Tagovi

Kova?i svoje Sre?e: Ismijavanje Pjesnicima Nije Dozvoljeno!!

Brinem se ponekad, pa se onda ljutim i na sebe i na sve oko sebe, jer nekako mi se ?ini kao da nisamo sve u?inili da našim Mladuncima ostavimo svijet Ljepšim, Veselijim i Bogatijim od Svijeta koji smo mi naslijedili od naših Majki i O?eva, od naših Baka i Djedova, od naših naših, svih naših koji jesmo, jer jednostavno Jesmo.

Jedno smo u ovom Postojanju, jedno živo tkivo Života, jedan Živi Život koji živi sebe sama pa time postaje još Ljepši i Bogatiji svime onime što nam je Dano živjeti. Svaka travka ove Zemje meni je sveta, svaka kapljica vode za mene je Svemir, Sve mir ... i mir u ljudskim tijelima, i mir u ljudskim mislima i ljepota susreta prijatelja i Radosni osmjeh uz Cvrkutanje Ptica ili Lupetanje Tramvaja... svejedno... za mene je uvijek praznik susresti moga Prijatelja... i razdraganost... razdraganost i milina koju izmjenjujemo, dernjavim rij?ima unato?... to nemože ništa na ovom svijetu omesti. Ništa i nitko i nigdje ... jer On, Moj svaki Prijatelj Živi u meni i kada je tisu?ama kilometara daleko, i kada je tisu?ama koraka daleko, i akda je tisu?ama milimetara odaljen.

Tako blizu, a tako daleko. To tjera suze na o?i, jer ... jer kada pogledam o uvo našu Mladost, u ovu našu Djecu Sunca i Srca i Ljepote pogleda ... onda se pitam imamo li pravo uop?e re?i da smo sve, baš sve u?inili da umanjimo sukobe, da umanjimo energije koje Mirjane i Marije i Zlatice tjeraju da šetaju ulicama nose?i neke drvene motke na kojima viore neke zastave za koje su se mnogi, pa i moj Prijatelj(pokopan na današnji dan) borili, a nakon toga nisu ništa dobili osim PREZIRA PREMA SIROMAHU... prezira prema onometko je Gladan Ljudi Moji!

Preziru nas a u?inili su nas Gladnima.
Preziru nas a u?inili su nas Gladnima!!!
Mirtaflora draga, tvoja mi slika nikako ne izlazi iz glave.. i pitam se Gdje je i kako potisnuta ljudskost i ostalo samo interesno udruživanje u kome je temelj svega opet TRGOVINA i VLADANJE!?!

Nije mogu?e da je nestalo sve, baš sve najljepše u nama, u meni u tebi u svakom od nas ponaosob!?
Ne!
Ja sam siguran da nije, jer ina?e ne bi ni bili ovdje, ne bi se toliko trudili i toliko promišljali i toliku SILNU ENERGIJU NAKUCKALI u naše rije?i, koje su uvijek odraz STANJA NAŠEGA trenutka.

Možda ve?eras..

Možda ve?eras , ove no?i zrikavci tkanjem svojim trepere stvaranje zvijezda.
Možda ve?eras žabice, što tamo skaku?u uz kanale, pjevaju pjesmu životu.
Možda svrabež od komaraca uz miomirise sumpora ima nekidublji smisao.
Možda ve?eras snovi sanjaju jednostavnosti stvaranja i nastajanja i postojanja.
Mi ve?eras jednostavno jesmo jedan ritam, jedan titraj, jedan mali trenutak vje?nosti.

Vje?nosti prošlih i budu?ih života kite ovo vrijeme našim radostima, znojem i osmjehom.
Pokret tijela, glas tišine i iš?ekivanja prestaju u ovome trenu.
Samo ON postoji, samo TO postoji.

TO u ovoj no?i napaja svaki naš korak bliže istini, bliže osloba?anju, bliže prožimanju.
TO izranja u spirali beskona?nog trenutka ljepote u zjenici koja bljesne.
Iskre polete utkane u ove niti treptaja zrikavaca ove no?i.
Možda ove no?i prolaz otvara svoje vlastite puteve i ostaje uotkucaju svakog srca,
svih srdaca nas djece, onog ?istog veselog i razigranog u nama.

To je ove no?i Ljubav kojom otpjevamo hvala nekom, draga rije?.
To je ona no? malih sitnih obi?nih beskraja, koja plove i traju i traju.

Plovimo ove no?i u tisu?e rijeka prošlih, u tisu?e uzdaha prošlih, u tisu?e ruku i o?iju i predaka davnih.
Plovimo ove no?i vremenima davnim u poto?i?e sebe sama, na Izvore Izvora koji traju.
Ne?emo ubode raznih komaraca osjetiti, ve? samo blagost ravnica što plodnoš?u napajaju naša tijela.
Hvala vam svima ove no?i što dali ste djeli?e sebe, što ostavili ste strahove, ljutnje i prijetnje.

Hvala Vam što je titraj pjesme tako Istinit i osmjeh tako Živ.

To je jedan mali Osmjeh što Stvara Svemire i Sunca i Pjesmu što tiho nek' te?e.
Neka ova ve?er u dalekim svjetovima asfaltnih ljudi što lete brzinom, ne grebe našu dušu .
Neka ova ve?er ostane jedan mali prasak istine u nama koji stvara uvijek nove bujice traženja i mira.

Neka ovo bude naša pjesma koja ?e vam re?i : Ja sam Dijete Sunca i Srca.

DuorPula@gmail.com
ismijavanje pjesnika boli
sve ljepote predaka
sve zalaske i jutra
ismijavanje pjesnika boli

to se stvarnost smije srcu,
.. i to nije fer.. nimalo..
politi?ari to ne smiju ?initi!
jer to ?ine i ovi sada

*Jelenska to ne smiješ ?initi,
jer to ?ine i ovi sada.

Komentari

Stvarno mi je žao što sam

Stvarno mi je žao što sam toliko uznemirio gospara i prijatelja DuorPulu, da mu je ova noć sa 25. na 26. svibnja prisjela i pretvorila se u noćnu moru. Iskreno se kajem i tražim oprost.

Znate što. Predlažem svima koji tako misle, da se mene proglasi državnim neprijateljem broj 1. Meni bi to činilo čast, a vama oslobođenje od muka. Dovoljno bi bilo fino me zamoliti i ja bih se, kao karakteran čovjek, zauvijek povukao. Pa više ne bi morali patiti nad komentarima po kojima niste imali načina ili volje, tko će ga znati, argumentirano odgovarati.

Ne znam odakle Duor sada vidi poveznikove komentare, jer na ovom dnevniku još nisam komentirao. Komentar sam najavio. Pa što? Kao da ja ne mogu pogriješiti? Kad malo bolje promislim, ovoga puta mi se to stvarno dogodilo.

Promakla mi je prva rečenica dnevnika, pa je, poslije nje, sve poprimilo drugačije značenje od onoga na koje nas je autor htio navesti. Točno je da nismo učinili sve da našim Mladuncima ostavimo Svijet Ljepšim, Veselijim i Bogatijim. Nesumnjivo je točno. Samo, ne treba se oko toga previše brinuti. Učinili smo dovoljno. Pače, učinili smo jako puno. Toliko puno da će Mladunci generacijama i generacijama plaćati krvavu cijenu. Zahvalni na uspomenu na Naše koji bijahu toliko neodgovorni i blesavi da su, guzice radi, sve rasprodali, zadužili i upropastili. Uključujući i naše Mladunce same.

Možda još nešto griješim. Sve mi se čini da se posljednjih tridesetak godina rađaju kreteni, a ne Mladunci. Da čovjek ne povjeruje. Rađaju se nasilni, drogirani, alkoholizirani, skloni kriminalu i korupciji, ispranih mozgova i praznih duša. Pa je normalno da im humano društvo, kakvo je Naše, temeljito brani pristup životu. Ko ih jebe. Možda se bez posla, perspektive i budućnosti opamete. U međuvremenu ćemo mi umirati od Brige za njih, u Ljepoti Života, koju oni, eto, očito ne razumiju.

Recimo, pogledajte tužan primjer naše A. Hatza. On se sasvim sigurno nije rodio bezvrijedan, ali sticajem okolnosti i potrebe za preživljavanjem živi bezvrijednim životom. Da je toga svjestan, kao što nije, naravno da se ne bi ponašao kako se ponaša. Držao bi do sebe i ne bi ovisio o kojekakvim ideološkim podrepinama. Pa svako malo bio prisiljen tražiti novog mentora- marionetu. Evo su SDP-ovi izbori Mladcu razotkrili još jednu njegovu zabludu. Ali, što se može. Mladac ima svoju glavu da bi mislio tuđom. Tako su ga naučili. A nije da se nisu trudili i brinuli oko toga. I nažalost, uspjeli.

Samo jedna stvar me, uvjetno rečeno brine. Kako roditelji i mentori naših Mladunaca nisu svjesni sranja koje rade i shvatiti da im je nedjelo čista nekrofilija i kanibalizam? Osjećajima i osječajčićima unatoč.

Tko je glasao

ponekad se nakupi

ponekad se nakupi Povezniče... Gausova krivulju moguće je sagledati tek kada se sagleda kako premostiti Provaliju (gap)... i tada pomaže jedino Most Preko Duge:o))

Tko je glasao

@DuorPula Nadahnuto,

@DuorPula
Nadahnuto, originalan izričaj, u svakom slučaju zanimljivo čitati i - pročitavati.
Danimir

Danimir

Tko je glasao

Sramotno ponašanje naših

Sramotno ponašanje naših predaka nesmije zasjeniti svu plemenitost ideje pravednosti.
Ukoliko mi imamo trenutke slabosti, ta slabost nesmije umanjiti plemenitost dobrih ideja.
Ako je i jedna desetina ponašanja bila zlatna nit pravednosti, onda tu nit treba čuvati i ostaviti kao nasljeđe generacijama koje dolaze.

Mladost, mladež i mladi su uvijek jedno.
Neovisno koja ideologija je aktualna, mladima je važna jedino ljubav.

Tko je glasao

Ljubav. Mladost naša, da.

Ljubav. Mladost naša, da. To je predivan nasziv, rieči: Mladost naša. Hvala ti!*¨¨[:o)
(a sada politicky)...
Ma znaš što Blade! Prvo i prvo jebe se meni i ja si mog mgnuti repom i fućka mi se... ali ... ali .. ali...
Jebli_si_oni_dobre_namjere - kada zbog od te dobre namjere ispadnu 'dobre namjere' ZBOG KOJIH ........ Osoba (ne ja) .... plače danima, danima, danima... od komentara jednog recimo Poveznika.... i sličnih....

Autoritarne grubijanse strukture ličnosti mogu sebe nazivati svakojako.. ali u praksi se vidi da li drugi od toga plaču ili se zamisle, ili se čak vesele.
T.I.P.S.S. - tvrdolinaški represivno

Tko je glasao

Kovači svoje

Kovači svoje Sreće
odličan naslov na koji dodajem kovači svoje sreće smo samo isključivo mi sami. Nitko te ne može povrijediti ako to ne dozvoliš. Ako netko plače zbog komentara jednog recimo Poveznika.... i sličnih onda je osoba nesigurna u sebe i taj komentar je to samo potaknuo. To nikako nije krivica komentatora nego osobe koja si je dozvolila biti povrijeđenom. To nitko ne može ispraviti osim nje same. Optuživati druge za svoje slabosti neće riješiti problem.
A što se grubosti u komunikaciji tiče to je naša svakodnevica pomalo i mondeno biti grub i tome ne treba pridavati važnost. Što se više tome daje na važnosti time grubijani samo postaju još veći grubijani, ako se ignorira ta njihova grubost prestati će neće im više biti zanimljivo.

Tko je glasao

DuorPula, što se mene

DuorPula, što se mene tiče, imate pravo na popravni ispit. Ne iskoristite li ga i ne progovorite li o temi odgovorno i bez euforije, odgovoriti ću ja.

Tko je glasao

solit Srdele pamet Ne:o)

solit Srdele
pamet Ne:o)

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci