Potaknut današnjim prosvjedom na Cvjetnom trgu eto jedne zgodne pričice. Nije baš direktna asocijacija, ali ima neke poučne elemente.
Za one koje ne poznaju Sisak samo kratki opis scenografije: barokna građevina iz 18. stoljeća, Mali Kaptol nalazi se u zelenom pojasu na obali Kupe u samom centru grada. Tu je i sjedište Turističke zajednice Sisak koja je i vlasnik zgrade.
Zgrada zgodna a položaj upravo sjajan.
Priča se odvija negdje u prvoj polovici 90. godina. U Malom kaptolu se nalazi restoran koji nudi prilično dobru uslugu i relativno je cijenjena "ustanova" u gradu. Prostor je naravno u najmu i sve funkcionira relativno dobro ali:
Na vlasti u gradu i županiji je HDZ, gradonačelnik Darko Pavlak & župan Đuro Brodarac. Netko u to doba zaključuje da bi tako atraktivan prostor kao što je Mali kaptol trebalo dodijeliti nekom zaslužnijem, jednom pravom hrvatskom sinu - HDZ-ovcu. I tako Turistička zajednica daje nogu tadašnjem najmoprimcu i pravi mjesta za podobniju osobu. Grad Sisak u tom trenutku doživljava neviđenu čast jer se pojavljuje nitko drugi doli mladi princ čuvene imoćanske obitelji Vrdoljak. Novi najmoprimac je Luka Vrdoljak, sin Antuna (Tončija) Vrdoljaka (Hrvat, redatelj, sabornik, direktor HRT-a, HDZ-ovac itd.). U tom trenutku Luka ima cca 22-23 godine i obitelj, koja je očigledno prepoznala u mladiću ugostiteljski dar, ulaže u njega. Započinju radovi na obnovi. Renovira se interijer i podrum koji je do tog trenutka bio djelomično neupotrebljavan. Pokušava se prisajediniti i dvorana na katu ali ta akcija ne prolazi i Luka od tog odustaje. Cijeloj akciji svesrdnu pomoć pruža i današnji ministar Biškupić koji je onda bio u nekom fondu (blizu love, naravno).
Dakle nakon nekoliko mjeseci radova i potrošene Lukine učeničke ušteđevine restoran Mali kaptol se otvara u novom sjaju tipa kako mali Ivica zamišlja fini restoran. Kuhari vrhunski, konobari uglađeni, ambijent ugodan, muzika decentna i . . . ništa drugo. Ako niste shvatili što fali - fale gosti. Naravno, bilo ih je na otvorenju, ali ti tako i tako ne plaćaju ono što pojedu i popiju pa se ne broje. Mislim na one goste koji plaćaju, njih nema. Jedini povremeni gosti su gradonačelnik Pavlak sa svojom dvorskom svitom i poneki zalutali nesiščanin.
Stanovnici Siska su jednostavno odlučili ignorirati nasilnika koji je preuzeo njihov restoran.
I tako nakon nekog vremena tužnog životarenja i beskrajnog dosađivanja za cjelokupno osoblje, restoran se zatvara i Vrdoljaci napuštaju Sisak kao Turci ponešto godina prije. Rekli bi skupi izlet. Bilo bi zanimljivo otkriti koliko je taj štos koštao i tko je tu vojnu platio (ako je netko platio).
Danas restoran Mali kaptol ima novog ugostitelja koji stvar vodi prilično dobro i sve je kao prije navale Turaka.

Komentari
Zgodna priča o Malom
Zgodna priča o Malom kaptolu, ali ima Sisak i Veliki kaptol ili bolje reći imao je Sisak Veliki kaptol, ali ga više nema.
Crkvi narasle zazubice za najvrijednijim objektom u cijelom Sisku, a što je Crkvi milo.... to postane Biskupski dvor, da u njemu biskup ima svoje privatne odaje.
Veliki kaptol je
Veliki kaptol je svojevremeno bio dodijeljen Muzeju koji se nikad nije uselio, koristio ga je samo kao skladište. Bila nedavno neka afera s olovnim cijevima što je iskorišteno za unutrašnje čistke u gradskim službama.
Imao je i grad neke planove i rađeni su nekakvi projekti. Postojali su i razni projekti za dograđeno kino. Ali od svega toga ništa. Veliki kaptol je godinama prazan i neiskorišten i pitanje je dali je bolje da ga crkva uzme kad grad nije sposoban učiniti ništa u tolikim godinama.
Tužno, to bi za Sisak bio jedan izvrstan prostor, a ovako će postati nedostupan osim za malobrojne dostojnike.
leddevet
Madona Izvrstan dnevnik. A
Madona
Izvrstan dnevnik. A koliko je taj štos koštao i tko ga je platio meni je sasvim jasno. Svaka čast onima koji su ignorirali luksuz nastao na našoj grbači.
U tim godinama je puno
U tim godinama je puno tatinih sinova započinjalo ugostiteljske karijere uz razne pomoći "donatora". Noje to samo sin Vrdoljaka nego i npr. sin Vice Vukojevića. I još mnogi drgi. Kad već nisu ni znali ni naučili ništa drugo, onda su mislili da je najlakše biti ugostitelj. Uglavnom su, koliko znam, svi propali.
Cijeloj akciji svesrdnu
Cijeloj akciji svesrdnu pomoć pruža i današnji ministar Biškupić koji je onda bio u nekom fondu (blizu love, naravno).
Rekli bi skupi izlet. Bilo bi zanimljivo otkriti koliko je taj štos koštao i tko je tu vojnu platio (ako je netko platio).
Mozda je prvi citat povezan s drugim citatom? Mozda je zgrada spomenik kulture pa je renoviranje platila drzava. No mozda se i Vrdoljak isprsio?
Mozda je prvi citat povezan
Mozda je prvi citat povezan s drugim citatom? Mozda je zgrada spomenik kulture pa je renoviranje platila drzava. No mozda se i Vrdoljak isprsio?
Koliko ja znam Božo nije dao pare nego je samo pripomogao da se na spomeniku kulture može raditi bez nekih problema, a možda je i usmjerio pažnju Vrdoljacima na Sisak kao još netajkuniziranu zonu.
Obično se takvim slučajevima zahvati rješavaju na način da se intervencija izvede na teret najmodavca i odbije od najamnine, a novci se dobiju povoljno iz nekakvih fondova koji pomažu poduzetništvo u ratom stradalim krajevima (nešto nepovratno i/ili s vrlo malim kamatama). Naravno tu može malo i grad pomoći, a izvođač može dobiti novce iz nekakvog drugog, većeg gradilišta. Ima raznih metoda. Svakako ja se ne bojim da su Vrdoljaci tu stradali i da danas gladuju, pogotovo ako znamo da je ugostiteljsku avanturu nastavio drugi sin (stariji) na lokalu nekad zvanom Palić na Krešimirovom trgu u Zagrebu.
Ugostiteljsku avanturu u Sisku je nastavio tadašnji gradonačelnik Pavlak na susjednoj brtiji, tada zvanoj Banana. Nešta se tu mutilo da se ne bi znalo da je to on preuzeo (moš si mislit u malom mjestu) i bespravno je zatvorio terasu i preimenovao u nekakvo pompozno rimsko ime kojeg se ne mogu sjetiti. Posjećenost lokala je bila nešto bolja nego Vrdoljakov, ali ipak vrlo slaba. Očito nije shvatio poantu Malog kaptola.
leddevet