Nakon što je Hrvatska suočena sa šokom da neke sigurne igračice i igrači ispadaju a neke druge davno otpisane se vraćaju u igru, da vrijeme brzo kulminira, da su uz već neke neupitne jače pojave nastavlja prosjek od 1 mlrd kuna/mandat i još puno interesa i osobnosti, svega bar 2x više pa i premijera + Mesić i elitne legije u svim ulogama, tu više nema ništa zanimljivo ni novo ali već sijeva na drugim stranama.
Neće uspjeti gašenje požara koji izbija po pozicijama regionalizma, seljaštva, srpskim i drugim manjinskim djelovima te u velikim loncima napretka gdje sve kuha. Gašenja ne haju da su izvori i proces razvoja požara složeniji pa već otvaraju nove požare i prave nepotrebne štete. Evo samo malo naznaka oko toga.
1. Dogovorna baza napretka bez otpora je silnim uspjesima stvorila logične višestruke omče, pa napredak davi sam sebe. Nije se igralo na konkurenciju niti ravnopravnost ljudi, krajeva, ideja i rješenja, pa sada međusobno namirivanje neizmirenih djelova napretka samo ublažava početne dodirne vatre a ukupna struktura se razbuktava, vrag je došao po svoje. Bez daljnjeg razvoja (=potrošnje beskrajnih milijardi) nije moguće gasiti ni dodirne vatre (a gdje bi više) a s takvim napretkom se ne može održati niti lanjski snijeg a kamoli gasiti ukupni požar. Podjela na dvije strane, koje ne mjenjaju bitno a promjene se traže, i u Njemačkoj, Italiji i slično označavaju nešto dublje i složenije a ovdje još uz hrpe ljudi koji ne glasaju ili su glasovi izgubljeni to znači sa idilom napretka gotovo je. Ide nešto drugo.
2. Dok eksplodira pažnja na razvoj situacije opisan pod točkom 1., lamentacije stižu kasno i već se pregrijava zaboravljena materija i požar širi kroz tu strukturu. Prvo hrpe besmislenih procesa, radnih mjesta, kompjutrskih poslova i svega što se nikada nigdje ne bi radilo da nije takvog napretka. Zatim stanovi, a s njima osim infrastrukture i sto čuda, pregrijavaju na svakoj točki. Zatim prostor, na stotine fora. Zatim hrana, duhan, financije ... praši sve u šesnaest. Zatim radna mjesta. Zatim davež obrazovanja i selekcioniranja. I šta sve ne.
3. Kao čvrsta omča EU. To je navodno neupitno, tu se nema šta pričati, čak stišće sve jače. Dok u EU sve više i više zahvaća kardeljizam, pa su nakon nekih referenduma u slobodarskoj Francuskoj i prepreciznoj Nizozemskoj mase rekle ohladi malo bolan, vezano za točke 1. i 2. naše iskusne i slobodarske snage se čude dvojako. Kako to da naš više maoizam nego kardeljizam tako glatko prodaje fore EU. Zatim, da li je to tako neupitno da je to onaj napredak pod točkom 1. i nešto daljnje eliminacije nepoželjnog, da ništa ne hoda osim pitaj boga. Malo do malo puno su sumnjičavi obzirom da se mi svi znamo i tko to prodaje fore, oni što praše u smjeru istok, te obzirom da su naši agenti raspoređeni na sve strane pa stižu i neke drugi znaci. Skraćeno, nikada u Hrvatskoj nije Evropa bila u pitanju, samo višak evropske različitosti snažno otvara i oko toga gužvu, sličnu onoj u točki 2. i povezano.
4. Kako su se od izbora očekivali neki odgovori, sve je bilo prigušeno. Razvoj situacije potom je početak demokracije nakon prekida u travnju 1941.g., pokrenut je ukupni proces. Sada se radi o tome da se Hrvatska suočava sa svojim desetljećima napretka te istovremeno predvodi nove evropske smjerove, to je krenulo i ne može se zaustaviti. To što su po EU kardeljističke fraze, i što se u susjednoj EU Sloveniji tek priprema, krenulo je u Hrvatskoj stvarno. U prvom redu konkurencija i ravnopravnost ljudi, krajeva, ideja i rješenja. Zatim prostor i okoliš, već za par dana kreće pravi obrat oko plana GUP u Zagrebu. Zatim pripitomljavanje zvijeri globalizacije. Zatim sanacije ratova i pitanje BiH. Zatim pitanje NATO, UN i ratova u svijetu.
Evropa zahvaćena kardeljizmom jedva diše, SAD se koprca pod teškim teretima. Prijateljske Kina i Rusija pregrijane od svojih fora. Naše elitne snage rade kao nikad u više varijanti, ako da i ako ne, sve ostale elitne snage s tim u vezi, burza se ljulja gore dolje. Obzirom da Joža Frišćić neće stići sve sam (i kako, a već je puno napravio) a ni novi izbori ili neće baš odmah ili za njih neće biti na odmet, treba početi raditi oko toga jer se sa ovim novim razvojem situacije nije samo za zezati.
Zagreb kreće prvi, GUP. Bazditi će kao sinteza dugog napretka. Do pred II svjetski rat to je bio tip top evropski grad, dok su ostali bazdili u razne izme tu se je našlo načina sve uskladiti. Mala obnova toga je bila pod boljševikom Holjevcem, čovjekom koji je poslije 1944.g. radio neke čudne stvari, opet smo bili Evropa. Sada je još složenije, na isti kolosjek se mora i delati se mora. A Bandić kao Friščić ne može sve sam. A navike i snage, šta da vam pričam.
I sve drugo, novac prije svega, stanje međusobnih obveza ... Rasprave više ne vrijede.
Veće krenule su lađe, na neki dalek put. U luci zvona zvone ...
Komentari
Dodatak 1 - tehničke
Dodatak 1 - tehničke napomene
Nakon uvodnih gužvi u kojima je rasla opravdana zabrinutost da ponavljanje pravila da račan vuče konce a Budiša odlučuje može Hrvatsku navesti u neizvjesne vode koje se možda neće moći kontrolirati a ni dogovarati, ujedinjene snage napretka na čelu sa iskusnim predsjednikom i vođama su navele brod na najsigurniji put ni amo ni tamo, gdje se lako dogovara, kontrolira i napreduje po želji i mjeri.
Kao i početkom 2000.g. i prije 4 godine nitko nije htio čuti svega nekoliko disonatnih glasova da se srlja kao guske u magli u zamke. U noći sa 3. na 4. siječnja Savkin zet je instaliran na čelo INA-e gdje jaše i dalje, nije mu smetao HDZ. Prije 4 godine je guverener kojeg su sami izabrali javio da je dug 3-4 mlrd dolara veći od podatka Vlade i sada nešto slično, ali nitko ga nije slušao jer su oko toga dominirali veći majstori za ta pitanja, predsjednik Mesić, teatrolog, Rača, Čačić i slični. Da je HSLS sam smjenio svog turbo najuspješnijeg ministra, možda i naj u povijesti, Fižulića, tko je i primjetio.
Međutim, sada je tu naoko jasnu poziciju neočekivano srušila ekipa HSS-HSLS. Obzirom da su to trgovci koji izazivaju najveći stupanj gađenja, za razliku od HNS-a koji je sa 3 zastupnika bio zadovoljan samo sa INA-om, 30 mlrd kuna za Čačića i koordinaciju Vlade od strane Vesne Pusić te dodatno malo izleta u vlast Zagreba, što čovjek da bi rječ rekao obzirom na pouzdanost ruku, bilo je za očekivati da im i jedna i druga strana odmah po dojavi prvih rezulata malo povise uloge i das e stvar rješi noću i u tišini, da li za jednu da li za drugu stranu, dakle cca 80 mlrd kuna, INA, CO i raznog sitniša.
I tako se je nastavio zacrtani program, koji savršeno odgovara velikoj većini, pogotovo predsjeniku svih građana koji se je u kampanji jako angažirao, ko fol u prilog očekivane smjene vlasti a zapravo zan se šat dobije takvim anagažmanom.
U pozadini toga programa, obzirom da deal neočekivano nije obavljen, krenuo je obrat, nakon dugih desetljeća. Dok su tako beskrajne snage i više nego zaokupljene tim programima koji stoje čvrsto na mjestu, tehnički su krenuli raskidi svih sporazuma i igra već teče.
Npr. za razliku od raznih bura, praktički na glavnom državnom trgu IGH skladno gradi elitne stanove i garaže u rupi po 7.000 EUR/m2 a očekuje se i više. E, sada je moguće da se to penje do 14.000 EUR/m2 a moguće je i nešto drugo. A onda se samo malo proširi krug i gdje god pipneš više se ne zna ništa. Tehnički teku dvije furiozne paralele. Jedna koja je jako zanimljiva ali jako malo znači i druga koja je nije zanimljiva a koja uključuje skoro sve.
Imaš pravo ap, kad se
Imaš pravo ap, kad se otrijebe vanjski elementi show-a, ostaju preteški problemi. Nisam baš načistu da li se Sanader toliko grčevito bori za vlast zato što mu je previše omilila, ili zato što bi panično htio još neko vrijeme skrivati rupe u blagajnama i dušama, razne režisere, glumce i mađioničare.
Iza ove situacije treba još više cijeniti svojevremeno Račanovo dragovoljno odricanje od vlasti poslije izbora 2003 (jer se još mogao krpiti) ali vrući krumpir nekih nerješenih stvari je promišljeno prepustio "drčnom" Sanaderu. Što je pak ovaj napravio a da se zna vidljivo je mada diskutabilno, no još nitko ne zna što je naparavio a da se zasada još ne zna.
Nekidan me je ogorčila (nije iznenadila) izjava novih predendenata na vlast (mislim Antunovička), kako su poslije preuzimanja 2000 napravili audit, ali ga nisu htjeli objaviti. Bez javnosti se ide u strmoglavicu (penjanje dugva je obrnuto proporcionalna pojava). Da li će se opet povijest ponoviti ne znam i nisam siguran čak ni ako se vlast promijeni - nomenklature štite jedna drugu, a dugovi rastu do "argentinskog sindroma".
Činim jedan napis o sličnim pogledima na bit stvari! I baš čujem drugim uhom na vijestima da HDZ potpisuje prvi postkoalicijski sporazum s Romskim predstavniko koji je osvojio 353 glasa i postao sabornik. Simbolika iznad svega - na djelu je poznata metoda " ... i sa crnim Ciganinom!" (uz ispričnicu časnom Romu ali se radi o metafori jer i ja razlikujem Rome i od pejorativnog značenja tog pojma). Možda bi radi praktičnih razloga trebalo Sanadera pustiti kad mu već sekundira EPP (eurodesničari) možda se radi o oprostu dugova, ali kako čovjek može vjerovati Angeli kad mora dijeliti vlast, ili Wilfriedu kad im se država na koncima održava zajedno.
Frederik, si ti siguran da
Frederik, si ti siguran da SDP želi mandat?
Moje je mišljenje kak im to nije u interesu, barem su tak vodili kampanju.
Za riješenje situacije je potrebno sve snage gurnut naprijed i svi su toga svjesni, samo nečeju javno reči.
Za riješenje situacije je
Za riješenje situacije je potrebno sve snage gurnut naprijed i svi su toga svjesni, samo nečeju javno reči.
Skviki, ovaj put su sve snage gurnute naprijed. Nikakvog otpora nema, čak je guranje naprijed bilo ujedinjeno presnažno i konačno je krenulo.
Kao i uvijek, u prvim redovima i ešalonima predvode naše elitne snage, cijele divizije, one s kojima se mi ostali obični borci ne samo ne možemo mjeriti nego ne možemo biti niti dostojna pratnja pa ni navijači. Samo ovaj put su pobjede tako beskrajne da su zahvatile sve točke i sve što je bilo, što jeste i što će biti, sve to pobjednički igra, i sve drugo igra.
Pedesetak glasova koji se silovito traže među Romima i Česima čine čuda. Sada se, i uz teška gađenja, otkriva da osim uzgoja ogromnih milijardi od duhana i prenamjene zemljišta u Istri, gdje se svi skupljaju i jako dobro surađuju, možda ponešto može funkcionirati i u do jučer potpuno bezizglednoj Slavoniji, u dalekoj perspektivi možda i u izgubljenom Vukovaru.
Ali to je samo mali dio toga sve snage naprijed. Obzirom na ta čuda i vječnost čuda koja su dovela do tih čuda, proradile su i iskusne masovne neelitne snage, rulja koja je sada pročitala šta su ti svi valovi napretka, pa i to sada i taj evropski izazov. Iako izgleda opći nered, to je sada Berlin u kojem je pao zid i teku dva smjera zbivanja, gdje druge mogućnosti nema: 1. padanje zida pokrenulo je raznorazno, tu disciplina nije ni moguća ni nužna; 2. i da hoćemo ne možemo preslikavati nikavu uštogljenu i krutu evropsku praksu a evropsku praksu ne možemo izbjeći niti smo ikad bježali od nje, pa moramo predvoditi novu stvarnu evropsku praksu, ono što ke kod njih još na papiru mi moramo provsti.
Npr. sada nije moguće naše usklađenje sa EU oko poljoprivrede, ne toliko zbog politike nego puno puno složenijih razloga. Jedna od njih jest da je kod nas zadržan običaj malo kvalitetnije hrane, da nije instant. Zatim, sve igre oko toga i novac navode vodu na mlin cijelih lanaca zbivanja koje nitko nije imao na umu. I da se svi dogovore drukčije, ide tako da se sve naše snage i sve EU snage moraju malo prilagođavati tome. Slično je oko raznog po Jadranu a još više po gradovima. Npr. u njemačkim većim gradovima od silnog napretka kondenziraju zgrade, sve više vlage i moraju se otvarati obične rupe. Iako kod nas naoko sve vuće tome naprijed, kao i usvijetu, to naprijed jedino kod nas i u Berlinu jest i natrag, pa u vezi gradova i zgrada počinje bitka za malo razlitosti, zraka i malo pogleda i ležernosti, davež dolje sigurnost gore itd.
I u novcima. Poznato je da oko novca svuda pregrijava. Obzirom na naša zbilja iznimna iskustva, sada je krenuo obrat i novac kod nas počinje igrati najraznovrsnije i sve humanije a ne samo cementirane igre. Skor svaki naš čovjek, pa i onaj iz zadnje zabiti i pritisnut godinama, sada je magistrirao oko novca. I naših mladi sve bolje i bolje to znaju, i budalaši kao izvjesni Kerum iz Splita čak i Jambo iz Neretve i sada moraju zaokret na ljude, pa vjerojatno i mafijaši.
A tek je krenulo i toliko čuda. Šta će tek biti kroz nekoliko mjeseci. Ništa više ne može zaustaviti taj obrat, elitne divizije u prvim redovima i ešalonima samo moraju misliti i žuriti da ih to ne pregazi, uz napomenu da skrivanje u mišju rupu neće pomoći nego bijela zastava u znak predaje i namirenje računa, ili plaćanje duga ili isplata dobiti. Jedino kod nas se u Evropi sada može bez problemaa uskladiti ta zbrka svega i svačega, unaprijediti igra i smanjiti davež. Vi zante naše ljude, ili ide previše u jednom ili u drugom smjeru. Sada je smjer promjenjen i ide u drugom smjeru, više se vraćamo kući (u Evropu) nego što idemo u nepoznato.
Tak nekak sam siguran pa sam
Tak nekak sam siguran pa sam nekak sličo i rekel!
Ne bi im bilo prvi put jer je to isto Račan učinio 2003, jer nije imao formulu kako riješiti Gotovinu, Hag, srpsko pitanje i politički ekstremizam u Hrvatskoj, kojeg je Sanader riješio dok kažeš keks (sjeti se samo isporiučivanja Gotovine, čestitka o srpskom Božiću i razne druge stvari). Treba biti realan to je samo mogao riješiti netko beskrupulozan kao Sanader.
No ta beskrupuloznost nije poznavala granicva pa danas nije lako uzeti ovu zemlju s vjerojatno mnogo više 32 milijarde eura duga, duboko podijeljenu, pokradenu, izjedenu od korupcije i pred "argentinskim" sindronom (ako ne znaš što je to - to je ono vrijeme kad se tako aspao sustav da su ljudi ulazili u banke, butige , ustanove i uzimali kaj ih volja).
Mislim da je danas prije vrijeme za vladu nacionalnog spasa, ali to HDZ ne bi prihvatio, jer u očaju treba zatrpati rupe koje su otvorili a nisu uspjeli zatrpati. Ja da sam Milanović ili bilo koji drugi, recimo Friščić (pogledaj moj post o Karizmaticima i pneumaticima - takvo nešto sam Frošćiću predlagao) ne bih ulazio u osvajanje vlasti bez općeg konsensuza oko drastične promjene političkog sustava koji je u dubokoj krizi i neće biti promjena i napretka ako se taj čvor ne razriješi. Mislim da su toga svi oni svjesni - jer Frišćić tvrdo traži nešto čega u Hrvatskoj odavna nema, odnosno trebalo bi prelijevati đto bi urušilo druge elemente sustava. Iako me Friščić zapravo nije nikada zanimao, izgledao mi je bezličan, sada u njemu prepoznajem istu nervozu od koje pati i Sanader, i Milanović - a to je kako dale. To što ćeš reći Isemo dalje je samo parola za mase, a ja baš ne vidim mnogo prostora za manevre, a pogotovo za promjene. Novaca nema, a sve se svodi na novac. Nema ja mislim ni za zatrpati one gore spomenute rupe, koje bi eventualni audit otkrio. Ne može ga ni biti s ovolikom razlikom između radnog i neradnog stanovništva, nema tih poreza koji bi to pokrili, bez vlastite proizvodnje i s uvoznim lobijem koji vlada Hrvatskom. I političkim lobijem koji je blokirao mnoge hrvatske reurse radi sitnih osobnih interesda (danas u Dubrovnikui još ne radi skoro 10.000 hotelskih krevceta koje netko čuva da zaradi na nekretninama a što to za državu znači nikoga nije briga).
Nije ti ovdje više pitanje lijjeve ili desne politike, to je luksuz za razvijene zmlje. Stvari su mnogo gore i to je ap lijepo opisao (stil mu je malo zamršen pa ga je teško čitati, ali nisam pročitao istinitiji pogled na stanje stvari u Hrvatskoj). Mnogi ovdje navijaju srcem (i desni i lijevi) ali nije ostalo previše mjesta za razum .
Frederik, sada ide bolje od
Frederik, sada ide bolje od ikakvih očekivanja.
Tebe zbunjuje što je pola ljudi nastavilo raditi što može bolje od sedamadesetih, kad su Nixon i Kissinger gurnuli Titu jaču dozu love i kada je počeo detant.
Druga polovina je već tada prolupala i, obzirom da su valovi čišćenja počistili sve što vrijedi, nitko više nije mogao pomoći tako elitnoj polovici snaga. To je jače od bilo čega, zbog neodoljive privlačnosti i okvira koji su tome i dalje pogodovali.
Sada je u toj polovici napretka bez otpora stvoreno takvo fizičko i kemijsko stanje da više ne bi pomogao ni njemački državni proračun, što dodaš više to je veći razdor među prilično usklađenim snagama napretka. Karikirano, nije bitan Jerko Rošin, on je tu zbunjuje, ekipa Marina MD, Đukan, Jure Radić, Čačić i sve snage oko Dubrovnika igraju već 40 godina dok karavane apstraktnih političara prolaze. Sada kada je novi val napretka sa desetinama milijardi dolara kredita doveo te iskusne snage do pobjedničkih i interesnih vrhunaca, sada se tek ljulja i krenula je fizika sinteze dugog puta. Paradoks koji to nije, pa niti za pola elitno građanstva, pogotovo akademske snage, koji kao nisu znali (da ne rade ništa a hapaju i slično).
Gotovo je i tek sada kreće.
Zagreb prvi, ide GUP. Ne treba ništa nego sve podržati, samo naprijed, sada svi znaju šta to znači, pa i da nije sve od svih 40 godina u Bandiću.
I više nego ležerno je. Defetizam više nema nikakve šanse. Niti za jadransak pitanja više neće nikoga ništa trebati uvjeravati, sve sve znaju, gotovo je. Pola, pola.
Frederik, Meni je bilo jasno
Frederik,
Meni je bilo jasno da se kod takvog duga nemre ostvarit ono kaj je SDP obečaval s svojim programom, koji za moj pojam nije bil nikakav program nego samo prazna obečavanja.
Njemci imaju za to dobru uzrečicu, probal bum prevest bukvalno: Lovitelj seljaka ili naivnih.
Da se iz toga svega zajde van trebaju se sjesti i jedni i drugi za stol i donesti ozbiljne ciljeve, koji se moraju strogo poštivat i ne poštivanje tak kažnjavat da dotičnom nikad u životu ni na pamet nebu tak nekaj došlo.
Ljude zaposlit i za manje novce da svi imaju zaposlenje.
Kontrolirat poslodavce s elektronskim vurama u vezi vremena kolko jedan radnik provede na poslu.
Po oštrenu kontrolu na gradilištima zagrebačke županije i svakog na crno ulovljenog radnika kaznit s 5000 kuna poslodavca s najmanje 100 000 kuna, kod sljedečeg prekršaja povisit kazne na duplo. S radnicima iz drugih država isto tak postupat.
Na trešnjevačkom placu eliminirat prodavanje cigareta bez porezne markice. Smanjit PDV na namirnice uz kontrolu trgovaca da to smanjenje preneseju na potrošača.
Kod ne poštivanja velike kazne. Svako može primit posel koji nije po sposobnostima i zvanju.
Kad krene naprijed se sve samo od sebe regulira.
Ti si studiral u Zagrebu i znaš sigurno da se je iza plive nalazil jedan kolosjek na kojem su se istovarivali vagoni. Tam sam znal u 60-im (jel nisam dobil posel) istovarivat cement. Jedamput sam po ljetu s golim gornjim tjelom to delal i imal krvave rane na ramenu pune cementa. Košulju sam moral čuvat jel sam imal samo jednu.
Stegnut remen je teško, a pogotovo onda kad se živi iznad mogučnosti.
Vidiš Skviki sm je spomenuo
Vidiš Skviki sm je spomenuo nešto što još treba malo doraditi da bi bio i moj puni odgovor.
Nije u pitanju ima li novaca ili ne za nečija obećanja, nego ustvari promjena vlasti (začinjena s obećanjima) znači preusmjeravanje sredstava - SDP ih svakako ne bi usmjeravao tamo gdje HDZ, a i Frišćić je zapeo za poljoprivredu - a ako ide u poljoprivredu nebu ih za uvoznike koji vladaju ovom zemljom. Friščić i Jurčić su na istim razinama - treba razvijati proizvodnju - što su oni drugi shvatili kao opasnost i reagirali čitavim ratom (na što je uveliko sličla izborna kampanja). I to s porezom je bilo otkrivanje tragova - ovu državu financiraju njeni građani koji rade stvarajući nove vrijednosti a ne recikliranjm tuđe zarađenih novaca. I Agrokor bi propao ako Todorić ne bi osiguravao da mu ljudi negdje konkretno zarade novac koji će kod njega potrošiti. FGord je postao slavanm kad je počeo proizvoditi automobile po cijenama koje i njegovi radnici mogu kupovati. A ovdje se profdavala boza da oni koji imaju (svoj ilio tuđi novac) za mešetarenje ne trebaju plaćati egsitiranje ove zemlje??
Dakle, mislim da u vasti će biti promjena i to drastičnih ma tko da se "usreći" kod Mesića , ali one se otvaraju u dva smijera:
- prvo: ima novaca, ali će se preusmjeravati, pa će ga negdje biti a a negdje će se otvarati katatsrofa, jer ga nema dovoljno, (jer ga se ne stvara dovboljno) - no država mora odabrati svoje prioritete ili izginuti.
- drugo: ima novaca (toliko koliko ima) ali ne se zna gdje i koliko, i to će nam HDZ morati objasniti ako dođu neki drugi, ili im može proći bezbolnije (barem radi pojedinačne odgovornosti) ako ostanu na vlasti.
Osobno mislim da na razini Mesića i ekipe koja trenutno vlada Hrvatskom (to nije više ova Vlada), se zna i radi se na promjenama, koje je osjetljivi narod osjetio ali nije dovoljno jasno artikulirao radi manipulatorskog izbornog sustava. To izbija iz svake Mesićeve riječi i geste (i to ne treba gledati kao njegovu zloću ili osvećivanje nego vuše kao svijest o krizi, koja samo što nije izbila (i on to nije krio). Vidi se i po Sanaderovoj snishodljivosti koja se izražava kroz sve bljutavije uvlačenje Mesiću u g.... Vidi se i kroz zagonetno ali izuzeno tvrdo ponašanje Friščćevo, koji trenutno drži u rukama ključ promjena i koji svakako neće biti toliko naivan da nasjedne Sanaderu na obećanja bez pokrića, jer bi u suprotnom mogao postati suučesnikom nečega u čemu nije učestvovao ( politička odgovornost je vražja stvar). Ima toga i kod slavonskih regionalista, koji su također vrlo blizu toga da postanu jezičak vage, pogotovo kad Glavaš postane slobodan čovjek (više ga nitko jeftino neće vratiti u aps).
Ukratko svijesti o krizi ima kod svih koji zagoravaju prelijevanje novca prema proizvodnji - a to je u našim uvjetima poljoprivreda s prerađivačima i turizmom kao izvoznicima. Sve ostalo je luk i voda, a toliko novaca je do sada pošlo u vjetar. Siguran sam da je Šuker j već bio pripremio proračun, koji bi trebalo braniti svom svojom arogancijom, ali takva Vlada ne bi preživjela siječanjski budžetski maraton. Niti ijedna druga, ako nije unaprijed spremna na preusmjeravnje sredstava i aktiviranje svih mogućih vlastitih resursa. A to Sanaderu neće biti moguće napraviti koji ima posvuda sektaških i osobnih dugova . Prebolan je to rez, i iz njegove perspektive jednostavno neizvediv.
Proračun je temelj svih temelja jedne države, zakon svih zakona. Možda bi Sanaderu, Šukeru i prijateljima bilo na vrijeme već sutra strugnuti u Tunis (kao Bettino Craxi gdje je i umro a da više nije imao što čekati.) Jer ni Rusija više nije sigurna.
I sve ovo što sam rekao ne treba bojati ni crvenom ni crnom bojom - jer ti dobro znaš prema onom gdje živiš, da novac nema boje, mirisa i okusa, novac je samo novac. Ti stvari bojaš srcem, ali to je valuta koju bi ijedna banka promijenila.
Jedno jedino pitanje za kraj, pa će sve biti jasnije - ako Jugoslavija nije imala Jadransku orjentaciju, bilo je razumljivo, ali zašto danas Hrvatska sa skoro najviše obale po stanovniku na svijetu ima još uvijek kontinentalnu orjentaciju, a k tome je ogromni poljoprivredni potencijal Slavonije uništen što ratom što nepotrebnim političkim obračunima.
Meni je bilo jasno da se kod
Meni je bilo jasno da se kod takvog duga nemre ostvarit ono kaj je SDP obečaval s svojim programom, koji za moj pojam nije bil nikakav program nego samo prazna obečavanja.
Istine radi i da malo razbistrimo mutež, logično je zapitati za kakva to SDP-ova obećanja nema novaca a da istovremeno ima za obećanja drugih pa i HDZ-ovih, posebno ovih koja će Sanader dati ispod stola dok pokušava kupiti saborsku većinu.
Kako je znano, okosnica SDP-ovih obećanja je Jurčićev program koji kaže da konačno treba početi prije proizvodit pa tek onda trošit.
Osim proizvodnje obećao je uzeti nešto od onih koji su se na leđima drugih i na razne nepoštene načine obogatili. Jedino pametno i bez muljanja.
Sve drugo je tek nakon toga.
U pravu si,SDP ne želi
U pravu si,SDP ne želi preuzeti odgovornost za Hrvatsku. Da im je to bio cilj izabrali bi predsjednika koji je političar, sklopili bi predizbornu koaliciju i profesionalno odradili kampanjul.
Izgubuvši izbore dobili smo frustrirane SDP-ove navijaće koji se tješe raznim pričama tipa "najbolji supjeh SDP-a" ili "bit ćemo najbolja oporba".
Napomenuo bih da se na izbore ide zbog pobjede :)
Zagreb je u zadnjih 50
Zagreb je u zadnjih 50 godina (a i više) bio nažalost poligon za partijske eksperimente. Toga se izgleda ni jedna vlast ne može odreći.
SDP je sa Zagrebom otisao u
SDP je sa Zagrebom otisao u svojevrsnu krajnost u kojoj je bio i HDZ odbijanjem postavljanja gradonacelnika.
Naime, dok HDZ tako grcevito nije zelio priznati poraz u Zg, SDP isto tako grcevito ne zeli priznati da suvereno vlada u Zg i te se vlasti ne zeli prestati sramiti. Te dvije krajnosti snasle su Zagreb i od njega nacinile grceviti grad s gomilom nepotrebnih sukoba, izmorenih i isluzenih lica, a steta grada i ljudi.
SDP, HDZ, HNS a i svi drugi
SDP, HDZ, HNS a i svi drugi (jer su se izredali) zajedno sa akdemskim elitama su u Zagrebu, bez dvojbe, seoski kokošari.
To je čisto. nakon 1971.g. u zagrebu nije počiščen nacionalizam, nego puno šire, i zadnji šovjek koji nešto znam misli i može. Sve ostalo do danas je inercija, kokošarenje jasnije nego u Splitu, samo sa jačom inercijom neodoljive privlačnosti.
Obzirom da je krenulo sve, i bez dvojbe na evropskoj razini, već za nekoliko dana će razvoj situacije oko GUP- i raznog to još bolje početi provjetravati nego što su državni izbori napravili na razini RH.
U Zagrebu, za razliku od Splita (Osijeka, Zadra, Rijeke, Varaždina ...), vjerojatno i mafijaši znaju da je vrag odnio šalu i da se treba odabirati strana.
Ne treba brinuti za Zagreb. Tu je uvijek djelovala primjerena smjesa hrvatskog i evropskog, loše ili bolje, i to globalno. Zagreb je središte ovog područja, ispred Ljubljane i Beograda. Sada je gotovo sa jednim smjerom i krenuo je drugi. Kao što je tridesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća išlo i više nego dobro, tako će i sada.
Zagreb će igrati primjerenu ulogu u povratku demokracije i razvoja Hrvatske, što je sada krenulo.
Kokošari!? Tako je, to je
Kokošari!?
Tako je, to je izvrstan naziv dotične "gospode"!