pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

naslov dnevnika samo je jedna od parola koje su se izvikivale u Beogradu i diljem Srbije nakon 16:00 u nedjelju 17. veljače. neki u Srbiji kažu da će se vrijeme u njihovom kalnedaru mjeriti prije i poslije toga dana. Kosovo je Srbija!, moto je, pak, prosvjednog okupljanja u Beogradu na kojem se očekuje nekoliko stotina tisuća ljudi. neki čak spekuliraju s mogućnošću da se okupi više od milijun građana Srbije koji žele svijetu poručiti da se ne mire s odcjepljenjem Kosova. organizatori, Vlada i parlamentarne političke stranke, preciznije Srpska radikalna stranka, Demokratska stranka Srbije, Nova Srbija i Socijalistička partija Srbije, očekuju da će prosvjedni skup proći mirno i bez incidenata te da će Srbija svijetu ponuditi drugačiju sliku od one nedjeljne kada su huligani harali ulicama Beograda i uništavali restorane McDonald'sa te neka veleposlanstva, prije svega slovensko i Sjedinjenih Država.

inače, cijeli vikend koji je prethodio proglašenju nezavisnosti Kosova, Beograd i njegovi stanovnici bili su u nekoj vrsti grču. nije bilo riječi o nečem opipljivom i mjerljivom, ali je na ulicama glavnog srbijanskog grada bilo puno manje ljudi nego inače. to je bilo posebno vidljivo u nedjelju, prije obraćanja premijer Vojislava Koštunice koji je, odmah nakon odluke u Prištini, osudio poteze, kako ih u Srbiji zovu, privremenih vlasti na Kosovu.

Koštunica je iz Nemanjine 11 poručio da je do odcjepljenje južne srpske pokrajine dovela destruktivna, surova i nemoralna politika sile koju provode Sjedinjene Američke Države. dodao je da su Sjedinjene Države politikom sile ponizile i natjerale Europsku uniju da pogazi vlastite principe i da ih slijedi u nečuvenom nasilju nad Srbijom. to, prema Koštunici, ne isključuje odgovornost Unije za odcjepljenje Kosova.

odmah nakon njega, javnosti se obratio i predsjednik Srbije Boris Tadić. pozivajući na mir i dostojanstvo svih, od građana, preko medija, do političara, ponovio je da Srbija nikada neće priznati neovisnost Kosova. od međunarodnih čimbenika na Kosovu zatražio je da osiguraju mir i zajamče nealbanskom stanovništvu sigurnost. Tadić je naglasio da će država Srbija učiniti sve što je u njenoj moći kako bi poništila samovoljno i protupravno proglašenje neovisnosti Kosova.

no, pozivi na nenasilje nisu pomogli. tijekom dva dana nasilnih prosvjeda u gradovima širom Srbije, ozlijeđeno je 65 osoba, uglavnom prosvjednika, a najčešće su mete bile trgovine slovenskog Merkatora, restorani McDonald'sa, diplomatska predstavništva Slovenije, Sjedinjenih Država, Turske i Albanije te televizijske ekipe i fotoreporteri. beogradski prosvjednici pokušali su se probiti do džamije, ali im to nije pošlo za rukama, nogama, palicama i kamenjem. policija je, čini se, tek drugi dan prosvjeda dobila zapovjed da primjeni silu kako bi smirila nasilne prosvjednike i počela ih zatvarati.

s druge strane, službeni je Beograd počeo provoditi svoj Akcijski plan koji je osmišljen za slučaj jednostranog proglašenja kosovske nezavisnosti. osim što je zatražio sjednica stalnih tjela međunarodnih organizacija kojima Srbija pripada, počeo je s pozivanjem na konzultacije veleposlanika iz zemalja koje su priznale nezavisnost Kosova. potpredsjednik Vlade Božidar Đelić prima veleposlanike zemalja koje su izrijekom rekle da neće priznati nezavisnost najnovije države na tlu Europe. Đelić je rekao da ne očekuje da će zemlje iz kojih je Srbija, čini se, privremeno povukla ambasadore, isto učiniti sa svojim diplomatskim predstavnicima u Srbiji. istodobno, Đelić, poznatiji kao Mickey Mouse, ponovio je da Srbija nema alternativu i mora nastaviti put prema Europi.

u raznim analizama oko odcjepljenja Kosova spominje se da se raspad Jugoslavije završava tamo gdje su ga Srbi počeli, u njihovoj južnoj pokrajini. gotovo nečujni su glasovi onih koji upozoravaju da je raspad Jugoslavije završen odlaskom Crne Gore iz državne zajednice sa Srbijom. i dodaju da je proglašenjem nezavisnosti Kosova započeo raspad Srbije. što bi moglo imati dalekosežne i nesagledive posljedice jer je riječ o zemlji u kojoj povijest i mitovi igraju jako veliku ulogu. o zemlji koja korjene svojih mitova vuče s Kosova i Metohije. teško je povjerovati da će se Srbi i Srbija pognute glave i bez puno buke pomiriti s odcjepljenjem nešto više od 15 % teritorija. ma koliko bila riječ o dijelu zemlje koji već 8 godina Beograd ne kontrolira. osim toga, Boris Tadić je već prigovorio Hrvatskoj da nije pravna država jer ne poštuje stanarska prava svojih građana srpske nacionalnosti, a Tomislav Nikolić je rekao da bi se Beograd, nakon što Zagreb prizna nezavisno Kosovo, trebao vratiti na plan Z4 kojim je predviđena politička i kulturna autonomija Srba u Hrvatskoj.

i prema toj i takvoj Srbiji, Hrvatska nema sustavnu politiku. iako je to zemlja s kojom graničimo na istoku i s kojom smo imali krvavi i skupi sukob početkom 1990.tih. premijer naš drIvo Sanader je na Aktualnom prijepodnevu ponovio da Hrvatska nema politiku prema Srbiji i priznanju nezavisnosti Kosova. ponovno se pokušao sakriti iza Europske unije koja je izrijekom pokazala da nema jedinstveni stav prema nezavisnosti najmlađe europske države. i ponovno je svoju nemuštost pokrio Europskom unijom. EU nigdje i nikada nije stavila priznanje nezavisnosti Kosova kao bilo kakav uvjet Hrvatskoj ili bilo kojoj zemlji. svaka od zamalja članica može, u skladu sa svojom nacionalnom vanjskom politikom i interesima, odlučiti hoće li priznati nezavisno Kosovo. kako stvari stoje, Unija je po tom pitanju duboko podjeljenja i teško će se moći reći što je većina Unije odlučila po tom pitanju, a to je kriterij na koji se naslanja naš drIvo.

meni se čini da bi HR trebala stati iza službenog Beograda. ne zato što bi time exkulpirali srpske zločine, odnosno zločine počinjene u ime Velike Srbije i srpstva, kako nad Hrvatima, tako i nad Albancima, i drugom nesrpskom stanovništvu. nego zbog jednostavnog razloga nacionalnog interesa. čini mi se da je HR imala priliku zakopati ratnu sjekiru sa SRB i jednom zauvijek zaustaviti bilo kakve pretenzije SRB prema teritorijima HR. kako? jednostavno. SRB inzistira na poštivanju međunarodnoga prava u slučaju Kosova. u skladu s tim, ne može imati dvostruko mjerilo kada je riječ o srpskom pitanju u HR.

zbog podizanja tenzija prisutan je strah oko prosvjednog okupljanje na trgu ispred Doma Narodne skupštine, zgrade poznate kao Savezna skupština. tek je dan prije održavanja skupa, koji je trebao biti svenarodni i nestranački, na skupu, između ostalih, govoriti Vojislav Koštunica i Tomislav Nikolić. čini se da radikali i njihov, de facto, prvi čovjek Tomislav Nikolić u skupu vide priliku za nastavak prikupljanja bodova prije lokalnih, a i mogućih izvanrednih parlamentranih izbora. s druge strane, predsjednik Srbije Boris Tadić, uz poziv na mir i nenasilje, poručio je da skup ne smije biti pretvoren u partijsku tribinu jer Kosovo pripada svim građanima Srbije, neovisno o stranačkoj pripadnosti. inače, Željeznice Srbije besplatno prevoze sudionike na prosvjed u Beograd i vraćaju ih kućama, a srbijansko je Ministarstvo prosvjete četvrtak proglasilo neradnim danom.

zanimljivo je da će prosvjedi biti održan u strogom centru Beograda, a ne na Ušću, na mjestu ne kojem je Slobodan Milošević krajem 1988. godine organizirao milijunski miting nakon jogurt revolucije u Vojvodini.

Novo vrijeme