosti ljudskih prava. Stoga ona odlučno politizira tu skrivenu nasilnu pozadinu koja je utjelovljena u ekonomskim odnosima. Da bi ekonomski odnosi bili politizirani potrebna je kolektivna politička volja, jer jedino ona predstavlja alternativu logici inidividualizma i egoizma privatnog vlasništva (ona je institucionalizirana koliko u Partiji, još više u društvenom vlasništvu) . I onda naravno da dolazi do sukoba između nastojanja da se ekonomija podredi zajedničkim interesima i nastojanja da bude vođena privatnim, egostičnim interesima. U tom smislu razumljiva je i nužnost otvorenog suprotstavljanja onima koji su protiv podređivanja ekonomske logike zajedničkim interesima.
Takvo suprotstavljanje nužno se demonstrira kao otvoreno i subjektivno nasilje nad protivnicima komunizma koji imaju težnju uspostaviti sistem objektivnog i time anonimnog nasilja (za glad, isključenje, nasilje, eksploataciju tada postaje odgovoran zakon objektivnog tržišta itd)..

Vidiš yodane, ti to očigledno ne želiš ili ne možeš razumijeti, pa onda garniraš svoje površne misli jeftinom patetikom..

Ali šta češ, tako je to...

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Kasno je vise da odgovorim

Kasno je vise da odgovorim iscrpnije. Da sam to procitao ranije mogao bih kojesta reci, ali sad vise ne cu.

Ne cu, a mogao bih na ovo:Pa ću te podsjetit na ironiju starog Marxa kojom je takve formalne proklamacije, još davno prije UN-a, vrlo jasno raskrinkao:

"U kapitalizmu su svi slobodni da spavaju ispod mosta, samo to čine uvijek tek neki"
odgovoriti i ovako: Jeste, istina je da u kapitalizmu uvijek samo neki spavaju pod mostovima, ali je istina i to da je u socijalizmu neizmjerno veci broj ljudi morao lezati - bez mogucnosti sna ! - na golom betonskom podu u bezbrojnim robijasnicama...

Ne zelim zamarati citatelje onim sto sigurno najveci dio njih vec zna, - mogao bih reci i to da nikakve teorijske konstrukcije ne spasavaju ono sto nije prezivjelo u praksi. A prezivjelo nije zato jer je protivno onim prirodnim zakonima koji vrijede ne samo za ljudsko drustvo, nego i za Zivot uopce.

A taj tvoj "komunizam" je upravo to: Nasilan pokusaj promjene prirodnih zakona !.

( Kad spominjes "Moc" /Vlast ?/ (Macht) koja je rezultat ekonomskih odnosa u drustvu, onda si na dobrome tragu. Ali budi dosljedan pa domisli tu misao do kraja. Vidjet ces da ces doci do veoma zanimljivog zakljucka.)

Dakle, g.Stefan, ja sam itekako dobro razumio (vec daaaavno !) to o cemu ti govoris. I mene je to jednom (krajem 70-tih !) "bacalo u extazu" kao tebe sada, no moje razumjevanje me je dovelo do zakljucka koji se od tvoga u mnogocemu razlikuje...

Inace, ja vjerujem u tvoju dobronamjernost, ali znam i to da su cesto od zlih namjera mnogo gore tzv. dobre namjere. To se spozna tek onda kad je vec prekasno...

Tko je glasao

Interesantna logika kojoj

Interesantna logika kojoj sam dao kulju zbog svoje perverznosti.

Dakle. Dao sam ti pravo da budes pizda i da te ne diram i zato sto sam ti dao pravo da budes pizda i da te ne diram, ja sam puno humaniji od nekoga ko ti nije dao to perverzno pravo.

Perverzno do boli.

Po pitanju Supeka, onaj ko opravdava sistem sto je unistavao slobodu misli, tesko da moze biti smjesten u neki drugi kos od onoga u kojemu je zavrsio Heiderger.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Drugo što ne razumiješ je

Drugo što ne razumiješ je suštinska razlika u logici progona između nacističke i komunističke ideologije.
Milan Kangrga (umro danas):
["Biti marksist]
- Marx je sam za sebe izjavio kako on nije nikakav marksist, imajući pritom u vidu svoga zeta Paula Lafarguea i mnoge druge koji su vulgarizirali i iskrivljavali njegovu filozoflju i nauku. U tom smislu ni ja nisam marksist, jer marksistima su se smatrali i deklarirali i Staljin i staljinisti svih boja i vrsta do današnjeg dana. Ja sam filozofijski školovan ne samo na Marxu, nego i to prije svega na klasičnoj njemačkoj filozofiji (Kant, Fichte, Schelling i Hegel), pa me moji kolege uvijek prije nazivaju fichteovcem i hegelovcem s ozbirom na moju osnovnu filozofsku orijentaciju. A §to se tiče socijalizma i komunizma, već sam na mnogo mjesta u svojim djelima isticao kako ni socijalizma ni komunizma nije bilo do sada nigdje u svijetu, pa ni u bivšoj Jugoslaviji. To je bio i jest staljinizam na djelu u teoriji, filozofiji i praksi. Tako se socijalizam i komunizam pokazuju kao ideološko-politička i teorijska floskula na obje strane: onih koji se tako deklariraju, kao i njegovih kritičara sa svih strana. Zato ja i bivši sistem na ovom tlu uvijek nazivam pravim imenom: staljinizam! A on je negacija svega marksovskoga i one demokratsko-humanističke tradicije i kulture i civilizacije, što ih je izborio do sada gradjanski svijet u svojim najvećim dosezima. Zato sam pledirao za uspostavljanje gradjanskog svijeta na ovim našim još rudimentarnim i historijski u mnogo čemu zaostalim prostorima. (...)"

http://www.ffzg.hr/filoz/article.php?id_art=207

Tko je glasao

Gospodine AP, bilo bi mi

Gospodine AP, bilo bi mi drago procitati vas osvrt u povodu smrti Milana Kangrge.

Tko je glasao
Tko je glasao
Tko je glasao

Tu lezi jedan ozbiljan

Tu lezi jedan ozbiljan problem. Intelektualac ne treba pricat, on mora biti primjer drugima. Jer biti primjer znaci preuzeti odgovornost. A ne pricati. Pobogu i Letici su misli bile prepune svakakvih ideja. Kao i uvazenom Anti Kovacevicu. I sta? Nista. Niko ne pusi demagoge.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Molim te gale da mi nađeš

Molim te gale da mi nađeš barem jedan BOLJI primjer „preuzimanja odgovornosti“ (barem u kontekstu ovog portala) od stajanja iza svojih stavova IMENOM I PREZIMENOM !?

Ja se ne mogu sjetiti niti jednog ...

Tko je glasao

ne slažem se da je stajanje

ne slažem se da je
stajanje iza svojih stavova imenom i prezimenom
na internetskom portalu
u maloj zemlji
najbolji primjer "preuzimanja odgovornosti"

(kako kaže kineska mudrost,
odakle ste,
iz hrvatske,
a gdje je ta hrvatska,
u europi,
a koliko vas ima u hrvatskoj,
4-5 milijuna,
pa vi se onda svi znate)

mislim da griješiš
konzistentnost izlaganja
logičnost stavova
korektnost i fer odnos prema drugome
odgovornost za svoje riječi
ne ovise o spremnosti da se objavi ime i prezime

usput, ali ne baš sasvim različito
iako većina gluposti, zločina, nasilja
teško dobije potpis
ima puno glupana, zločinaca, nasilnika
koji se ne srame potpisati
pod svoje nedjelo
a postoje i umni ljudi, dobri u svom poslu
koji se bez srama, a katkad i sa strašću potpisuju
pod bedastoće,
(... Kusturica, handke, bora čorba ...)

spremnost da se potpiše
može značiti i
je*e me se što mislite o meni, fukare

opet,
poštujem spremnost da se dikutira pod vlastitim imenom i
slažem se da je moralna obaveza svakog nicka
da na privatni upit odgovori
imenom i prezimenom

luka

Tko je glasao

Ako te zanimaju imena i

Ako te zanimaju imena i prezimena, a ti nemoj dolaziti na Pollitiku, već idi na političke tribine širom zemlje, pa tamo saznaji tko što ima o čemu reći. Na internetu svi djelujemo putem nickova koji su isto tako međusobno prepoznatljivi i jako dobro se zna kad nešto napiše LQ da to nije napisao ZR. Ili kad nešto napiše B2 da to nije napisao Skviki. Prema tome, ako si prihvatio pisati na Pollitici, ili bilo kojem drugom forumu, onda trebaš jednako prihvatiti NICK koji si je korisnik sam odredio, kao što ćeš vani prihvatiti ime i prezime koje je korisniku odredila majka ili otac.
Meni nije jasno zašto vam je stalo do pravih imena, kad su PRAVA IMENA zapravo nickovi jer predstavljaju DUŠE ljudi.
Uostalom, izvoli uključiti MOZAK pa prepoznaj govornika po GOVORNIŠTVU, onda ćeš znati iza kojeg nicka se krije koje ime i bez da ti to netko kaže!

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Uostalom, izvoli uključiti

Uostalom, izvoli uključiti MOZAK pa prepoznaj govornika po GOVORNIŠTVU, onda ćeš znati iza kojeg nicka se krije koje ime i bez da ti to netko kaže! ... pa ako bi se malo igrali detektiva i bilježili ko spominje koji svoj grad, djecu, posao, univerzitete.... i niz drugih podataka osobne prirode (pa i onih za skretanje pozornosti) nebi bio neki problem većini ovdje utvrditi i osobni identitet koji meni nije uopće bitan sve dok se rasprava ne svede na osobnu razinu.... e tada NICK više nije NICK i ta vrst rasprave.....
Inače se sa tobom potpuno slažem....

Tko je glasao

pa kome je savjest čista,

pa kome je savjest čista, ne boji se da ga i otkriju, prema gradovima, djeci, poslu, univerzitetima. onaj tko živi časno tj. ne živi "dvostruki" život nema frke s nikim i nigdje, ni na netu ni u privatnom životu.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Mačka, Jedan veliki cmok.

Mačka,

Jedan veliki cmok.

Tko je glasao

Dobar bi primjer bio kada bi

Dobar bi primjer bio kada bi Stefan isfurao frakciju unutar SDPa. Ili kada je Ostric pokrenuo BORNAu.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Tržište je ustvari

Tržište je ustvari najobičnija neoliberalna utopija. Naime, neoliberalisti ili tzv. tržišni fundamentalisti poznati su po tome da socijalističku ideju prokazuju kao najobičniju utopiju.

Ne znam kako Kinezi gledaju na tvoj "trzisni fundamentalizam", ali je cinjenica da se 400,000.000 Kineza izvuklo iz gladi.U Kini su se 60-ih od leseva umrlih po raznim logorima ili cak zabacenim selima od gladi proizvodila umjetna gnojiva.Revolucija je tako reciklirala vlastitu djecu.Da je Staljin nesto ranije shvatio taj resurs, tko zna koliko bi uvijek gladna i nestasicama razbucana CCCP ustedijela na uvozu umjetnih gnojiva...Zapad je stigao tek do reciklaze otpada.Danas se nesto istom tehnologijom valja proizvodi u susjednoj marksistickoj Sjevernoj Koreji.Materijala ima dosta i dan danas.I u 2008. ih jos ima koji traze "crvenu nit" u ovoj tragediji?!
Trebali su dakle na kraju tog uzasa Kinezi srusiti posljednju tvrdokornu marksisticku bandu u Shangaiju na celu sa drugom gaziteljem studenata tenkovima Jang Zeminom.Ta je bagra jos uvijek htjela nastavljati uspjehe naroda na biciklima, sa 2 vrste odijela u trgovinama i parnim lokomotivama.Ali su maknuti da bi eto bas od tada Kina stalno propadala iz dana u dan....
Sto se pak druga Zizeka tice, drago mi je da se tako rado ne odrice honorara za govorancije kojima zabavlja pubertetlije u majicama sa likom starog dobrog Chea ( mada 99% mladih ni ne zna koji je to bio bandit) upravo u hardcore trzisnim drzavama.Umjesto u Phnom Phenu ili Havani.
Valjda tamo vec uzivaju plodove njegovih ideja pa nisu zainteresirani da ih on onako udobno zapadnjacki podgojen i nonsalantan, poducava kako su veliki vodja Kim ili nepobjedivi Fidel, njihovo najvece bogatsvto( pogotovo ne na prazan zeludac).Furao se i Blair dugo na Trotskog, ali ne mozes uvijek razmisljati kao sa 16 godina.Ne smetaju mi ljudi u srednjim godinama koji su zadrzali pubertetski entuzijazam, ali se sa njima ne bi ni mijenjao.

Tko je glasao

U prvoj rečenici najjasnije

U prvoj rečenici najjasnije je izražen problem sa tvojim načinom razmišljanja.

Naime, prvo pošteno priznaješ "Ne znam kako Kinezi gledaju na tvoj "tržišni fundamentalizam" ".., a zatim izvlačiš statistiku koja govori da je "tržište" izvuklo 400 miljuna Kineza iz gladi.

Upravo tako - ti ne znaš što Kinezi misle i kako se osjećaju, ali zato znaš što govore statistike. Problem takvog pogleda je u tome što ono ne registira negativne sistemske posljedice (nasilje, frustraciju, strah, stres, zagađenje..) kapitalizma (ili tržišta) koje nisu jasno mjerljive, no zato nisu ništa manje bitne i manje objektivne od mjerljivih kategorija:

"Zamjećujemo ekološke probleme i ljudsku bijedu i eksploataciju. No, unatoč tome, ekonomski izvještaj koji čitamo nakon posjeta govori o tome da je ekonomsko stanje u toj zemlji "financijski zdravo" - nije važna stvarnost nego zdravstveno stanje kapitala".

Primjer Kube. Po ekonomskoj statistici izrazito loši pokazatelji. Gospodarstvo u banani, potrošački standard izrazito slab, jedino zdravstvo štima. Ljudi koji su posjetili Kubu gotovo jedinstvo svjedoće istu stvar - kulturni šok zbog siromaštva i zastarjelosti, no fascinira zadovoljstvo, opuštenost i pjesma Kubanaca. Kako objasniti taj paradoks?! Zar ne bi trebali Kubanci biti nezadovoljni i frustrirani zbog svojeg siromaštva i jednopartijskog sustava?! Statistike nam u odgovoru na to pitanje sigurno neće puno pomoći..

Tvoje razmišljanje previđa sistemsko nasilje slobodnog kruženja Kapitala:

"O sudbini cijele populacije, a ponekad i cijelih zemalja odlučuje "solipsistička" spekulativna igra Kapitala koji slijedi logiku profita i posve je indiferentan spram toga kako će njegvo kretanje utjecati na društvenu stvarnost - riječ je o metafizičkom plesu Kapitala koji samog sebe pokreće omogućujući promjene u stvarnom životu i katastrofe. Upravo u tome počiva fundamentalno sistemsko nasilje kapitalizma, neugodnije od bilo kojeg izravnog društveno-ideološkog nasilja u razdoblju prije nastanka kapitalizma: ovo nasilje više nije moguće pripisati konkretnim pojedincima i njihovim "zlim" namjerama, jer je ono u cijelosti "objektivno", sistemsko, anonimno."

"Naša nemogućnost primječivanja posljedica sistemskog nasilja najjasnije se očituje u raspravama o komunističkim zločinima. Lako je pronaći odgovorne za komunističke zločine: ovdje imamo posla sa subjektivnim zlom za koje su krivi akteri koji su činili zlodjela. Mogli bismo čak i jasno navesti ideološke izvore tih zločina - totalitarna ideologija, Komunistički manifest, Rousseau, pa čak i Platon. No kad se skrene pozornost na miljune koji su umrli kao posljedica kapitalističke globalizacije, od tragičnih zbivanja u Meksiku u šesnaestom stoljeću pa sve do holokausta u Belgijskom Kongu prije stotinu godina, odgovornost za te zločine tada se poriče. Čini se kao da se sve to dogodilo kao rezultat "objektivnog" procesa koji nitko nije planirao niti izvršavao i u čijoj podlozi nije stajao nikakav Kapitalistički manifest.."

Dakle, ono što želim istaknuti je da sama statstika i njezine kategorije mogu poslužiti i u največoj mjeri služe kao sredstvo ideološke manipulacije. Statitistika kako je ti koristiš upravo naglašava kategorije koje Kapital istiće kao mjerilo koje treba svima poslužiti kao objektivna refleksija o zdravlju ekonomije i zadovoljstvu i kvaliteti života ljudi. No te kategorije su u prvom redu u funkciji oplodnje Kapitala, i ne mare za njegove negativne sistemske posljedice. A te posljedice moguće je, između ostalog, registrirati u komplementarnoj nadopuni sistemskog nasilja ( "ultra- objektivnog" naislja) sa "ultra-subjektivnim" nasiljem novonastalih etničkih i religijskih "fundamentalizama" ..

No tako nešto sigurno ne registrira statistika kojom se ti koristiš...

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

nije moguće povlačenjem za

nije moguće povlačenjem za vlastiti perčin izvući se iz živog blata
baron von Muenchausen

nije moguće nasiljem izaći iz kapitalizma
makar revolucionarnim nasiljem
moguće je promijeniti vrstu (podvrstu) kapitalističkog poretka
u manje tržišnu, više administrativnu
iz kapitalizma se može izaći jedino prema naprijed
i ono što zovemo zločinima socijalizma, ili komunizma
zapravo su specifični oblik zločina kapitalizma

luka

Tko je glasao

Nije bitno tko ili što ih

Nije bitno tko ili što ih je uzvuklo iz gladi !

Naime, prvo pošteno priznaješ "Ne znam kako Kinezi gledaju na tvoj "tržišni fundamentalizam" ".., a zatim izvlačiš statistiku koja govori da je "tržište" izvuklo 400 miljuna Kineza iz gladi.

Stvarno pitanje je tko ili što ih je uvalio u glad i kada ?

Kada se saznaju uzroci bolesti , onda možeš početi lječenje.

Tko je glasao

U prvoj rečenici

U prvoj rečenici najjasnije je izražen problem sa tvojim načinom razmišljanja.

Ja imam problem sa razmisljanjem, ali tjesim se da kubanke koje oralno zadovoljavaju strane turiste za 5$ imaju veci problem.

Primjer Kube. Po ekonomskoj statistici izrazito loši pokazatelji. Gospodarstvo u banani, potrošački standard izrazito slab, jedino zdravstvo štima. Ljudi koji su posjetili Kubu gotovo jedinstvo svjedoće istu stvar - kulturni šok zbog siromaštva i zastarjelosti, no fascinira zadovoljstvo, opuštenost i pjesma Kubanaca. Kako objasniti taj paradoks?!

Opustenost, pjesma i i zadovoljstvo su put do srece i nasih trgovaca koji rade za 2000 kuna.Trebao bi se zaposliti kao PR u nekom velikom trgovackom lancu.Priznajem i meni se cini da se najvazniji savjet SDP-a, proletrima sveo na : pjevajte i plesite.
Jos da Bandic salje manje racune za "procistac" i da sefovi u stranci nemaju po 12-20.000 kuna place bila bi pjesma i glasnija.
Btw. ti ili su negdje jeftino nabavio ruski vremeplov marke Ko3moc, pa ovo sasvim ozbiljno pises negdje iz 1957 godine, ili me naprosto zaj.....
O oba slucaja te drugarski pozdravljam!
Over and out!

Tko je glasao

Daj pročitaj čovjekov post

Daj pročitaj čovjekov post malo pažljivije...pošteno se potrudio. Nemoj samo copy - pastat jedan dio izvučen iz konteksta.
Upravo je državnim organizacijom, od ere Den Xiaopinga, u Kini počinje razvoj niza obalnih gradova po uzoru na "azijske tigrove", posebice na Singapur. Država je u oba slučaja koristila metodu "netržišnog natjecanja", prilikom alokacije sredstva. Jednostavnije, prvo je privredne aktere prisilila na suradnju, atek onda alocirala sredstva. Tek ih je nakon što su dovoljno ojačala bacila na globalno tržište. Dakle, više - manje ono o čemu Solaris piše.
S druge strane, Sjeverna Koreja...gle G-news, prepametan si lik da ti išta o njima objašnjavam . Tek za ilustraciju: Bremmer piše da je najopasnijim oružijem "protiv poretka" proglašena video kazeta sa snimkom opere iz japanskog narodnog kazališta, koja je počela kolati po sjevernokorejskim selima i gradovima. Zato što je ekipa sasvim frapirana gledala stvari za koje nisu niti znali da postoje. To je država u kojoj je cilj vlasti da njeni građani što manje znaju, a kamoli imaju.
O razvoju na Dalekom istoku toplo preporučujem: Manuel Castells: "Informacijsko doba - kraj tisućljeća".

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Bandić i "Bandići" od bosancero komentara 2
  2. Prijevremeni izbori za gradonačelnika u Zagrebu? od Zoran Oštrić komentara 13
  3. KURDI, žrtvovan narod? od Ljubo Ruben Weiss komentara 13
  4. Argumenati ZA i PROTIV preferencijalnog glasovanja od DEMOS komentara 13
  5. Pa promijenimo konačno taj ustav, … III od Feniks komentara 56
  6. Referendum kao odraz od lunoprof komentara 14
  7. SDP dopušta HDZ-u osvajanje RH od aluzija komentara 0
  8. Nakon posjeta Putina Hrvatska treba revidirati politiku prema Srbiji od vkrsnik komentara 59
  9. Suđenje u Muenchenu okidač za lustraciju u Hrvatskoj od vkrsnik komentara 56
  10. živim okružen surogatima od aluzija komentara 0
  11. Kome će se prikloniti Srbija? od Weteran komentara 49
  12. Između dva referenduma od Zoran Oštrić komentara 35
  13. HNS i privatizacija autocesta od Weteran komentara 25
  14. Dolazi li nova zapadna ekonomska kriza ...? od Busola komentara 7
  15. Pet socijalističkih mitova od Tko je John Galt komentara 53
  16. Politika NE normalno prestvara u normalno (osvježeno) od aluzija komentara 0
  17. "Bezukus" - zadnja faza postmoderne od lunoprof komentara 111
  18. Stranputice liberalnog tržišta i demokracije - Ima li izlaza? od bet komentara 58
  19. Zakoni, zakoni jeftino dam samo da prodam. od bosancero komentara 1
  20. Matematika 101 od Tko je John Galt komentara 24
  21. I poslije dr. Dejana Jovića, dr. Dejan Jović od vkrsnik komentara 17
  22. EBOLA! Iako je Hrvatska u Europi, Europa nije u njoj! od ppetra komentara 235
  23. Bajka o dampingu od katkapital komentara 32
  24. Naopako sastavljeni? od Weteran komentara 36
  25. Suđenje Perkoviću i Mustaču je i suđenje hrvatskoj političkoj eliti od vkrsnik komentara 17

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • indian

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 1
  • Gostiju: 27

Novi korisnici

  • jeffrey
  • Turist s razlogom
  • Endrina
  • Primarijus iz BiH
  • narko