Tagovi

Korupcija kao lažna meta

Dojam je da postoji opći društveni konsenzus oko toga da je korupcija jedan od temeljnih društvenih problema.

Moja je teza da korupcija jest temeljni društveni problem, ali ne u smislu kako ga predstavljaju mediji, kako ga gotovo unisono deklariraju politicari i u smislu kako ga razumijeva najveci dio javnosti. Naime, svi oni korupciju objašnjavaju kao individualno-eticki problem sa sistemskim posljedicama. Dakle, kao povredu općeg interesa zbog individualnog koristoljublja.

Po takvom shvacanju ispada da je problem u nemoralnim pojedincima koji koriste poziciju moći kako bi priskrbili osobne koristi na uštrb općeg interesa, i da je problem moguće riješiti tako da se navedene pojedince oštro sankcionira , a prilike za koruptivno djelovanje i zloupotrebu moći svede na najmanju moguću mjeru. Uz to, korupcija se prvenstveno ili iskljucivo povezuje sa štetnim djelovanjem na uštrb općeg interesa u okviru javnog sektora gdje se po definiciji treba zastupati navedeni opći interes.

Mislim da je ovakvo shvaćanje korupcije potpuno pogrešno jer ne zahvaća u istinsku genealogiju povrede općeg interesa, pa stoga služi samo kao lažna demonstracija zahtjeva za pravednošću i lažno obecanje rješenja društvenih problema koji iz korupcije navodno proizlaze. Drugim riječima, korupcija se pogrešno shvaća kao uzrok umjesto kao posljedica temeljnog društvenog problema.

Za razliku od navedenog shvaćanja, moja je osnovna teza da korupcija nije individualno-eticki vec sistemski, društveno-ekonomski uzrokovana. Najveci problem s njezinom sistemskom uzrokovanoscu jest u tome da se ona ne želi ili ne uspijeva u takvom općem karakteru razumjeti, pa se zbog toga neminovno javljaju dvostruki kriteriji kao osnovno obilježje licemjernog pristupa samom problemu korupcije, pristupa kakav pogoduje njezinom daljnem održavanju i perpetuiranju.

Naime, kapitalisticki sistem je u svojem osnovnom karakteru, kao privatno prisvajanje društveno stvorene vrijednosti, par exellence koruptivan. No njegova se koruptivnost u okviru temeljnih instituta – slobodnog tržišta i privatnog vlasništva – tretira legalno i legitimno. Dakle, u okviru tih instituta povreda općeg interesa uopće ne postoji kao problem, sve se svodi na možebitnu povredu ugovora između privatnih strana razmjene koji su bili slobodni u njihovom sklapanju ili nesklapanju ugovora. Povreda tih ugovora ne dotice se općeg interesa.

Općeg interesa dotice se jedino domena javne vlasti pa ispada da ono što je u privatnom sektoru i u tržišnim odnosima sasvim legalan i legitiman čin, u javnom sektoru postaje nemoralna i nezakonita radnja. I to ako se radi o posve istoj vrsti čina ili usluge. Naprimjer, poznati riječki kardiokirurg , doktor Šimić, osuđen je za primanje mita zato jer je radio u javnoj bolničkoj ustanovi i po tržišnim principima primao preko reda pacjente koji su platili više za njegovu uslugu. Da je istu stvar radio u privatnoj bolnici nikome ništa. Distinkcija između općeg i privatnog interesa iskljucivo na temelju institucionalne podjele između privatnog i javnog sektora, ne samo da je pogrešna nego je i krajnje licemjerna. Po tome ispada da ukoliko bi privatizirali u potpunosti zdravstvo i školstvo više uopće ne bi postojao problem korupcije i nepravde, bez obzira što bi puno veći broj onih koji ne mogu platiti umirao ili ostajao neobrazovan. Ali ne, tada to više ne bi bio problem općeg interesa već privatnih preferencija i platežne sposobnosti individua.

Posljedica histerije oko korupcije u javnom sektoru posve je ironicna. Naime, na zaposlenike ili predstavnike javnog sektora sve se više gleda kao na po defaultu korumpirane ljude. Iz toga se povlaci lažna sistemska konzekvenca da je javni sektor zbog te korumpiranosti po defaultu neefikasan i predstavlja opterecenje efikasnom i pravednom privatnom sektoru. I onda se logicki namece ideja kako bi se problem riješio kada bi se veliki javni sustavi i poduzeca privatizirali a javna administracija svela na najmanju mogucu mjeru.

No kad se malo bolje razmisli, nepravde koja nas smeta u javnom sektoru sigurno nece biti manje ako istu stvar legaliziramo kroz tržišno-razmjenski odnos i privatizaciju. Samo cemo licemjerno ukinuti generalnu perspektivu koja čini medij politicke javnosti u kojem zajednicki promišljamo što je dobro po sebi i što treba zaštititi kao temeljna kolektivna prava i vrijednosti. I zatim cemo nepravdu pokorno prihvatiti kao rezultat privatnih odnosa u koje smo slobodno i vlastitom voljom stupili, a isto tako smo mogli od njih odustati. Dakle, pokorno cemo prihvatiti da smo mogli odustati od školovanja, lječenja i u konacnici živjota, jer nepravda u tim pitanjima više nije stvar općeg interesa, već iskljucivo nasih individualnih preferencija i slobode individualnog izbora na tržištu.

Sve u svemu, sveopca histerija oko korupcije ako nije licemjeran onda je definitivno pogrešan refleks naše društvene savjesti koja ne želi zahvatiti problem nepravde u njegovom korjenu, dakle sistemski. Dok se cjelokupan kapitalisticki sistem ne shvati u svom temeljnom koruptivnom karakteru, ovaj cirukus oko poštenih i manje poštenih politicara i zaposlenika u javnom sektoru, služit ce samo kratkorocnom smirivanju nase savjesti. No i da se svi politicari i zaposlenici javnog sektora nekim cudom pretvore u najpoštenije ljude, ukupni rezultat ne bi bio nimalo bolji ukoliko bi i dalje u privatnom sektoru korupcija i nepravda bila legalna i legitimna. A za takvo shvacanje ocigledno još nismo spremni, pa nam nažalost i dalje slijedi tek ustaljeni koruptivni cirkus..

Komentari

Točno

Sustav konkurencije na tržištu u kojem se virtualno održava situacija kao da nema dovoljno za sve za svoju logičnu posljedicu ima korupciju na svim razinama i ubijanje solidarnosti. Poanta je da pomalo u cijelom svijetu shvaćaju da nešto sa sustavom ne štima, negdje više, a negdje manje. Tako da je za očekivati velike pretumbacije globalno uz sve jaču potrebu za evolucijom sustava u nešto novo, sustav kakav nije postojao do sada u povijesti. Kakav sustav i način aplikacije takvog sustava će zasigurno naići na otpore. Vezano uz tu priču i sve veći broj ljudi na planeti, klimatske promjene, zagađenje, manjak resursa (pitka voda, plodno tlo tj. hrana) će imati veliki utjecaj na naredne događaje i ispisati će nove stranice u povijesti ljudske vrste uz moguće drastično smanjenje populacije tijekom našeg životnog vijeka.

Tko je glasao

Hapanje kao model

kapitalisticki sistem je u svojem osnovnom karakteru, kao privatno prisvajanje društveno stvorene vrijednosti, par exellence koruptivan.

Velim samo - da, ironija.

Tko je glasao

Ratko Bošković piše ovako:

Korupcija se vrlo teško otkriva, a još teže dokazuje. Biste li vi, dragi čitaoče, povjerili borbu protiv korupcije nekome tko je napisao prethodnu rečenicu? Ne vjerujem!

No, upravo tako piše, pa vjerojatno i misli, Vlada premijera Sanadera u dokumentu koji se naziva "Nacionalni program suzbijanja korupcije 2006.-2008.". Korupcija se doista vrlo teško otkriva i još teže dokazuje kad se ne želi ni otkriti ni dokazati. Inače se može otkriti već i raspitivanjem po susjedstvu. No, to Vlada u svojem dokumentu i ne naziva korupcijom nego "percepcijom naše javnosti o raširenosti korupcije". A dokazivati korupciju Vlada i ne pokušava: umjesto toga, izdvaja "područja u kojima je visok rizik korupcije", a najpreča joj je briga "izbjeći vrlo štetne generalizacije".

Da Vlada doista želi suzbiti korupciju, premijer bi nazvao telefonom zapovjednika policije i rekao mu: pohvataj gadove! Umjesto toga, Sanader i njegova Vlada odlučili su (1) napisati 30 stranica ispraznih frazetina, (2) osnovati komisiju i (3) na čelo komisije postaviti šefa oporbe. Pa neka netko kaže da u Hrvatskoj ima korupcije! (Pardon, nešto sam preskočio: odlučili su također "ustrajno i stalno upozoravati javnost na štetnost korupcije" i "sustavno provoditi istraživanje javnog mišljenja o korupciji".) Stručnjaci razlikuju dvije vrste korupcije: sistemsku i običnu. Potonja je pomfrit prema onoj prvoj. Obična, trujuća, konvencionalna korupcija je kad poduzetnici "kvare" (korumpiraju) državne službenike da im za svoj privatni probitak prodaju neku javnu imovinu ili resurs koji im je povjeren.

No, zašto bi neki car, diktator ili paša prodavao javna dobra poduzetnicima kad već sve ima i sve je samo njegovo? Njegovi su interesi posve drukčiji: diktator "kvari" poduzetništvo i cjelokupni gospodarski sustav da bi ga podredio očuvanju svoje vlasti. Sistemska korupcija teži ukidanju temeljnih ljudskih prava i sloboda, uspostavi samovlasti, oligarhije, monopola. Upravo zato što se sistemska i obična korupcija odvijaju u suprotnim smjerovima, sasvim su drukčiji i načini njihova suzbijanja. Sistemsku korupciju može ukinuti jedino politička elita zemlje stvaranjem političkoga sustava u kojem svaki segment vlasti ima svog kontrolora i protutežu. (Jer, tko će strpati u zatvor gradonačelnika ako on sam postavlja šerifa?) Obično podmićivanje može suzbiti svaki marljiviji policajac u pet minuta - samo ako nema sistemske korupcije.

Sve smo mi to u Hrvatskoj iskusili na vlastitoj koži: i Tuđmanovo samovlašće, i oligarhiju koja je iz nje proistekla, i monopole koje je ona stvorila, i latinskoameričku socijalnu nejednakost, i rentijerske kaste, i nefunkcionalnost pravosuđa... Zagrljaj sistemske korupcije malo je mali, no ovlasti izvršne vlasti i dalje su praktično neograničene.

Prvi bi korak u stvarnom suzbijanju korupcije u Hrvatskoj trebao biti neovisno biranje izvršnog, zakonodavnog i pravosudnog dijela vlasti, no to nikome nije ni na kraj pameti. No, to nije ni čudo, takvo što uspjelo je na cijelom svijetu samo američkim očevima utemeljiteljima nacije; ni Sanader nije tako lud da bi pucao sam sebi u nogu.

A dok je tako, laž je da su plave koverte, požurnice u gruntovnici ili savjetnički honorari samo posljedica neutažive doktorske, službeničke ili zastupničke gramzljivosti. Ne, sve je to način vladanja onih na vrhu vlasti. Nisu građani oni koji potkupljuju suce, gradonačelnike ili sudske vještake: sve njih zapravo potkupljuje izvršna vlast tako što im daje koncesiju na ubiranje mita, da se ne bi bunili protiv političkoga sustava kojemu je korupcija u samoj srži.

Tko je glasao

u komentaru na mrakov dnevnik

u komentaru na mrakov dnevnik sam konstatirao gotovo isto.
korupcija je prvenstveno svjetonazorski problem koji postavlja krivu vrijednosnu ljestvicu na cijem vrhu caruje egzaltirani materijalizam i financijsko postignuce, dok na dnu drustvene ljestvice tavore duhovne i radne vrednote.
glavni "krivac" za takav svjetonazor je kapitalizam.
glavni problem u tranzicijskim drzavama je pljacka nekad drustvene, a danas drzavne imovine, a ne .. "mito i korupcija".
u takvim drzavama u kojima ta tranzicijska pljacka nije sankcionirana i u kojima "korupcijski" modus novouspostavljenog neoliberalnog kapitalizma prepostavlja svoj egzaltirani materijalizam, svim ostalim vrijednostima.. ta "borba protiv korupcije" slicno zvuci, kao uspjesna borba protiv kapi vode u oceanu!:)
a kad su jos u ulozi tih boraca "protiv korupcije", nalaze oni koji su izvrsili tu pljacku(a i danas je prakticiraju), ciljevi te borbe nisu pogresni, vec ciljano licemjerni!
nas najveci problem je u kradji i pljacki koju sustavno provodi politicka "elita", a ne korupciji javnih sluzbenika!
naravno, u sredjenim drzavama je i jako suzen prostor za bilo koji oblik korupcije, ali ne zbog tih "akcija", vec zbog drzavne i javne organiziranosti.

Tko je glasao

"javne organiziranosti. A

"javne organiziranosti.

A onda pises o kapitalizmu. Jesi li siguran da si dobro artikulirao problem?

Tko je glasao

socijalizma nema, nikad ga nije bilo

hrvoje

dobro si ovo napisao,
ali ..
recimo da čitamo tvoj tekst s pretpostavkom da
socijalizma nema,
mislim da je pretpostavka realna,
da je potvrđuje realni život, i podosta teorije
do sada u povijesti čovječanstva ne postoji alternativa kapitalizmu,
odnosno i ono što smo (naivno) smatrali i nazivali socijalizmom
bio je i ostao poseban oblik državnog kapitalizma

onda tvoj osvrt ima puno smisla

ukazao si briljantno na problem koji mori hrvatsku
kako naći poštenog managera
odnosno kako definirati poštenje u poslu managera
ako radi za todorića ili keruma
onda to, u praktičnom smsilu, očito vrlo dobro definiraju todorić i kerum
jer u njih nema afera kao u državnim tvrtkama

kako pronaći/definirati poštenog managera javnog, državnog poduzeća
tu hrvatska ima problem
jer jako teško definira ono što se zove javni interes

mislim da bi za svih, a osobito za ljevicu bilo
bolje kad bi prihvatili da ekonomija kao motor
radi na pogon kapitalizma
ali društvo može biti organizirano na vrijednostima koje obično pripisujemo socijalizmu
na solidarnosti, dostojnoj mirovini za dosadašnji rad,
dostupnom i kvalitetnom državnom školstvu, ali bez vječnog studiranja
dostupnom i kvalitetnom državnom zdravstvu,
te su vrijednosti, javni interes
te su vrijednosti, ako se i kada se oko njih dogovorimo
temeljni principi koje mora poštovati manager javnog interesa - političar
a provoditi manageri javnih poduzeća i institucija

bilo bi dobro kad bi ljevica ponudila društveni sporazum
na diskusiju i kasnije konsenzus
o definiciji javnog interesa

bolje nego da nastavimo diskusije
o socijalizmu,

a možda ga bude, ako se dobro dogovorimo

luka

Tko je glasao

Problem definiranja poštenog

Problem definiranja poštenog javnog menađera polazi od problema definiranja općeg ili javnog interesa. Oko toga se slažemo. No problem ne leži u necijoj individualnoj etici vec u sistemskoj logici koja navodi na određeni tip ponašanja. Ne može kapitalist u svojem poslovanju biti altruist i filantrop pa radnicima isplacivat višak vrijednosti koju su stvorili umjesto sto ju prisvaja i akumulira. Jer ako tako pocne ciniti, konkurencija ce ga momentalno uništiti.
Dakle, s jedne strane imamo tu konkurentsku i trzisnu logiku po kojoj kapitalisticki sistem prisiljava individue da gledaju iskljucivo vlastiti samointeres odnosno interes akumulacije kapitala. Kada ta sužena perspektiva dolazi u sukob s općim interesom?! Po mojem mišljenju cijelo vrijeme. I to ne zato što ja ne prihvacam da u određenoj domeni dobara privatno vlasništvo te tržišna razmjena i konkurencija ne vrše efikasnu alokaciju, vec zato sto komodificiraju i svode na tržišnu normu sve društvene odnose. A problem tržišne norme i komodifikacije jest da ukida sve kvalitativne i intrizicne razlike u vrijednostima, i svodi ih na opci ekvivalent ili cijenu. I tu onda dolazi do inverzije gdje umjesto argumentata kojima se jedino može izraziti razlika u vrijednostima i kvalitativnim odredbama koja definira što je to opći ili javni interes, dolazi do toga da opći ili javni interes bude određen kvantitativnim ili novcanim izrazom, tojest cijenom.. A kvantitiativni izraz ili cijena ne govori ništa o javnom interesu, ona je autorefercjalna i nijema potvrda postojećih odnosa raspodjele gdje oni koji u tim odnosima stoje u poziciji prisvajanja viška vrijednosti imaju sredstvo koje određuje što je to javni interes. I opet, nije to toliko stvar etike tih pojedinaca vec sasvim prirodne volje za moć gdje oni teže da ostanu na poziciji moći, a da bi ostali na tim poziijama oni moraju novac iskoristiti da kao primarni javni interes predstave proces daljnje akumulacije kapitala, kao samoj sebi svrhu..I onda uz to sasvim logično još imaju čistu savjest da ispunjavaju društveno korisnu funkciju..

Dakle, dok se nanovo ne uspostavi kolektivna svijest (kolektivni subjekt) putem konstituiranja generalne perspektive kroz uvid u temeljni društveni antagonizam, o općem interesu ćemo raspravljati samo demoagoški, deklarativno i u frazama..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Pitanja

@hrvoje štefan

"I tu onda dolazi do inverzije gdje umjesto argumentata kojima se jedino može izraziti razlika u vrijednostima i kvalitativnim odredbama koja definira što je to opći ili javni interes, dolazi do toga da opći ili javni interes bude određen kvantitativnim ili novcanim izrazom, tojest cijenom"

Ako sam dobro razumio, tvrdiš da profit od kapitala ne mora biti samo novac (kvantiteta)već i nešto što bi se moglo nazvati dodanom vrijednosti društvu (kvaliteta).

Pitanja:
- koja bi bila objektivna mjera za dodanu vrijednost društvu?
- tko bi određivao koja je to mjera ispravna pod pretpostavkom da postoji više ponuđenih?
- tko bi provodio mjerenje?

Tko je glasao

suprotnost kapitalizmu nije socijalizam

hrvoje
ti si pošten diskutant
a i načitan,
dopusti nekoliko brzih

sve ovo što pišeš, odnosi se i na ono društvo, koje ti prešutno, a edi3 skoro pa naglas
ne smatrate kapitalizmom, pa valjda mislite da se radi o socijalizmu
suprotnost kapitalizmu nije socijalizam
socijalizam je podvrsta državnog kapitalizma
ako u svojim rečenicama termin novac zamijeniš terminom moć
postaje jasno zašto ta društva nisu mogla preživjeti dolazak demokracije

ono što je suprotstavljeno kapitalizmu je demokracija
jedino što se može suprotstaviti kapitalizmu je demokracija
i unutar demokracije
borba za definiranje, identificiranje, obranu
javnog interesa

luka

Tko je glasao

Alo, ne ćujem dobro...

ono što je suprotstavljeno kapitalizmu je demokracija jedino što se može suprotstaviti kapitalizmu je demokracija
Netočno, iz bilo koje pozicije pogledaš - demokracija je neophodni alat kapitalizma ak niš drugo ono kao smokvin list.

Tko je glasao

Pustimo nazive za trenutak,

Pustimo nazive za trenutak, dal socijalizam ili komunizam ili postkapitalizam. Potrebno je uociti problem da u kapitalizmu sfera tržišta i njezina norma ima tendenciju da prožme cijelokupno društvo. A to je problem zato jer je tržište prikladno prvenstveno za alokaciju a ne za vrednovanje. Tržište sa svojim mehanizmom formiranja cijena pokazuje na koji nacin imovinu i resurse alocirati efikasno (i to je uvjetno receno zbog nesavrsenosti trzisnog mehanizma da sve koristi i troškove, takozvane eksternalije, ugradi u cijenu), ali nije u stanju vrednovati određene predmete ili prava u njihovoj intrizicnoj vrijednosti. Drugim rijecima, predmeti moralnog vrednovanja kao što su ljudski život, zdravlje itd, imaju prije svega dignitet, a ne cijenu (kako bi rekao Kant).
Ukoliko te predmete prepustimo tržišnoj normi da njihovu vrijednost izjednacuje sa cijenom, tada mi na njih primjenjujemo pogresan modus vredovanja, pa konzekventno tome i resurse u vezi s njima alociramo pogrešno i nepravedno.
Ono što je ključno za naglasiti je kako tržište ima svoju funkciju, i unutar poretka koji bi predstavljao alternativu kapitalizmu (zvali ga ovako ili onako). Stvar je samo da tržišna norma ne smije biti hegemonijska kao što je to danas, već mora biti podređna ili uvjetovana višim oblikom vredovanja koji će se prije svega temeljiti na zajedničkom odgovoru na pitanje što je to dobro po sebi ili dobro iz generalne perspektive, dakle ono što prvenstveno valja zaštititi. Tek kad se te vrijednosti i standardi zajednički ustvrde, a to je moguće isključivo kroz rekonstituiranje političke domene i kolektivnog političkog subjekta (njegove društveno sintetske funkcije), tada se na pozadini zajednički utvrđenih aksioma što je to dobro po sebi, prepušta tržištu da odredi cijenu i alokaciju produkcije navedenih dobara.
Ono što umjesto toga danas imamo je obrnuti redosljed gdje tržišni mehanizam i tržišna norma određuju cijenu moralnih ili viših dobara, a onda se iz te cijene tek deducira njihov dignitet. I to nije stvar privatnog ili javnog sektora, što zorno prikazuje navedeni primjer kardiokirurga Šimića. On je tržišnu normu samo konzekventno aplicirao u javnom sektoru, i time pokazao da u današnjem hegemonijalnom kapitalistickom okviru cijena određuje dignitet života, zdravlja, obrazovanja itd, a to su ucinili i svi drugi korumpirani u javnom sektoru.. No oni su samo dosljedno primjenili princip koji dominira današnjim društvenim odnosima, a mi smo ih licemjerno prokazali valjda zbog refleksa naše neciste savjesti koja zna da je takav nacin vredovanja za određena dobra potpuno neprimjeren jer negira njihovu intrizicnu vrijednost..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Brkas uzrok i posljedicu.

Brkas uzrok i posljedicu. Problem je u nepostojanju korektivnih mehanizama koji su u domeni politicke nefunkcionlnosti. Da imas jaku javnost navedeni problemi ne bi postojali. Unatoc kapitalizmu.

Tko je glasao

Ironicno, u svojem komentaru

Ironicno, u svojem komentaru tocno si dijagnosticirao u cemu je problem, samo sto si pogresno zakljucio da je taj problem moguce riješiti unutar kapitalizma jer su upravo kapitalisticki instituti uvjet njegovog nastanka. Privatno vlasništvo i slobodno tržište sprecavaju politizaciju temeljnih društvenih odnosa i formiranje racionalne demokratske javnosti. Oni po definiciji čine okvir depoliizirane sfere privatno-pravnih odnosa građanskog društva.

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Ma nemoj, a što se upravo

Ma nemoj, a što se upravo događa u Francuskoj?

Oni imaju jaku demokraciju i dobro artikuliranu javnost, ali stalni tumultusi za koje predviđam da će biti sve češći, te život u napetosti, nisu rješenje. pitanje je vremena kada će shvatiti da socijalni nemiri kao korektiv ne rješavaju problem nego ga kratkoročno ublažuju, a da je jedino rješenje korijenita promjena, tj. drugačiji društveno-ekonomski sustav. a za takav je sustav potrebna upravo svijest o tome što kapitalizam jest i da nije dobar za čovjeka.

Tko je glasao

ako u svojim rečenicama

ako u svojim rečenicama termin novac zamijeniš terminom moć isto sam primjetio, ali bas isto.
Prebacivanjem vruceg krumpira sa novca na moc, tj pripadnosti u hijerarhiji moci bas nista se ne rjesava, a donosi se gomila problema.
U takvim drustvima odnosno u prevladavajucem mentalitetu cinjenica da npr zdravlje, znanje, ... kosta ili da ima novcani ekvivalent izaziva veliko zgrazanje, ali da je zdravlje, znanje,... izravno povezano sa pripadnoscu u hijerarhiji moci gotovo uopce ne.
Zato i jest nasim drustvima tako bolno tesko preci sa principa moci na princip novca.
Ovdje je svatko raspolagao sa svojim proizvodima izravno u funkciji ostvarivanja vlastite moci i utjecaja. Ako si radio u skveru mogao si gotovo presutno u fusu raspolagati dijelom čelika, čeličnim pločama ili šipkama, ako si radio u policiji mogao si fusati i u slobodno vrijeme uvoditi red za privatne potrebe, pa sve do ukljucivo ustavnog suca koji je mogao tezgariti svojim proizvodima na razgranatom trzistu moci.

Medutim, sa drugim dijelom:
ono što je suprotstavljeno kapitalizmu je demokracija se uopce ne slazem. Odnosno, smatram da su kapitalizam i demokracija izravno simbiotski povezane. Ja prije svega o demokraciji ne mislim tako idilicno da bih je odvojio od kapitalizma.
Kapitalizam i demokracija preklapaju se bezocno. Zbog toga kapitalizam i jest tako neizbjezan jer ga demokracija potpomaze stalno dovodeci ga u pitanje ili neki njegov nepocudan dio.
Demokracija stalno o kapitalizmu radi o glavi i time mu stalno produzuje zivot.
Socijalizam je propao jer se temeljio na obvezi nedovodenja u pitanje.

Tko je glasao

Detalj definitivno stoji.

Detalj definitivno stoji. Korupcija nije uzrok, vec posljedica.

Tko je glasao

jel' moguće da si počeo

jel' moguće da si počeo shvaćati?

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Zloupotreba filozofske diskusije u političke svrhe od Zoran Oštrić komentara 6
  2. Hladni rat IStoka i Zapada - prva žrtva Ukrajina od Busola komentara 23
  3. Kako se čudila pura dreku od gale komentara 17
  4. Izađite na izbore - ne cmizdrite, da nemate za koga glasat! od Zoran Oštrić komentara 35
  5. Reci, slobodno od CikaVelja komentara 2
  6. Direktor C I A –e došao tražiti svoju djecu u Ukrajini od sjenka komentara 10
  7. I meni je žao od magarac komentara 26
  8. Never Never Land od Kvarner komentara 35
  9. stega bye bye od 2573 komentara 32
  10. "Tudjmanovi 200 obitelji" nemaju veze s Tudjmanom od JPeratovic komentara 139
  11. Kako sam dobio rat protiv hrvatskih banaka od krrrrekani komentara 52
  12. papir novac i papir wc od adfilantrop komentara 0
  13. Vlada bojkotira raspisivanje referenduma o ćirilici od vkrsnik komentara 6
  14. Dvostruki vic od petarbosni4 komentara 12
  15. Veritas vincit od Rebel komentara 49
  16. KAKO SPOJITI SLOMLJENO? (MORBIDAN NAROD) - Spektakularni cirkus od crni biser komentara 19
  17. Vjerovati Dragi PILSELU, golubu - prevrtaču? (II) od Ljubo Ruben Weiss komentara 21
  18. Od Poncija do Pilata ili o mom djedu Petru i njegovu pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-djedu Franji od krrrrekani komentara 50
  19. Vjerovati Dragi PILSELU, golubu - prevrtaču? (I) od Ljubo Ruben Weiss komentara 27
  20. Psihopatsko ponašanje hrvatske političke "elite". od krrrrekani komentara 9
  21. Dida in the house od Rebel komentara 71
  22. Što je čovjek koji mrzi svoj narod i radi protiv njegovog interesa, a narod ga u dobroj vjeri izabrao za svog predstavnika? od krrrrekani komentara 31
  23. Teorija I Praksa Samosvjesnog Samo-upravljača od indian komentara 42
  24. Živimo ispod svojih mogućnosti od magarac komentara 60
  25. Anti Socijalni Personalni Defekt (ASPD) od adfilantrop komentara 0

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • gale
  • indian
  • tenor

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 3
  • Gostiju: 28

Novi korisnici

  • andela117
  • juditaana
  • Stop Frontin'
  • keepin' it real
  • asdf