pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Heh, da, poznato mi je, ali jel tebi isto tako poznato da namibijska ekonomija možda i previše ovisi o tom rudnom bogatstvu?

No, ajmo redom.

Dakle, Namibija je zemlja koja je do 1920. bila njemačka kolonija, a nakon toga je bila pod upravom Južnoafričke republike ( u kojoj ljudska prava nisu bila baš nešto poštovana, hint: apartheid), koja ju je htjela prisvojiti i de facto ju je okupirala. Od 1990. je neovisna, ali je tamo već 18 godina na vlasti jedna te ista stranka, SWAPO, koja redovito dobiva tri četvrtine svih glasova :)

Evo što kaže njemačka wikipedija:

Obwohl Namibia zu den reicheren Ländern Afrikas zählt, ist Namibias Wirtschaft auch gekennzeichnet durch eine hohe Arbeitslosigkeit (etwa 30–40 %) und niedrige Löhne: Das monatliche Pro-Kopf-Einkommen liegt lediglich bei etwa 120 Euro – allerdings mit einer beträchtlichen Schwankungsbreite. Aufgrund der niedrigen Löhne einerseits und der sehr unvollkommenen steuerlichen Erfassung des Einkommens andererseits zahlten 2004 nur ca. 64.000 Einwohner Namibias Steuern. Nach dem Gini-Koeffizienten belegt Namibia weltweit den letzten Platz und weist demnach die ungleichste Einkommensverteilung auf.

Iako se Namibija može uvrstiti u bogatije zemlje Afrike, njezino gospodarstvo karaketerizirano je visokom nezaposlenošću (oko 30 - 40 %) i niske plaće: mjesečni prihod po glavi iznosi oko 120 eura - iako uz velike razlike. Zbog niskih plaća i zbog vrlo neusavrenog sustava prikupljanja poreza 2004. je samo 64000 stanovnika Namibije platilo porez. Po Gini koeficijentu Namibija je na zadnjem mjestu u svijetu i po tome ima najnejednoliku raspodjelu prihoda po stanovništvu.

Pogledajmo sad malo ekonomske i druge relevantne podatke (iz CIA World Factbook):

Stanovništvo: Namibija - 2,088,669 , Hrvatska 4,491,543
očekivano trajanje života: Namibija - 49.89 godina, Hrvatska - 75.13 godina

Opis ekonomije:
The economy is heavily dependent on the extraction and processing of minerals for export. (...) The mining sector employs only about 3% of the population while about half of the population depends on subsistence agriculture for its livelihood. Namibia normally imports about 50% of its cereal requirements; in drought years food shortages are a major problem in rural areas. A high per capita GDP, relative to the region, hides one of the world's most unequal income distributions.

Gospodarstvo jako ovisi o vađenju i obradi ruda za izvoz. (...) Rudarski sektor zapošljava oko 3 % populacije, dok oko polovice stanovništva ovisi o potporama za poljoprivredu. Namibija redovno uvozi oko 50 % potreba za žitaricama; u godinama suđe nestašice hrane su glavni problem u ruralnim područjima. Visoki bruto društveni proizvod, relativno u odnosu na regiju, skriva jednu od svjetskih najnejednolikijih raspodjela prihoda.

Opis ekonomije za Hrvatsku:

Once one of the wealthiest of the Yugoslav republics, Croatia's economy suffered badly during the 1991-95 war as output collapsed and the country missed the early waves of investment in Central and Eastern Europe that followed the fall of the Berlin Wall. Since 2000, however, Croatia's economic fortunes have begun to improve slowly, with moderate but steady GDP growth between 4% and 6% led by a rebound in tourism and credit-driven consumer spending. Inflation over the same period has remained tame and the currency, the kuna, stable. Nevertheless, difficult problems still remain, including a stubbornly high unemployment rate, a growing trade deficit and uneven regional development. The state retains a large role in the economy, as privatization efforts often meet stiff public and political resistance. While macroeconomic stabilization has largely been achieved, structural reforms lag because of deep resistance on the part of the public and lack of strong support from politicians. The EU accession process should accelerate fiscal and structural reform.

Jedna od najbogatijih jugoslavenskih republika, hrvatska je privreda pretrpjela rat 1991-95 kada je ekonomska produktivnost zamrla i zemlja je propustila rane valove ulaganja u srednjoj i istočnoj Europi nakon pada Berlinskoga zida. Od 2000. , međutim, hrvatske gospodarske mogućnosti su se počele poboljšavati, s umjerenim ali stalnim rastom BDP-a između 4% i 6% zbog odskakanja u turizmu i potrošnje temeljene na potrošačkim kreditima. Inflacija je u istom razdoblju ostala mala i valuta, kuna, stabilna. Ipak, teški problemi i dalje ostaju, uključujući tvrdoglavo visoku stopu nezaposlenosti, rastući deficit trgovine i neravnomjeran regionalni razvoj. Država zadržava veliku ulogu u gospodarstvu, a privatizacijski napori često nailaze na otpore u javnosti i politici. Dok je makroekonomska stabilizacija u velikoj mjeri postignuta, strukturne reforme zaostaju zbog jakog otpora od dijela javnosti i nedostatka snažne potpore političara. Pristupni proces EU bi trebao ubrzati fiskalne i strukturne reforme.

Ajmo dalje:

BDP: Namibija - 10.72 milijardi dolara, Hrvatska - 68.98 milijardi
Nezaposlenost: Namibija - 5.2%, Hrvatska 11.8%
Stanovništvo ispod granice siromaštva: Namibija- 34.9% žive s 1 dolarom na dan, 55.8 % s 2 dolara na dan ; Hrvatska - 11 %
Gini indeks: Namibija 70.7, Hrvatska - 29 (dohodak je ravnomjernije raspoređen ako je indeks bliži nuli)
Javni dug: Namibija - 21.8% BDPa, Hrvatska - 47.3% BDPa
Proračun (prihodi): Namibija- 2.765 milijardi dolara, Hrvatska - 22.57 milijardi dolara
Vanjski dug: Namibija - 941.1 milijun dolara, Hrvatska - 45.29 milijardi dolara

I tako dalje. U nekim je stvarima Namibija doista bolja od Hrvatske (recimo vanjski dug), no generalno, ekonomska je situacija puno lošija u Namibiji, nego u Hrvatskoj.

KOd cijele ove rasprave treba imati na umu da se ovdje radi o indeksu percepcije korupcije. Dakle, indeks ne mjeri direktno korupciju, nego ju mjeri posredno, i to na vrlo striktan metodološki način: putem istraživanja među onima koji se dnevno susreću s korupcijom u pojedinoj zemlji - jer je teško ovako odrediti neku stopu korumpiranosti. Dakle, indeks percepcije korupcije govori o korumpiranosti zemlje kroz prizmu njezinih stanovnika i poslovnih ljudi, onih koji se dnevno moraju susretati s tom korupcijom. Položaj na listi dakle ne mjeri izravno korupciju, ali je vrlo indikativan. Recimo, na prvom mjestu je Danska. To ne znači da tamo korupcije nema, nego da se građani i biznismeni najmanje tamo susreću s korupcijom, dakle da određeni gospodarski i društveni procesi najmanje nailaze na korupciju.

Hrvatska ima tu ocjenu 4.4 (od 10), a uzimajući u obzir i standardnu devijaciju, ispada da je kod nas percepcija korupcije na sličnoj razini kao i u: Italiji, Sejšelima, Grčkoj, Litvi, Poljskoj, Turskoj, Namibiji, Samoi, Tunisu, Kubi, Kuvajtu, El Salvadoru, Gruziji, Gani..ali nedaleko od Rumunjske i Bugarske. Ako pokušamo interpretirati te podatke, vidi se da je ljudi percipiraju korupciju na sličnom nivou kao i u tim zemljama. No, percepcija korupcije je direktno povezana sa stvarnim nivoom korupcije, jer se ovaj indeks dobiva od reprezentativnih istraživanja od onih koji se doista susreću s korupcijom. Iako u gornjim zemljama ima nekih kojima namjeravamo težiti (članice EU), ima i nekih koje su definitivno pod upitnikom kao demokratske zemlje (npr Gruzija, Kuba..).

Stoga nije pravo pitanje trebamo li težiti Namibiji jer je tamo bolje (a ekonomski podaci pokazuju da nije), nego je pravo pitanje: kako eliminirati korupciju na takav način da tada i oni izravni korisnici vide da je korupcije manje, i da se Hrvatska pomakne minimalno na iznos indeksa oko 5 (i više) - dakle u društvu Slovačke, Mađarske, Češke...a onda i dalje prema Sloveniji koja je, usprkos svim njezinim nedostacima , ipak visoko na listi, s indeksom 6.7, što dakle ne znači da tamo korupcije nema (Patria, khm), nego da tamo građani i poslovni ljudi puno manje nalijeću na korupciju nego u Hrvatskoj. Budući da smo bili u manje više istoj situaciji, smatram da je Slovenija puno bolje mjerilo za Hrvatsku od daleke Namibije.