Neovisni, ali ne i neutralni

Konstituiranjem 6. saziva Hrvatskog sabora u petak, službeno su i završeni izbori koji su nas sve više ili manje zabavljali u proteklih 4,5 mjeseci. Odlaze polako u povijest i Niko Kovač (i njegov brat Robert, također!), u povijet odlazi i Jadranka Puž (i njena sestra Barica) i Andja... Ono što u povijest ne smije otići su sva predizborna obećanja i sve ono što smo (a posebno sada vladajući) govorili u kampanji.

Na izborima je pobijedio HDZ što je i opredmetio formirajući Vladu zajedno s koalicijskim partnerima i na toj pobjedi im čestitam.

"Prisežem svojom čašću da ću dužnost zastupnika u Hrvatskom saboru obnašati savjesno i odgovorno i da ću se u svom radu držati Ustava i zakona i poštovati pravni poredak, te da ću se zauzimati za svekoliki napredak Republike Hrvatske" tekst je prisege zastupnika u Hrvatskom saboru. U petak, na konstituirajućoj sjednici 6. saziva Hrvatskog sabora, svi zastupnici, mi stari kao i novi zastupnici, tim smo se tekstom obvezali na savjesno obavljanje posla i služenje građanima koji su nas izabrali.

Konstituirajuća sjednica je svečani čin i za zastupnike (posebno one koji su izabrani po prvi puta) kao i za hrvatsku demokraciju. No, o tome ste dosta čitali ovih dana.

U petak smo tako izabrali i novog predsjednika Sabora. Luka Bebić će iduće 4 godine biti prvi među jednakima. Mnogi su polemizirali s tim izborom. Sviđao se meni osobno ili ne, demokratska praksa i pravo, daje većini pravo da predloži osobu za predsjednika Sabora. Stoga sam taj izbor i podržala. Vrijeme koje je pred nama, pokazat će je li Luka Bebić bio dobar odabir ili ne.

No, izbor kojega u petak nisam podržala je bio izbor novog zamjenika tajnika Hrvatskog sabora koji je ujedno i tajnik plenarne sjednice. Gospođa Jadranka Blažević je taj posao sjajno obavljala posljednjih 8 godina i bez razloga je smijenjena po svemu sudeći politički podobnom, ali ne toliko stručnom osobom. Novi se tajnik već iskazao, grubo narušavajući demokratsku praksu i etički kodeks izažavajući svoje političke preferencije i javno, na sjednici Sabora, pljeskajući za govore premijera Sanadera. Valjda je zato i izabran, a smijenjena stručna osoba koja nikada nije iskazivala političke preferencije. To je, nažalost valjda tako u državi u kojoj je važnija politička podobnost od stručnosti. Protiv toga se treba boriti i zato taj prijedlog nije dobio moj glas.

Zanimljivo je taj dan bilo gledati nove zastupnike. Iako u Hrvatskoj vlada mišljenje da se u politici stalno rotiraju jedno te isti ljudi, više od pola Sabora čine novi zastupnici. Podsjetilo me to sve i na prve dane mog boravka u Saboru, sada već poprilično daleke 2000. godine, na lutanja po hodnicima i na mišljenje kako ja to nikada neću pokopčati.

No, iskustvo je pokazalo da se čovjek brzo snađe u našoj nevelikoj saborskoj zgradi te da vrlo brzo prestane biti impresioniran navodnim političkim veličinama, jakom rasvjetom prilagođenom televizijskom prijenosu te kamerama i mikrofonima na svakom čošku.

Prvi dan nam je i vrlo zorno pokazao koliko se zapravo povećao naš, SDP-ovski saborski klub. Skok sa 34 na 56 zastupnika je velik, prostorije našeg kluba od 30-ak kvadrata bile su premale da se svi u njih potrpamo. Naša tajnica Jadranka i naša Ivana, imale su pune ruke posla hendlajući sve tehnikalije s nas 56. No, ne žalimo se. Neka nas je, šteta što gužva nije i veća ;).

I za kraj malo statistike: Sabor u ovom sazivu ima 153 zastupnika i zastupnica. Nas mlađih od 30 godina je 5 (3%) i svo nas petero smo iz SDP-a. Ja konačno više nisam najmlađa zastupnica, sada je to moj kolega i prijatelj Davor Bernardić, predsjednik FM-a Grada Zagreba i zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Tu su još i Tanja Vrbat iz Umaga, Daniel Mondekar iz Zagreba i doktorica Sonja Šimunović iz Slavonskog Broda. Kod nas u SDP-u je dosta zastupnika i zastupnica od 30-40 godina i zaista sam sretna što smo pomlađujući naš klub zastupnika pomladili i cijeli Sabor.