Neovisni, ali ne i neutralni

Podosta se zanimljivih stvari dogodilo u posljednje vrijeme, pogotovo ako se pogledaju u kontekstu medijski sveprisutne krize. Evo što mi je zapelo za oko posljednjih par dana, bez nekog posebnog redosljeda.

1. Banke idu dalje

Već sam se u http://pollitika.com/desmodontinae-croaticus "> jednom dnevniku dotaknuo najave podizanja kamata na kredite koje direktno i indirektno najavljuju sve hrvatske banke. Tema nije mimoišla ni premijera dr. Ivu Sanadera II, koji je pak govoreći u Saboru doslovno rekao "kako je ministar financija razgovarao s bankarima koji su mu najavili mogućnost rasta kamata na kredite i do 20 posto". Slijedeći su ga dan vjerojatno upozorili o kojim se nebulozama radi, budući je zakonski definiran limit do kojega banke smiju podizati kamate građanima 14%, pa je premijer krenuo popravljati situaciju govoreći kako je "riječ o rastu tzv. prekonoćnih kredita, a to se ne odnosi na građane". Naravno, sad bi mi trebali povjerovati kako je premijer govoreći u Saboru, i de facto pred cjelokupnom javnošću, na umu imao nekakve kredite za koje prosječan građanin do tog trenutka nije ni čuo, ali nema veze. Zna se tko je vrhunski komunikator. I tako sam htio reći nešto drugo.

Naime, novine od petka donose vijest kako je guverner Rohatinski spustio obveznu pričuvu bankama sa 17% na 14%, oslobađajući na taj način bankama 8 milijardi kuna. Na taj je način direktno povećana likvidnost banaka, povećana masa novca za plasman kredita, i paralelno sa tim povećan i ukupni bankarski profit - jer veća količina plasiranog novca znači i veću zaradu. I to je u ovim okolnostima izrazito pozitivan potez, budući svjetska financijska kriza ozbiljno limitira količinu novca do kojeg se može doći van zemlje. Automatski se tim potezom poništio razlog za povećanje kamata na domaćem tržištu - banke su dobile značajnu količinu novca za kreditne plasmane, a osigurana im je i veća zarada. Prisjetimo se da su se svojevremeno banke dizale na zadnje noge kada je Rohatinski povećavao tu istu pričuvu, i taj potez HNBa ekspresno iskoristile kao opravdanje za povećanje kamata. Danas bi dakle, po istom principu, banke trebale - spuštati kamate. Ali ne, o spuštanju ni riječi, od banaka i dalje samo slušamo kako će morati dizati kamate. Hrvatskim političkim riječnikom, banke - idu dalje.

Nakon svih tih poteza, smatram da je opravdano postaviti pitanje kvalitetne regulacije rada banaka u Hrvatskoj. Ja, naime, ne vidim da banke na ovom malom hrvatskom tržištu funkcioniraju po tržišnim principima, te da konkurencijom obavljaju regulaciju. Ono što vidim je klastersko ponašanje vodećih igrača, koji uspostavljaju monopol, te situaciju - bez obzira na okolnosti - koriste isključivo za monopolsko povećanje profita, koji (kako mi kažu) značajno prelazi stope profita koje banke postižu u zemljama EU. Takva situcaija, po mom mišljenju, zahtjeva reakciju države i regulaciju koja bi osigurala tržišnost financijskog sektora.

2. Smrdljivi proizvod u celofanu

Posljednjih smo dana svjedočili još jednom ispadu premijera dr. Ive Sanadera II, koji se ovoga puta obrušio na novo postavljenog ravnatelja policije, Fabera. Faber je naime, sudjelujući na okruglom stolu Nacionalnog odbora za praćenje pregovora o reformi pravosuđa, ustvrdio kako "je vrijeme da se suočimo s realnošću jer smo dosta dugo zamatali smrdljiv proizvod u celofan i predstavljali ga kao odlično stanje". Što dr. Ivo Sanader II nikako nije mogao progutati, te je verbalno išamarao Fabera zorno demonstrirajući koliko je duboko njegovo posvećenje konačnom i apsolutnom obračunu sa korupcijom i organiziranim kriminalom. Danas u novinama pak nalazimo na još jednu sličnu konstataciju o smrdljivom proizvodu umotanom u celofan, samo što je ovoga puta i sama konstatacija - umotana u celofan.

Naime, Jutarnji donosi vijest da je ministar Pankretić odlučio osnovati komisiju koja će se pozabaviti rješavanjem katastrofalnog stanja u hrvatskoj poljoprivredi. Na stranu činjenica da se radi o očiglednom prodavanju magle, budući je poznato da je najbolji lijek za ne-rješavanje problema javno i pompozno osnivanje "komisija". To je nedavno zorno demonstrirao i dr. Ivo Sanader II čije "povjerenstvo za praćenje bure i kiše" nije napravilo apsolutno ništa, već smo jednostavno dočekali da svjetska recesija sruši cijene nafte. Dok su ostale cijene kojima se bavila sanaderova komisija, ostale na istom mjestu gdje su i bile. Sad pad cjena nafte nije razlog za korekciju cijena, kao što je bio za njihovo povišenje kad je cijena nafte rasla. A komisija šuti, svi su na nju jednostavno zaboravili. Sanader prvi.

Ok, pustimo povjerenstva i prigodnu prodaju magle na stranu. Ono što je zanimljivo je drugi dio vijesti - katastrofalno stanje u poljoprivredi. E pa, koliko sam upoznat, Pankretić je ministar već godinu dana. Nije valjda da mu je trebala opća svjetska recesija da uvidi prave razmjere stanja u kojem se nalazi hrvatska poljoprivreda? Ali ajde, neka, recimo da se čovjek posljednjih godinu dana bavio dubinskom analizom stanja. I recimo da ta godina nije dovoljno dug period da se predloži i program oporavka, recimo da je skroz normalno da Pankretić nakon godine dana tek kreće u osnivanje "komisije". Ono što se nikako ne može zaobići je to da dijagnosticiranje katastrofe u hrvatskoj poljoprivredi direktno taj problem o "smrdljivom proizvodu zamatanom u celofan" stavlja na dušu prethodnoj Vladi, onoj koju je vodio dr. Ivo Sanader I. Samo što Pankretić nije imao petlje kao Faber stvar nazvati pravim imenom, već je i on obavio jedno prigodno zamatanje u celofan.

Biti će zanimljivo vidjeti reakciju dr. Ive Sanadera II. OK, sigurno će ignorirati temu ukoliko se ona ne nametne u javnosti - ta dr. Ivi Sanaderu II je (kao i njegovom prethodniku doduše) pored vlastitog ega, važan samo dojam koji ostavlja u javnosti, a ne sadržaj. No kako je poznato da "smrdljive proizvode zamotane u celofan" dr. Ive Sanadera I smije kritizirati isključivo dr. Ivo Sanader II (ne navodeći pri tome onoga tko je smrdljivi proizvod proizveo, ali ni onoga koji ga je zamotao u celofan), biti će zanimljivo vidjeti koje će poruke dr. Ivo Sanader II poslati ministru Pankretiću. I to u trenutku kada se dotični taman odlučio praviti da nešto radi.

3. Privatne police u reformi zdravstva, the real thing

O zdravstvu sam već stvarno dosta pisao, o ideji da dio zdravstvenog osiguranja pređe u privatne ruke također, a ponešto i o igricama u koje se HZZO odlučio upustiti sa ljekovima. No jedan mi je citat došao kao as na desetku, pa ga jednostano moram prenjeti. Evo što u Novom listu piše N. Berbić:

Tvrdnje dr. Darka Milinovića, kako je samo objavljivanje prijedloga reforme privatne osiguravatelje navelo na prilagođavanje, također ne stoje. Milinović je naime, iznio primjer jednog osiguranja koje je odmah ponudilo policu dopunskog što pokriva i sve lijekove. Ministar pritom nije rekao ili možda nije znao, ostatak informacije. Takva polica vrijedi za mlađe zdrave ljude do 20-tak godina, no za starije dobne skupine i kronične bolesnike prema dobnim skupinama, njihovu zdravstvenom stanju i opsegu usluga, seže do cijene od 160 i 220 kuna!

Mislim da bolja ilustracija djelovanja privatnog kapitala u javnom zdravstvu nije potrebna.

4. Most u frižideru

Last, but not least. Pored "zdravstvene reforme", Sanaderov "najjači" potez u borbi sa krizom je najava zamrzavanja plaća. Naravno da i u ovoj prilici dr. Ivo Sanader II krivca vidi isključivo u prelijevanju krize sa međunarodnih tržišta u naš mali bazen, a nitimalo u katastrofalnim posljedicama rada vlade dr. Ive Sanadera I. I tako pregovori se vode, slažu se kombinacije, idu prijedlozi i kontraprijedlozi. Na kraju će sindikat sa konačnim prijedlogom koji usuglasi sa Vladom izaći pred svoje članstvo u vidu referenduma, na kojem se članstvo treba izjasniti prihvaća li prijedlog do kojeg se tim pregovorima došlo.

E pa, ja sam član jednog od tih sindikata, i mogu odmah najaviti, jasno i glasno - glasati ću protiv svakog "kompromisnog" prijedloga koji pred mene stave dr. Ivo Sanader II i sindikat, ukoliko u isto vrijeme Vlada u potpunosti ne odustane od financiranja izgradnje Pelješkog mosta u 2009. godini. Jednostavno, ne želim vlastitim odricanjem financirati megalomanski projekt, koji ne stvara nikakvu dodatnu vrijednost, ne osigurava nikakav razvoj u budućnosti, a koji se i u ovakvoj situaciji forsira isključivo iz jednog razloga - političko-narcisoidnog egotripa osobe koja je nažalost premijer.

A svom sindikatu poručujem - bez zamrzavanja mosta, sa prijedlozima o zamrzavanju plaće mi niti ne dolazite pred oči.