Tagovi

Kratak ogled o DEMOKRACIJI ~ made in Croatia

U svezi glede demokracije. Ona predstavlja principe, osnovno je pravo na neslaganje i javno iznosenje neslaganja bez straha od politike ili mozda cak i fizicke eliminacije. Te principe smo prihvatili, ostalo je na nama

To je bio jedan od komentara na post SDP rusi kineski zid

Definicija kaze da pojam DEMOKRACIJA označava oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi izravno ili neizravno većina njezinih građana kroz poštene izbore.

Naravno, definicije su jedno, praksa je drugo. U nase vrijeme svjedocima smo da su u svijetu mnoge apsolutisticke vlade i diktature dosle na vlast pomocu izbora. Cak i kad izbori nisu farsa, koliko je doista mjerodavno ono sto na kraju dobijemo i koliko je to stvarni odraz volje naroda, a koliko dobar izborni inzinjering i neizlazak znacajnog dijela biraca na izbore?

Ne treba smetnuti s uma da smo bili svjedocima recimo da su glasovale mrtve duse, ljudi iz bijelog svijeta koji pojma nemaju o cemu glasuju zapravo i kakve ce biti posljedice koje se njih nece uopce ticati, nije nebitno niti kako se formiraju izborne jedinice, porazno je koliko ljudi ne zeli uopce sudjelovati.

Deklarativno, demokracija je sastavljena od vise cimbenika - Ustav koji stiti prava svih gradana, slobode govora, slobode okupljanja, slobode tiska, imamo i visestranacje, imamo i jednakost pred zakonom, po definiciji imamo neovisno sudstvo i sustav medusobnog nadzora medu granama vlasti...
Da .
Prije svega, demokracije nema u siromasnim drustvima, politicko razmisljanje je NADOGRADNJA - dok se mase bore kako da prezive, njihovo politicko razmisljanje ne ide dalje od ulicnog bunta kad postane stvarno neizdrzivo i kad im se dokinu i one najelementarnije stvari.
Porazavajuca cinjenica je da onda takvo jedno drustvo odgaja takoder mladi narastaj koji nije senzibiliziran razmisljati o icemu dalje od " u se, na se i poda se", a oni koji se politikom uopce bave su im smijesni, ne izlaze na izbore, sve im je bezveze jer se ionako nista ne moze promijeniti.

Mi smo zapravo suoceni sa stanjem politicke nepismenosti.

Siromastvo - materijalno - je na zalost cesto razlogom duhovnog siromastva i neznanja, ne uvijek i ne nuzno, ali uglavnom ljudi koji su u financijskim problemima imaju samo jednu misao - kako ih se rijesiti, a gdje su uzroci tog stanja, zasto nema posla, zasto svi grcaju u dugu - to oni nisu kadra niti razumjeti, a ako i jesu, nemaju snage i sredstava da to pokusaju rjesavati.

To je onda naravno jako dobro za one koji su politiku shvatili kao orude za postizanje vlastitog materijalnog uspjeha i ostvarivanje osobnog utjecaja i moci na bilo kojem polju - umjesto vizijom demokracije, na ovim nasim prostorima, raju se homogeniziralo na nacionalnoj osnovi, sto je daleko lakse i ukljucuje najjacu polugu oko koje kreatori ne moraju puno raditi - emocije.

Ono sto nama treba je jedno uredeno gradansko drustvo, radna mjesta da bi svi mogli imati pristojan zivot, demokracija uoblicena na temeljima multikulturalnosti i uvazavanja razlicitosti, visoke svijesti o potrebama koje nadilaze usko ogranicene lokalne interese i kao najvaznije DRUSTVO ZNANJA.

Post industrijsko drustvo i globalizacija koja je neizbjezna nalazu drukcija pravila igre, mi ne mozemo ostati u zatvorenom sustavu spojenih posuda koji nekima odgovara jer se profiti i vrijednosti nekontrolirano prelivaju u upitnim zakonskim relacijama. Pokrice za takvo stanje se dovijeka trazi u njegovanju individualnosti i odricanju asimilacije kao neceg negativnog - medutim u svjetlu velikih promjena u ljudskom drustvu, "digitalne revolucije" i pojacanog protoka informacija, intenzivnih migracija i preslagivanja sfera utjecaja, svijet vise nikad nece biti isti.
Razumijevanje toga je dijelom uvjetovano i politickim opismenjavanjem, koje svoje zasade ima u opcem obrazovanju populacije i odgajanju drustva da "politicki misli".

Tradicionalisticki pristup kakav je uvrijezen na nasim prostorima je uvjetovao ovisnost da čovjek svoj osobni identitet definira na temelju cinjenice u kojem je političko-kulturalnom miljeu odrastao. Tu igra veliku ulogu i nacionalna nota gdje se ocituje jak utjecaj Katolicke crkve. Kao rezultat toga dolazi do sudara koncepcija, gdje je cijela jedna generacija glasaca odgojena na zasadama komunizma kao totalitaristickog rezima, navikli smo misliti kako nam se kaze i ne razmisljati puno dalje od toga, ne propitivati kvalitetu dobivenog stava koji moramo imati - s druge strane ista ta generacija je "kalemljena" nakon nacionalne katarze tijekom Domovinskog rata snaznim emotivnim osjecajem pripadnosti necem sto se ranije nije moglo ispoljavati u tolikoj mjeri - naciji i vjeri.
Rezultat toga je podjela - tzv " kineski zid" koji je hrvatski nacionalni korpus i pripadajuce manjine podijelio na dvije velike glavne skupine - lijevi i desni.
Paradoks je sto su zapravo ispod manje-vise tankog sloja politicke opredijeljenosti (tankog jer sedamnaest godina u povjesnim politickim relacijama i nije neko dugo razdoblje) svi ISTI konglomerat nastao na istim "demokratskim" nacelima.

Paradoks je da u taboru "desnih" ima vise bivsih tvrdih komunista nego u taboru "lijevih" i da biraci u masi to jednostavno ignoriraju - meni je uvijek bilo nejasno ZASTO?

Ista grupa ljudi je jednostavno samo promijenila boje i zastavu, bili su na polozajima prije pocetka rata, imali utjecaj i mogucnost da se tamo zadrze, tako su i napravili - i uveli u igru svoje istomisljenike i rodbinu.
Cinjenica je isto tako da se tijekom i iza rata utjecaj raspodijelio tim "desnim" silnicama, "lijevi" su bili gotovo anatemizirani kao partija s pogresnim, ili bez nacionalnog identiteta u vremenima kad je nacionalni identitet bio imperativ.

Svi sustavi kontrole su zakazali - umjesto u demokraciju, vlast odabrana demokratskim slobodnim izborima nas je odvela u kleptokraciju.
Nitko nije imao moci ili hrabrosti reagirati - jer u nasem obliku demokracije ljudi ne znaju politicki misliti - odgojeni pedeset godina na strahu od vlasti i posljedica neposluha, priklanjaju se jacem autoritetu, gdje je samo jedan zamijenjen drugim. Alternative su nepoznanica i potencijalno opasne - pogotovo ako su crvene boje. Kao sto sam napisala vec u jednom prijasnjem postu - neobrazovan um se priklanja SIMBOLIMA - pojavnostima politcara, vjestom oratotrstvu, manipulacijama i emocijama u politickom odlucivanju. Osjecaj pripadnosti krdu je vazan - stoga, nije svejedno na kojoj strani kineskog zida je vas politicki stav.
Zanemaruje se cinjenica da je um koji ima spoznaju slobodan od ikakvih zidova i sposoban sam odluciti sto je pravo, a sto nije - i ne trpi svrstavanje na osnovi podjela zacetih u proslosti.

Treba vec jednom shvatiti da neke stvari moramo prerasti, stalna mijena i rast s njom su temelj napretka drustva.

Nema jedinstvenog recepta za demokraciju, postoje samo smjernice i pokusaji - ali u jedno moramo biti sigurni - demokracije nema u siromasnim drustvima.
Prvi korak je promjena, rusenje svih zidova i okretanje buducnosti, osnovno pitanje nije da li to mozemo - nego da li to zelimo.
Kao sto je u gornjem komentaru receno - zaceci demokracije su tu - ostalo je na nama.

Tagovi

Komentari

problem hrvatske s obzirom

problem hrvatske s obzirom na demokraciju je u tome što ljude možemo podijeliti u dvije skupine - one navikle na socijalizam i taj način funkcioniranja u pogledu politike te one mlađe koji tek dolaze u dob u kojoj mogu razumjeti političke procese i pitanja. starijima se niti ne može mnogo zamjeriti, dok je za mlade kriv naš obrazovni sustav. zašto mladi amerikanci imaju predmet citizen and constitution u školama i u sklopu toga uče sve o ustavu, o načinu funkcioniranja sustava općenito te o svojim pravima (imam doma njihov udžbenik i ima u njemu mnogo informacija, ali su jako jednostavno oblikovane i prikazane i kroz ilustracije). hrvatska verzija tog predmeta je politika i gospodarstvo na kojem se ne nauči ništa o politici i ama baš ništa o gospodarstvu. jesnostavno, takav je koncept udžbenika, a onda se i profesori tako prilagode. na fakultetima je slično. jedini fakulteti na kojima se uči nešto o tome su politologija i pravo. na drugima ništa. valjda nije problematično biti akademski građanin a ne znati koji je oblik vlasti u državi u kojoj živiš.
ne zamjerim svojim prijateljima koji ne prate politiku jer znam da ju nije zanimljivo pratiti kada ništa ne razumiješ, a osobito da je teško uopće ju početi pratiti. ali kako će uz tu činjenicu hrvatska demokracija izgledati za 20-30 godina... ne znam. ali ne miriši mi na dobro.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Dobra tema :-) No, Tyche,

Dobra tema :-)

No, Tyche, zamolio bih te jednu sitnicu. Kada citiras, dobro je da napises koga citiras, poradi prenosa karme i opceg drustvenog pozicioniranja.

Pozdrav i citamo se.

Tko je glasao

Vidis, ovo je dobra

Vidis, ovo je dobra napomena, uvijek sam bila neodlucna je li u redu navesti KOGA citiram kad se sluzim necijim citatom u uvodu posta, ili ne ... Navodila sam obicno destinaciju posta i komentara, podrazumijevalo mi se da su ljudi vec procitali navedeni post i komentar , a oni koji nisu - da ce tamo otici i pregledati sve u cjelini.
Ali sad kad velis da je to ne samo prihvatljivo nego i pozeljno - eto, Gale, isprika , znam za iduci put :)))

Tko je glasao

Definicija kaze da pojam

Definicija kaze da pojam DEMOKRACIJA označava oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi izravno ili neizravno većina njezinih građana kroz poštene izbore.Hm...ovo je valjda neka radna definicija za upotrebu na kavi? :-)

U demokraciji se ne donose sve odluke (izravno ili neizravno) voljom većine. Dapače, nekad se donose i odluke protivne volji većine. Demokracija nije diktat većine, većina je samo sredstvo političkog odlučivanja kad nema konsenzusa.

(Zašto svi vjeruju da je "demokracija=50%+1"??)

Smisao demokracije je da je to vladavina mnogih umjesto vladavine samo nekih. No aglasak zapravo nije na većini nego na pojedincu i njegovim slobodama.

Utoliko je demokracija u stvari set ideja, principa i postupaka koji institucionaliziraju slobodu.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Definicija nije moja,

Definicija nije moja, prepisana davno, davno od uvazenog autora u moju malu crnu knjizicu, a odande u word.doc , ali sad nemam vremenaaaaaaaaa ... :) za daljnje obrazlaganje iste, no ti si to sasvim dobro pojasnio, hvala na dopuni :)

Tko je glasao

Naše su pojele na nivou

Naše su pojele na nivou simbolike. I uvijek na nacionalnim ili bolje o pitanjima nacije. LIjevo/desne podjele se odnose skoro isključivo na pitanje odnosa prema Domovinskom ratu, izručivanju ili ne osumnjičenih u Haag i partizan/ustaša preferencijama. Malo se tih dilema i pitanja dodiruju ekonomske i socijalne politike. Tu su svi na zasadima liberalnog kapitalizma.
Javnost spremno guta simbole, bez obzira na djela i činjenično stanje, poput nečijeg predhodnog dugogodišnjeg partijskog članstva. I svi su indoktrinirani da vlast zna najbolje, i šta sad tu nekakv malibirač pita i propituje (osobno iskustvo). Većina "malih" je spremna posumnjati u svoje znanje i zdrav razum, prije nego u Vlast. Oni sigurno nešto znaju, što je nama nedostižno.

Tko je glasao

Danas je lijevo i desno je

Danas je lijevo i desno je isto što i kruške i jabuke.
Kad jedan SDP koalira sa HSP-om onda stvarno nema smisla Blajburg i Jasenovac (pod tim mislim na politički folklor koji se odvija na datume obilježavanja istih).
Milanović pod hitno terba očistiti svoje dvorište i riješiti se Banditića koji krade za kruške.
Ovo sve što sam napisao omogućila mi je demokracija.
Da je komunizam ostao na vlasti možda bi internet koristila samo partija?

Tko je glasao

moja teorija je da stranka

moja teorija je da stranka može biti socijalna, demokratska, centristička, liberalna, konzervativna, nacionalna i tome slično

no u hrvatskom slučaju, svojstvo biračkog tijela je ljevica ili desnica

to je velika razlika, jer SDP je primjerice socijaldemokratska stranka i u svojim programima imaju elemente socijaldemokracije

HDZ je pak po nekoj podjeli desna stranka, no ako gledaš što oni rade oni su u stvari također socijalisti jer podržavaju veliku intervenciju države na tržištu, socijalne mjere su toliko velike koliko nikada nisu bile...

HDZ čini desnim ne njihov program, nego njihovo biračko tijelo (što je donekle i logično jer je većina kadra koja je stvarala HDZ došla iz SK, a starog konja teško da možeš naučiti nove trikove)

Tko je glasao

To ti nebu uspjelo, ne samo

To ti nebu uspjelo, ne samo da je HDZ osnovan od komunista negi i sve druge partije. Svi su oni ljude koji nemaju komunističku prošlost shebali. Neki su čak i glave zgubili.

Tko je glasao

pa tehnički gledano, samo

pa tehnički gledano, samo jednu stranku nisu osnovali komunisti

Tko je glasao

Za istinsku demokraciju je

Za istinsku demokraciju je potrebna i zrelost. Za 17 godina (ja tada o tome sigurno neću pisati) lice demokracije u hrvatskoj će se promjeniti. Na bolje.

Tko je glasao

Ja u to vjerujem ... Jer

Ja u to vjerujem ...

Jer ovih prvih 17 godina od rata na ovamo, tresle su nas kojekakve groznice i djecje bolesti, prosla je prvobitna akumulacija kapitala (sad ne bih o rezultatima i posljedicama), a ima i jos nesto - svijet se ubrzano mijenja, globalizacija nezadrzivo krci svoj put i nema alternative - morat cemo se ili prilagoditi ili nestati.
A davno je proslo vrijeme Ilira, valjda smo nesto naucili od tad.

Tko je glasao

Ova podjela na ljeve i desne

Ova podjela na ljeve i desne sa kineskim zidom u sredini je ostatak prošlosti. Nešto sa takvim problemima možda postoji u krajnim ljevicama i desnicama. Njihova zastupljenost je mala oko 10% a u hrvatskoji ih skoro nema. Daleko više je onih koji su to rješili, centar.
U hrvatskoj je temu pokrenuo Milanović kako bi se izvukao iz neugodnosti u koju su upali on i Jurčić svojim ideološkim vrludanjima i nesmotrenim izjavama.
Usput Milanović i SDP izbjegavaju rješavanje glavnih problema u našem društvu. Kriminal, korupcija, pravna država. Za te probleme nemaju rješenja.
Ta pravna država rješila bi, naprimjer, desnicu i ljevicu koja krade i reketira za neke više ideale.

Tko je glasao

Ako pod prošlošću

Ako pod prošlošću smatraš ono prije samostalnosti i da je samo tada bila podjela na ljevicu i desnicu, onda imaš problem s poimanjem činenica.
Podjela je bila vrlo jaka devedesetih i vremenom je, kako se je vlast HDZ-a učvršćivala, slabila.

Nakon 2000-te je ponovno potpirivana rivom, kestenima i sličnim u funkciji homogenizacije i jačanja HDZ-a koji je bio u rasulu.

Od 2004 do prije godinu dana je podjela slabila u funkciji pravdanja Sanaderovih poteza koji su okret za 180 stupnjeva od svega što je govorio prije.

Svjedočiš unatrag godine da se podjela opet potiče i to od Sanadera koji je, sjeti se, nakon što je SDP počeo izlaziti s HDZ-ovim aferama i ponudio kvalitetnije politike što je rezultiralo rastom biračke potpore SDP-u, u politički riječnik vratio komuniste i partiju (tu negdje je i lijenčina, neradnik i sl.).

Kad je SDP otišao na sadašnjih negdje 30%, u igru se ubacuju ujaci, MPT-i, a i Crkva ima reći svoje pa iako poziva na ukidanje, podjele učvršćuje.

Milanović pametno pokušava priču vratiti tamo gdje joj je mjesto, kakvu vlast Hrvatska treba, kakav razvoj želimo i kako ga ostvariti. Sve drugo je skretanje i guranje MIlanovića i Jurčića od gospodarskih tema gdje ovaj drugi dominira nad svima koji se u junačka prsa busaju.

B-52

Tko je glasao

Jedina steta u cijeloj prici

Jedina steta u cijeloj prici je irelevantnost gospodarske reformu u drzavi bezakonja, te cinjenica da je program protivkorupcije, mada prilicno neartikuliran, vec na samim idejnim postavkama nesuvisao.

Ostatak price potpisujem.

Tko je glasao

interesntna tema ali se s

interesntna tema ali se s večinom iznesenog ne mogu složiti, počevši od analize stanja pa do deklariranog cilja u vidu naivne imaginacije konsolidiranog demokratskog društva.

Ajde da nabacim par antiteza za raspravu:

1. Demokracija kao oblik donošenja odluka nije u nikakvom nužnom odnosu sa kvalitetom i ispravnošću donesenih odluka. Nedemokratski donesene odluke mogu vrlo često biti kvalitetnije i ispravnije od onih demokratskih.

2.Nužan uvijet za demokraciju je stanoviti stupanj njezinog isključenja, jer kada bi svi o svemu odlučivali i u samim procesima pripremanja odluke sudjelovali, nastao bi popuni kolaps i niti jedna odluka se ne bi mogla donjeti.

3. Demokracija ne garantira ispravnost odluke već je prije oblik oportunističkog podmetanja kolektivne odgovornosti za individualno kreirane odluke.

4. Demokracija je ideološki označitelj koji pokriva čitav niz nedemokratskih praksi, a u obliku liberalne demokracije iskljućuje zauzimanje radikalnih pozicija. Stoga je danas dominantna liberalna demokracija drugi naziv za mediokritetsvo, koje znaći standardizaciju na podlozi prava na različitost i koje blokira svaku moguću temeljnu (konstitutivnu) društvenu promjenu.

5. Multikulturalizam i nacionalizam (fundamentalizam) su dvije strane iste medalje, određene formom današnje globalizacije (Kapitala). Multikulturalizam je sama forma današnjeg globaliziranog kapitala, koji reflektivno zahvaća u sebe svaki oblik različitosti, dok je nacionalizam (fundamentalizam), odgovor (reakcija) na taj formom kapitala određen proces koji se osjeća kao gubitak korjena i kroz povratak Jednom (naciji, vjeri) nastoji se njemu oduprijeti. Tako da je naivno očekivati multikulturalizam bez druge strane medalje - nacionalizma, rasizma, fundamentalizma..

6. Tyche naivno polazi od kartezijanske pretpostavke da su čovjekov um i razum uvjeti ljudske slobode (kroz prosvijetljenje). Oni to jesu jedino u mjeri koliko su svjesni svoje ograničenosti, svoje podložnosti nesvjesnim mehanizmima, u konačnici svoje decentriranosti. Mislim da je mnoge čistim razumom neobjašnjive fenomene, tek otkriće psihoanalize i nesvjesnog , uspjelo približiti stanovitoj logici. Čak su i najveći lijevi mislioci 20 st. Adorno i Horkeheimer vrlo lijepo u njihovoj čuvenoj "Dijalektici prosvjetiteljstva" objasnili ideju prosvjetiteljtva kao ultimativni mit moderne.

...

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Evo i mene :-) "1.

Evo i mene :-)

"1. Demokracija kao oblik donošenja odluka nije u nikakvom nužnom odnosu sa kvalitetom i ispravnošću donesenih odluka. Nedemokratski donesene odluke mogu vrlo često biti kvalitetnije i ispravnije od onih demokratskih."

Sto znaci demokratski donesene odluke? Po meni bi to predstavljalo javan, otvoren, transparentan proces donosenja odluka sa tijelima koja su uspjesno legitimirana upravo na taj nacin. Tako odluke koje nisu donesene javno, otvoreno, transparentno nisu demokratke i de facto ne postoji razlog zasto bi ih neki demokatski poredak priznao.

Cisto za primjer, po toj, rekao bih temeljnoj demorkatskoj logici, eksproprijacija DTa je, ukoliko priznajemo demokratski poredak, nuznost.

"2.Nužan uvijet za demokraciju je stanoviti stupanj njezinog isključenja, jer kada bi svi o svemu odlučivali i u samim procesima pripremanja odluke sudjelovali, nastao bi popuni kolaps i niti jedna odluka se ne bi mogla donjeti."

Zelis reci, potrebno je donositi odluke. To stoji, vidljivo je iz aviona. I sasvim je razumljivo za svaki proces odlucivanja. No, tu ipak ne doticemo ono sto razlucuje demokraciju od recimo, oligarhije, koja predstvlja postojeci politicki poredak. U cemu je dakle razlika izmedju ova dva procesa, onog demokratskog i onog ne-/anti/demoratskog?

Razlika je u procesu donosenja odluke, te njezinoj neupitnosti. Demokracija je otvorena, tijela proizasla iz demokracija su isto tako otvorena (no istovremeno i jasno definirana - u suprotnom govorimo o anarhiji), javna i transparentna. Svatko ima mogucnost javno iznjeti svoje misljenje, ukazati na pogreske, unaprijediti odluku koja ce u svojoj konacnici biti JEDNA jedina.

U suprotnome, mi ne govorimo o sistemu, vec o bezvladju, jeli.

"3. Demokracija ne garantira ispravnost odluke već je prije oblik oportunističkog podmetanja kolektivne odgovornosti za individualno kreirane odluke."

E, tu si opako zabrazdio. Jasno mi je da govoris o postojecem poretku, odnosno ostacima starih oligarhija koje su jos uvijek vladar. Ali pobogu, ono sto radis jeste kao da govoris o komunizmu, a mislis na Titoizam. Razlika je poprilicna.

Stoga ne bi bilo zgorega da jasno razlucis to dvoje.

To bi bilo za sada to. Pozdrav.

Tko je glasao

@ hrvoje štefan -

@ hrvoje štefan - Interesantan komentar, odgovaram u brzini, moram van, mogucnost i pravo neslaganja su uvijek dobrodosli za brusenje stavova - u ovom slucaju se vjerovatno zasnivaju na odredenim pretpostavljenim apsolutima koji opovrgavaju teze iznesene u postu, jedino sto ih nismo vidjeli.

Ono sto smo u kometaru vidjeli su antiteze za raspravu kako slijedi :

1. Demokracija kao oblik donošenja odluka nije u nikakvom nužnom odnosu sa kvalitetom i ispravnošću donesenih odluka. Nedemokratski donesene odluke mogu vrlo često biti kvalitetnije i ispravnije od onih demokratskih.

1. Nije antiteza icemu sto sam ja navela u tekstu, ne mogu pronaci na sto se odnosi - dapace, cini mi se komplementarnim svemu onomu sto sam ja navela

2.Nužan uvijet za demokraciju je stanoviti stupanj njezinog isključenja, jer kada bi svi o svemu odlučivali i u samim procesima pripremanja odluke sudjelovali, nastao bi popuni kolaps i niti jedna odluka se ne bi mogla donjeti.

2. Nije antiteza icemu sto sam ja navela u tekstu, dapace, ova izjava mi se cini kao jedan ni po cemu poseban zakljucak - to se samo po sebi podrazumijeva

3. Demokracija ne garantira ispravnost odluke već je prije oblik oportunističkog podmetanja kolektivne odgovornosti za individualno kreirane odluke.

3. Nije antiteza icemu sto sam ja navela u tekstu, dapace, u vise navrata je iz mog teksta vidljivo je da narod - koji je osnovni subjekt demokracije smatram uvelike instrumentaliziranim, i svako oportunisticko podmetanje kolektivne odgovornosti za individualno kreirane odluke se dogada kao sto sam vec navela - zbog neznanja i politicke nepismenosti tog istog naroda

4. Demokracija je ideološki označitelj koji pokriva čitav niz nedemokratskih praksi, a u obliku liberalne demokracije iskljućuje zauzimanje radikalnih pozicija. Stoga je danas dominantna liberalna demokracija drugi naziv za mediokritetsvo, koje znaći standardizaciju na podlozi prava na različitost i koje blokira svaku moguću temeljnu (konstitutivnu) društvenu promjenu.

4.Nije antiteza icemu sto sam ja navela u tekstu, dapace, i sama sam navela kako se pod krinkom demokracije kriju totalitarna drustva. Ne razumijem izraz -"a u obliku liberalne demokracije iskljucuje zauzimanje radikalnih pozicija" - tko, sto iskljucuje zauzimanje radikalnih pozicija demokracija kao ideoloski oznactelj? Cemu sluze radikalne pozicije u ovom kontekstu i kakvog su karaktera? Tko ih forsira i zasto? Takoder mi izmice znacenje tvrdnje da standardizacija na podlozi prava na razlicitost moze blokirati temeljnu drustvenu promjenu - ako je zadovoljeno pravo na razlicitost, prema cemu se onda moramo mijenjati da bismo zadovoljili postulate zdravog demokratskog razmisljanja? Naravno, govorim u okvirima teze da je ovo konkretno samo jedan od aspekata demokracije i pravaca razvoja - ali vjerujem vrlo bitan. Sto podrazumijevas pod standardizacijom na podlozi prava na razlicitost zapravo? Ja sam samo ubogi inzinjer bez ikakve formalne naobrazbe u drustvenim znanostima, pa bih vele cijenila objasnjenje :) hvala unaprijed

5. Multikulturalizam i nacionalizam (fundamentalizam) su dvije strane iste medalje, određene formom današnje globalizacije (Kapitala). Multikulturalizam je sama forma današnjeg globaliziranog kapitala, koji reflektivno zahvaća u sebe svaki oblik različitosti, dok je nacionalizam (fundamentalizam), odgovor (reakcija) na taj formom kapitala određen proces koji se osjeća kao gubitak korjena i kroz povratak Jednom (naciji, vjeri) nastoji se njemu oduprijeti. Tako da je naivno očekivati multikulturalizam bez druge strane medalje - nacionalizma, rasizma, fundamentalizma..

5.Nije antiteza icemu sto sam ja navela u tekstu, dapace, dobra je dopuna mom tekstu i slazem se - hvala sto si naveo nesto sto sam ja ispustila - a ispustila sam jer drzim da je u nekoj dalekoj fazi poodmaklog globalizacijskog procesa kad se dogodi jedan multikulturalizam i ono sto je najblize pojmu stvarne demokracije, pitanje nacije postaje potpuno pitanje samo folklora i niceg drugog. Kao sto rekoh - demokracije nema u siromasnim drustvima, u njima vlada klima koja potice nacionalizam, rasizam i fundamentalizam jer se na taj nacin lakse manipulira masama. U bogatim drustvima zbilja nema potrebe za tim - zamislite jednu Svedsku, Island ili Norvesku u nacionalnim previranjima ili fundamentalistickim pohodima ...

6. Tyche naivno polazi od kartezijanske pretpostavke da su čovjekov um i razum uvjeti ljudske slobode (kroz prosvijetljenje). Oni to jesu jedino u mjeri koliko su svjesni svoje ograničenosti, svoje podložnosti nesvjesnim mehanizmima, u konačnici svoje decentriranosti. Mislim da je mnoge čistim razumom neobjašnjive fenomene, tek otkriće psihoanalize i nesvjesnog , uspjelo približiti stanovitoj logici. Čak su i najveći lijevi mislioci 20 st. Adorno i Horkeheimer vrlo lijepo u njihovoj čuvenoj "Dijalektici prosvjetiteljstva" objasnili ideju prosvjetiteljtva kao ultimativni mit moderne.

6.Tyche naivno polazi od VLASTITE pretpostavke da su covjekov um i razum uvjeti ljudske slobode - jer ukoliko su oblikovani znanjem nikad im se nece dogoditi da ne budu svjesni svoje ogranicenosti - samo budala misli da je najpamentija, sto vise ucimo to vise razumijevamo koliko zapravo ne znamo. Sto se ticE podloznosti nesvjesnim mehanizmima, otkricu psihoanalize i nesvjesnog - to je zbilja tema za post s nekom drugom tematikom, mora da si copy / paste uletio iz nekog drugog izlaganja, to mi bas nema nekih dodirnih tocaka s topicom o demokraciji, osim ako nisi mislio ici u dubinu i analizirati podrucje nesvjesnog koje ljude uvjetuje u priklanjanju krdu - ali onda bismo morali napisati cijeli poduzi esej i opet tvoj statement ne bi bio antiteza icemu sto sam iznijela u svom postu.

Sto se tice cak i najvecih lijevih mislitelja 20. st - cak ni oni nemaju ekskluozivno pravo na proglasavanje mitova, samo na pokusaje razumijevanja ogromne i kompleksne materije u jednom njenom malom dijelu - ljudsko drustvo i njegove sastavnice u interakciji kroz stoljeca su daleko slozeniji predmet razmatranja od puke definicije i poricanja uloge uma i znanja u razvoju civilizacija - pri tome ne zanemarujem poznatu izreku - GOVORI TIHO I NOSI VELIKU TOLJAGU - jer tako su se ULTIMATIVNO formirala mnoga drustvena uredenja i "demokracije", ne prosvjetiteljstvom to je jasno. Bojim se da je primijenjena metodologija krnja, cak i ako se koristi ZNANJIMA stecenima iz perspektive svih 20. stoljeca - potencijali nisu niti iz daleka naceti, a kamoli apsolvirani.

Tko je glasao

Dakle, da pokušam pojasnit

Dakle, da pokušam pojasnit na što sam mislio:

1. Prije svega doveo sam u pitanje tvoje nedovoljno specificirano baratanjem inaće krajnje općenitim i apstraktnim pojmom demokracije. Po mojem sudu nisi dovoljno jasno, precizno i kontekstualizirano objanila tvoj načelno pozitivan stav o demokraciji. Demokracija, po mojem mišljenju, nije nešto dobro po sebi, kakav stav meni izgleda da zastupaš u uvodnom tekstu, nego nešto što može biti i dobro i/ili loše, kao što i demokratske odluke mogu biti dobre, ali i loše, dakle inferiorne nedemokratskim. Recimo, liberalna demokracija, inaće danas dominantna na zapadu a i kod nas, u najvećem je broju aspekata, nešto što institucionalno održava dominaciju krajnje nedemokratske i ekskluzivne logike Kapitala.

2. Zastupaš tezu da demokracija u Hrvatskoj ne dostiže svoj pozitivan potencjal jer su ljudi neobrazovani i politički nepismeni. To je opće mjesto svih jadikovki, no ne pojašnjava logiku obrazovanosti za demokraciju i za političku pismenost kakva nam je potrebna. Recimo i Njemačka je 1933 imala respektivno puno duži demokratski staž i političku demokratsku pismenost nego današnja Hrvatska, a uz to bila relativno bogatija zemlja nego Hrvatska danas (bogatsvo se uvijek razmatra u relativnom a ne apsolutnom smislu), pa je izabrala nacionalsocijaliste i Hitlera po demokratskoj proceduri koju je on vrlo brzo ukinuo. U smislu objašnjenja takvog paradoksa od puno veće je koristi psihoanalitička teorija i logika nesvjesnog, nego čisto kartezijansko pozivanje na nedovoljnju političku pismenost, koju ti u svojem tekstu nagalašavaš kao glavni problem..

3. Liberalna demokracija kakava danas dominira na zapadu ali i kod nas temelji se na tzv. liberalnom konsenzusu. Liberalni konsenzus znači (najčešće prešuno, implicitno) isključivanje svake radikalne pozicije koja dovodi u pitanje odnosono preispituje same temelje danas dominantnih društenih-ekonomskih odnosa (kao odnosa vlasništva). Liberalni konsenzus proglašava svaku poziciju koja dovodi u pitanje pravo privatnog vlasništva kao totalitarističku prijetnju. Samim time iz današnje političke sfere su prognana temeljna ekonomska pitanja i razmatranja bilo kakve alternative kapitalizmu. Umjesto temeljnog društvenog antagonizma sadržanog u društveno-ekonomskim odnosima, liberalni konsenzus usvaja zamjenske antagonizme seksualne, vjerske, kulturne i sl. orjentacije, koji se insceniraju u "neutralnom" institucionalnom okviru liberalne demokracije. Taj "neutralni" okvir je sama forma današnjeg globaliziranog Kapitala, gdje on različitost koristi u svojem objedinjavajućem okviru kao svoje gorivo. Dakle, Kapital kao "transcedentalni jamac" liberalne demokracije iskljućuje ili zabranjuje (tabuizira) zauzimanje svake radikalne pozcije koja bi dovela u pitanje njegovu društveno-ekonomsku osnovu -privatno vlasništvo. Liberalni konsenzus je danas dominatna ideološka matrica, dakle zasnovana ili strukturirana na nesvjesnom. Ideologija se uvijek zansiva na nesvjesnoj ideološkoj interpleaciji večine, koja pruža otpor uvidu da su ideološki interpelirani. Samo argumentativno objašnjenje takve interpelacije nije dovoljno da interpelirani subjekt bude oslobođen ideološkog utjecaja (mandata). U tom smislu, nije dovoljno proklamirati političko opismenjavanje i obrazovanje nacije, već je puno bitniji način kako ljudima ukazati na temeljne paradokse ili simptome koji prikrivaju nevidljive nekonzistentnosti u njihovim samorazumljivostima (ili ideologemima).

4. "Prave" demokracije nema niti u nekim bogatim društvima. Opet ponavljam, demokracija nije nešto samo po sebi dobro. Recimo, u Americi koja je jedna od najbogatijih država na svijetu i prjestolnica liberalne demokracije (liberalnog konsenzusa), nema niti ekonomske niti socijalne demokracije. Da li je bogatsvo nužan uvijet demokracije, o tome možemo raspravljati. Prema Maslowljevoj ljestvici potreba čovjek prvo mora imati zadovoljene egzistencjalne potrebe (hrana, odječa, stan) da bi mogao razviti potrebe višeg ranga, recimo potrebu za samorealizacijom (što bi mogli shvatiti kao korelativ potrebe za proaktivnim demokratskim stavom). No, opet je ključna ona relativna dimenzija bogatstva a ne apsolutna. Jer društvo može biti apsolutno bogatije, no ukoliko se to bogatsvo raspodjeljuje pod neprimjerenim uvjetima tj. u okviru neprimjerenih odnosa proizvodnje, razmjene, raspodjele i potrošnje, večina njegovih članova može osjećati relativno siromaštvo i strah od nemogućnosti zadovoljenja egzistencjalnih potreba, tako da uopće ne uspjevaju razviti potrebe višeg ranga, pa tako niti demokratsku svijest.. Recimo Francuska, koja je sa svojom revolucijom koljevka moderne demokracije, itekako boluje od problema sve veće ksenofobije..

5. Psihoanaliza je do sada najkonzistetnije oruđe za razumijevanje ideoloških mehanizama, psihologije masa, fenomena nemogućnosti uvida u vlastite ideološke mandate itd. Njezina glavna pouka nije Aristotelov "znam da ništa ne znam", ili Decartesov "mislim, dakle jesam", već "odvest ću te tamo gdje si oduvijek bio/bila". Mi psihoanalizom otkrivamo koliko su naša svjesnost i naše reakcije zasnovane na "bijelim mrljama", nevidljivim rupama koje izmiću našem svjesnom razumijevanju gdje logičnost i konzistentnost naše (samo)svijesti ispada običan privid odnosno puka racionalizacija skrivene logike nesvjesnog. To je ključan uvid upravo i za analizu našeg političkog bića.

6. Nitko ne govori o ekskluzivnom pravu, no ukoliko se razmotri argumentacija navedenih mislilaca teško da je netko koristeću upravo mogućnosti uma svoj stav izložio strože, konciznije, sistematičnije i logički konzistentnije. Mjereći upravo tim kriterijima, navedeni mislioci su svoj predmet doveli najbliže istini spoznaje. Naravno, najlakše je zabrazditi u relativizaciju da niti jedan smtrtnik ne posjeduje apsolutnu spoznaju itd..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Idemo redom :) dobra je

Idemo redom :) dobra je stvar sto ja tu mogu svasta nauciti

1. Prije svega doveo sam u pitanje tvoje nedovoljno specificirano baratanjem inaće krajnje općenitim i apstraktnim pojmom demokracije. Po mojem sudu nisi dovoljno jasno, precizno i kontekstualizirano objanila tvoj načelno pozitivan stav o demokraciji. Demokracija, po mojem mišljenju, nije nešto dobro po sebi, kakav stav meni izgleda da zastupaš u uvodnom tekstu, nego nešto što može biti i dobro i/ili loše, kao što i demokratske odluke mogu biti dobre, ali i loše, dakle inferiorne nedemokratskim. Recimo, liberalna demokracija, inaće danas dominantna na zapadu a i kod nas, u najvećem je broju aspekata, nešto što institucionalno održava dominaciju krajnje nedemokratske i ekskluzivne logike Kapitala.
Meni se bas htjelo tako pisati, zasto bih JA morala biti ta koja pise u potpunosti specificirano o necem krajnje opcenitom i apstraktnom? To prepustam strucnjacima jer mislim da nemam dostatno znanja. Iz svega sto sam napisala upravo vristi moj pozitivan stav o demokraciji :) - tko je taj tko se uopce USUDI reci nesto protiv demokracije? per se... Naravno da je demokracija nesto sto moze biti dobro i/ili lose - pa to moze biti AMA BAS SVE cega se sjetis - ama bas svaka stvar (osim sto neki izvori tvrde nikad ne mozes biti previse bogat i mrsav)- iako se ne mogu prisjetiti trenutno niti jednog primjera visoko razvijene demokratske prakse (ili onog sto mi time podrazumijevamo - tu ne govorim o zlouporabama ovog termina) gdje ljudi zive lose i nezadovoljni su time. Demokracija je kao sto je stovani kolega Opiniuris naveo -
Smisao demokracije je da je to vladavina mnogih umjesto vladavine samo nekih. No naglasak zapravo nije na većini nego na pojedincu i njegovim slobodama.
Utoliko je demokracija u stvari set ideja, principa i postupaka koji institucionaliziraju slobodu.

u mom pojednostavljenom prijevodu - skup slobodnih pojedinaca koji dijele istu viziju zajednickog suzivota.
U tom svjetlu mi je dvojbena teza da demokratske odluke mogu biti lose - lose ZA KOGA - ako su se svi slozili da je nesto dobro za pojedinca i zajednicu. Naravno, slazem se da nedemokratska odluka moze biti BOLJA - ponekad masa zaostaje jako puno za vodecim idejama svoga vremena, ili ponovo imamo problem NEDOVOLJNE OBRAZOVANOSTI prvenstveno generalno - treba znati prepoznati sto je pravi interes, "slijepci" ga ne vide mozda i tu je dragocjen sud nekog tko sjedi na vrhu brda i vidi bolje - s tim sto masa u podnozju bolje vidi sitne detalje. Logika Kapitala postaje imperativ opstanka, ma koliko se mi toga grstili - ne vidim da ce se to uskoro promijeniti, stoga drzim da je pametnije razmisljati o prilagodbama negoli o Revoluciji. Nikad ne treba smetnuti s uma da je i Kapitalu potrebna neka verzija "stoke sitnog zuba" da bi uopce opstao, netko treba i raditi - i tu se nazire prostor za upraznjavanje nekog vida demokracije ako je covjek PAMETAN da prepozna taj prostor, a da bi ga prepoznato i stvorio drustvo sebi slicnih - ah, opet to obrazovanje ... u protivnom se neukom masom manipulira u dnevnopoliticke svrhe. Naravno da je proces u tijeku i naravno da od toga nisu imune niti razvijene demokracije zapada. Osim toga ne vidim da ce jednog dana MegaVazneKorporacije podijeliti tvornice radnicima i krotkima zemlju - stoga, danasnje dozivljavanje liberalne demokracije kao nedemokratske prakse Kapitala - ne vidim da puno zdere radnike koji imaju posao i pristojan zivot na zapadu.
. Zastupaš tezu da demokracija u Hrvatskoj ne dostiže svoj pozitivan potencjal jer su ljudi neobrazovani i politički nepismeni. To je opće mjesto svih jadikovki, no ne pojašnjava logiku obrazovanosti za demokraciju i za političku pismenost kakva nam je potrebna. Recimo i Njemačka je 1933 imala respektivno puno duži demokratski staž i političku demokratsku pismenost nego današnja Hrvatska, a uz to bila relativno bogatija zemlja nego Hrvatska danas (bogatsvo se uvijek razmatra u relativnom a ne apsolutnom smislu), pa je izabrala nacionalsocijaliste i Hitlera po demokratskoj proceduri koju je on vrlo brzo ukinuo. U smislu objašnjenja takvog paradoksa od puno veće je koristi psihoanalitička teorija i logika nesvjesnog, nego čisto kartezijansko pozivanje na nedovoljnju političku pismenost, koju ti u svojem tekstu nagalašavaš kao glavni problem..
Ne samo u Hrvatskoj-to je opci problem, medutim ti sad dijelove slozenog stroja promatras izdvojeno, demokracija nije pracka, to je space shuttle - optuziti jedan dio da ne sluzi dobro svojoj svrsi kad ga stavis na ledinu i gledas ne ide - on radi u sklopu s drugim dijelovima. Tako ne mozemo govoriti o Njemackoj, isto se dogadalo SVUGDJE po svijetu, danas se dogada u USA - ma nisu ljudi tamo bas toliko glupi da ne prepoznaju kud ih njihova vrhuska vodi i sto radi, ali su u masi politicki nepismeni i nezainteresirani da pokrenu ista vecih razmjera da se to promijeni - osim naravno mogucnosti izbora kako legitimnog demokratskog postignuca. Njemacku je Hitler dobio na ekonomskom programu, ne na nacionalsocijalistickom, a onda se lavina zakotrljala jer je poluga bila nacionalno - teorija ubermenscha je mucna, ali poucna zasvagda, ta se lekcija nije ponavljala vise u povijesti - btw ljudi su ponovo bili slijepi prepoznati kud vodi kad se pale knjige.
Liberalna demokracija kakava danas dominira na zapadu ali i kod nas temelji se na tzv. liberalnom konsenzusu. Liberalni konsenzus znači (najčešće prešuno, implicitno) isključivanje svake radikalne pozicije koja dovodi u pitanje odnosono preispituje same temelje danas dominantnih društenih-ekonomskih odnosa (kao odnosa vlasništva). Liberalni konsenzus proglašava svaku poziciju koja dovodi u pitanje pravo privatnog vlasništva kao totalitarističku prijetnju.
Jasno mi je i slazem se s definicijom. Ono s cime nisam suglasna jest uopce mogucnost da ce privatno vlasnistvo IKAD postati predmetom pregovora i sporova. To je cisti SF ili - vec videno kroz nedemokratsku praksu nacionalizacije, komasacije, blabla - da ne duljim u interesu DRUSTVA - TAKAV vid demokracije mi se ne svida.

Samim time iz današnje političke sfere su prognana temeljna ekonomska pitanja i razmatranja bilo kakve alternative kapitalizmu. Umjesto temeljnog društvenog antagonizma sadržanog u društveno-ekonomskim odnosima, liberalni konsenzus usvaja zamjenske antagonizme seksualne, vjerske, kulturne i sl. orjentacije, koji se insceniraju u "neutralnom" institucionalnom okviru liberalne demokracije. Taj "neutralni" okvir je sama forma današnjeg globaliziranog Kapitala, gdje on različitost koristi u svojem objedinjavajućem okviru kao svoje gorivo. Dakle, Kapital kao "transcedentalni jamac" liberalne demokracije iskljućuje ili zabranjuje (tabuizira) zauzimanje svake radikalne pozcije koja bi dovela u pitanje njegovu društveno-ekonomsku osnovu -privatno vlasništvo. Liberalni konsenzus je danas dominatna ideološka matrica, dakle zasnovana ili strukturirana na nesvjesnom. Ideologija se uvijek zansiva na nesvjesnoj ideološkoj interpleaciji večine, koja pruža otpor uvidu da su ideološki interpelirani. Samo argumentativno objašnjenje takve interpelacije nije dovoljno da interpelirani subjekt bude oslobođen ideološkog utjecaja (mandata). U tom smislu, nije dovoljno proklamirati političko opismenjavanje i obrazovanje nacije, već je puno bitniji način kako ljudima ukazati na temeljne paradokse ili simptome koji prikrivaju nevidljive nekonzistentnosti u njihovim samorazumljivostima (ili ideologemima).
Ovo su velike rijeci velikih ljudi. Da bi ih oni uopce slozili, da bi oni bili tako pametni i postali svjesni manipulacije, otrgli se iz ideoloske interpelacije, prepoznali zamku - morali su nekog vraga UCITI! Gdje se ponovo vracamo na promasenu kartezijansku skolu-pri tom naravno ne mislim da netko mora imati diplomu fakulteta da bi bio u stanju prepoznati probleme drustva i o njima progovoriti. Liberalni konsenzus i postoji jer operira na nesvjesnom, dok svjesno koje nije nauceno politicki razmisljati to dozvoljava jer je tako komotnije. Pragmatika "u se, na se i poda se" kao sto rekoh uzima svoj danak kad obrazovanja nema - vidis kako nas dvoje zapravo zatvorimo krug i dolazimo do nekih podudaranja, samo sto si ti krenuo s jedne strane, ja s druge :)))Osim toga ljudima ne mozes ukazati na temeljne paradokse ili simptome koji prikrivaju nevidljive nekonzistentnosti u njihovim samorazumljivostima ako ih prije toga ne obrazujes, jer tracis vrijeme - oni to ne mogu prepoznati i ne dozivljavaju uopce takvu apstraktnu pricu.
4. "Prave" demokracije nema niti u nekim bogatim društvima. Opet ponavljam, demokracija nije nešto samo po sebi dobro. Recimo, u Americi koja je jedna od najbogatijih država na svijetu i prjestolnica liberalne demokracije (liberalnog konsenzusa), nema niti ekonomske niti socijalne demokracije. Da li je bogatsvo nužan uvijet demokracije, o tome možemo raspravljati. Prema Maslowljevoj ljestvici potreba čovjek prvo mora imati zadovoljene egzistencjalne potrebe (hrana, odječa, stan) da bi mogao razviti potrebe višeg ranga, recimo potrebu za samorealizacijom (što bi mogli shvatiti kao korelativ potrebe za proaktivnim demokratskim stavom). No, opet je ključna ona relativna dimenzija bogatstva a ne apsolutna. Jer društvo može biti apsolutno bogatije, no ukoliko se to bogatsvo raspodjeljuje pod neprimjerenim uvjetima tj. u okviru neprimjerenih odnosa proizvodnje, razmjene, raspodjele i potrošnje, večina njegovih članova može osjećati relativno siromaštvo i strah od nemogućnosti zadovoljenja egzistencjalnih potreba, tako da uopće ne uspjevaju razviti potrebe višeg ranga, pa tako niti demokratsku svijest.. Recimo Francuska, koja je sa svojom revolucijom koljevka moderne demokracije, itekako boluje od problema sve veće ksenofobije.
Sad si krenuo s hotimicnim izvrtanjem teza - to kod mene ne ide - ja sam rekla da demokracije ne moze biti u siromasnim drustvima, UOPCE nisam nastojala dokazati da je nema ili nije pravovaljana u bogatim drustvima - to sad TI pokusavas dokazati i ne okreci me naglavacke :)). Ja jos uvijek stojim pri izjavi da je siromastvo u Americi neusporedivo sa siromastvom u Hrvatskoj - ovo je sad jako grubo uopceno, ali znamo na sto mislim - i rezultati i pojavnost demokracije u Americi sasvim drukciji nego isto u Hrvatskoj - ili negdje drugdje gdje ljudi isto misle da zive u demokraciji jer su ima tako rekli. Naravno, s druge strane, ipak je svaka demokracija bolja od one u Sjevernoj Koreji. Sve jako ovisi o tome kako ljudima objasnite i oni tako misle + da je svacija druga demokracija shit u odnosu na jedino ispravnu njihovu. I osim toga, dvojbeno je sto je siromastvo - ako sad ne govorimo o statistikama kojima se moze dokazati sto zelite, samo je potrebno selektivno podesiti ulazne velicine - po nekoj smijesnoj statistici ciji sam samo naslov procitala na nekom od portala, Hrvati sad zive bolje nego ikad... A sto se Francuza tice - ajmemeni kad pricamo o njihovoj ksenofobiji, pa kod njih ima svega drugog u drzavi vise nego pravih autohtonih Francuza, tko tu moze biti ksenofob? Ili mozda - unatoc tomu? hmm I btw, za prosjecnog Francuza demokracija je kad ti se nesto ne svidi, onda izades van sa jos 50 000 drugih, poharas ulice, porazbijas izloge, prevrnes i popalis auta, kamenujes spomenike, potuces se s policjotima i rostiljas na zastavi ...ili ako si poljoprivrednik prospes xy litara mlijeka na cestu ili istreses jabuke u rijeku .

. Psihoanaliza je do sada najkonzistetnije oruđe za razumijevanje ideoloških mehanizama, psihologije masa, fenomena nemogućnosti uvida u vlastite ideološke mandate itd. Njezina glavna pouka nije Aristotelov "znam da ništa ne znam", ili Decartesov "mislim, dakle jesam", već "odvest ću te tamo gdje si oduvijek bio/bila". Mi psihoanalizom otkrivamo koliko su naša svjesnost i naše reakcije zasnovane na "bijelim mrljama", nevidljivim rupama koje izmiću našem svjesnom razumijevanju gdje logičnost i konzistentnost naše (samo)svijesti ispada običan privid odnosno puka racionalizacija skrivene logike nesvjesnog. To je ključan uvid upravo i za analizu našeg političkog bića
Sad se negdje gadan potres osjetio u Grckoj - to se Sokrat okrece u grobu :), ali dobro omakne nam se svima; docim se s ovim ostalim u cijelosti slazem - uopce se ne otimam, osim sto mislim da se u jednoj iole ozbiljnijoj raspravi opet ne moze anulirati utjecaj svjesnog - mi I TE KAKO mozemo kontrolirati svoje nagone i postojanje ID-a je samo jeftina isprika ako mene pitas, za pravljenje nepodopstina.

6. Nitko ne govori o ekskluzivnom pravu, no ukoliko se razmotri argumentacija navedenih mislilaca teško da je netko koristeću upravo mogućnosti uma svoj stav izložio strože, konciznije, sistematičnije i logički konzistentnije. Mjereći upravo tim kriterijima, navedeni mislioci su svoj predmet doveli najbliže istini spoznaje. Naravno, najlakše je zabrazditi u relativizaciju da niti jedan smtrtnik ne posjeduje apsolutnu spoznaju itd..

Nemoj smetnuti s uma da su ti ljudi u dobroj vjeri pokusavali pisati strogo, koncizno, sistematicno i logicki konzistentno - dakle STATICNO o svijetu koji je DINAMICAN i koji se strahovitom brzinom mijenja, postulati postavljeni u znanostima poput psihoanalize i ekonomskim znanostima se jako razlikuju - ne mozes primjeniti staticku analizu na dinamicke modele, uvode se stalno nove nepoznanice, velika otkrica na polju industrije i informatike mijenjaju i postulate socijalnog inzinjeringa.

Relativizacija - a sto nije relativno danas na ovom svijetu??? Prije ce biti da nam je lakse ako mozemo malo olaksati sebi samima maskiranjem subjektivne ograničenosti objektivnom nemogućnošću da nesto ucinimo ...

Tko je glasao

Hehe, bode me detalj: "5.

Hehe, bode me detalj:

"5. Psihoanaliza je do sada najkonzistetnije oruđe za razumijevanje ideoloških mehanizama, psihologije masa, fenomena nemogućnosti uvida u vlastite ideološke mandate itd. Njezina glavna pouka nije Aristotelov "znam da ništa ne znam", ili Decartesov "mislim, dakle jesam", već "odvest ću te tamo gdje si oduvijek bio/bila". Mi psihoanalizom otkrivamo koliko su naša svjesnost i naše reakcije zasnovane na "bijelim mrljama", nevidljivim rupama koje izmiću našem svjesnom razumijevanju gdje logičnost i konzistentnost naše (samo)svijesti ispada običan privid odnosno puka racionalizacija skrivene logike nesvjesnog. To je ključan uvid upravo i za analizu našeg političkog bića."

Prva stvar, Sokrat zna da nista ne zna, Aristotel je brio da je popio svu pamet svijeta. :-P

U svezi glede svjesnosti, covjek svakodnevno osvjestava stvari koje su do nedavna bile duboko ukopane u podsvjest. Tako netko u necemu mozda ne moze uociti logiku, ali imao sam iskustvo kroz trajni proces osvjestavanja da se tu ipak radilo nedvoljnoj osvjestenosti.

Na kraju krajeva i sam primjecujes da i podsvjest ima svoju logiku, rekao bih da se ovdje sve svodi na sam instinkt po pitanju vladanja drustvom. I opet, sokratovska metoda ovdje se pokazala daleko najzescim oruzjem u procesu artikulacije politicke misli i umjeca vladanja, ne psihoanaliticari.

Psihoanaliticari, bar koliko sam ih skromno citao, u manjku samoosvejstenosti, rado teze ka mistifikaciji, a po obicaju vise manje sve je vrlo jednostavno.

Tko je glasao

Ovo za Sokrata si u pravu,

Ovo za Sokrata si u pravu, mislio sam jedno a pisao drugo (Aristotelčić mi se ubacio zbog demokracije..)...

Ali ovo drugo su više manje obične paušalije..

Transparentnost, otvorenost, javnost.. uz određene pretpostavke osiguravaju puno kvalitetniju kontrolu demokratskih procesa i time njihovu racionalniju legitimaciju . No problem je kako ispuniti navedene pretpostavke, odnosno osigurati tijekom samog demokratskog procesa, dakle u realnom vremenu, njegovu potpunu javnost i inkluzivnost (to će ići puno teže). Prvi problem je tehničke prirode, što bi se moglo dijelom riješiti novim tehnologijama kao što je internet i javno objavljenim stenogramima svih relevantnih političkih sjednica i svih dokumenata. No to se već i sad u velikoj mjeri koristi, zato jer je uvijek moguć dogovor izvan sustava transparentnosti, a onda se transparentnost jednostavno za javnost inscenira. Drugi, puno važniji, strukturni problem je, logika privatnog vlasništva i njezini derivati - autorska prava, tajnost podataka, privatno pravo itd koji su danas dominantno institucionalizirani društveni odnosi. Problem je što se čak i stranke shvaćaju kao udruženja privatnih osoba - građana (ustavno pravo na slobodu udruživanja), tako da je čak ustavom legitimiran diskrecioni prostor netransparenosti političkih procesa, odluka i dokumenata (financiranje). U takvom okviru iluzorno je zahtjevati transparenost kao uvijet političke demokracije, kad je ista poništena u ekonomskoj sferi koju većina građana realno živi i na osnovu koje kreira vlastito razumijevanje demokracije. Dakle, teško je očekivati konzistentno zalaganje građana za političku transparentnost ako na svom radnom mjestu moraju poštovati uvjet netransparentosti i nedemokratičnosti( ne mogu sudjelovati u odlučivanju, i ravnopravnom i kritičkom davanju i razmatranju prijedloga i argumenata..). Jednostavno, iluzorno je očekivati od ljudi da njihova podvojena ličnost bude temelj demokracije kakvu mi se čini da ti zamišljaš. Dakle Gale, nužno prelazimo s općenitog i apstraktnog pojma demokracije na njegovu realnu osnovu, koja je za večinu ili gotove sve građane prvenstveno ona ekonomska..Ukoliko se tu ne zahtjevaju ispunjene pretpostavke legitimnog i racionalnog demokratskog procesa, jalovo je laprditi o nužnoj transparentnosti i otvorenosti političkih procesa..

Koja je razlika između oligarhije i demokracije?! pa gotovo nikakva. Oligarhija je potpuno logična istina liberalne demokracije. Zato je i inzistiranje na demokraciji vrlo licemjerno ako se ne objasni kako institucionalizirati ili se osigurati od oligarhijskih tendencija demokratskog poretka u današnjim masovnim društvima. Mislim da nas jedino pogled prema ekonomskoj sferi može ka određenom pozitivnom pomaku usmjeriti..

Što se tiće osvještavanja, mislim da stvari ipak idu malo teže nego što si ih ti zamišljaš. Samo razmisli malo odakle izjava da nam se povijest stalno ponavlja ili vraća (prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa). Čovjek u podsvjest potiskuje ili premješta sva ona mjesta iz kojih se "vidi" bezdan i iluzornost njegovog identiteta odnosno njegovog najintimnijeg samoshvaćanja, a kad mu se ista na krivi način predoće on ih ne prepoznaje, nesvjesno odbacuje, pruža prema njima otpor, jer podsvjesno inertno ustraje na njima kao osloncu koji ga u isto vrijeme mući i daje mu sigurnost. I da, podsvjesno ima svoju logiku, koja se izražava u različitim tipovima karaktera - opsesivan, histeričan, neurotičan itd. I Sokrat se nije baš politički proslavio hahaha. Uzmi si Platona i pročitaj njegovu "Obranu Sokratovu" pa češ znat o ćemu govorim..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

"Transparentnost,

"Transparentnost, otvorenost, javnost.. uz određene pretpostavke osiguravaju puno kvalitetniju kontrolu demokratskih procesa i time njihovu racionalniju legitimaciju . No problem je kako ispuniti navedene pretpostavke, odnosno osigurati tijekom samog demokratskog procesa, dakle u realnom vremenu, njegovu potpunu javnost i inkluzivnost (to će ići puno teže)."

Samo proces koji je vodjen javno, otvoreno i transparentno moze biti legitimiran. Sto to znaci? Ukratko, znaci da je poduzeto sve sto je u necijoj moci da informira zainteresirane strane o vremenu i mjestu gdje ce svi imati mogucnost participirati i nadzirati proces donosenja odluke.

Jasno, kako omoguciti da svi zainteresirani sudjeluju? I sto je detalj koji razlucuju otvoreni od zatvorenog procesa? Tu se stvar svodi na princip koji dokida mogucnost kreiranja oligopola. Za primjer, ovaj sajt ukoliko osigura jednaka prava svima i opcu mogucnost ukljucenja u proces, mozemo smatrati demokratskim.

Tu dakle nije nuzno da apsolutno svatko bude ukljucen. Nuzno je samo dovoljno ugroziti mogucnost zatvaranja procesa i kreiranja nelojalne konkurencije koja bi preliminarno iskljucivala kvalitetnije opcije. Kad kazem kvalitetnije, govorim o objektivnoj kategoriji koju ne moramo prepoznati u datom trenutku.

I tu sad mozemo primjetiti prakticna iskustva iz politickog procesa. Cisto za primjer, odnos ekipe unutar kruzoka (koji predstavlja zatvoren proces) i odnos ekipe na javnom mediju, ala forum fmsdp-a. I tu mozemo primjetiti da cjelokupna javnost ne mora sudjelovati u radu na forumu fmsdp-a, da bi se kreirao opci dojam nevidljivog promatraca, te nuznosti osonog otvaranja spram novih idjea, s obzirm da otvoren sustav zahtjeva dokidanje dogmi, za razliku od kruzoka.

Zagarantiraj mogucnost da svatko zainteresiran participira (ne mora ga svatko cuti, ali nitko tu ne smije biti u mogucnosti blokirati informacijski kanal, sto znaci postavljanje u poziciju jednakih) i pokreni svaki proces politickog donosenja odluka upravo na taj nacin. Upoznaj zainteresirane i to je to.

Jasno. Mi ovdje mozemo govoriti o digital devideu i ostalim shemama, ali to je irelevantno. Jer pozicija sudionika rasprave, te sam proces donosenja odluke je prakticki identican bilo u taj proces ukljuceno 1% gradjana (OK, furajmo neki prihvatljiv uzorak, namjesto djira megakartela kartela, ali to je vec osigurano) ili 100% gradjana.

Jer tu je bitan princip, ne brojka.

"Drugi, puno važniji, strukturni problem je, logika privatnog vlasništva i njezini derivati - autorska prava, tajnost podataka, privatno pravo itd koji su danas dominantno institucionalizirani društveni odnosi."

Takve stvari su vec danas rjesene zakonskom uredbom koja se zove eksproprijacija. Ukoliko se radi o opcem dobru, zakonski je omoguceno razvlastenje. Cak i po nasim zakonima. Iliti, fiksiras stvari koje nemaju formalno pravno uporiste bez potrebe. Sto se pak tice dojmova, oni se lako mjenjaju.

U svezi tajnosti podataka i tome slicno, s obzirom da ipak govorimo o uspostavi prave demokracije, razumljivo je da je potrebno uvesti dodatne uredbe koje bi omogucile demokatskom poretku neometan proces. No, to se da rjesit i bez ozbiljnih sarada cjelokupne ekonomije.

One pak sheme koje pocivaju na monopolu nad informacijom, najcesce predstavljaju parazitarne oblike koji se lako daju delegitimirati i zakonski ponistiti odnosno uskladiti sa temeljnim postulatom opceg dobra. Iliti, ono sto se zakljuci da spada u domenu opceg dobra, mora da to i ostane.

"U takvom okviru iluzorno je zahtjevati transparenost kao uvijet političke demokracije, kad je ista poništena u ekonomskoj sferi koju većina građana realno živi i na osnovu koje kreira vlastito razumijevanje demokracije."

Politika je iznad ekonomije. Kao sto je i opce dobro iznad uskog interesa. Cak i postojecim zakonima. Na kraju krajeva, politika kreira zakone i definira gospodarske kanale, ne obratno.

Nu, idem corit. Cujemo se.

Tko je glasao

Idemo dalje Tyche: 1.

Idemo dalje Tyche:

1. Kažeš, "ne možeš se sjetiti niti jedne zemlje visoko razvijene demokratske prakse gdje ljudi žive loše i nezadovoljni su time". Upravo odlična demonstracija tvojeg ideološkog mandata :) Naime, negdje kasnije si spomenula negativni primjer Sj.Koreje kao nedemokratske zemlje. Meni izleda da iz tvoje perspektive ljudi u Sj.Koreji izgledaju nezadovoljniji i da lošije žive. A ja te uvjeravam da je to tako prvenstveno zbog tvojih ideoloških naočala. Recimo, mnogi naši ljudi koji su posjetili Kubu u pravilu navode sličan dojam gdje su pomalo zgroženi njihovim siromaštvom ali u isto vrijeme se čude njihovoj pjesmi, zabavi, smjehu, opuštenosti. A ljudi žive u nedemokratskoj i siromašnoj zemlji. Ista je stvar sa Sj. Koreojom. Vrlo mi je neuvjerljiva tvoja korelacija između tipa poretka i zadovoljstva i sreće ljudi. Prije bih rekao da u razvijenim demokratskim zemljama postoji "prisila sreće", što s druge strane za posljedicu ima sveopći stres, i kljucanje antidepresivima i ispijanje za nedemokratske zemlje nezamislivih količina alkohola i droga..

2.Narod jednostavno u najvećem broju slućajeva nije spreman za demoktasko odlučivanje, jer nije u stanju sagledati i razumijeti moguće posljedice donesenih odluka, a racionalni demokratski proces upravo postavlja zahtjev odgovornosti u smislu stajanja pojedinaca iza svojih odluka.
Formalno obrazovanje u tom smislu gotovo ništa ne znači, jer daje znanje bez razumijevanja, a pravi oblik obrazovanja i spoznaje na osnovama proturječnosti i paradoksa, niti jedan obrazovni sustav ne osigurava. Bitan je dakle imanentni odnos mišljenja i bitka, dok se on danas kao tzv. znanje više nego ikad održava u čistoj izvanjskoj formi. Ljudi su zagušeni sa sve večom količinom informacija i to se oznaćava kao obrazovanje ili znanje, ali je njihov odnos prema tom znanju izvanjski i ne određuje razvojno i dijalektički njihovu (samo)spoznaju i ne reflektira kritički njihovo djelovanje.

3. Sve je manje onih na Zapadu koji osjećaju da imaju siguran posao i socijalnu sigurnost, sve je veća netrpeljivost prema imigrantima, unutar velikih gradova već odavno postoje getovske podjele, i zaista je vrlo neuvjerljivo govoriti o perspektivi "lako ćemo" europskog radnika.

4. Hitler je došao kao istina između ostalog i jalove demokracije, njezinih ispraznosti, licemjerja, korupcije svega onog ćime i danas oznaćavamo politiku i političare. I onda kao reakciju na to ljudi su odabrali Hitlera koji je ponudio korporativno ujedinjavanje, jasan red, disciplinu i hijerahiju, ponovnu djelotvornost politike, i naravno arhetipskog uljeza koji ugrožava poredak - Židove.

5.Tvoj stav da je dovođenje privatnog vlasništva u pitanje danas čisti SF, izražava stav proizašao iz pozicije neoliberalnog ideološkog mandata koji uopće ne dozvoljava misliti takvu mogućnost. Freud je označavao takve tabue sa - "denkverbot", kao što nam je neugodno ili nemoguće razmišljati o spolnom odnosu sa roditeljem. Analogija, koliko god se činila neprimjerenom, polazi od iste strukture koja nam ne dozvoljava misliti ideološki zabranjene teme. S druge strane, naglašavaš da je takva praksa nedemokratska ili da ti se takav vid demokracije ne sviđa. Dozvolit ću si slobodu da primjetim simptomatičnost tvojeg stava "to mi se ne sviđa" jer on po meni na najbolji mogući način izražava mehanizam nesvjesnog koji nam stanovite stvari u u samom mišljenju već čini odbojnim, neprivlačnim. Dakle, primjetna je dominacija afektivne dimenzije prije bilo kakve racionalne, razumske ili umne elaboracije. Klasičan primjer psihoanalitičkog otpora :)

....

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Bas smo razvukli ovo, ali da

Bas smo razvukli ovo, ali da pomalo privedemo kraju

1. Ja na ovaj tvoj navod ne mogu naci odgovor, u ovoj tvojoj konkretnoj tvrdnji si me ostavio bez teksta.

Ja mislim da narod u Sj Koreji koji skapava od gladi ne uziva u tome, druge stvari ne bih opisivala. Sto se Kube tice, oni pjevaju samo zato sto znaju da je kraj sadanjeg stanja blizu...

2. Tu se vidis slazemo, samo smo stav iznijeli razlicitim rijecnikom mozda - naravno, ja niti jednom nisam govorila o formalnom visokom obrazovanju kao imperativu, iako je to uistinu danas za mlade nuzno i bilo bi idealno kad bi moglo, ne kazem da je obrazovanje zamjena za prirodenu inteligenciju, ali nekad jako pomaze :)))
Sto se tice obilja informacija - tu pomoci nema, kao sto rekoh, svijet se mijenja i mi skupa s njim, kriteriji su sve zahtjevniji i covjecanstvo se jednostavno mora na to navici, ja tu ne vidim prostor za kukanje - danas jedan zavrseni srednjoskolac mora apsolvirati znanje koje je nastajalo stotinama godina, i sa svakom dekadom kolicina informacija koja se mora savladati povecava se strahovitom progresijom. Nikog ne zalim, svi se moramo naviknuti da ne mozemo zivjeti poput nasih djedova. Problem je jedino u cinjenici da neki ljudi to znanje nikad ne ucine operativnim, implementiraju ga i povezu s drugim stvarima na osobnu i drustvenu dobrobit - tu opet igra nesto drugo - inteligencija da se steceno znanje upotrijebi, a ne ostane zaboravljeno i lagano godinama zakrzljava dok dnevno buljis u tv pet sati ili igras Warcraft kad dodes s posla.

3. Europski i americki radnik je mila majka naspram naseg. To govorim jer dobro poznajem kako je svim trima skupinama. Prava i povlastice se ne daju usporediti niti u stanju bunila. Osim toga, ako radno mjesto i nije sigurno - who cares, naci cemo drugo ! Jer se vrti obilje poslova, tko ne zeli, nije bez posla danas duze od dva mjeseca, da ne govorimo o socijali koja vas podupire. Dobiti otkaz u njemackom radnom zakonodavstvu je ravno nuli, osim ako nesto ozbiljno ne zabrljate ( a i onda se razmatra da eventualno niste imali los dan, i da li vam je to prvi, drugi ili osmi put) ili je neko veliko restrukturiranje tvrtke gdje se otpusta na hrpe, pa se tu dobivaju ogromne otpremnine od kojih mozete kupiti kucu, a onda nadete posao u roku keks ponovno. Socijalna prava boli glava. Americko radno zakonodavstvo??? Ha! Jedino sto morate placati dopunsko zdravstveno i to redovito inace imate pravo samo na osnovni paket koji nije bogznasto. Kolko para, tolko muzike - s napomenom da prosjecan Amer to moze ako je savjestan.
Prema tome, te su zapadne liberalne demokracije iznjedrile daleko bolji odnos prema radniku nego ikakvi samoupravni socijalizmi koji kao model nisu nigdje prezivjeli. Iduca faza je recimo ono sto su dosegle recimo skandinavske zemlje, njihov socijalni model se jos dugo nece dogoditi drugdje.

4. Hitler sucks.

5.Moj stav o privatnom vlasnistvu je moram priznati rezolutan - to je moje private i ne dam, ja radila za to i kupila, izborila sam se za nesto na slobodnom trzistu i svatko je mogao uciniti isto sto i ja - stoga - sikter od moga! U isto vrijeme ne pada mi na pamet posegnuti za tudim.

Meni je zao onih koji nemaju, pomoci cu bolesnima, starima i nemocnima, ali ne priznajem uravnilovku gdje smo svi isti - NISMO svi isti! Ne mozemo svi isto raditi i nemamo svi iste potrebe - s tim da ne odricem pravo da se slabijima u hranidbenom lancu osigura minimum za dostojan zivot, nikad se ne bih bunila dati postotak od svoga u to ime. Svaki model koji podrazumijeva nesigurnost privatnog vlasnistva se meni cini do krajnjih granica nestabilan-uvijek ce se naci neka "crvena burzoazija" da pije sampanj i jede beluga malene sendvice dok netko za to radi.

A sto se tice Freuda - ma pusti to, taj covjek zbilja sve spusta na nivo kupaonice i seksa, pretjera ga! U svakoj sjenci vidi bauka koji vreba s iskezenim zubima i koji lici na pisulinca glavom i bradom!

Odbijam biti zagadena takvim iskljucivim nacinom razmisljanja - daleko od tog da u nekim stvarima nema potpuno pravo, ali !!! kao i u svemu, treba biti selektivan u odabiru ponudenog, ljudi misle da ako je ukusna jedna kriska torte, da to znaci da je cijela torta jos bolja - na koncu kad je prozdres cijelu cjelcatu smuci ti se.

I da, uvijek kazem "to mi se ne svida" ako tako mislim i ne marim ako ce me netko proglasiti klasicnim primjerom psihoanalitickog otpora :)))Jedino ako je situacija "vise sile" koja me moze zbog tog iskaza naprasiti posrijedi, onda migoljim - ali na kraju dodem na svoje, samo malo indirektnijim i duzim putem - ali to vec onda nije demokracija nego plivanje uzvodno i trazi vise mozga, energije i misica.
Osim toga, ne dam moje nesvjesno da ga razvlace i analiziraju kojekakvi, ja se pisulinaca iz sjene ne bojim! :)))

Tko je glasao

Ja bih se sad jos malo

Ja bih se sad jos malo opirala, ali moram ici :)

kasnije :)

Tko je glasao

Draga tyche, svaka čast na

Draga tyche,

svaka čast na argumentaciji, bilo ju je užitak čitati. Ali problem je u tomu što ne diskutiraš s racionalnom osobom, nego s vjernikom tipa funadamentalist fanatik. S takvima diskusija može ići do jedne točke iza koje više ne igra um, nego čista dogma. Njima zbilja samo psihoanaliza može pomoći.

grgo

grgo

Tko je glasao

Tyche: 1. Jednostavno ne

Tyche:

1. Jednostavno ne uspijevaš dokučiti da je tvoje prosuđivanje racionalno samo unutar ideološkog okvira u kojem operira. Navedeni ideološki okvir ti nalaže da ljude u Sj.Koreji smatraš nezadovoljnima i nesretnima s obzirom na uvjete i poredak u kojem žive. Isto tako i ljude na Kubi držiš sretnim isključivo zato jer "znaju da je kraj nedemokratskog poretka blizu". Također, pretpostavljam da su žene u muslimanskom svijetu za tebe iskreno nesretne i jedva bi dočekale da mogu uživati prava i slobode (status) žena na zapadu. S istim razmišljanjem je i Georg Bush doveo demokraciju u Irak, jer je po njemu demokratski poredak bio istinska težnja iračkog naroda. Do čega je dovela ta nasilna implementacija demokracije suvišno je spominjati. Tyche, ukoliko malo logički zagrebeš ispod svojih konstrukcija možda shvatiš koliko su ideološke. Imamo dakle dva paradoksa koja ukazuuju na ideologčnost tvojeg razmišljanja. U prvom paradoksu večina ljudi u Sj.Koreji i na Kubi po tebi nesretnija je svojim životima nego ljudi u zapadnim demokracijama, i oni su toga svjesni, ali i dalje zadržavaju postojeće nedemokratske poretke. Zašto zadržavaju nedemokratske poretke i prakse ako ih je večina nezadovoljna?! U drugom slučaju, oni su nesretniji ali to zapravo ne znaju. Ovo drugo je danas dominantan paternalistički i imperijalistički pristup. Zašto u istoj mjeri onda ne bi važio stav muslimanske žene koja sebe smatra sretnijom nego ženu na zapadu, i po ćemu je tvoj kriterij sreće superiorniji njezinom?! Previđas činjenicu da je pojam sreće ideološka konstrukcija, i da se ne može sreća uspoređivati na objektivnoj, neideloškoj osnovi. Radi se o različitim društveno-kulturno-političkim oblicima organizacije onoga što Lacan naziva joussance (užitak) koji nisu sumjerljivi, ali se najčešće u dodiru kultura vlastiti način organizacije joussance osjeća ugrožen drugačijim oblicima organizacije, što se onda pretvara u omalovažajući ili čak rasistički stav prema Drugome (koji ne mora završiti na stavu već može prijeći na djelo.

2.Kad je riječ o znanju mislim da ne razlikuješ dvije bitno različite kategorije znanja i kompetencije. Prvo je instrumentalno-racionalno znanje, koje se danas i najviše gomila, a odnosi se na instrumentalnu spoznaju koja se koristi u materjalnoj produkciji, odnosno razvoju tehnike i tehnologije. Posljednjih 50 godina svjedočimo eksponencjalnom rastu navedenog znanja odnosno razvoju sve novijih tehnika i tehnologija, pa se onda u tom smislu kaže da znanje nevjerojatnom brzinom zastarjeva, odnosno da se riznica ljudskog znanja svakih pet godina udvostručuje. Dakle, to je znanje proizašlo prije svega iz onih "tvrdih" tehničkih i medicinskih znanosti, na podlozi prirodnih - fizike, matematike, kemije. No taj nevjerovatan razvoj instrumentalno-racionalnog znanja i tehnologije nikako ne prati razvoj ljudskog komunikativog znanja i kompetencije za komunikativno djelovanje. Drugim riječima, društvene i humanističke zanonsti, unatoć povećanoj produkciji, teško da se mogu smatrati napretkom u odnosu na nekadašnju spoznaju. To najbolje potvrđuje aktualnost misli drevnih antičkih filozofa i mudraca, što se ne bi moglo reć i za formule srednjovjekovnih alkemičara. :) Dakle, koliko god se s jedne strane gomilalo ljudsko zananje o objektivnom svijetu i bilo od instrumentalno-racionalne koristi u svrhu povećanja materjalnog blagostanja ili produženja ljudskog života, toliko se ljudska samospoznaja odnosno samosvijest nije generalno uzdigla iznad novih oblika postvarenja - predrasuda, stereotipa, klišeja.. My point je da obrazovni sustav gomilanjem samo jedne vrste znanja upravo tome najviše pridonosi..

3. Opet krivo. Ja nisam rekao da europski radnici uživaju manja prava, mogućnosti i socijalni standard nego hrvatski, već da je trend na zapadu da im se navedena prava, mogućnosti i socijalni standard relativno smanjuju. Uoči molim te ovaj -"relativno". Dakle, danas u odnosu na nekad dominantnu "državu blagostanja" stvari se za europskog radnika na zapadu mijenjaju na gore ili pogoršavaju. I on to osjeća, i manifestira u vidu sve veće ksenofobije i rasizma. Da je tomu tako jasno demonstrira i sve veća popularnost ekstremne desnice koja artikulira takve ksenofobične i rasističke stavove. U Francuskoj je počelo sa Le Penom, pojavom koja je bila u neku ruku do tada nezmisliva a onda od jednom postao jedan od najozbiljnijih kandidata za predsjednika, pa čak i današnji Sarkozy je u kolektivnoj svijesti popularnost stekao prvenstveno svojom izjavom o "šljamu iz predgrađa", i bez obzira na njegovu kasnije umivenu retoriku, bitno je da ljudi računaju na ono što on zapravo misli. Ili recimo Autrija i Heidder itd..

4.Ok.

5. I opet krivo. Ako želimo politički raspravljati onda moramo razmatrati stvari iz perspektive općeg interesa, interesa večine itd. Da je u kapitalizmu nečije bogatsvo na temelju privatnog vlasništva izboreno na slobodnom tržištu, gdje je i svatko drugi uzdajući se na vlastite sposobnosti mogao ravnopravno konkurirati i postići isto, jest jedan od najjeftinijih mitova neoliberalne ideologije. Ukoliko malo razmotriš draga Tyche koliko u kapitalizmu ljudi kreće od nule i postiže američki san, dakle na temelju vlastitih sposobnosti postane bogato, uvidjela bi da je njihov broj minimalan. Drugim riječima, uvidjela bi da je društvena mobilnost na osnovu slobodnog tržišta i nečijih osobnih sposobnosti najobičniji mit. Jer miljardu tebi očigledno nepoznatih statistika (sljedeći put ću ti izvuć jednu) potrđuje da oni koji se rode bogati gotovo uvijek ostaju bogati, dok oni koji se rode siromašni u pravilu i ostaju siromašni. To je naime i logično, jer bogati svojoj djeci plačaju najbolje obrazovanje i bez obzira što ta djeca nisu nimalo talentiranija i sposobnija od one siromašnije, u najvećoj mjeri zadržavaju postojeći status i nasljeđuju bogatsvo.
Što se tiće privatnog vlasništa nemam sad vremena objašnjavat logiku akumulacije kapitala i prisvajanja viška vrijednosti rada, koja jasno ukazuje na nepravednost tj. eksploatacijsku (otimalačku) prirodu privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju. No tvoje potpuno nerazumijevanje kapitalističke logike, koje je također ideološko, si iskazala tvojim stavom da smo devedesetih godina svjedočili prvobitnoj akumulaciji kapitala u Hrvatskoj. Draga Tyche, nije bila riječ o nikakvoj prvobitnoj akumulaciji, nego o preraspodjeli već stvorene akumulacije. No, očigledno je da ti je problem prihvatiti da je navedena akumulacija stvorena u okviru društvenog vlasništva, pa je onda otimačinu "ničijeg vlasništva" valjalo prikazati kao prvobitnu akumulaciju.

6. Zaista me može razbijesniti kad je netko toliko tašt da si dozvoljava govoriti fol upućeno o nećemu o ćemu sve što zna je pročitao u Cosmopolitanu. Tyche, očigledno je da nisi pročitala ništa od Freuda, kada stvari tako pojednostavljuješ i svodiš na najodvratnije chick lit klišeje o njemu, koji su zabavni za one koji umjesto mozga imaju kikiriki. No, ukoliko želiš zaista ću ti preporučiti par knjiga odakle da kreneš, pa da kasnije možemo eventualno suvislo raspravljati o temi.

Eto... Pozdrav! :))

P.S. Grgo, nemoj tako, nisi u redu...

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Ej Hrvoje ti nemaš drugog

Ej Hrvoje ti nemaš drugog posla nego pisati eseje? Možda sam ja jedini, pa se odmah ispričavam, ali ja ne mogu toliko ni čitati, a kamoli pisati, pa kažem šteta truda čovječe, ako imam istomišljenike:-)

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. kultura stola od aluzija komentara 0
  2. EU - Evropa - Izrael, Palestina, Hrvatska i - Piculin promašaj (1) od Ljubo Ruben Weiss komentara 3
  3. Stranke za predsjednika RH od Mucke komentara 9
  4. Rizične izjave državnih dužnosnika, prva od rodjen komentara 0
  5. Ima li nade? od Weteran komentara 6
  6. Čermak - zločinac uz pokroviteljstvo Tuđmana od sjenka komentara 67
  7. Panika u Rusiji od Zlatno doba kap... komentara 18
  8. bogataš biti tko izbjegava? od aluzija komentara 0
  9. Rast 2015. = nastavak propadanja države od rodjen komentara 10
  10. Sirotinjo i Bogu si teška od boltek komentara 40
  11. stranački birači biraju predsjednika RH od aluzija komentara 0
  12. Rad lokalne samouprave od bosancero komentara 3
  13. Nekoliko 'pravih' pitanja predsjedničkim kandidatima, ali ne u stilu a'la ramljak od StarPil komentara 97
  14. Znanost: Ratnik i ubijanje – killology od bube komentara 36
  15. 1% od magarac komentara 33
  16. državni proračunci u krizi gospodarenja čovjekom i prirodom od aluzija komentara 0
  17. Ispovijed «neoliberalističkog» savjetnika na samrti* od rodjen komentara 3
  18. Ne poštivanje sudske presude pod pokroviteljstvom inspekcije od Mucke komentara 12
  19. Kako ih nije sram? od Weteran komentara 31
  20. Dr. sc. Franjo Tuđman / Veličanstven čovjek u strašnom vremenu od Laganini komentara 206
  21. SONJA SAMOKOVLIJA, i tamo gdje nema ljudi ostaje čovjek od Ljubo Ruben Weiss komentara 2
  22. Predizborna glupiranja kandidata od Weteran komentara 35
  23. Ugroženi Sr... Crnac usred gomile Rakarovih krvožednih Ku Klux Klanovaca od MKn komentara 65
  24. Deset smiješnih pitanja predsjedničkom kandidatu gđi Kolindi Grabar Kitarović od Laganini komentara 117
  25. čovjek je NJIMA višak ili otpad ili smeće od aluzija komentara 0

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • indian
  • Laganini
  • magarac
  • mr_brown
  • ppetra
  • pravednik vz
  • Skviki
  • z00ey

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 8
  • Gostiju: 28

Novi korisnici

  • ljubbica
  • mario121
  • Gigaset
  • punktuar
  • Zlatno doba kap...