Krenulo je: Sindikati najavljuju velike prosvjede za ožujak

http://www.barkun.hr/

Foto, Raddio 101Izbori nisu rezultirali očekivanom promjenom. Na vlasti je ostao HDZ koji se uz pomoć HSS i HSLS priprema za nastavak vladavine bezakonja. Sudeći prema dosadašnjoj vladavini triju stranaka, Hrvatskoj se ne piše dobro. Loše upravljanje državnom imovinom, pljačka, korupcija, nekontrolirano zaduživanje dovelo nas je do inflacije i povećavanja cijena osnovnih životnih potrepština.

Situacija je očito zabrinula sindikate. Dvije sindikalne središnjice najavljuju sindikalne prosvjede u Zagrebu za ožujak 2008. godine.
Kako je javio Radio 101:
Savez samostalnih sindikata Hrvatske najavio je veliki sindikalni prosvjed za ožujak na kojem očekuje velik odaziv građana, a sličnu su najavu prije par dana dali i Nezavisni hrvatski sindikati.
SSSH u međuvremenu od nove Vlade i Sabora traži da prije ljeta donesu nacionalnu strategiju upravljanja energentima te Zakon o minimalnoj plaći, a od vlasti Grada Zagreba traže preispitivanje odluke o poskupljenjima. SSSH odbacuje tvrdnje gradonačelnika Zagreba prema kojima će život u glavnom gradu poskupiti 50 kuna mjesečno jer je zapravo riječ o poskupljenju od oko 150 kuna što na godišnjoj razini iznosi gotovo 1600 kuna.

Sindikati u svojim zahtjevima ne smiju zaboraviti tražiti od Vlade i Sabora da se “trenutno” uspostavi pravna država. Ta pravna država trebala bi iskorijeniti korupciju, politički kriminal i nesposobno i neefikasno pravosuđe. Tek nakon uspostave prava i demokracije može se očekivati život dostojan čovjeka.
Sindikati su se probudili iz dubokog sna, vrijeme je da im se pridruže i oporbene političke stranke. Da konačno krenu iz riječi na djela. Da utvrđene afere na koje su ukazivali u Saboru ili u medijima, već jednom dovedu do kraja. Ujedno imamo zanimljivu situaciju. Štrajkati će se i protiv oporbe na državnoj razini a vladajućoj na lokalnoj. Protiv SDP-a.
Nama građanima dužnost je da podržimo akcije, u našem su interesu.
Ako bude potrebno,vidimo se u ožujku.

Komentari

Kako sam Madoni obećao

Kako sam Madoni obećao nastavljam odgovarati,iako znam da dužina odgovora i autobiografsko čitanje odgovor čine besmislenim.Ali mene sve ovo zabavlja,pa zašto ne bi?
Ono s obrazovanjem ne znači da sam glup i da vjerujem kako razvijene države svijeta sjede skrštenih ruku i ništa ne čine da bi unaprijedili svoje obrazovne sisteme i njihov krajnji rezultat-čovjeka.
Štoviše,odlično sam informiran i točno znam što se radi,kakvi rezultati se postižu i bez ikakve dileme mogu tvrditi da u toj priči za naše stručnjake ima nevjerojatno puno vrijednog prostora. Međutim,to je potencijalno vrijedna prilika,jer naši stručnjaci robuju predrasudama, politici,boje se za svoja radna mjesta i egzistenciju. Nemaju osjećaj za vrijednosti i izazove,a još manje za struku i sinergiju.Tako i ovaj "izvoz" možete zaboraviti.
Pogledajte malo stanje u zdravstvenim sistemima po cijelom svijetu,pa i u Hrvatskoj.Bez izuzetka,svi se slažu da su problem zdravstva ogromni troškovi i ogromna neučinkovitost.Zašto?Moje je mišljenje da su temeljni problemi zdravstva neškolovana vodstva. Apsurd je da te glomazne i složene sisteme vode liječnici,jer oni naprosto za takav posao nisu ni školovani ni sposobni.Zdravstvu, kao i svim ljudskim djelatnostima,trebaju vizionari i vođe.Prvi čovjek zdravstva npr. u Hrvatskoj bi se trebao popeti na najviše stablo i odozgo pratiti situaciju.Prvi zadatak bi mu bio utvrditi da li se napor i novac ulažu u ispravnoj šumi.To upravljači sistemom i djelatnici nikada ne mogu utvrditi,jer nemaju potrebno stablo ni viziju.Drugi zadatak vođe je stalno određivati ispravan smjer u ispravnoj šumi.
Znam da se takvom vođi može prigovoriti iz samog sistema:Začepi!
Zar ne vidiš kako mi napredujemo!Dajte da vidimo kakav je to i da li je uopće napredak.
Školovanje zdravstvenog kadra je izuzetno skupo i usmjereno na liječenje bolesti.Farmaceutska industrija je nevjerojatno moćna,a svoju moć crpi iz činjenice da proizvodi i prodaje lijekove.Obje komponente zdravstva bi trebale biti na usluzi građanima.Da li je to tako?Naravno da nije.Interes i zdravstva i farmacije je da su ljudi što više bolesni.Zato zdravstvo u preventivu bolesti ulaže minimalan napor i novac,jer im to navodno nije isplativo,a s druge strane farmacija u preko 97% svoje proizvodnje proizvodi lijekove koji ublažavaju simptome bolesti,a ne i njen uzrok.Poznato je s koliko novca farmaceutska industrija financira zdravstvo da bi im oni prodavali njihove "lijekove".Dodatni problem s lijekovima je što redovito,uz željeno,imaju i neželjene učinke.
Znam za konkretan primjer znanstvenog otkrića da jedan prirodni kemijski spoj,intravenozno dat čovjeku,sa spektakularnim učinkom smjesta izliječi smrtonosnu krvožilnu bolest.Američka farmaceutska industrija je odbila "zapakirati"tu prirodnu supstancu i omogućiti njeno korištenje u liječenju.Zato što se nešto prirodno ne može patentirati i skupo prodavati.Osim toga ne proizvodi nuspojave,pa je i s te strane neisplativo.Potpuno ista priča je i sa hranom.Već 25 godina znanstvenici znaju za prahormone u organizmu tzv. eikosanoide(Nobelova nagrada za medicinu 1982.godine),ali većina liječnika ni dan danas ne zna za njih.Utvrđeno je i dokazano da na eikosanoide genijalno,i bez nuspojava,djeluje pravilna prehrana.
Dokazano je da pravilna prehrana djeluje preventivno u odnosu na debljinu i bolesti,mnoge bolesti liječi,a čovjek koji se pravilne prehrane pridržava je cijeli život u optimalnoj,vrhunskoj psiho-fizičkoj kondiciji,bez obzira na životnu dob.Zamislite podatak da pravilna prehrana Vam omogući jedan sat spavanja dnevno manje,bez ikakvih posljedica kao što su umor i neispavanost!
Sada mi recite,ima li smisla u zdravstvene sisteme pumpati nevjerojatne količine novca za nabavku fantastično skupe opreme,ili bi bilo znatno korisnije dio tih sredstava uložiti u edukaciju građana.Pravilna prehrana nije nikakav bauk i praktično se svodi na razumijevanje onoga što se s hranom događa u organizmu.Sistem ne bi financirao hranu,kao ni sada,ali bi zdravstveno stanje građana bilo nemjerljivo bolje.Ogromna financijska sredstva bi se oslobodila za produktivnija ulaganja,bilo u zdravstvu bilo u nečemu drugome.Ovo je praktično genijalna reforma zdravstvenog sustava.Kada ovome pridodate uštede u zdravstvu s naslova smanjenja stradalih u prometu na Nulu mislim da ne bi bilo države u svijetu koja ne bi prihvatila ponudu da im pomognemo provesti ideju.
Nastavak slijedi.

Zahvaljujem se na komentaru.

Zahvaljujem se na komentaru. Jako lijepo ste napisali ali ste izašli iz teme dnevnika. Jedno od pravila Pollitike je da se u komentarima držimo teme. Stoga bilo bi dobro, a vjerujem i za sve nas korisno da nam se pridružite u pisanju dnevnika. Trebate se samo registrirati i prihvatiti pravila Pollitike.com

Ne snalazim se nešto

Ne snalazim se nešto naročito u ovim internet prepiskama.Mislim da me je Mucke krivo razumio,navodeći kojim propisima su regulirani javni prosvjedi.Uopće nisam protiv prosvjeda i propisa,samo sam postavio nekoliko pitanja,koja bi trebala navesti na razmišljanje.Izgleda da sam previše očekivao.
Na pitanje Madone bi mogao odgovarati danima.Pokušat ću što kraće i zanimljivije,ali ću uvelike pojednostavnit.
Ove dane šaljem Šveđanima ponudu da ću im u roku od dvije godine pomoći da na njihovim cestama nema stradalih.Ljudi se punih deset godina muče,ulažu ogromne napore i novac da bi realizirali program usvojen u njihovu parlamentu pod imenom "Vizija Nula".Oni do te nule nikako ne uspijevaju,a ja znam kako se to radi.Kada to sredim u Švedskoj,idem na isti rezultat u svakoj zemlji svijeta koja to bude htjela postići.Naknada koju ću tražiti od njih je gotovo simbolična-1% šteta koje su imali 2005.godine-29 milijardi skr.-u slijedećih 100 godina.Da li sam mogao otići u Švedsku kao stručnjak Vlade RH?Naravno da jesam,ali ni Vladi ni Gospodarskoj komori ni ja ni moja ideja nismo zanimljivi.Štoviše, godinama su se zaista potrudili da mi zagorčaju život i onemoguće rad u Hrvatskoj.Pa sam između ostalog preživio pokušaj ubojstva.
Kao čovjek koji se nekih 35 godina zanima za pitanja obrazovanja,proučavao sam i naš i strane obrazovne sisteme i znanstvene spoznaje na tom području u svijetu(kod nas toga nema).Otkrio sam neke autore i djela koji su pisali o tom problemu još prije više od 40 godina,a koji su u ovom trenutku nevjerojatno aktualni.Pogodili su točno što je problem svih obrazovnih sistema,ali još uvijek njihove preporuke nisu našle masovnu primjenu u praksi,iako su genijalne i fantastično djelotvorne.Stvar se svodi na skraćenje školovanja za duplo i višestruko povećanje uspješnosti obrazovanja.Naime,ljude ne bi trebalo školovati za nekakav stručni rad u životu,već za postizanje karaktera,uspjeha u životu,razumijevanje sebe i drugih,izgradnju vrijednih navika.Tako formiranim ljudima ne bi trebalo u ostatku njihova života objašnjavati što je vrijedno,a što nema vrijednosti.Drugim riječima,na taj način bi se preventivno djelovalo na sve trajne, duboke i bolne društvene probleme.Tako školovanim ljudima u životu ne bi bio nikakav problem savladati neke specifične poslove,zanate,vještine i slično,pa ih i mijenjati kako se mijenja tehnologija.S vrijednim ljudima mnoge boljke našeg vremena bi se bitno ublažile,kao što je npr.loša komunikacija među ljudima.
Znam da ovo djeluje idealistički,ali u provedbi ove ideje provjerom su se otkrile nevjerojatne mogućnosti napretka i postizanja punog potencijala svakog pojedinca.Sada je situacija takva da nitko ne postiže svoj maksimum.Čak ni oni sa vrhunskim klasičnim obrazovanjem.U školovanju u kojem nema prisile,u kojemu se svakom pojedincu omogućava učenje nekog sadržaja u vremenu koje njemu odgovara,dakle svi sve nauče do jednake,optimalne razine,nema neuspjeha ni loših ocjena.Ocjene nisu kazna,već nagrada za postignuto.Zato su učenici motivirani za učenje i postizanje znanja,kao i za pokazivanja da su sposobni primjeniti to znanje u praksi.Učenicima se dopušta da ocjenjuju sami sebe pod kontrolom nastavnika i pokazalo se da su oni znatno objektivniji od samih učitelja,ali ih ta dodatna odgovornost dodatno motivira,jer je sramotno sam sebi dati lošu ocjenu.Loše ocjene su samo privremene.Sve u svemu,dobro osmišljen sistem školovanja bi potpuno promijenio stanje na svim poljima ljudskog djelovanja.Ono što nigdje nisam našao je ono što sam iskustvom shvatio da je presudno-svakim školovanjem ljudima treba omogućiti da steknu vrijedne navike,koje ih potom,u životu,fenomenalno kontroliraju,na način da ne postoji mogućnost greške.
Sutra ću nastaviti,jer mi sin treba i drugi kompjuter.Malo mu je njegov. :-)

Madona Slažem se da nas u

Madona
Slažem se da nas u školi nitko ne uči pravim vrijednostima života. No, kako kaže mučke, udaljili smo se od teme a i stil vam je težak a tekst dugačak.

Javna okupljanja i prosvjedi

Javna okupljanja i prosvjedi nisu protuzakonite niti nedemokratske metode i regulirani su:
Zakonom o javnom okupljanju (NN 128/99) i Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o javnom okupljanju (NN 150/05)

Zanimljiva mi je ova

Zanimljiva mi je ova reakcija Mucke na sindikalno buđenje.Imam nekoliko pitanja.Kako se slažemo da na izborima nije došlo do potrebne promjene, a znalo se i prije izbora da nitko nema hrabrosti i mudrosti ponuditi i ostvariti viziju Hrvatske u slijedeće dvije godine, što je Vama garancija da će sindikati promijeniti situaciju?Hoće li masovan izlazak građana na ulice bilo što promijeniti na bolje?Da li je pritisak sindikata i javnosti na Vladu i poslodavce produktivan ili promašen scenarij?Ako je produktivan- kako?Ako je promašen -zašto?
Na ovaj način bi se moglo postaviti stotine sličnih pitanja.Ne sa svrhom da se dobiju odgovori,već da se dobro promisli i ispravno zaključi.Moje je mišljenje da se opet radi o zamjeni teza.Do boljeg života,većeg standarda i manje stresa se ne može doći ni prosvjedima ni revolucijama,već razmišljanjem i djelovanjem. Ekonomska sigurnost svih nas nije u našem zaposlenju,već u sposobnosti da proizvodimo- da mislimo,učimo,stvaramo,uočavamo promjene,iskorištavamo ih i prilagođavamo im se.Stvarna ekonomska sigurnost je neraskidivo povezana s duhovnom i intelektualnom neovisnošću i ona nije u tome da posjedujemo bogatstvo,već u tome da imamo sposobnost proizvođenja bogatstva.Vjerujem da će te se složiti sa mnom oko ovih tvrdnji,jer su vrlo jednostavne,prirodne i istinite.Međutim,očito je naš trajan i vrlo bolan problem upravo u činjenici da nitko ovako ne razmišlja. Nije li istina da radnici žele više novca za manje rada?Točno je da je ono što sada imaju ponižavajuće i neizdrživo,ali nikada nisam čuo za primjer da su zaposlenici ponudili poslodavcima veću kvalitetu rada,udruživanje snaga i napora te suradnju radi opstanka i uspjeha.Da se tako nešto i dogodilo siguran sam da bi poslodavci glatko odbili pomoć,jer ih interesi zaposlenika uopće ne zanimaju.Dakle,ni jedni ni drugi ne planiraju dugoročno.Sindikati i Vlada se ni po čemu ne razlikuju,jer u međusobnim jalovim prepucavanjima,svjesno žrtvuju interese građana,kojima bi navodno i jedni i drugi trebali služiti.Zapravo se radi o jednoj silaznoj spirali neuspjeha i opće propasti koju obilježavaju neznanje,lijenost,neodlučnost,manjak vizije i izostanak vodstva. Šteta,jer bi sa vrlo malo napora i zdrave pameti i u vrlo kratkom vremenu Hrvatska mogla postati velikom izvoznicom znanja i duha.Ako mi postavite pitanje kako je to moguće odgovoriti ću Vam.

Madona Postavljam vam

Madona
Postavljam vam pitanje: kako bi Hrvatska mogla postati velika izvoznica znanja a osobito me zanima kako bi mogla postati velika izvoznica DUHA?

što je Vama garancija da

što je Vama garancija da će sindikati promijeniti situaciju?Hoće li masovan izlazak građana na ulice bilo što promijeniti na bolje?Da li je pritisak sindikata i javnosti na Vladu i poslodavce produktivan ili promašen scenarij?Ako je produktivan- kako?Ako je promašen -zašto?
Jednostavno bih odgovorio na ova pitanja:
svi u hrvatskoj se slažemo da su naši glavni problemi korupcija i neefikasno pravosuđe. To dvoje lančano uzrokuje probleme u gospodarstvu i svakodnevnom životu građana. Sindikati reagiraju na inflaciju i poskupljenja.
Kako se oćekuje da će Vladu ćiniti iste stranke za oćekivati je da će se nastaviti slična, jalova borba protiv korupcije i sređivanja pravosuđa. Uz poziciju za probleme su odgovorni i iz opozicije, sindikata, ali i same javnosti. Svi mi smo dozvolili ovo što imamo, pozitivno je buđenje sindikata, potrebno je buđenje ali i akcija i svih ostalih građana lijepe naše.
Metode koje će sindukati primjeniti i njihova učinkovitost stvar su njih samih.
Najavljeni izlazak na ulicu ne znaći da će se provesti. To je samo jedna od metoda kojom se kreće u ozbiljne razgovre. Tek ako razgovori propadnu ide se dalje.
Budučoj Vladi treba odmah na poćetku jasno pokazati što se od nje očekuje ali i na koji naćin.
Vlada je ta koja mora iz svojih redova izbaciti korupciju i na svom primjeru pokazati kako izgleda pravna država. Da bi to Vlada napravila netko to od nje treba tražiti.
Dali su to sindikati, vidjet će se.

Zapravo se radi o jednoj

Zapravo se radi o jednoj silaznoj spirali neuspjeha i opće propasti koju obilježavaju neznanje,lijenost,neodlučnost,manjak vizije i izostanak vodstva.
Ovo činjenično ne odgovara.

Hrvatska je do II svjetskog rata u veoma složenim i nezahvalnim okolnostima nalazila puteve da se sve mogućnosti iskoriste za obrnuto od ovoga.

Takve prakse je stalno bilo i od 1941.g. na ovamo, a u nekim razdobljima je dolazilo do susatvnijih obrata kao šezdesetih.

Dokazi - sve ono što vrijedi i što funkcionira. Tko je to radio i kako, u kontinuirano nepovoljnim okolnostima.

Dakle, radi se o ne slučajnom složenom razvoju događaja u kojem, pojednostavnjeno stalno funkcioniraju dvije paralelne prakse, A) jedna cca kako je autor komenatara prikazao i B) druga sasvim drukčija. Nakon sustavnih čistki nakon 1971.g. u društvenim i poltičkim okolnostima dominira A) praksa, ali to ne znači da je B izumrla i iščezla, to se tako prilično masovno vidi i voli vidjeti sa raznih strana na veoma ustaljeni način, ideologijski filtrirano. Tko onda radi i kako radi ono što vrijedi, u svim područjima?

O odnosima tih dviju praksi u novim okolnostima će ovisiti daljnji razvoj. Obzirom na protek vremena i izbjegavanje drukčijih pristupa, razrješenje suodnosa dviju praksi će biti pretežno konfliktno, i to je već krenulo. Vjerojatno će razrješavanje ići složeno ali i brže, brže jer je zbog dugih odgađanja po raznim područjima dozrelo za brža i jednostvanija rješevanja. "Elite" očekuju i traže jednostavna rješenja i podvlačenja crta, po mogućnosti nešto kao paljenjem i gašenjem prekidača, ali to nije moguće i baš zato će se konflikti i problemi pojačati. Ali se njihovo rješavanje više neće moći izbjeći, pa zato nije tako bitno tko će šta raditi, radi se o duljim i dubljim procesima koji ne ovise o nekom trenutnom hiru. Najdramatičnije će biti u svim radnim procesima i oko fizičkog prostora (nekretnine, infarstruktura, selo, gradovi ..), u područjima koja su izgurana na rubove pameti radi lakših beskrajnih igri oko neodoljivih premeta žudnje (hapanja, forsanja bez pokrića ...).

Vrlo brzo će razvoj događaja silom nužde dovesti do sustavnijih obrata. To je već krenulo, samo se izbjegava vidjeti. Ono što se površinski čita politički kao zbivanja u Osijeku, komešanja u Splitu (itd.) i oko poskupljenja i razno, samo su vrh sante dubljih (vulkanskih) procesa, koji će kao u Osijeku odnijeti razne "slavne" strukture i mikrostrukture.

Tako da više za promjene u RH ne treba ništa posebno poduzimati niti organizirati niti odgovarati. Tako su i prije išli obrati, pa je to tradicijski, naoko iz ničeg i ničim unutar istog (šezdesetih, tridesetih, početkom 20. st.). Sada je opet došlo takvo vrijeme. U tom smislu je, simbolički, jako dobro što je Marina Matulović Dropulić na vrhuncu, pobjednički, što se Luka Bebić pomiče za stupanj više kao apostol Petar stijena, što je u Zagrebu Dakić na vrhuncu i što se najavljuju štemeri za provođenje izvanrednih mjera, što fino teče u Osijeku, što je sve zanimljivije u Splitu, Dubrovniku, po selima i svuda, što Todoriću i Fižuliću i IGH-u i raznima ide tako dobro u smjeru istok, što je volja za vlast i uspjehe još jača i rtaznovrsnija, praktički nema granica. To su sve bitni ključevi koji značajno pomažu razvoj događaja, na najpouzdaniji način, fizički.

Nakon takvih novina nema nikakvih razloga za defetizam, neodumice i bilo šta slično. U svim područjima i djelovima Hravatsak ima dovoljno pa i viška ljudi koji znaju, mogu i navikli su raditi i više nego što je to uobičajeno u zemljama EU, radi se samo o tome da se igra malo prilagodi i proigra u raznovrsnijim smjerovima.

Kak svi ljudi, tak i Marijan

Kak svi ljudi, tak i Marijan pun znatiželje i ko spužva sve upija u sebe, pogotovo kad se radi o domovini.
Razgovaram se s čovijekom koji je privatnik.
Kak sam videl da je sam ja ga pitam: Kaj ne zaposliš nekog pa ti bu lakše i više buš zaradil.
Veli on meni: Ja zaposlim ljude i imam ih neko vrijeme i onda ih odpustim.
Marijan opet: Pa kaj ti se to isplati ili nemreš najti pravog.
Ma ima pravih ljudi, ali kad ja nekog zaposlim to država nagradi s lovom i to mijenjanje ljudi se isplati.

Kaj je istina da država da poslodavcu izvjesnu svotu kad zaposli jednog čovijeka?

Je skviki istina je. To se

Je skviki istina je. To se zove poticanje zaposljavanja.

Smatram vrlo

Smatram vrlo kontraproduktivnim izjave da od toga neće biti ništa. Uvijek se u Hrvatskoj stvara neka pasivna "zagasita" klima koja uništava inicijative, a vrlo je važno da građani ove države nauče i pokažu da imaju pravo glasa. Mislim, kad bi se samo usporedila građanska inicijativa nekih puno bogatijih europskih zemalja i naša, moglo bi se zaključiti da nam stvarno teče med i mlijeko, kada tako "masovno šutimo".

Samo naprijed!

Smatram vrlo

Smatram vrlo kontraproduktivnim izjave da od toga neće biti ništa
Slažem se da trebamo dati podršku sindikatima ali i svima koji rade svoj posao i pokušavaju napraviti promjene prema boljem.
Misli da se pokušava prosvjede prikazati kao nešto loše, nedopušteno, ružno i nedemokratsko.
To nije točno, prosvjedi su legalne metode postizanja ciljeva. Organizacija i provedba prosvjeda utvrđena je zakonom.

Sudeći prema dosadašnjoj

Sudeći prema dosadašnjoj vladavini triju stranaka, Hrvatskoj se ne piše dobro.

Zašto? Zar mi koji smo željeli promjenu nismo u manjini? Zar se "oporbene" političke stranke kojima smo dali povjerenje nisu razbile u svoje vlastite egoizme? Meni se ne čini da se "Hrvatskoj ne piše dobro". Izbori su pokazali upravo suprotno.

Što se najavljenih sindikalnih prosvjeda tiće, upravo sam se okladio s pola familije da od istih ništa neće biti.

Oporbene političke stranke

Oporbene političke stranke imaju velikih problema same sa sobom. Očito je da im je dobro i kao oporbi te se ne trude previše doći na vlast. Dovoljno je doći u sabor, izdržati dvije godine i osigurati privilegije. Za ostalo ih nije briga.
Bivše oporbene, koje su i sada oporbene stranke krive su za ovu situaciju u hrvatskoj. Svojom nesposobnošču omogučili su pljačku i prezaduživanje vladajućih. Korupcija i neefikasno pravosuđe išlo je i njima na ruku. Ponavljam, dokaz za navedenu nesposobnost oporbe je stanje u kojem se hrvatska nalazi. Odgovornost za stanje imaju i sindikati, oni su se pokrenuli.
Sindikatima možemo prigovarati ali barem pričaju da ne valja i da bi nešto trebalo poduzeti. Ne želim unaprjet tvrditi da od toga neće biti ništa. Dajem podršku jer to u ovom trenutku mogu. Kada i ako neće ništa napraviti, onda ću podići svoj glas protiv njih.

Mucke, Se sječaš kad sam

Mucke,
Se sječaš kad sam napisal da se bumo još o Holdingu puno razgovarali, i kak sam napadan posle zbog dugova na londonskoj burzi.
Računi su počeli dolazit.

Svakako da se sječam,

Svakako da se sječam, Skviki,puno smo toga o Zagrebu rekli i napisali. Da je SDP uslišio naše vapaje štete bi bile manje. Evo sječanje na jedan od mojih vapaja Slaba karika SDP-a.

Tko ne zna matematiku? Iako

Tko ne zna matematiku? Iako je broj "oko".
SSSH odbacuje tvrdnje gradonačelnika Zagreba prema kojima će život u glavnom gradu poskupiti 50 kuna mjesečno jer je zapravo riječ o poskupljenju od oko 150 kuna što na godišnjoj razini iznosi gotovo 1600 kuna.
Ako je poskupljenje oko 150 kuna onda je na godisnjem nivou oko 1800 a ne gotovo 1600. Jer gotovo 1600 bi bilo ako bi poskupljenje bilo gotovo 133 kune. Obzirom da ovdje ima vrsnih matematickih strucnjaka za koje pouzdano znam kako uz neki poucak mogu dobiti da je 2+2=5 oni bi mogli mozda objasniti kako oko 150 daje gotovo 1600 ako se pomnozi sa 12.
No sto se tice strajkova mislim da je to samo mazanje ociju. Prije svega sindikati su slabasni partneri potpuno razjedinjeni u djelovanju tako da ne predstavljaju nekog ozbiljnog partnera. Nadalje strajkom bez konkretnih zahtijeva nece se nista postici. Ono sto bih ja volio vidjeti je konsenzus sindikata oko minimalne nadnice koja bi radniku omogucila dostojni zivot i pregovori oko postizanja te nadnice te ako pregovori ne uspiju onda proglasiti opci strajk.

Mislim da je prava cifra 144

Mislim da je prava cifra 144 kn mjesečno, što je 144 x 12 mjeseci 1728 kn. Opet bliže 1800 nego 1600 kn. Bravo oko sokolovo i junačka desnico. ;-)

Slažem se da nisu istakli

Slažem se da nisu istakli svoje zahtjeve. Pa ponudimo im mi svoje, ono što nas mući.
Ja bi pravnu državu.

Bravo! Cemu se opet stekati

Bravo! Cemu se opet stekati na druge, ovaj puta sindikate? Eno, 4 godine smo se stekali na "oporbu", pa nas je odvelo nigdje. Pa mi se sve cini da nije problem u "oporbi", vec u djiru stekanja, jeli.

UZDP-Tiaktiv

Pravna drzava nije posao

Pravna drzava nije posao sindikata. Ono sto bi trebali biti zahtijevi:
1. Dozvola nesmetanog sindikalnog udruzivanja.
Mnoge firme ne dozvoljavaju svojim djelatnicima da se uclanjuju u sindikate. Trebalo bi uvesti sankcije za takva onemogucavanja uz mogucnost zatvaranja firme. To je primjetno od malih trgovina i kafica do velikih firmi.
2. Postavljanje minimalne nadnice s kojom bi prosjecna osoba mogla ostvariti tri osmice sto znaci da bi minimalna primanja morala biti dostatna za normalan ivot i za zadovoljavanje svih osnovnih potreba.

Zašto pravna država nije

Zašto pravna država nije posao sindikata. Ne spada li u "pravnu državu" i zakon o radu i njegova primjena? Nis li radnici zbog korupcije oštećeni i diskriminirani?
Ako se djele otkazi bez razloga, ako se zapošljava bez natječaja, ako se ne plaća prekovremeni rad, ako se ne plaća noćni rad, ako se ne poštuju pravila zaštite na radu, ako se ne može napredovati, nije li to "prvavna država" za koju se moraju založiti sindikati.
Gdje će radnici raditi ako se firme opljačkaju, prodaju strancima, unište?
U Hrvatskoj država je poslodavac za preko 50% zaposlenih. Kakav je poslodavac vidimo iz afera HFP, Brodosplit i sl. Sindikati moraju tim aferama stati na kraj ili će imati nezaposlene članove.
Sa ostalim sam suglasan

Zašto pravna država nije

Zašto pravna država nije posao sindikata. Ne spada li u "pravnu državu" i zakon o radu i njegova primjena? Nis li radnici zbog korupcije oštećeni i diskriminirani?
Dozvolite meni potpunom laiku za pravna i ina pitanja jedno zdravorazumsko razmisljanje.
U trodiobi vlasti na zakonodavnu, izvrsnu i sudsku koje su DUZNE brinuti se o vladavini prava i zakona te provodjenju istih ne vidim mjesto niti potrebu sindikata da se oko toga brinu. Jedini oni koji odlucuju o vladavini prava su glasaci koji odabiru onakvu vlast kakvu smatraju da ce provoditi vladavinu prava.
Uloga sindikata je vrlo jasna. Pritisak prema poslodavcima da se dojde do pomaka jer danas je u nekim segmentima stanje katastrofalno i vjerojatno su radnici prema mogucnosti ostvarenja svojih prava na nivou africkih zemalja. Nije cudan rad od 10 ili 12 sati koji nije dodatno placen, poslodavci ne prijavljuju stvarna primanja nego minimalac a razliku nekim sivim putovima isplacuju zaposlenicima koji su u prvi trenutak zadovoljni no na ta primanja nisu laceni niti porezi niti doprinosi te su radnici na kraju osteceni a ostecena je i drzava. Siva ekonomija buja i dalje te sluzi kao ispusni ventil nezadovoljstva jer na kraju krajeva s jednim, drugim i trecim poslom i fusom skupi se pristojna svota. Drzava jos uvijek ne dira sivu ekonomiju jer zna da bi to dovelo do lomova, a radnici koji se bave sivom ekonomijom to jest fusom nisu spremni strajkati samim time smanjuju odlucnost i onih koji su spremni strajkati jer nestaje kriticne mase koja se moze pokrenuti. Naravno onih 50 ili 60% kolebljivaca ce se okrenuti kamo vjetar puse i ako vide mogucnost za uspjeh stajka budu ga podrzali jer nema opasnosti za njihov polozaj.

Pa prema ovome što si

Pa prema ovome što si napisao problem je u ne funkcioniranju prvenstveno pravne države. Dakle imamo prekršaje ali nemamo procese.
Kako da sindikati postignu svoj cilj kada nema inspekcije, kada državno odvjetništvo ne podiže optužnice a pravosuđe ne donosi pravedne presude.
Da bi radnici ostvarili svoja minimalna prava moraju osigurati pravnu državu.
Ne vidim nikakvu prepreku da sindikati traže sređivanje pravosuđa, poštivanja zakona, odnosno uspostavu pravne države.
Zahtjevati provedbu zakona može i mora svatko a ne samo sindikat. U hrvatskoj ne funkcionira trodioba vlasti. Pravosuđe nije neovisno. Sanader odlućuje koga će se procesuirati, kome će se suditi i koju kaznu će dobiti. Sjetimo se montiranih procesa: Maestro, Brodosplit, Peratović, Zagorec, Glavaš...

Zahtjevati provedbu zakona

Zahtjevati provedbu zakona može i mora svatko a ne samo sindikat.
Upravo si dosao do pointa. No izgleda da su gradjani Hrvatske u dovoljnom broju zadovoljni funkcioniranjem drzave kad su dali dovoljan broj glasova HDZ-u da moze sastaviti uz koaliciju novu vladu.
Osnovna zadaca sindikata je borba za bolji polozaj radnika u odnosu na poslodavce. Prema onome kako ja to gledam sindikati bi trebali biti brana pred pohlepom poslodavaca koja se ocituje u puno rada a malim zaradama zaposlenika i na taj nacin ostvarivanja ekstra profita. No kod nas je stanje jos daleko od toga da sindikati mogu imati ulogu kakvu bi trebali. Krivnja je i na sindikatima i na radnicima. Sindikalisti ne pokazuju dovoljno odlucnosti u borbi a radnici su previse plasljivi u najavama strajkova. Dok god siva ekonomija funkcionira tako kako funkcionira to jest dok god radnik ima priliku zaraditi nesto sa strane do tada se nece stvoriti uvjeti za odlucniju sindikalnu borbu i veci pritisak na poslodavce.

Sindikalisti ne pokazuju

Sindikalisti ne pokazuju dovoljno odlucnosti u borbi a radnici su previse plasljivi u najavama strajkova.
Sindikati su najavili prosvjede i trebamo ih podržati jer razloga za prosvjede imaju. Kako sam u dnevniku napisao, prikljućiti se trebaju i političke stranke. I oporba je debelo zaštekala u dosadašnjem radu.
Građani nisu zadovoljni sa HDZ-om ali su još manje zadovoljni sa oporbom. Na ovim izborima većina građana je bila za promjene. Oporba nije napravila predizbornu koaliciju i dovela nas u situaciju da manjina vlada.
Tu svakako ne smijemo zaboraviti prljavu izbornu kampanju, sitne prijevare, izborni inžinjering koji je HDZ uspješno proveo. I šlag na kraju, nesposobna oporba sve je to dozvolila.

Sindikati su najavili

Sindikati su najavili prosvjede i trebamo ih podržati jer razloga za prosvjede imaju.
Jasno da imaju razloge za prosvjede no ti razlozi nisu artikulirani i nisu postavljeni pravi razlozi zbog kojih treba prosvjedovat jer polozaj radnistva se ne rjesava prosvjedom protiv poskupljenja.
Kako sam u dnevniku napisao, prikljućiti se trebaju i političke stranke. I oporba je debelo zaštekala u dosadašnjem radu.
I kako ce sada oporba odstekati u daljnjem radu ako je do sada zastekavala? Osobno smatram da u sindikate ne treba mijesati politiku jer se sindikati trebaju boriti za svo radnistvo bez obzira na politicku opciju.
Građani nisu zadovoljni sa HDZ-om ali su još manje zadovoljni sa oporbom. Na ovim izborima većina građana je bila za promjene. Oporba nije napravila predizbornu koaliciju i dovela nas u situaciju da manjina vlada.
I onda bi se ta oporba s kojom gradjani nisu zadovoljni trebala prikljuciti sindikatima koji bi onda toj oporbi valjda dali na politickoj jacini i oporba bi onda iskoristavala sindikate za svoje ciljeve. Krajnje diskutabilno stajaliste.
Oporba nije napravila predizbornu koaliciju i dovela nas u situaciju da manjina vlada.
Tko im je kriv sto nisu imali prethodnu pamet nego imaju naknadnu. U to ne treba mijesati sindikate.
Kako vidim iz tvojeg pisanja ti bi htio da sindikati rjesavaju sve probleme u drustvu i pomognu odredjenim politickim opcijama da se oporave od svojih losih poteza. To je prosto nemoguce jer sindikati ne smiju raditi na taj nacin.
Dakle ukratko sindikalna borba nije i ne smije biti politicka borba. Upliv politike u sindikate dovodi samo do rastakanja sindikata na dijelove koji podupiru svaki svoju politicku opciju.
Ono sto je sad sindikatima potrebno je okupljanje na bazi nekih opcih ciljeva koji se zele postici te jacanje u odlucnosti djelovanja na tim ciljevima. Iz nekadasnjeg doba prezasticenosti radnika dosli smo danas u situaciju potpune nezasticenosti i prepustanja radnika samo interesima poslodavaca.

Svaka čast, ti si sve

Svaka čast, ti si sve zakompicirao do nemogućih granica.
U borbi za postizanje legitimnih ciljeva legitimnim sredstvima nema ogranićenja i zabrana. Sindikat može zahtjevati sve što je u skladu sa zakonom. Ukoliko imaš zakon prema kojem je sindikatu zabranjeno surađivati sa strankama ili im je zabranjeno tražiti uspostavu pravne države, uputi nas na njega. Ukoliko nema, teorija ti ne drži vodu.

Svaka čast, ti si sve

Svaka čast, ti si sve zakompicirao do nemogućih granica.
Nisam nista zakomplicirao.
Ukoliko imaš zakon prema kojem je sindikatu zabranjeno surađivati sa strankama ili im je zabranjeno tražiti uspostavu pravne države, uputi nas na njega. Ukoliko nema, teorija ti ne drži vodu.
Kakve veze imaju zakoni sa mojim misljenjem o pravcima sindikalnog djelovanja? Samo tvrdim da nastup sa nekim politickim strankama samo moze oslabiti poziciju sindikata a ne ju nikako ojacati. Osnovni problem sindikata je jos uvijek nedovoljna artikulacija onoga za sto se oni zalazu. Poskupljenja ne smiju biti primarni cilj borbe. Osnovni cilj borbe sindikata je borba za prava radnika pred nezajazljivom zeljom poslodavaca za ostvarenjem vecih profita. sindikati u razvijenim zemljama su onaj korektivni faktor koji daje balans izmedju zelja radnika i zelja poslodavaca. Kod nas to jos nisu i akcija oko protesta zbog poskupljenja je samo bavljenje perifernim stvarima jer jos u Hrvatskom drustvu nije postignut dogovor izmedju poslodavaca i radnika oko pravila igre te je kod nas jos uvijek prvobitna akumulacija kapitala. No jos se kod nas nisu stekli uvjeti za pravu sindikalnu borbu u kojoj ce biti stotinjak razbitih glava sa strajkackim strazama ispred poduzeca i pokusajima dovodjenja strajkbrekera uz nezaobilaznu intervenciju policije koja postupa po naredjenjima onih koji ju placaju. No ne zavaravam se da to vrijeme nece doci i samo je pitanje ispusnih ventila nezadovoljstva kada ce se zastopati.
Ukoliko nema, teorija ti ne drži vodu.
Imas li neki drugi argument s kojim bi osporio moje tvrdnje ili ti je ovo jedini?
Dakle da rezimiram. Smatram da je nuzna sindikalna borba jer su radnici u Hrvatskoj dovedeni na jako nizak stupanj po pravima, nadalje smatram da razne politicke opcije toj borbi mogu samo biti smetnja jer dovode do rastakanja zajednistva. Pored toga vecina politickih opcija je u sluzbi onih koji ih financiraju te sluzi za zastitu tih interesa i samim time ne mogu biti partneri sindikatima.

A moze se uvijek isfurati i

A moze se uvijek isfurati i zajednicki strajka sindikata i nekih drugih osoba ne temelju zajednickih interesa, poput uspostave pravne drzave.

UZDP-Tiaktiv

NHS JAVNO PRIZIVA SINDIKALNO

NHS JAVNO PRIZIVA SINDIKALNO ZAJEDNIŠTVO toćno nemaju jedinstva ali su sindikati svjesni svoje razdvojenosti i pokušavaju to popraviti
Prvi korak su napravili, godinama nisu radili skoro ništa, samo su nosili sindikalne košarice i mrmljali nešto nerazumno.
Bumo vidjeli.
Što se matematike tiće možda to nije greška. Pa poznato je da u Zagrebu uvjek nestane dio novca. Mora da je tim kalkulatorom računano poskupljenje :)

Pa poznato je da u Zagrebu

Pa poznato je da u Zagrebu uvjek nestane dio novca. Mora da je tim kalkulatorom računano poskupljenje :)
Jel to kao u onom starom vicu kad je zagorec Dragec pisao bogu da je siromasan te da mu posalje tisucu dinara. Udba je pismo proslijedila u Titov kabinet i pita Badurina ili kako se vec zvao sef kabineta sto da naprave s Dragecom. Tito mu odgovori nek mu posalju petsto dinara. Kad je Dragec primio lovu on napise odgovor Bogu u kojem mu zahvaljuje uz molbu:
Dragi bogek ako mi opet bus slal peneze nikako nemoj prek Beograda jer mi tamo odmah pol apcigaju.
Tako danas ne smijemo slati lovu preko Zagreba.
No ono sto sam ja htio reci je to da sindikat nije jasno postavio sto trazi i koji bi to bio socijalni minimum nadnica ispod kojih se ne moze ici.

Pa bilo je već i vrijeme.

Pa bilo je već i vrijeme. Kad sam pred Božić napisao dnevnik "Pljačkaju nas, pljačkaju..." onda su me neki elementi ovdje napali da to nije istina. A istina je. Da bi se naši i strani tajkuni još više bogatili mi plaćamo sve više a dobivamo sve manje. Zanima me da li će sindikatima uspjeti izvesti narod na ulice.

Kao sto sam vec i prije

Kao sto sam vec i prije najavljivao, a o cemu i pticice vec pjevusu "do stvarnih promjena ce i doista doci tek kada narod pocinje gladovat".

Ako oporbene politicke stranke uvide da HDZovskoj vladavini prijeti kraj, one ce tek onda pristupiti na stranu "dogadjanja naroda". No, normalno je za ocekivati da ce neki clanovi "Neprincipijalne Koalicije" pod hitno zapoceti s akcijom gasenja tih iskrica koje mogu lako buknuti u nezaustavljivi pozar. S toga si i dobro napomenuo "Ako bude potrebno, vidimo se u Ozujku".

Mucke, da li imas pristup e-mail adresa od tih dvaju sindikata tako da se i njima uputi Poruka?!

Live Free or Die !

Ovo su adrese od SSSH, NHS

Ovo su adrese od SSSH, NHS pa možeš naći sve potrebne podatke. Svakako i njima uputiti otvoreno pismo.