Neovisni, ali ne i neutralni

Opet ću se osvrnuti na nedavne upise profesora, goxica i isprovociranoga koji su pozvali na neke nove vidove organiziranja ekipe. Istina, prvi je problem kada se nakon prvog impulsa ekipa ne vrati. No za pretpostaviti je da ce se netko od njih možda i vratiti, ali da će doći i nova ekipa koja ce prolaziti opet iste faze. Imali smo ovih slučajeva podosta u prošlih par godina, a i općenito govoreći, svako malo se netko pojavi sa idejom kreiranja stranke, opcije, predlagatelja zakona i slično.

Ovdje na pollitika.com-u ima podosta ekipe i ima svakakvih stavova. Iz iskustva mogu primjetiti da su neki pojedinci iz moje pozicije fundamentalno u krivu i to po kljucnim pitanjima koja su koliko god to zvučalo blesavo, pitanja o ustašama i partizanima, istina, u jednom apstraknijem obliku koji se povlači kroz situaciju Domovinskog rata.

Tako kada govorimo o korupciji za primjer, ta korupcija je samo posljedica nesređenog sistema i nepostojanja temeljnih političkih standarda gdje je pitanje korupcije daleko manje važno od istih.

Pa tako, za vrijeme rata ubijani su civili, a neki kažu da je oduzimanje života lojalnog građanina nešto normalno, nešto prihvatljivo. E pa kada je to nešto normalno, nešto prihvatljivo, sasvim jasno da je pitanje malo političke otimačine mala stvar pride koju zaslužuju naši veliki borci za slobodnu hrvatsku. Kako god je mi to gledali.

Sjećam se nekad davno kada je Đapić pravdao Žužula, pa je ostao u Saboru da broji glasove i za čudo osigurao kvorum kriminalnom HDZ-u. Ekipi uz Đapića ovaj detalj nacionalne izdaje (zaštita korupcije) nije bila važna niti najmanje. Jer više je iritiraju oni krivovjerni koji su usput jednako tako korumpirani kao i Đapić. Ali Đapić je mada kriminalac, makar njihov kriminalac.

Ista priča sljeduje i Vesnu Pusić i njezinu bizarnu zaštitu Ferenčaka kada je Ferenčak eto odlučio kriminalizirati cijeli HNS ili u najmanju ruku ga kompromitirati kroz aferu Nanbudo, na isti način na koji Bandić danas kriminalizira SDP sa raznim drugim zemljišnim transferima.

Poanta ove priče je tužna realnost koju mogu vidjeti i na pollitika.com-u kada ekipi rastu krvoločne zazubice i kada je ekipa spremna do boli licemjerno pravdati svoje ljude, za isto optuživati suprotnu ekipu, ali samo zato što ekipa ima ispravne stavove po fundamentalnim pitanjima (pravo na život i smrt uistinu predstavlja fundamentalno pitanje).

Pa tako ortodoksnim SDPovcima je daleko veći grijeh činjenica da je Bandić platio Tompsonu da svira na Trgu, nego cijeli niz kriminalnih akcija. Jer po pitanju Tompsona on zadire u pitanje života i smrti. Možemo primijetiti i da većina rasprava na pollitika.com-u čim se krene malo žešće završi na ovim vječnim pitanjima, a svako drugo pitanje u tom trenutku gubi relevantnost, pa i smisao.

Kako mi je dosta ove priče i vječnog prepucavanja oko vječnih pitanja, čini mi se da je nužno da se ekipe srodnomišljenika koje žele krenuti u političku borbu prepoznaju kroz odgovor na vječna pitanja. Da se postave najpravednije moguće i da na temelju toga krenu u pregovaranje (dogovore, kompromise oko pitanja oko kojih suprotan stav nije 100% artikuliran), nadograđivanje i kreiranje niza odgovora na temeljna politička pitanja, pitanja koja općenito uzrokuju razdor u društvu.

Bilo bi lijepo kada bismo ta pitanja nadišli, ali bojim se da to nije moguće do onog trenutka dok se ne utvrdi da postoji plebiscitarna podrška širih masa za neko razumno rješenje, a to nije moguće dok takva rješenja ne budu imala nositelje koji bi bili najšire prepoznati.

Tako ću ja sada postaviti svoje neke crtice po pitanju prije svega Domovinskog rata, Partizana i situacije da se osuđeni zločinci pretvaraju u heroje.

1. Ubojstvo i zlostavljanje lojalnih civila u oslobođenom području kukavički je čin i najteži zločin protiv čovječnosti. Oni koji pravdaju taj čin, koji se furaju na i drugi su to radili, bio je rat, itd. nisu ekipa s kojom želim kreirati političku opciju.

Ovo se sasvim očito tiče i partizanskih zločina i zločina u Domovinskom ratu. Tita i Glavaša i Norca.

Po pitanju ekonomske politike, privatizacijske pljačke i rasprodaje hrvatskih resursa, stvar je sljedeća.

1. Svaki čin koji na bilo koji način ugrožava strateške resurse, potencijale Hrvatske i njezin puni suverenitet čin je nacionalne izdaje, pravno je nevaljan i u domeni je pravedne eksproprijacije.

2. Privatizacija je grijeh cijelog društva, odnosno prirodna posljedica političkih odnosa u datom trenutku. Stoga privatizacija u vrijeme dok se nije osigurala pravičnost utemeljena na realizaciji objektivne opće jednakosti nije pravno valjana. Pojedinci koji su uspješno privatizirali firme u to vrijeme, samo su privremeni skrbnici nacionalnih resursa i kao uspješni skrbnici zaslužuju određenu satisfakciju. Pojedinci koji su bili loši skrbnici, nemaju pravo na satisfakciju i dužni su vratiti sva materijalna dobra koja su ostvarena kroz lošu skrb hrvatskim nacionalnim resursima.

Po pitanju svjetskih integracija i slično, stvari su opet vrlo jednostavne s moje strane.

1. Hrvatska može pristupati u međunarodne integracije samo na nivou JEDNAKIH političkih subjekata i ima puno pravo u bilo koje vrijeme izaći iz takvih integracija uz pravednu naknadu eventualno uzrokovanu oštećenjem druge strane.

Jasno. Možemo reći da na svjetskoj sceni mi nismo nitko i ništa, ali to ne znači da itko ima pravo da nas gazi, pogotovo ne uz našu privolu, kao što se to događa danas. Pogotovo ne znači da itko od nas ima pravo licitirati i oportuno se postavljati naspram hrvatske suverenosti.

Pitanje Crkve i vjerskih zajednica.

1. Hrvatska je sekularna država. Točka. Svaki ugovor koji ugrožava sekularnost, nevaljan je i Hrvatska ga može otkazati uz pravednu naknadu drugoj oštećenoj strani.

To bi za sada bili neki od mojih stavova s kojima nemam pretjeranu namjeru licitirati, no interesira me i koji su vaši stavovi po tim pitanjima. Jasno. Koja su još pitanja koja smo eventualno zaboravili, a koja predstavljaju itekako važan element za kreiranje stabilnih odnosa unutar samih organizacija izraslih iz opcije.

Po pitanju modaliteta djelovanja opcije za koju sam zainteresiran, stvar je vjerujem potpuno jasna. Samo pojedinci koji su spremni svoj javni rad staviti na uvid javnosti u punom smislu te riječi, mogu biti pojedinci koji imaju mogućnost odlučivanja unutar samih organizacija. Ideja transparentnosti nužna je za razvoj političke svijesti Hrvatske, nužna je za učenje na vlastitim greškama, nužna je za priznavanje naše nesavršenosti kao stvarnog motora društva, gdje su mitske veličine samo mitovi.

Svako pak donošenje POLITIČKIH (ne operativnih odluka), nužno mora proći JOT raspravu kako bi se na temelju objektivnog informiranja donijele najkvalitetnije moguće odluke.

To bi dakle bio red novih crtica koje ću s vremenom i nadam se uz vašu pomoć dodatno artikulirati, a nadam se osobno da će i ostali zainteresirani pokušati sastaviti što kvalitetnije temeljne zahtjeve pri ulasku u neka moguća veća politička tijela. Kako po pitanju konkretnih odgovora, tako i metoda i bilo čega drugoga što sam možda preskočio.

Moj osobni interes u ovoj priči jeste sastaviti osobni politički profil, a nadam se da će i ostali pojedinci zainteresirani za ideju političke opcije učiniti to isto, kako bi kod kreiranja neke buduće opcije stvari bile od samog početka ipak dovoljno jasne i kako ne bismo trošili energiju uludo dok ne shvatimo da suradnja među nama na ideji političke opcije ipak nije moguća.

Lijep pozdrav.