pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Vijesti iz Münchena: dosadašnji predsjednik CSU-a Huber dao ostavku

Nove vijesti i iz Beča: predsjednik Austrijske narodne stranke (ÖVP) Wilhelm Molterer također je podnio ostavku

S obzirom na ove nove trendove na zapadu, a kako mi sve od njih preuzimamo, zasigurno i mi možemo očekivati ostavke nakon slijedećih izbora.

O Bavarskoj sam slabo upućen pa ne mogu govoriti. Ono što mogu reći u Austriji je da je vjerujem da će politički pragmatizam pobijediti te da će opet na vlast doći velika koalicija zbog opasnosti da se zemlja nađe u međunarodnoj izolaciji.

Ipak, mislim da to nije najsretnija opcija. Iako sam rekao već ranije da povlačenje analogija između različitih država bez jasnog uvida u njihova društva i napose političke i gospodarske (pod)sustave, ova situacija me podsjeća na Srbiju. Mislim da bi Srbija najbrže otkačila breme četničke ideje u varijanti da su Koštunica - Nikolić osvojili vlast. Tad bi shvatili da su gadno zaglibili i narod bi se trgnuo i počeo se jednakom radikalnošću boriti protiv radikalnih elemenata u društvu. Te stranke bi imale rok trajanja jednog i to ako cijelog, mandata na vlasti.

Isto je s Austrijom. Već najavljeni prekid diplomtskih odnosa s Izraelom je zasigurno zabrinuo kompletan austrijski business (jer Židove možeš mrziti, ali je bolje ne stati im na žulj, pitajte samo Thompsona ako ne verujete). Tako da vjerujem da će pragmatizam u ovom slučaju pobijediti, ali duboki problemi homofobije, rasizma i neo - nacizma ostat će prisutni u Austriji još dugi niz godina.

Ova tvrdnja je nedavno dobila i svoju egzaktnu potvrdu. Naime, austrijski Fessel- GfK Institut za istraživanje tržišta objavio je rezultate svojih istraživanja o distribuciji glasova.

Po tim rezultatima, ekstremno desna Slobodarska stranka (FPÖ) Heinza Christiana Strachea najjača je stranka među mlađima od 30 godina - čak svaki treći birač mlađi od 30 godina dao je glas FPÖu. Zajedno pak FPÖ i BZÖ (Savez za budućnost Austrije) Jörga Haidera, obje ekstremno desne stranke, osvojile su čak 43 % glasova mladih birača.

Isto tako, kod nižekvalificiranih radnika, SPÖ (socijaldemokrati) je dobio većinu glasova, ali otprilike svaki drugi radnik bira FPÖ i BZÖ zbog njihove propagande u kojoj se miješaju socijalne i nacionalističke parole.
Pokazuje se da s porastom razine obrazovanosti pada udio glasova za SPÖ, a raste onaj za ÖVP (Narodna stranka). Među najobrazovanijim slojevima mnogo glasova dobivaju Zeleni, dok najobrazovaniji vrlo malo glasuju za ekstremnu desnicu - FPÖ i BZÖ.

Ispada da su najvažnije teme u kampanji bile one temeljene na emocijama: useljavanje i integracija stranaca. Dakle, rezultati izbora se mogu objasniti relativnom zatvorenošću društva i težnjom ka homogenizaciji, a s druge strane kao protestom protiv aktualnog političkog establishmenta u Austriji (zadnje 2 godine na vlasti je bila Velika koalicija SPÖ i ÖVP), ali i iskazivanje nezadovoljstva i projekcija tog nezadovoljstva na one stvarne ali i one "imaginarne" krivce.

Tko je god nezadovoljan svojim stanjem ili stanjem Austrije u cjelini, mogao je izabrati krivca: stranci, azilanti, strani radnici...velika koalicija...Europska unija... Dakle, dogodilo se nešto slično kao nedavno u Irskoj s referendumom: nezadovoljstvo domaćom političkom situacijom projicirala se na one "imaginarne" krivce i "dežurne krivce", iako oni nisu zapravo uopće krivi - strani radnici definitivno nisu krivi za ekonomsku situaciju u Austriji, a nije niti Europska unija, budući da je Austrija od EU samo profitirala.

Ispada, dakle, da su glasači birali u tako velikoj mjeri ekstremno desne stranke upravo zbog projekcije svojeg nezadovoljstva na dežurne krivce, izražavajući tako protest protiv svoje ili društvene situacije. Nad tim bi se SPÖ i ÖVP trebali zabrinuti. Isto tako, ispada da su glasači birali Strachea i Haidera zbog toga jer su oni predstavljali "svježi vjetar" na političkoj sceni, i činili su se kao novost u odnosu na politički establishment dobro ukorijenjen u bečkim državnim uredima.

Strache i Haider su, za razliku od svojih protivnika, mogli sebi priuštiti da budu direktni. Efekt Zmage Jelinčiča: svi oni kažu vrlo direktno ono što misle, propagirajući usto stavove bazirane na poluistinama i radikalnoj retorici koja ne odgovara stvarnosti (kao npr tvrdnja da su upravo azilanti krivi za sve negativnosti u austrijskom društvu). Time su osvojili povjerenje velikog dijela birača.

To je demokracija, volja naroda. Ali, već su prije mnogi narodi, a posebno Nijemci, shvatili kako je demokracija dvosjekli mač, s jedne strane to jest izražavanje volje birača, s druge strane, motivi birača su različiti. Kada ovakav izborni rezultat osvoje stranke koje se pozivaju na njemački karakter Austrije (što je bila jedna od glanvih teza austrijskih nacista i nacionalista - Deutschösterreich spada u "veliku" Njemačku), kada ovakav rezultat osvajaju stranke koje otvoreno koketiraju s nacizmom, koje propagiraju parole "Želimo njemački umjesto da ništa ne razumijemo", "Austrija Austrijancima", koje se izjašnjavaju vrlo neprijateljski protiv stranaca, koje zapravo grade određenu kulturu homogenizacije na temelju straha i mržnje prema svakome tko je drugačiji, tko nije "pravi" Austrijanac - čovjek se mora zabrinuti.

Iako postoji mogućnost da se o tome razmišlja i pozitivno, na način, "narod je svoje rekao", "pa, nacionalizam je dobra stvar" i slično, treba ukazati na sličnosti između austrijskih krajnje desnih stranaka FPÖ i BZÖ i recimo slučaj Zmage Jelinčiča u Sloveniji, koji je također na temelju svoje nacionalističke retorike osvojio velik postotak glasova - posebno u krajevima geografski bližim Hrvatskoj (a znamo svi što Jelinčič otvoreno propagira); zatim i na sličnost austrijske krajnje desnice i srpskih radikala - spomenuo sam dolje da je Strache otvoreno podržao radikale došavši im na miting u Srbiji.

Dakle, demokracija jest dobra, no nije "sveta krava" koja nema nikakvog korektiva, jer kad veliki broj birača počne birati stranke koje su nacionalističke i radikalne - a s ukazivanjem na sličnosti između austrijske krajnje desnice, slovenskih nacionalista i srpskih radikala želim ukazati da je to zapravo sličan način mišljenja i djelovanja - nacionalistički radikalizam; onda se treba zapitati, u čemu je greška. U Austriji, to će se morati zapitati cijelo društvo, a najprije onaj "politički establishment" ako ne želi Austriju odvesti u još veći nacionalizam i radikalizam.

Hmmm! Zanimljivi su (vjerojatno šokirajući za vas neoliberalne demokrate opčinjene idejom ujedinjene, demokratske EU) rezultati izbora osobito u Austriji. (...) ...narodu je dosta polaganoga gašenja nacionalnoga identiteta...

Ne treba pretjerano likovati nad uspjehom krajnje desnice na austrijskim izborima. Točka za razmišljanje za sve "nacionalno usmjerene" poLLitičare: naime, Heinz- Christian Strache, vođa austrijske krajnje desne Slobodarske stranke (Freiheitliche Partei Österreichs, koja će u novom sazivu parlamenta imati 35 mjesta, i za koju postoje kalkulacije da bi mogla završiti i u vladi), u jednom je intervjuu javno podržao Srbiju po pitanju Kosova, a isto se tako pojavio i na jednom mitingu Srpske radikalne stranke. Predsjednik jednog srpskog udruženja iz Beča je isto tako izjavio kako su austrijski Srbi glasovali prvenstveno za Strachea, jer im je obećao da će se založiti za poništavanje austrijskog priznanja neovisnosti Kosova...

Pa sad ti likuj nad trijumfom ekstremne desnice :->

Vidiš, puno ljudi bilo za globalizaciju ili protiv nje, ističe samo neke njene aspekte koje koriste za poduoiranje vlastitih pozicija. Tako ti na primjer kažeš:

Dok vi to shvatite do tada će slične stvari dogoditi u većini zemalja unije, jer je narodu 'pun kufer' globalizacije gdje lokalno pučanstvo gubi radna mjesta na uštrb jeftine radne snage s 'Istoka' kao i selidba proizvodnih pogona u ista područja;narodu je dosta polaganoga gašenja nacionalnoga identiteta i to su još 2005. pokazali u Nizozemskoj i Francuskoj, nedavno u Irskoj, sada izbori u Austriji...kotač dezintegracije naddržave je krenuo.

Jačanje europske integracije i globalizacija jesu u međusobnom odnosu, ali to nisu identični procesi. Ja sam npr. sklon poziciji australskog politiloga Beesona da je jačanje regionalnih aranžmana (u što on, osim ASEANA, MERCOSURA ubraja i Uniju, kao onaj aranžman koji je najdalje otišao u stupnju institucionalizacije i integracije) prvenstveno rezultat odgovora na globalizaciju. Idemo reći ovako - svjetsko tržište je preveliko, jer ga se ne da kontrolirati, a nacionalna su premala za izgradnju ekonomije opsega. Tako da je ovo kompromis, koji za cilj ima stvaranje novih ekonomskih globalnih igrača, koji će moći kontrolirati ili čak i usmjeravati globalna tržišta. Tako je jačanje integracijskih procesa u Istočnoj Aziji izravan odgovor na slom 1997 - zemlje su zaključile da će lakše se oduprijeti vanjskim poremećejima i neravnotežama ako surađuju. Jednako tako, i Maastricht je 1992/93. - godine su to nakon pada Berlinskog zida kad pitanje globalizacije postaje stvarno aktualno.

Iako ne bih podcijenjivao argumente koji ukazuju da strah od gubitka nac. i kulturnog identiteta igra ulogu u jačanju desnih stranaka, mislim da uski ekonomski interesi pojedinih europskih država igraju jaču ulogu. Kako to da nema jačanja ekstremizma u Njemačkoj, Finskoj i Švedskoj (unatoč pobjedi demokršćana tamo, većih zaokreta i intervencija u welfare state nema)? Čini mi se da je posrijedi nešto drugo. Naime, Austrijanaci (uzmimo ih za primjer, jer o njima pričamo) navikli su na pravila igre koja su za njih vrlo povoljna - uvozi radne snage koliko ti treba, kupuj sirovine i vračaj ih kao gotove, upakirane priozvode sa grdom maržom. Globalizacija, ili čak regionalizacija u užem aranžmanu rezultiraju sljedećim - mogućnošću transfera tehnologija u manje razvijene zemlje, koje im samim tim mogu postati opasna konkurencija ako potaknu poduzetništvo, srede sudstvo i javnu upravu (pr. Estonije) te nekontroliranim prilivom radne snage. Ovo nekontroliran ne znači samo u velikom broju, to također znači da se povećavaju mogućnosti da se stranac jednakih, a barem većih kvalifikacija zaposli u austrijskoj firmi. To je barem jednako bitna dimenzija.

Dakle, da zaključim. Regionalne integracije kao reakcija na globalizaciju su velika prilika kako za razvijene, a još više za nerazvijene zemlje (ili zemlje u tranziciji, kako se kome svidja). Ono što me katkad posebno smeta je činjenica da kako političari, tako i građani razvijenih zapadnih zemalja izražavaju zabrinutost zbog "velikog šoka za njihovu kulturu", "porast kriminala zbog elementa s Istoka" kao i opasnost rušenja cijene rada. Te agrumente donekle mogu uvažiti. Mislim da nije interes niti zemalja u tranzicji brza liberalizacija tržišta rada koja bi mogla razultirati brzim odljevom kvalificirane radne snage. Međutim, ono što ne prihvaćam je da se pod krinkom tih argumenata neposredno skriva strah da bi uz kombinaciju inovacije, novostečenih znanja pa i jeftinije cijene rada moglo doći do toga da se sofisticirani priozvodi sa dodanom vrijenošću počnu izvoziti u suprotnom smjeru - iz nekada nerazvjenih zemalja u one razvijene. Stoga upozoravam, kako tebe tako i druge "ekonomske nacionaliste" (ne mislim u nekom negativnom kontekstu) - dobro promislite prije nego što "nacionalne interese" svih država stavljate u isti koš. Veće tržište ima svoje prednosti i nedostatke, a Austrijanci bi na primjer jako voljeli podjelu uloga koju sam ja ovdje opisao. Moraš priznati, lako je voljeti zemlju u kojoj su svi njeni građani fino plaćeni, a prljave poslove obavljaju većinom stranci. Ovci i novci...malo morgen :)