Tagovi

Kraj (pred)povijesti?

Zanimljiva je kroz povijest gotovo opća sklonost proglašavanja kraja povijesti. Dominantna društvena praksa nekog povijesnog trenutka živi se kao ono napokon dostignuto apsolutno Dobro, a njena deskripcija (teorija) štuje kao konačno spoznata Istina. Teoretičari kraja povijesti naše epohe uprli su, svom silom opravdati dva glavna modela sadašnje društvene prakse – kapitalizam i predstavničku demokraciju. (Namjerno ne želim reći „suvremene društvene prakse“, jer suvremeno nije ono naprosto sada, nego ono sada inspirirano iz budućnosti)

Kritički pristup onom praktičnom i teorijskom „sada i ovdje“, međutim, u svakoj epohi, pa tako i našoj, Dobro raskrinkava kao „korist jačega“, a Istinu kao puku apologiju.

Pravednost je temeljna društvena vrijednost – conditio sine qua non dobra života u zajednici.
Aksiološka kritika kapitalizma, međutim, raskrinkava kapital odnos kao suštinski nepravedan društveni odnos. Kapital se (ne samo kao proizvodni, nego i društveni odnos moći) prvobitno stvara silom i razvlaštenjem jedne klase u korist druge (o čemu u svom komentaru na dnevnik „Plaća radniku, profit vlasniku“ piše Nemesis), a onda modus svoga nastanka pretvara u modus vlastita opstanka – naravno, prethodno ga legalizirajući pomoću političkog aparata. Stvoren, pučki rečeno, pljačkom, kapital odnos se nadalje održava legaliziranom pljačkom. Kapital, naime, bez ikakvog legitimnog opravdanja, čisto iz pozicije politički osigurane društvene premoći prisvaja tuđe. Prisvajanje tuđeg je pljačka – što je pravo ime profita - razlike između robne vrijednosti stvorene radom i robne vrijednosti nadnice isplaćene za taj isti rad (detaljnije o tome piše Golgota također u komentaru gore navedenog dnevnika). Pljačkati, uz to još i legalno, može samo onaj koji osim moći ima i moć legalno ju zloupotrebiti. Tu, naravno, uskače „politika“. O drugim oblicima privatnog prisvajanja onoga što pripada svima (prirodni resursi kao najeklatantniji primjer) nekom drugom prigodom.

U jednom suštinski nepravednom društvenom odnosu kao što je kapital, čak i društvene vrijednosti uzdignute na razinu neotuđivih ljudskih prava, kao što su jednakost i sloboda, bivaju otuđene ili se pervertiraju do neprepoznatljivosti.

Jednakost
Kapital društveni odnos podrazumijeva postojanje nejednakosti – privilegiranih i deprivilegiranih. Praksa pozitivne diskriminacija svjedoči o razmjeru nejednakosti koja je u kapital odnosu dosegla toliku mjeru da je i u najliberalnijim ekonomijama prihvaćena kao poželjan oblik državnog intervencionizma. Postojanje deprivilegiranih (rad) se podrazumijeva upravo iz razloga što je riječ o uvjetu opstanka privilegiranih (kapitala). Bez deprivilegiranog rada nema dobiti, stoga kapital mora legalizirati pretvorbu rada u robu i na taj ga način deprivilegirati (otuđiti ga, što bi se reklo, od njegove stvaralačke prirode). Tek legalnim porobljavanjem rada moguće je legalizirati praksu izrabljivanja, tj. prisvajanja viška vrijednosti stvorenog tim istim radom.
Nejednakosti u kapitalizmu (uključujući opću nejednakost šansi i opću nejednakost pred sudom – u svim mogućim pojavnim oblicima istih) rezultat su temeljne nejednakosti rada i kapitala. Kako su, međutim u građanskoj revoluciji (onoj prije 250 godina koja je razvlastila plemstvo, kao i u onoj prije 20 godina u kojoj je razvlašten narod) sudjelovali široki slojevi društva, svima onima koji prvobitno nisu ugrabili ništa (a to su svi izvan onih 200 obitelji, američkih ili hrvatskih - svejedno) pa su umjesto da žive od rente sada osuđeni preživljavati prodajući svoje znanje, vještine ili naprosto tjelesnu snagu na tržištu - svima se njima baca kost parlamentarne demokracije - ne bi li se opravdala stvarna nejednakost izmišlja se politička jednakost. Da je riječ o farsi i neprirodnoj podvojenosti čovjeka na bourgeois i citoyen, da je riječ o legitimiranju stvarne nejednakosti putem političkog sustava, kritički se pisalo još prije 200 godina. Ljudi su, međutim, uvijek radije čitali Gloriju.

Izmišlja se ideja političke jednakosti, kažem, jer osim na izborima jednom u četiri godine, kada , uistinu, moj glas vrijedi koliko i svačiji (osim glasova Hrvata iz BiH, čiji glas vrijedi koliko treba sve dok HDZ ne pobijedi), kapital odnos ne bi „preživio“ istinsku političku jednakost. Kako stoji s političkom jednakošću može posvjedočiti svatko tko se upustio u političko djelovanje mimo etabliranih stranaka, a ako će pošteno, i svatko tko je kao član pokušao djelovati kroz političke stranke. Uostalom, zakon o referendumu, zabrana okupljanja na Markovom trgu, postupci policije i gradskih vlasti u New Yorku i diljem svijeta, zorno svjedoče da su neke svinje jednakije. Iz rečenoga slijedi da je parlamentarna demokracija (ta druga „sveta krava“ kraja povijesti) samo instrument u rukama kapitala, instrument kojim kapital svakih par godina „zabavlja“ narod izborima, a u međuvremenu ga kirurški precizno drži podalje od sfere odlučivanja. Jer kad bi narod uistinu imao priliku odlučiti – držim da bi se odlučio za sebe (rad), a ne za onoga koji ga drži u ropstvu.

Ako je s jednakošću stvar takva da je u globalnom kapital odnosu jednakost dozvoljena jedino kao dio simulakruma simulacije – kao ponajviše novim medijima (u vlasništvu kapitala) oblikovano poželjno ponašanje naroda (ovdje bi to bilo legitimiranje političkih elita urednim zaokruživanjem listića svake četiri godine), iluzorno je vjerovati (nadati se!) da stvari s drugim temeljnim ljudskim pravom (i vrednotom) – slobodom - stvari možda stoje drugačije.

Sloboda
Od jednakosti, kapital odnosu manje pojmljiva je jedino sloboda. Krenimo istom argumentacijom.
Bi li itko istinski slobodan pristao radit znajući da će netko drugi prisvojiti rezultate njegova rada? Naravno da ne. Ergo, u kapital odnosu rad je nužda. Poznato? Da bi ga se moglo iskoristiti, slobodni rad (stvaralaštvo) treba učiniti nužnim sredstvom preživljavanja – treba ga porobiti (nije igra riječi), pretvoriti u robu koju će kapital onda moći jeftino kupiti i skupo prodati. Kapitalu nije za zamjeriti – nije to ništa osobno, radi se o uvjetu opstanka. Ulogu trgovaca robljem (nije metafora – prije par dana mi je od jedne naše banke stigla obavijest da su moje dugovanje „prenjeli“ na nekoga drugoga i da više njima ništa ne dugujem, nego ovim drugima – sad čekam da mi negdje netko na ulici slomije koljena) preuzele su banke, a kapital odnos se pobrinuo da stvori sustav u kojem sve potrebe, pa i one elementarne ljudske (krov nad glavom, obrazovanje, zdravlje, kultura...) nije moguće zadovoljiti bez zaduženja. Stvari su glede gubitka slobode tako daleko dogurale da nisu samo milijarde radno sposobnih dužne narednih stotinjak plaća, nego su i nerođena djeca već robovi kredita koje je najzloćudniji oblik kapital odnosa – financijski kapital podijelio političko-ekonomskim elitama koje su taj novac „privatizirale“ bez namjere da ga ikada vrate. Dužničko ropstvo samo je najsjajnija od tisuću boja pojavnih oblika neslobode prouzrokovane gubitkom slobode rada.

Gotovo je nepotrebno isticati da su „slobodni“ izbori i višestranačje dimna bomba koja bi pod plaštem političkih sloboda trebala sakriti suštinsko ropstvo naroda. Stranke su ekspoziture interesnih skupina koje ih financiraju (legalno i ilegalno), a sama parlamentarna demokracija je politički instrument legalizacije permanentne pljačke i držanja rada (naroda) u ropstvu.

Aksiološka kritika kapitalizma pokazala je da kapitalizam, kao i politički mehanizam koji je uspostavljen radi očuvanja statusa quo, jesu, ali zasigurno nisu nešto što bi trebalo biti. Kritika, međutim, ma kako opravdana bila, neće mu nauditi.

Kapitalu može nauditi jedino on sam, budući da je u sebi proturječan. Neophodan mu je, naime, stalni rast. Kako u zatvorenom sustavu (Priroda, Zemlja) stalan rast nije moguć , izvjesnim mi se činila opcija pronalaženja alternativnih društvenih paradigmi.

Samo sada više nisam siguran. Gledam ovo proizvođenje krize. I sve mi više sve to skupa sliči na resetiranje. Podaci? Da, da, pobrisani su, ali nema veze - platit ćemo nekoga da ih ponovno unese. Glavno da kompjutor opet radi besprijekorno.

Komentari

Meni je ovo izuzetno

dobar dnevnik i dosta je obeshrabrujuće da je dobio samo 18 bodova. Nije da je besprijekoran, malo što i jest u životu, ali 18 mu stvarno čini nepravdu.

pozz
doza

Tko je glasao

Ako sta znaci :-). Nu, zao

Ako sta znaci :-).

Nu, zao mi je za primjetiti kako ekipa i dalje funkcionira unutar ideoloskih dogmi, ali ocito je na temelju rasprave da stvar nije sazrela, tako da je i ovaj dnevnik ipak potreban. Hebiga. Zato - u +.

Tko je glasao

Ljudske potrebe - Covjek sastavljen od slojeva

ČOVEK SASTAVLJEN OD SLOJEVA MUTAV,PRLJAV,APATICAN I BESAN DOBAR,MIO,DRAG I TOLERANTAN LUKAV,ZAO MANIPULISACU S' TOBOM SIMPATICAN,VREDAN,RAZGOVARAM SA BOGOM TO SAM JA TO SAM JA COVEK SASTAVLJEN OD SLOJEVA VOLJEN,MAZEN,SKOLOVAN I LEP ZLOSTAVLJAN,SUTIRAN,ZABORAVLJEN I RUZAN PAMETAN,SIT ZIVOT MENE CEKA SLEP,GLUP ZA MENE NEMA LEKA TO SAM JA TO SAM JA COVEK SASTAVLJEN OD SLOJEVA ZIVOT SA GORKIM UKUSOM ZIVOT SA SLATKIM MIRISOM ZIVOT SA SENZUALNIM DODIROM ZIVOT SA RASTURAJUCIM ZVUKOM TO SAM JA TO SAM JA COVEK SASTAVLJEN OD SLOJEVA

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Gotovo je nepotrebno isticati

Gotovo je nepotrebno isticati da su „slobodni“ izbori i višestranačje dimna bomba koja bi pod plaštem političkih sloboda trebala sakriti suštinsko ropstvo naroda. Stranke su ekspoziture interesnih skupina koje ih financiraju (legalno i ilegalno), a sama parlamentarna demokracija je politički instrument legalizacije permanentne pljačke i držanja rada (naroda) u ropstvu.
Lijepo rečeno!
Slažem se.
Kao što su liječnici sve bolesti liječili pijavicama i uvjeravali pacijente da im je to dobro za zdravlje, tako i političari imaju svoje pijavice - parlamentarna demokracija, višestranačje i ostale "dimne bombe"

Tko je glasao

Sviđa mi se tvoj denvnik, jer

Sviđa mi se tvoj denvnik, jer zbilja otvara prostor za diskusije različite od beskonačnog prežvakavanja dnevno-političkih tema (vrlo često na politikantskoj ili propagandnoj razini). Budući da su diskutanti i diskutantice zabrazdili u definiranje pojmova, čini mi se da je svima promaklo da jednakom žestinom kritiziraš kapitalistički ekonomski sistem i politički sistem parlamentarne demokracije. U prinicpu sam zagovornica radikalne kritike svega postojećeg, ali primjerice ovaj tvoj stav:

Gotovo je nepotrebno isticati da su „slobodni“ izbori i višestranačje dimna bomba koja bi pod plaštem političkih sloboda trebala sakriti suštinsko ropstvo naroda.

mi se čini spornim. I to iz nekoliko razloga:

1. Političke slobode ne smatram "dimnim bombama".

2. Ne smatram da bi se izraz "ropstvo naroda" (i to još "suštinsko") trebao koristiti kao sredstvo propagande, kao u citatu, nego da bi ga valjalo staviti u kontekst u kojem se pojavljuje kao društvena činjenica i objasniti ju tim kontekstom (što si i učinio na drugom mjestu u dnevniku, i to vrlo kvalitetno).

3. Iako politički i ekonomski društveni pod-sistemi jesu strukturalno povezani, ipak ne smatram da između njih postoji uzročno-posljedični determinizam (odnosno ono što se u marksizmu opisuje kao odnos baze i nadgradnje).

Politika je onaj vid ljudskog aktiviteta (za razliku od rada i proizvođenja, kako je H. Arendt obrazložila u svom djelu Vita Activa) gdje ljudi, u uvjetima svoje pluralnosti, djeluju kao slobodni i jednaki. Najvažnije dostignuće političke filozofije liberalizma je u iznalaženju principa međusobnog ograničavanja različitih izvora moći (pored slobode govora, tolerancije, građanska prava i slobode, vladavina zakona). Alternativa ovako shvaćenom političkom, je naravno rat svih protiv sviju ili vladavina najjačih. Jedini način da se politička zajednica slobodnih i jednakih odupre uzurpaciji od strane centara ekonomske i financijske moći, je bezrezerva obrana sfere zajedničkog i slobodnog odlučivanja o javnim stvarima tj. re-afirmacija političkog. Prokazivati politiku, na liniji determinističkog shvaćanja odnosa baze i nadgradnje, znači otvarati vrata totalitarizmu. Dok kapitalizam nužno od ljudi proizvodi dužničke robove, političko ne mora nužno biti sluga kapitalizmu. Tamo gdje ekonomski sustav dominira političkim, politički sustav je disfunkcionalan. A to znači, u čemu se sigurno slažemo, da ga treba iščupati iz kandži privatnih interesa.

Ako društvo promatramo sistemski (Luhmann), onda ćemo ga vidjeti kao funkcionalno diferencirani sustav, čiji pod-sustavi (ekonomija, politika, znanost, obrazovanje itd.) operiraju autonomno i auto-referencijalno. Između društvenih pod-sustava ne postoje uzročno-posljedični odnosi, nego se oni "iritiraju" kroz međusobne strukutralnie veze. Stoga se kapitalistički način proizvodnje može prevladati samo novim, drugačijim načinom proizvodnje. Isto tako, disfunkcionalni politički sustav može se ponovno staviti u funkciju komunikatvnog djelovanja slobodnih i jednakih samo političkom revolucijom. Drugim riječima, ako se dogodi socijalna revolucija (eksproprijacija eksproprijatora) bez promjene načna proizvodnje, rezultat će biti ukidanje poltiičkog (u takvom smo sustavu već živjeli). Ako pak se dogodi politička revolucija, odnosno, proširenje područja slobode i jednakosti, onda će postojati uvjeti mogućnosti da se novi način saobraćanja ljudi (uključujući i njihove međusobne ekonomske odnose) podigne na razinu najvećeg dobra za sve članove i članice zajednice.

nemesis

Tko je glasao

Odgovor bi bio pregledniji da

Odgovor bi bio pregledniji da znam citirati.

Retorika ja, priznajem, odraz nervoze činjenicom da demos pokazuje stupanj svijesti amebe. Što će zasigurno potvrditi i na skorim izborima.

Navedena se činjenica, između ostaloga, ogleda u prihvaćanju redukcije političkih sloboda, štoviše, i same demokracije na sporadično zaokruživanje brojeva po nepropitanim pravilima igre. Naravno da političke slobode nisu „dimna bomba“. Dimna bomba je kada HDZ i SDP, republikanci i demokrati, konzervativci i laburisti, Kurta i Murta organiziraju izbore, a demos uprazni sav sadržaj političkih sloboda i demokracije apstinencijom ili zaokruživanjem. I misli da je politički slobodan.

Odnos „baze“ i „nadgradnje“ nisam nikada razumio determinističkim, a mislim da nije niti Marx. (U suprotnom, ne bi bilo moguće da proizvodni odnosi zastare i postanu kočnica razvoju proizvodnih snaga.) S druge strane, da su strukture autonomne, onda bi obrazovanje (po statističkoj vjerojatnosti) iznjedrilo podjednaki broj filozofa i elektrotehničara. Da su samoreferentne, onda učenici ne bi filozofiju doživljavali kao „niš koristi“. Utoliko, mislim da vrijedi da neke strukture imaju moć „iritirati „ više nego druge. E sad, iritira li ekonomija politiku u onoj mjeri u kojoj iritira obrazovanje? Ja mislim da je odgovor potvrdan, tj. da si je kapital iziritirao politički sustav koji promovira privatni interes i kao takav je negacija samoga sebe. Parlamentarna demokracija je anti-politika. U tom smislu, u sustavu ukinutog političkog nismo samo prije živjeli, nego živimo i sada. Vjerojatno i intenzivnije. (To neka procijeni svatko za sebe – odgovorom na samo jedno pitanje: Koliko kao slobodan i ravnopravan građanin mogu skupa sa sebi istima odlučivati o javnim stvarima, sada i prije?)

Arendtičina definicija politke, kao što ti je poznato, inspiraciju nalazi u atenskom tipu neposredne demokracije. To je politika bez političara i stranaka. Bez države u suvremenom smislu. A, ako robove zamijenimo robotima, to je politika iz carstva slobode.

Za kraj.Iako ne nalazim (u sebi) teorijsko uporište primatu političkog nad ekonomskim, sklon sam praktično podržati tvoju zadnju tvrdnju.

Tko je glasao

Golemi plus -

za preglednost teksta!

Neki kolege svoje opsežne tekstove ne razdijele u odlomke, kao da štede na papiru, pa ih je mukotrpno čitati.

Tko je glasao

Što se tiče naše situacije,

Što se tiče naše situacije, ja sam već davno ostavila svaku nadu da se ovdje može stvoriti kritična masa koja bi bila u stanju uhvatiti priključak na bilo koji globalni trend u nekom kreativnom smislu. Ili se mehanički oponaša pa ispada smiješno ili se oponaša loše pa ispadne tragično. Iako smo marginalno društvo na rubu, takav položaj ima i neke prednosti, jer uvijek ostane nešto vremena prije nego dođemo na udar promjena u okolini. To vrijeme bi se moglo iskoristiti za neko kritičko promišljanje, pripremu, pojačanu komunikaciju itsl., međutim, to se u pravilu ne događa. Ostajemo provincijalno zatucani i zatvoreni puk, pučina (a ne demos, na žalost). Otkad znam za sebe, ovo društvo je u krizi, a opet, kriza nikad nije takva da masa ne bi našla načina da nekako preživljava: ako se danas nisam uspjela s nekim "dogovoriti", dogovorit ću se sutra s nekim drugim, snaći ću se već nekako. I mala naznaka da bi se poremetio taj način izaziva paniku i bijeg, a one koji zagovaraju zbiljske promjene se izolira i ignorira. Pritom mislim na pravo znanje, a ne na šarlatane koje mediji obožavaju prezentirati kao "suštu mudrost" (što veći šarlatan, to više medijske pozornosti). Političke stranke u Hrvatskoj se ne bave politikom, negom u najboljem slučaju, tehnikom vladanja i upravljanja. Njihova komunikacija sliči na škrabicu u koju zainteresirani ili radoznali ubacuju pitanja i čekaju na odgovor (najčešće ga ne dočekaju). U zemljama s dužom demokratskom tradicijom, jasno je da su stranke u džepovima korporacija. Postoje egzaktni podaci o utjecaju i rezultatima utjecaja businessa na političko odlučivanje. Kad se tamo ljudi bune zbog dominacije privatnih interesa, oni se i mogu pozvati na originalni koncept demokracije i zahtijevati da se njegove vrijednosti usporede sa stvarnim stanjem. Mi to ne možemo, jer takvu tradiciju nemamo. Mi znamo preživljavati u krizama, ali ne znamo kreirati novo kao odgovor na krizu.

nemesis

Tko je glasao

Portal pollitika.com kao

Portal pollitika.com kao mjesto kritičkog promišljanja i pojačane komunikacije, gotovo idealne govorne situacije, ima potencijal kreirati odgovor na političku krizu.
Politička je kriza, držim, razrješiva promjenom zakonskog okvira unutar kojega se politički djeluje.

Vjerujem da bi konsenzus oko minimalnih zahtjeva koji se postavljaju pred stranke u smislu promjene zakonskog okvira političkog djelovanja bio taj novum. Također vjerujem da niti jedna od stranaka ne bi mogla udovoljiti niti takvoj platformi minimalnih zahtjeva. Time bi se pokazalo da se rješenje političke krize mora potražiti mimo stranaka.

Prijedlog formiranja platforme minimalnih zahtjeva je moj prilog promjeni društvenog promjenom političkog.

Proces može započeti dnevnikom u kojem će oni koji se osjećaju pozvani iznjeti preliminarni popis zahtjeva.

Tko je glasao

Ako si pratio događanja na

Ako si pratio događanja na okupaciji Wall Streeta, onda si sigurno zamijetio da je glavna zamjerka zaposjednicima (ne znam da li je ovo korektna riječ, ali na brzinu sam ju sklepala jer mi se ne sviđa riječ "okpatori" :-) bila da nisu postavili nikakve zahtjeve. U slučaju naših prosvjeda, prigovor je bio da prosvjednici nemaju nikakav program. Osobno, nepostojanje zahtjeva vidim kao znak da prosvjedi smjeraju na nešto novo i da je njihovo djelovanje s onu stranu tipičnog obraćanja nezadovoljnih građana političkom establišmentu. To novo jest na tragu tvog promišljanja krize političkog, koje i ja dijelim. Radi se, naime, o političkoj revoluciji, odnosno, o re-konstituiranju političkog tijela proširivanjem prostora slobode i jednakosti - primarno iskazanom kroz zahtjev za zbiljskom (pravom) demokracijom. Međutim, iako je zahtjev za zbiljskom demokracijom, na prvi pogled, upućen političarima koji su trenutno na vlasti (incumbents), on se realizira na licu mjesta, na zaposjednutim trgovima i to sudjelovanjem u javnoj deliberaciji, nastojanjem oko konsenzusa, horizontalnošću (odsustvo hijerarhije), izostavljanjem vođa itd. Zahtjev je zapravo postavljen političkom tijelu kao takvom i u tomu vidim revolucionarnost tih događanja.

Kad sam tek počela sudjelovati na pollitika.com, bila sam, slično kao i ti sada, dojma da ovdje kreiramo, kao slobodni i jednaki, jedno takvo virtualno političko tijelo. Međutim, iz današnje perspektive shvaćam da nismo ostvarili jednu vrlo važnu dimenziju da bismo se mogli smatrati takvim političkim tijelom, a to je veza s realnim svijetom, odnosno, nismo nikada uspjeli transponirati virtualnu komunikaciju u realne uvjete političkog. Bio je i jedan moj pokušaj u tom smjeru prilikom direktnih izbora za gradonačelnika Zagreba, ali s vrlo skromnim rezultatima (ako te zanima, pogledaj moj dnevnik "ap za gradonačelnika"). Ono što hoću reći je da mi se čini da bi za realizaciju tvoje ideje trebalo riješiti ta dva problema: kako da on-line zajednica pollitika.com konstituira političko tijelo koje uspješno prebacuje virtualnu komunikativnu praksu u uvjete realnog političkog i kao takvo realizira od sebe sebi postavljene političke zahtjeve. Pritom ne bih koristila izraz "minimalni", nego realni. S jedne strane zato jer pitanja poput procedure donošenja odluka ili medijskih strategija mogu biti rješavana na bazi najvećeg mogućeg zajedničkog dobra, a to mora biti ono što je realno moguće u okviru maksimalističkog zahtjeva za zbiljskom demokracijom, a ne traženje kompromisnih rješenja koja manje više uvijek i kompromitiraju ideal kojem se teži, a nikad ne dostiže.

nemesis

Tko je glasao

To je OK. Sad jos moras

To je OK. Sad jos moras napustiti upotrebnu termina koji nisu jasno definirani. I igre mogu da pocnu.

Tko je glasao

Čemu destrukcija? Da si bio

Čemu destrukcija?
Da si bio konkretan, pokušao bih ti odgovoriti.

Tko je glasao

Ne trebas odgovoriti, jer ti

Ne trebas odgovoriti, jer ti dajem instrukciju. Pa da pojasnim.

Da bi mogao komunicirati u otvorenom kontekstu (javna rasprava), moras napustiti terminologiju koja nije opce prepoznata. Primjer je termin kapitalizam koji dole demontiram (mozes ti misliti da si u pravu sa svojim shvacenjem termina i mozda i jesi, ali problem je sto ga vecina ljudi tako ne shvaca i samim time komunikacija ulazi u neprihvatljiv shum). Naravno, to je samo dio dobre komunikacijske prakse, ali u ovome tenutku tebi kljucan i generalno govoreci jedan od najtezih za savladati.

Pod kapom krovnih termina kriju se najvece zablude, jer ti termini de facto predstavljaju pokrice za polje neznanja.

Tko je glasao

Ako termin

"kapitalizam" nije opće prepoznat, onda ne znam koji termini jesu "opće prepoznati".

Ja mislim da to i jest najsmrtonosniji problem ovoga društva: potpuna relativizacija vrijednosnog sustava, potpuna relativizacija kriterija, potpuna relativizacija "termina", tj. pojmovnog aparata potrebnog za razmišljanje... Potpuna proizvoljnost.

To smo dobili od naslijeđene nekulture plus nakaradno i neodgovorno shvaćene demokracije plus novih medija (poput ovoga ovdje)...

Kad jedno društvo sebi ne postavi temelje, do te mjere da ne zna ni tko mu je "ratni heroj", a tko "ratni zločinac", onda to ima dalekosežne posljedice....

Tko je glasao

Misao da postoji opće

Misao da postoji opće prepoznatljiva terminologija u praktičnom području (etika/politika) jednako je dogmatična kao i da postoje apsolutne vrijednosti.
Govoreći o pravednosti kao temeljnoj vrijednosti društvenosti, objašnjavam je jednakošću i slobodom. Moguće je o istom pojmu progovoriti i drugačije - recimo moguće je pravednost objasniti kao božju volju koja jedne stvara slugama, druge gospodarima. Tada se uspostavlja da imamo homonimiju - isti termin za dva pojma. Na koncu, u otvorenoj raspravi bit će prihvaćena ona definicija pojma ( a time i upotreba termina) iza koje stoji bolja argumentacija.

Nadalje, odabirom diskursa u javnoj raspravi biram razinu na kojoj želim razgovarait, a time i broj pojmova koje u raspravi moram definirati. U suprotnome, rasprava se ne bi pomaknula od definicija.

I na kraju, u javnoj raspravi bi trebalo izbjegavati davati instrukcije.

Tko je glasao

Mozes ti sta god hoces. Samo

Mozes ti sta god hoces. Samo pitanje je sto zelis postici i jeli tvoja proizvoljnost plodonosna. Bez ustrucavanja tvrdim da ideoloskim samopodrazumjevajucim okvirom sam sebi skaces u usta. Ali ti kako hoces. Nit sam u poziciji, niti zelim biti u poziciji da sprijecim ljudsku glupost.

Tko je glasao

Za mene kao nekog s tehničkim

Za mene kao nekog s tehničkim obrazovanjem ovaj dnevnik predstavlja jedan loš teološki rad o Radu i Kapitalu gdje je Rad predstavljen kao božanstvo a Kapital kao vrag pa se iz takvih postavki donose nekakvi zaključci o našoj budućnosti u kojoj Rad mora postati dominatan jer je to jedino pošteno, pravedno i stvara uvjete za ideal slobode i jednakosti.

Na ovom utopističkom i totalno pogrešnom učenju nastala su neka od najvećih zala i svireposti u povijesti čovječanstva a i ideali slobode i jednakosti su bili daleko ispod neslobode i nejednakosti koju sada imamo ( Oktobarska revolucija i SSSR, Sjeverna Koreja danas, Kulturna revolucija u Kini, Crveni Kmeri ... itd.)
Naravno da je lijepo vjerovati da će neka buduća revolucija s tom idejom donijeti sve ono što nam Kapital uzima u sadašnjoj stvarnosti, ali je poprilično utopistički i neostvarivo.

Čovječanstvo je od industrijske revolucije shvatilo da je pored Rada i Kapitala potrebno i Znanje koje nas je uz Rad i Kapital dovelo na ovaj stupanj kratko rečeno civilizacije.
Konflikti između Rada ,Kapitala i Znanja će biti i bili su kroz dosadašnju povijest stalni jer uvijek neka od strana koja je dominantna u dijelu kojim vlada želi prisvojiti nešto od drugoga.
Tako onaj tko ima Kapital ili vlada njime pokušava što manje platiti Rad i Znanje kako bi što više na tome profitirao.

Onaj tko ima samo Rad nastoji uzeti što više od onih koji imaju Kapital i Znanje tvrdeći da bez Rada nema ničega a neprihvaćajući činjenicu da bi bez Znanja i Kapitala još živjeli u Bušmanskim zajednicama koje imaju više nagonske spoznaje za preživljavanjem negoli Znanje a Kapital uopće nemaju. To je Rad bez Kapitala i Znanja i tko to želi može i imati . Nitko ga ne sprečava da tako živi i radi, ali ako želi živjeti na ovom stupnju civilizacije mora poštovati i ostale dvije kategorije Kapital i Znanje koji to omogućavaju jer ni bez njih nema ovoga što imamo danas.

Oni koji imaju Znanje se najmanje bune i neprovode revolucije jer imaju Znanje koje je potrebno i jednoj i drugoj sukobljenoj strani Radu i Kapitalu pa iz tog dualizma relativno dobro žive i ne bune se .

Međutim da bi se ostvarli ideali pravednosti, jednakosti, slobode potrebna je i četvrta dimenzija koju niti jedna od navedenih strana ne prihvaća a to je Duhovnost i to religiozna na putu spoznaje Boga.

Nikada u povijesti čovječanstvo nije imalo više Rada , Kapitala i Znanja a i dalje imamo osjećaje a i stvarnu obespravljenost masa, izrabljivanje zasnovano na svemu i Radu i Kapitalu i Znanju koji ne vode čovječanstvo prema idealima pravednosti, jednakosti, slobode i sl.

Rad, Kapital i Znanje mogu biti i destruktivni. Pljačkaš trgovine, banke ili bilo čega ako upotrijebi samo Rad biti će vrlo brzo pronađen, ako upotrijebi Rad i Kapital biti će teže pronađen a jedino šanse za uspjeh da ne bude pronađen ima ako upotrijebi Rad , Znanje i Kapital.

Za izvršenje najstrašnjijih zločina u povijesti čovječanstva je bio potreban Rad, Znanje i Kapital i da je nedostajala bilo koja komponenta zločini nebi imali ni približno razmjere koji su se dogodili.

Rad, Znanje i Kapital su potrebni za organiziranje bilo kakve vojske, a što vojska sama po sebi može donijeti dobro čovječanstvu ili mu je u povijesti donijela osim većeg ili manjeg uništenja.

Dakle, jedini smjer koji čovječanstvo u ovom trenutku ima negativan je smanjenje Duhovnosti a jedino Duhovnost na putu spoznaje Boga može može ove tri međusobno zavisne pojave Rad, Znanje i Kapital držati u pravom smjeru na korist čovječanstva u stvaranju društva s idealima pravednosti, slobode, jednakosti i sl.

Na žalost upravo zagovarači pravednosti, jednakosti, slobode, ravnopravnosti kroz ideologiju Rada i na ovom portalu pišu protiv Vjeronauka u školama, vrtićima i vjere i religije uopće ne shvaćajući bit problema koji pokušavaju riješiti. Istina da se u okviru vjeronauka u školama uči dosta gluposti koje s osnovnim znanjima na putu spoznaje Boga nemaju nikakve veze ali je ipak korak naprijed u Duhovnosti na putu spoznaje Boga koju treba unaprijediti a nikako ukinuti jer će problemi u odnosima Rada, Kapitala i Znanja biti samo veći.

I zato je ovaj dnevnik po meni promašen u svemu, ali to je ipak samo mišljenje jednog (kako Bigulica kaže) ograničenog , samodopadnog, kapitaliste i hapača iz Slavonije i još tehničkog obrazovanja koji je po riječima ( provinciapolis a) fah idiot.

Tko je glasao

za duhovnost je nuzna sloboda

mislim da u jednom grijesis i to jako.. povezujes duhovnost sa rkc, vjeronaukom u skolama, tebi prihvatljivim bogom. a to je velika greska.

duhovnost je naravno potrebna, no ne ona koja kaze da je bilo sto loseg (patnja) dobro. ne ona koja kaze da je nesto vrednije od drugog (bog, dogma) zato duhovnost nikada ne treba vezivati uz bilo koju od poznatih religija jer sve kazu manje vise isto u tom smislu.

duhovnost je nesto sasvim razlicito od postivanja jedne vjere, sto dakako ne znaci da ju vjera sama po sebi iskljucuje. sve ovisi kako pristupas toj odabranoj vjeri. no to ipak treba ostaviti covjeku na volju a ne indoktrinirati ga nekim zakonima institualiziranog vjerskog ucenja, prisilnog jer time svaka vjera gubi svoju pozitivno ucenje tj. duhovnost.

duhovnost ne moze biti prisilna. time negira samu sebe i prestaje to biti.

vidi ovo, meni se to cini duhovnost, a ne ucenje vjere u skoli ili hodanje po crkvama. no ako to nekom pomaze spoznaji duhovnog nemam nista protiv. sloboda je nuzna da bi duhovnost dosla do izrazaja.

This Principle embodies the truth that "All is Mind." It explains that THE ALL (which is the Substantial Reality underlying all the outward manifestations and appearances which we know under the terms of "The Material Universe"; the "Phenomena of Life"; "Matter"; "Energy"; and, in short, all that is apparent to our material senses) is SPIRIT which in itself is UNKNOWABLE and UNDEFINABLE, but which may be considered and thought of as AN UNIVERSAL, INFINITE, LIVING MIND. It also explains that all the phenomenal world or universe is simply a Mental Creation of THE ALL, subject to the Laws of Created Things, and that the universe, as a whole, and in its parts or units, has its existence in the Mind of THE ALL, in which Mind we "live and move and have our being."

An understanding of this great Hermetic Principle of Mentalism enables the individual to readily grasp the laws of the Mental Universe, and to apply the same to his well-being and advancement. The Hermetic Student is enabled to apply intelligently the great Mental Laws, instead of using them in a haphazard manner. With the Master-Key in his possession, the student may unlock the many doors of the mental and psychic temple of knowledge, and enter the same freely and intelligently. This Principle explains the true nature of "Energy," "Power," and "Matter," and why and how all these are subordinate to the Mastery of Mind.

One of the old Hermetic Masters wrote, long ages ago: "He who grasps the truth of the Mental Nature of the Universe is well advanced on The Path to Mastery." And these words are as true today as at the time they were first written. Without this Master-Key, Mastery is impossible, and the student knocks in vain at the many doors of The Temple.

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Stvarnost te demantira

U zadnjih 20 godina, otkad je vjeronauka u školama i vrtićima, svjedočimo destrukciji moralnih i etičkih vrijednosti, koji pokazuju da vjeronauk u školama sigurno nije niti zaštitnik, niti garant tih vrijednosti. Ako je pak vjeronauk slučajno neutralni faktor, koji od ova tri elementa (Rad, Kapital, Znanje) najviše pridonosi toj destrukciji?

Ipak, jedno je sigurno - katolički vjeronauk promovira stav prema kojem se ne postavljaju suvišna pitanja, prema kojem je čovjeku suđeno da trpi, uz čiju pomoć se odrješuju grijesi, a pravda se ionako može naći jedino poslije smrti...

Stav prema kojem profit nije i ne može biti isključivi motiv (koji pokušava obrazlagati i zastupati npr. nemesis) nailazi na tvoje potpuno gluhe uši, ako nije obojen religijskom notom.

to je ipak samo mišljenje jednog (kako Bigulica kaže) ograničenog , samodopadnog, kapitaliste i hapača iz Slavonije i još tehničkog obrazovanja

Ovo nisam nikad ovako napisala, ali sad si mi dao za misliti...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Djecu u osnovnoj školi iz

Djecu u osnovnoj školi iz matematike uče da je 2-3=0 ili u boljem slučaju da se nemože od 2 oduzeti 3, a poneki učitelj je možda malo i nastran, agresivan, bezobrazan pa se ipak ne zalažeš za ukidanje matematike u školama.

Nikakva stvarnost me ne demantira već upravo potvrđuje moje stavove bez učenja u školama ,počev od 10 božijih zapovjedi nitko nemože imati štete, o religioznoj Duhovnosti ali ne na način kako vi sebi doživljavate što je to nema pomaka u društvu.
Tko može imati štete da se djecu od malena uči ne ubij, ne ukradi, poštuj,ne poželi tuđe da uče o ljubavi prema drugim ljudima bez ljubomore, pohlepe i zavisti.
Kome to smeta?
Može biti da bi situacija u Hrvatskoj bila drugačija da potpuno ukinemo Crkvu, vjeronauk ne samo u školama a sve zagovornike kao nepodobne protjeramo, ali sigurno ne bolja od sadašnje.
Društvo bi krenulo naprijed i bilo bi bolje nego danas?

To što danas unutar crkvenih krugova i vjeriučitelja imamo i ljudi koji djecu uče i protivno religioznoj Duhovnosti ne znači da treba ukinuti vjeronauk već njih izbaciti iz tog procesa, a sadržaje umjesto katoličke ideologije više približiti univerzalnoj religioznoj duhovnosti tj. izvorima svim nama danas vodećim religijama bez pričanja bajki i kojekakvih bezveznih tumačenja.
U tim učenjima starim nekoliko tisuća godina nije bilo mnogo novina počev od 10 božijih zapovjedi jedina veća novina do danas je bila dopuna Isusa Krista o ljubavi među ljudima sa tolerancijom prema slabijima, siromašnjijima, bolesnima, nesposobnima.

Koji čovjek , Radnik, Kapitalist, Znanstvenik ako poštuje osnove religiozne Duhovnosti , 10 božijih zapovjedi i Isusove dopune, može učiniti bilo što loše ljudima uopće pa tako i Radniku, Kapitalistu, Znanstveniku i zašto bi učenje djece timm vrijednostima bilo loše ili trebalo ukinuti.

Ja razumijem da takvi stavovi i tumačenja smetaju teorijama Rada koje zagovaraju revoluciju za promjenu stanja, a zaboravljaju da smo imali takve ideološke revolucije i da se stanje nije ni promjenilo ni popravilo već naprotiv sa zadrškom nepravde i ne zadovoljstva su eskalirala u još većoj mjeri . Sada smo ponovno na početku i rješenje su ponovno revolucije?

Isto tako oni koji upravljaju Kapitalom su u pravilu nešto tolerantniji prema religioznoj Duhovnosti iz razloga što imaju indirektne koristi od teorija koje ne zagovaraju revolucije kao rješenje problema i ne zaglupljuju ljude teorijama da će neka nova otimačina rješiti trenutni problem životne egzistencije većine ljudi jer je povijest revolucija pokazala da je stanje isto samo su drugi nosioci Kapitala ( prvoborci revolucije postaju Kapitalisti)

Najveći je problem u nosiocima Znanja jer oni uz religioznu Duhovnost koju najlakše mogu shvatiti i prihvatiti mogu bitno uticati na koheziju i smjer Rada, Kapitala i Znanja ali to se ne događa jer oni koji imaju Znanje tvrde da nije potrebna religiozna Duhovnost, a istovremeno iz nje izvlače dijelove za svoje pojedinačne teorije koje ne traju dulje od 100-200 godina a pritom ne mjenjaju niti jednu bitnu postavku od Mojsija i Krista.
Danas nekoliko tisuća godina kasnije dokazuju , sami sebi, postojanje Božije čestice Bozona tj, čestice koja je zajednička za duhovni i materijalni svijet iako to imaju u učenju Isusa Krista vrlo jednostavno objašnjeno i na praktičnom primjeru pokazano.

Rad, Kapital i Znanje su pogubna kombinacija zajedno bez religiozne Duhovnosti, a niti jedna od tih pojava sama nemože donijeti sama čovječanstvu ništa dobroga niti je u dosadašnjoj povijesti to donijela pa neće ni u budućnosti bez obzira na sve teorije pametnih i učenih ljudi koji bez ikakve osnove izuzev svog autoriteta tvrde drugačije.

Tko je glasao

Hm,

s tim bozonom ipak nemaju sreće.... Nikako da ga dokažu....

Tebi to, rekla bih, odgovara: čemu dokazivati bozon, kad ga je već Isus Krist dokazao.... na svoj način.... i u svoje vrijeme....

Tko je glasao

Banalnost do banalnosti - banalna molitva

nakon ovoga:
Tko može imati štete da se djecu od malena uči ne ubij, ne ukradi, poštuj,ne poželi tuđe da uče o ljubavi prema drugim ljudima bez ljubomore, pohlepe i zavisti.
Kome to smeta?

jedva sam se prisilila čitati do kraja taj tvoj nemušti pamfletić! Sramota od komentara! Tvrdim ti da moje dijete vrlo dobro zna da je nemoralno i zabranjeno ubiti, ukrasti, ne poštovati, poželjeti tuđe, ne ljubiti druge, biti ljubomoran, pohlepan i zavistan, dapače, zna to puno bolje od mnoge djece kojima to nemušto servira časna ili neki polupismeni laik s "tečajem vjeronauka".

Ukinuće Crkve nisam nikad zagovarala, jer je bolja ikakva duhovnost nego nikakva, kakva danas vlada u većini (i ne samo hrvatskog) puka. Ali to s vjeronaukom u školama nema blage veze, a dokaz je i kontinuirana duhovnost koja u ovom narodu ipak postoji i kroz period kad je vjeronauk bio sključivo vezan uz crkvu kao instituciju. Dapače, bila je i veća!

Tebi pak ne poričem pravo da slijediš svoj put, ali ti prijateljski savjetujem - ako se želiš npr. uključiti u promet za vrijeme velike gužve, imaj u vidu da te onaj s krunicom na retrovizoru neće pustiti - on naime smatra da je njegova prednost božja volja!

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Oni koje danas optužujemo za

Oni koje danas optužujemo za krađu, lopovluk, ubistva također su nekada bili djeca koja očito nisu baš nešto naučili ni kod kuće ni u školi, a složiti ćeš se samnom takvi nam danas određuju život.

Osim malo boljeg programa ne razumijem što ne valja s vjeronaukom u školama, a kada bi se sve što je iz Crkve ušlo u škole vratilo ponovno u Crkve nebi bilo škola pa i prve škole i fakultete su osnivali i vodili i učeni ljudi u Crkvi. Crkva je donijela i očuvala pismenost u našem narodu.

Dali ćeš biti vjernik je stvar osobnog odabira i nemože se nametnuti niti zabraniti i to nema nikakve veze s državom, a osnovna učenja su sasvim svjetovna i nisu prihvatljiva lopovima, pljačkašima, ubicama i sl. koji nam sada kroje sudbinu bez obzira što nose križ.
To što netko nosi križ ne čini ga vjernikom, pa čak niti njegovo izjašnjavanje vjernikom ne čini ga vjernikom jer isto tako je mogao izjaviti da je i liječnik jer mnogi koji se izjašnjavaju vjernikom jednako ništa neznaju o vjeri i o liječenju .
Vjernikom te čini način života i ponašanja među ljudima bez obzira dali ti sebe doživljavaš vjernikom ili ne.

Iz ovog tvog komentara razumijem da je problem u nazivu jer ti eto ne želiš predmet vjeronauk koji bi po tebi trebao biti u Crkvi a predmet sličnog sadržaja treba ali pod drugim imenom.
Što se mene tiče mogu ga nazvati i drvo ali svakako treba.

Tko je glasao

Iluzija duhovnosti

Vjeronauk u školi ne valja zato što pruža pogrešnu iluziju i lažni alibi da smo se, uvođenjem vjeronauka u škole, "pobrinuli" za duhovnost. To među primitivcima (a složit ćeš se sa mnom, takvih je puno) znači da je onaj tko ga ne pohodi automatski uskraćen za tu proklamiranu duhovnost. To njima u većini slučajeva znači i da su njihova djeca dobila certificiranu i dobro odmjerenu, tj. "dovoljnu" dozu duhovnosti.

Ako si vjernik kakvim se predstavljaš, dakle onaj koji svoju vjeru živi, čudi me kako to i sam ne vidiš.

Duhovne vrijednosti, a koje su u svim religijama slične, pored morala i etike, za koje nisam primijetila da su u proturječju s osnovnim religijskim učenjima, trebali bi se promovirati u svim segmentima života, pa tako i kroz cijeli obrazovni sustav, a ne ih utamničavati u satove vjeronauka.

Religioznost shvaćam osobno i intimno i posve mi je nepojmljiv stav koji se zastupa ovakvim uvođenjem vjeronauka...

Čisto tehnički pak, vjeronauk nije znanstvena disciplina i kao takvoj nije joj mjesto u obrazovnim ustanovama...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Postoji svijest da vjeronauk

Postoji svijest da vjeronauk ovakav kakav je sada u školama nije dobar, ali kao i u svemu ostalom nema volje da se poboljša.

Čisto tehnički po kojim kriterijima je pravo znanstvena displina a vjeronauk nije?

Tko je glasao

Znanost nije zasnovana na

Znanost nije zasnovana na dogmi. Znanost nastoji biti objektivna, provjerljiva i podložna je stalnom preispitivanju, pa i izmjenama u skladu s novim znanstvenim otkrićima, dakle znanost je sve ono što vjeronauk nije. I u znanosti postoje dogme, ali one nisu njezina osnova. Vjeronauk ne trpi skepticizam, dok znanost - da.

Pravo pak spada u humanističke znanosti, isto kao i npr. povijest ili književnost...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Što bi to trebalo trpiti

Što bi to trebalo trpiti promjene u 10 božjih zapovjedi i Isusovih dopuna.
- ne ubij
- ne ukradi

što tu treba preispitivati?

Znanosti, humanističke a posebno pravo tu ostavljaju mogućnost pa je pravo u mnogo slučajeva ozakonilo i pljačku i krađu i ubistva a to nikako nije mogućno opravdati kroz davno napisanu istinu koja se uči na vjeronauku izuzev dio budalaština i bajki koje se također uče na vjeronauku koje su uvedene prije par stoljeća pa će tako i nestati.

U matematici postoje aksiomi tj. tvrdnje koje se ne dokazuju pa ipak nitko ne tvrdi da je matematika dogma i da joj nije mjesto u školi.

Jedine dogme u vjeronauku su 10 božijih zapovjedi i Isusove dopune o ljubavi i tolerantnosti među ljudima, a sve drugo je uvedeno prije par stoljeća i podložno je promjenama jer nije izvorno već je netko od knjižničara sebi umislio da on ima pravo nešto nekome nametati i tu nije problem u onima koji pokušavaju nametati već u onima koji bez razmišljanja pristaju na nametanje.
Toga imaš u svakoj znanstvenoj disciplini i naravno sve je drugo znanost i podložno promjeni jedino ne ukradi, ne ubij i ostalo su dogme bez prava na sumnju i promjenu kolikogod bilo protivno znanosti.

Tko je glasao

Oprosti

ali meni za ovo:
Što bi to trebalo trpiti promjene u 10 božjih zapovjedi i Isusovih dopuna.
- ne ubij
- ne ukradi
što tu treba preispitivati?
ne treba vjeronauk...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Onima koji odlučuju očito

Onima koji odlučuju očito treba jer umjesto navedenog koriste znanost (pravnu) da opravdaju pljačku i rat i ubistva.

Meni recimo ne treba atomska fizika, ne treba mi ni matematika jer ovo što znam mi je dovoljno i ne treba mi mnogo toga za znanja i karakter koji imam, ali kome je to bitno dok drugima očito sve to treba.

Na što bi ličio svijet da ukinemo sve što tebi ili meni ne treba?

Tko je glasao

ako A, B, C, D, F, G (vjere,

ako A, B, C, D, F, G (vjere, filozofija) pricaju o humanizmu (10bozjih zapovjedi kod tebe) a 1, 2, 3, 4 (ljudi) trebaju humanizam (odabrani potreban dio vjere, filozofija) onda neces sve brojke uciti A, ili samo neke A, a druge B... vec ces

sve brojke 1,2,3,4 uciti humanizam skupno (skola)

a privatno nek si ga traze gdje god hoce sami. (u bilo kojem slovu)

sve drugo je prisila te ugrozava slobodu covjeka u privatnom odabiru.

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Koja humanistička znanost ne

Koja humanistička znanost ne propituje ne ubij, ne ukradi, poštuj, voli i znanost je zato što te "dogme" ne prihvaća kao konačnu istinu pa u okviru npr. prava proučavamo pod kojim je uvjetima opravdano i dopušteno ubiti, ukrasti, opljačkati, ne poštovati , ne voliti.

Ako dobro razumijem vaše stavove logično je i potrebno učiti u školama i fakultetima pod kojim uvjetima je prihvatljivo ubij, ukradi, pljačkaj i sl a nije prihvatljivo učiti dogmatski ne ubij, ne ukradi, ne pljačkaj itd. ili to treba učiti negdje drugdje da se djecu ne zbunjuje s pogrešnim i dogmatskim učenjima koja su u potpunosti suprotna znanstvenim učenjima.

Ja sam doista ograničeni fah idiot kada to ne razumijem, ali ne razumijem.

Tko je glasao

humanizam

humanizam

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Dali je pravo humanistička

Dali je pravo humanistička znanost?

Tko je glasao

A što ste zapeli za

to pravo?

Odakle potječe to pravo "kao znanost", i što je bilo prije toga?

"Pisanom pravu" prethodi "običajno pravo", a jedan od temeljnih aksioma tog "običajnog" ili "plemenskog" prava jest bila: krvna osveta.

A to što zovete "religiozna duhovnost" ili kako već - i pod tom zastavom se u povijesti čovječanstva pišu mnoga zlodjela i zločini....

Tko je glasao

ne kužim...

Da, pravo je humanistička znanost, pa što onda?

Propisuju li Ustav i Zakoni - pravo na život, razrađuju li sanckije protiv ubijanja, krađe i sl.? Da. Hoće li ti se nešto dogoditi ako ubiješ, ukradeš? Hoće. Društvo će te - putem svojih zakona - sanckionirati. Čak i kada "platiš kaznu društvu" bit ćeš i dalje sankcioniran - u socijalnom smislu, u radnom (tražit će te potvrdu o nekažnjavanju za neke poslove) itd. itd.

Propovijeda li kršćanski nauk - ne ukradi, ne ubij? Da. Hoće li te Crkva (kao zemaljski predstavnik tog nauka) sankcionirati kada ubiješ, ukradeš? Neće.

Prema tome, što uopće želiš reći?

p.s. Ako je cca 90% stavnovništva RH katoličko - a i dalje se sve stvari dešavaju u jednakoj mjeri kao i u nekoj protestantskoj, prezbiterijanskoj ili nevjerničkoj zemlji - onda ili vjerski nauk nema veze s ljudskim ponašanjem - ili netko jako loše podučava.

Tko je glasao

Isto tako oni koji upravljaju

Isto tako oni koji upravljaju Kapitalom su u pravilu nešto tolerantniji prema religioznoj Duhovnosti iz razloga što imaju indirektne koristi od teorija koje ne zagovaraju revolucije kao rješenje problema...

Ajde, barem si iskren :)

No, nešto drugo me muči. Budući da zadnjih 20 godina imamo Duhovnost u RH na djelu na lopate, dapače, imamo prisilnu religioznu Duhovnost, pretpostavljam da je onda sve u redu, i da nas sada očekuje osključivo med & mlijeko.

No, koliko vidim, onaj koji radi nema korist apsolutno ni od kakvih teorija - niti će mu pomoć doći od Kapitala niti od Znanosti - može samo raditi za sve manja i manja primanja, slušati kako je ok da sve poskupljuje dok mu plaća stagnira, slušati o recesiji, seljenju proizvodnje - dok istovremeno farmacija i banke - zarađuju sve više (zanimljivo kako njih ne pogađaju recesije).

I onda se ljudi snebivaju kada se svakih 100 godina ljudi pobune.

Da je Isus živ, baš me zanima čija bi mu se teorija više sviđala. Onih ljudi koji rade a pritom nemaju ni za život, ili ova mudrovanja kako je zapravo sve onako kako treba biti.

Tko je glasao

U Isusovo vrijeme razlike su

U Isusovo vrijeme razlike su bile jednako drastične ako ne i veće nego danas samo je danas tehnološki napredak veći.

Religiozne Duhovnosti danas ima jako malo . Tvoja sarkazam o mnogo religiozne Duhovnosti i svijetloj budućnosti koja nas zbog toga čeka je zasnovan pretpostavljam uticajem KC na naše društvo.
KC ima uticaj na naše društvo , rijetko i štetan, ali na religioznu Duhovnost gotovo nikakav jer su svećenici, biskupi, redovnici, kardinali i cijelo svećenstvo u stvari samo knjižničari u knjižnici Znanja o religioznoj Duhovnosti a nikako mislioci i pisci jer je to davno napisana istina i niti jedna teorija ju do sada nije opovrgnula već se svaka naslonila na nju tražeći izvor za svoje stavove, ne rijetko dajući izvoru novo ime kako bi se zametnuo trag izvora.

Na revolucijama svakih 100 i manje godina snebivaju se samo oni koji ne prihvaćaju i ne razumiju uticaj religozne Duhovnosti i sve dok zagovornici teorija Rada, Kapitala i Znanja ne budu prošli školovanje i usvoje vrijednosti religiozne Duhovnosti revolucije, ratovi i sve druge nedaće će se i dalje jednakim a možda i većim intezitetom događati.

Kakav bi svijet bi kada bi nosioci teorija Rada, Kapitala i Znanja i njihovi sljedbenici na nižim pa do najnižih razina poduzeća u svom radu primjenivali 10 božijih zapovjedi i Kristove dopune o ljubavi, tolerantnosti i sl.?
Dali bi bili mogući današnji sukobi, a treba primjeniti samo 10-12 jednostavnih i svima razumljivih pravila napisanih i objašnjenih prije nekoliko tisuća godina i ne treba izmišljati nikakve nove teorije, znanja, vještine.

Tko je glasao

vrlo teško

Budući da gotovo sve zemlje, sav kapital i sva bogatstva (prvobitna akumulacija) nastala isključivo na kršenju većine pravila koje spominješ, te da su si pritom priskrbili sve smrtne grijehove koje su mogli - stvarno ne razumijem kako sad to misliš prekinuti.

Ti bi stao sada usred igre - nakon što je zapad popljačkao i porobio pola svijeta, nakon što djeca pile cijevi naftovoda koji nije njihov u Nigeriji da ukradu litru sa svojih nalazišta - ti bi sad rekao:

Stanite! Ajmo priznati zatečeno stanje! Evo, od sada, časna riječ, svemu ćemo pristupati samo Duhovno. Otvorit ćemo potpuno NOVE tvornice (naše) gdje vas nitko neće tući. Bit ćemo Humani i Produhovljeni. I nakon toga će svi ničice pasti na zemlju i reći da je Bijeli Brat ponovo u pravu i vratiti se na svoja smetlišta i reciklirati EU elektronski otpad, sretni što je sada sve Duhovno.

Stvarno misliš da će netko to progutati?

Osim toga, u jednom komentaru si rekao da uopće ne razmišljaš o svojoj ulozi u događajima koji se zbivaju oko tebe već ih prihvaćaš zdravo za gotovo. Kako misliš da bi oni koji su pisali neke stvari prije par tisuća gledali na sadašnje stanje? I na čijoj strani bi bile njihove simpatije?

Tko je glasao

Ja ne uvodim ništa , a

Ja ne uvodim ništa , a poslije nekoliko izgubljenih milijuna kuna, propalih firmi našao sam održiv model upravo u okviru o kojem pišem.
Nitko nije moj radnik već jedino partner i posao uključuje Rad, Znanje i Kapital a osnov odnosa je religiozna Duhovnost koja jedina može dovesti do pravde, poštenja i jednakosti u poslu i rezultatima posla.
Kad god nije tako netko gubi i stvara se nezadovoljstvo koje uništava cijeli posao. Isto tako posao propada kada bilo koja strana osjećaj za religioznu Duhovnost i tada posao propada jer vodi u sukob interesa prethodne tri stvari.

Kad imam vremena i koliko imam slobodnog vremena pomažem ljudima u sukobu s bankama, institucijama i politikom i to mi pruža zadovoljstvo ali si ne umišljam da ću promjeniti svijet čak niti druge ljude ukoliko oni sami sebe ne žele promjeniti i zarađivati na svoje zadovoljstvo i zadovoljstvo ljudi oko sebe - to je mogućno i vrlo je jednostavno.

To možeš jednostavno provjeriti i u svom poslu , ali ćeš ga vjerojatno morati malo drugačije organizirati.

Procesi promjene svijeta u odnosima Rada, Kapitala i Znanja će trajati godinama ali je bitno početi što prije, a revolucije će se događati kako ti kažeš svakih 100 godina pa i češće a što će se njima promjeniti?

Tko je glasao

Znam jednoga koji se

zdušno odao toj "religioznoj duhovnosti".

Piše u prosjeku jednu knjigu mjesečno, poput Sai Babe, pravi turneje po Hrvatskoj, promovira svoje duhovne knjižice, daje "duhovnu utjehu" prolupalim bakicama koje plaču i nariču za svojim mrtvima, uvaljuje im svoje knjižice....

Sagradio čovjek kuću....

Odškolovao čovjek nekih petero-šestero djece uz nezaposlenu ženu i sa plaćom koju imam i ja, a jedva izguravam sa svojim jednim djetetom....

Pitam ga: "Pa kako uspijevaš?" (Tako, bez kontracepcije, je li!)

A on mi kaže: "Kad mi nešto treba, ja zamolim Boga. I Bog mi da."

(Ne da Bog, nego Crkva, ali čemu inzistirati na takvim finesama!?)

Eh, "religiozni duhovnjaci"! Tko vas ne zna, skupo bi vas platio!

(Ovaj moj poznanik je hrvatska varijanta onog Amera, Raula Walsha, ili kako se već zove, onoga što izdaje serijal "Moji razgovori s Bogom".... za umirovljenike, za tinejdžere, za biznismene, za žene u klimakteriju, za muškarce s malim pimpekom.... Koji biznis, čovječe!)

Tko je glasao

što se mijenja s revolucijama...

Pa sad... da ne elaboriram, meni se čini da se s revolucija događa nešto kao u plesu - doslovce dva koraka naprijed - jedan nazad. Dakle neki napredak, neka promjena.

Bez revolucija ne bi nastale države građana, bez revolucija ne bi došlo do oslobađanja od kolonijalizma, bez revolucije ne bi došlo do micanja feudalizma iz nekih zemalja. Dakle - krajnji rezultat mi se čini dobar. Mjereno stoljećima. No kada ih živiš, vjerujem da i nije tako zabavno. Zapravo, ne bih volio vidjeti onu koja slutim da možda slijedi.

p.s. Navođenje osobnih primjera je uvijek nezgodno jer su... osobni, neponovljivi i nisu uzorak. Pričali smo o općenitom stavu "ljudi žele moj profit". A ovo sada sa "zarađivanjem na svoje zadovoljstvo" si me zbunio - jer kada ja ovdje znam spomenuti da bi većina ljudi - kada bi svijet bio takav - radilo većinu poslova - doslovce iz zadovoljstva - onda čujem da sam kreten :)

p.s.2. Zadovoljstvo je stvarno jak pokretač, jaka unutrašnja motivacija. Ako bolje razmisliš - ti i ja ovdje sada tipkamo - iz zadovoljstva. Nemamo materijalnu koristi od ovoga, neće nas uočiti nikakav lovac na talente nekih novina, niti ćemo postati član žirija Miss vinograda.

Tko je glasao

Nisu se revolucije događale

Nisu se revolucije događale da bi ljudi bolje živjeli već da bi Kapital lakše kolao svijetom a ovo što ti navodiš su nus pojave.
Slijedeće revolucije će također možda donijeti promjene na bolje u životu ljudi ali će sigurno više ići u cilju slobodnog protoka Kapitala , Rada i Znanja a izazvati će i nepotrebne žrtve i razaranja a odnosi Rada, Znanja i Kapitala i dalje će biti antagonistički ukoliko ne budu djelovali u smislu religiozne Duhovnosti.

Tko je glasao

priznajem...

... da uopće ne želim vidjeti još veću slobodu kapitala, osim u jednom drugom smislu...

Sada će ovo zvučati kao totalno skakanje s teme na temu, ali kada se na internetu uvede prava mogućnost elektronskog novca, tzv. mikroplaćanje, kada će svaki POJEDINAC moći istu sekundu "nagraditi" nešto što mu se sviđa, kupiti nešto - a to većinom neće ići preko uhodanih kanala prodaje - već preko vrlo specijaliziranih stranica - recimo da je to dio onoga što me zanima (o čemu sam jednom pisao u vezi teme građanskog novinarstva).

Dakle, eventualno me zanima kapital kao moć pojedinca - moć apsolutne slobode izbora (robe, banke, kredita), moć bojkotiranja.

I još jednom - religozona duhovnost je meni jedna stepenica, jedna "čista" duhovnost, bez utega religije je još višlja.

Tko je glasao

Duhovnost = Bog ?

Ako se trudimo biti tolerantni onda dozvolimo da nije svima duhovnost jednako što i Bog. Također - reći da su najveći zločini učinjeni pod "vodstvom ideje Rada" - a preskočiti onda tisuće zala, pa i sva koja se dešavaju danas "pod vodstvom Kapitala" (budući ne postoji više niti jedna ozbiljna komunistička-socijalistička zemlja) je malo nefer.

Ali mi je odgovor inače lijep, pogotovo što dolazi od tehnički usmjerenog fah idiota :) Dnevnik nikako nije promašen jer tjera na razmišljanje, a to je danas postalo toliko rijetko da zapravo svi trebamo ustati i pljeskati.

Tko je glasao

a gdje ja tvrdim da je

a gdje ja tvrdim da je Duhovnost=Bog ja samo tvrdim da je potrebna religiozna Duhovnost na putu spoznaje Boga i ništa više.

Tko je glasao

To je potrebno vama.

U redu. Nitko vas ne sprečava.

Nekima od nas to nije potrebno, pa smo opet dobri ljudi: ne ubijamo i ne krademo.

"Spoznaja Boga" je vrlo intimna i osobna stvar - zašto bi uvjet za to bila nastava vjeronauka u školama?

To za što se zalažete ne podliježe institucionalizaciji, tj. to je nespojivo sa "nastavnim planom i programom".

Tko je glasao

Fomička, "Spoznaja Boga" je

Fomička,

"Spoznaja Boga" je vrlo intimna i osobna stvar - zašto bi uvjet za to bila nastava vjeronauka u školama?

Ako večina roditelja želi vjeronauk u školama, ne vidim razlog da ga se ukine. Niko nikog ne tjera da pohađa taj sat.

Tko je glasao

Roditelji su o cijelom tom pitanju

imali pojma kao i radnici o privatizaciji. Nit' ih je tko pitao, niti su oni razumjeli išta osim da je najedamput biti katolikom jako "in", te da se ne moraju gombati s nekakvim vjeronaukom van škole, kad se to lijepo može staviti u škole i skinuti im tu brigu s vrata...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

zar nisu mogli odbiti i biti

zar nisu mogli odbiti i biti ne "in" ?

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Pa neki jesu...

recimo, ja i Foma. Kad smo već kod toga, ne sjećam se je li itko ikada roditelje pitao - jeste li za uvođenje vjeronauka u školama - kao i mnoge druge stvari, to se jednostavno podrazumijevalo...

(uostalom, zar bi itko trebao imati nešto protiv "ne kradi, ne ubij" spike ;)

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci