Tagovi

Konrad Adenauer – kršćanin i antifašist!!

Konrad Iz naše jadne balkanske političke uskogrudnosti, na ovakav naslov bi se moglo Delićevski uskliknuti: “Ljudi moji, je li to moguće!!” A jest, ne samo da je to moguće nego je i povijesna činjenica.

Evo što najlakše možete pronaći o Konradu Adenaueru na Wikipediji, ali naravno - o tom velikom njemačkom, europskom i svjetskom političaru vrijedi pročitati i mnoge druge izvore – jer bi prema njegovoj životnoj biografiji i danas mogao biti uzorom za ponosnog, pametnog, vizionarskog i rasnog državnika:

Kada su nacisti došli na vlast 1933., Deutsche Zentrumspartei je izgubila "izbore" u Kölu, a Adenauer je pobjegao u Opatiju Maria Laach, nakon što su mu prijetili jer se nije želio niti rukovati sa lokalnim nacističkim vođom. Adenauerov jednogodišnji boravak u opatiji obznanjen je tak nakon rata od strane njezinog opata, kojega su Heinrich Böll i drugi optužili za kolaboraciju sa nacistima. Bio je ukratko zatvoren nakon Noći dugih noževa. Sljedeće dvije godine Adenauer se često selio zbog represalija koje su mu naturili nacisti. Godine 1937. bio je uspješan u dobivanju bar nekakve kompenzacije za svoju nekad zaplijenjenu kuću, te je uspio živjeti u samoći sljedećih nekoliko godina. Prema Alberu Speeru u njegovim Dnevnicima iz Spandaua, Hitler se divio Adenaueru. No, i Hitler i Speer su se slagali da Adenauer zbog svojih političkih pogleda i sveopće tvrdoglavosti nije mogao igrati veću ulogu u pokretu, niti pomoći nacističkoj stranci. Nakon neuspjelog atentata na Hitlera 1944., Adenauer je zatvoren po drugi put zbog činjenice da je bio protivnik režima. No, nakon što Gestapo nije uspio dokazati njegovu povezanost sa urotom, pušten je nakon par tjedana. Ubrzo nakon rata, Amerikanci su ga postavili za gradonačelnika Kölna, no britanska administracija ga je otpustila zbog navodne nesposobnosti.

Nasuprot procjenama ograničenog britanskog okupacijskog činovnika u Koelnu, Konrad Adenauer je na današnji dan 15. rujna 1949 godine postao prvi kancelar nove antifašističke Savezne Republike Njemačke, i ostao dugo na topj pozicijiu. Osim fizičke obnove i duhovne preobrazbe poslijeratne Njemačke, baš u njegovo vrijeme i uz njegove inicijative je vizionarski zacrtana nova antifašistička i antitotalitaristička Europa, kojoj su Adenauer i De Gaullea bili glavnim arhitektima. Ono što je za nas izuzetno važno jesu Adenauerova duboka kršćanska osjećanja i antifašistička uvjerenja, koja su rezultirala današnjom ujedinjenom Europom, kojoj i mi težimo, a u koju bi neki na mala vrata htjeli ušlepati i poraženu anticivilizacijsku ideologiju (koja je počinila veliko zlo čovječanstvu).

S njegovim stavovima glede njemačke prošlosti i odgovornosti za počinjeno, najbolje se upoznati iz njegovog, niže citiranog pisma: Konrad Adenauer župniku dr. Bernhardu Custodisu u Bonu 23. veljače 1946:

Dragi Custodise !

Od majke Wehrhahn sam dobio priloženi članak svećenika Pribila sa molbom da se da o njemu mišljenje. Budući da ja nemam adresu svećenika Pribila, a majka Wehrhahn mi je saopćila da je preko Tebe dobila ovaj članak, vraćam Ti ga u prilogu, sa molbom da se dostavi ocu Pribilu. Ja ne bih pustio da izađe ovaj članak. Po mome mišljenju, njemački narod, a i biskupi i kler nose veliku krivicu zbog događanja u koncentracionim logorima. Tačno je da se poslije možda nije imalo više šta uraditi. Krivnja je učinjena ranije.

Njemački narod, a i biskupi i kler velikim dijelom su se upustili u nacionalsocijalističku agitaciju. On se skoro bez otpora, čak djelimično sa oduševljenjem, izjednačio na svim područjima koja su označena u članku. U tome je njegova krivica. Ali, uostalom, takođe se znalo - da se i nije znalo za događanja u logorima u njihovoj punoj mjeri - da su lična sloboda, sva pravna načela gažena nogama, da su u koncentracionim logorima činjene velike strahote, da su Gestapo, naše SS trupe, a dijelom i naše trupe u Poljskoj i Rusiji postupali bezprimjernim strahotama prema civilnom stanovništvu. Pogromi Jevreja 1933. i 1938. su se dešavali potpuno javno. Mi smo oficijelno obznanili umorstva talaca u Francuskoj. Dakle, stvarno se ne može tvrditi da javnost nije znala da su se nacionalsocijalistička vlast i vrhovna vojna komanda stalno ogriješili, u načelu o prirodno pravo, o Hašku konvenciju i o najjednostavnije propise čovječnosti. Vjerujem da bi, da su biskupi svi zajedno jednog određenog dana javno sa propovijedaonica zauzeli stav protiv toga, oni mogli mnogo toga spriječiti. To se nije dogodilo, i za to nema izvinjenja. Da su biskupi zbog toga dospjeli u zatvor ili u koncentracione logore, to ne bi bila šteta, naprotiv. Sve to se nije dogodilo, i zato je najbolje da se šuti. Ia znam sigurno da se preminuli Papa tačno slaže sa mojom osudom. Kako misli sadašnji Papa, ne znam.

Mnogo se zahvaljujem na otpremanju istog i ostajem uz srdačne pozdrave.

Tvoj Konrad
Die Kirchen im Dritten Reicfi, op. cit. str. 255 si

Citat je izvorno uzet od Fra Marka Oršolića (magistra teologije, političke nauke povijesti i i filozofije znanosti iz Sarajeva i Muenchena) iz knjižice “Zlodusima nasuprot” (izdanje Maun-Fe IMIC Sarajevo 2008), pa ga kao takvog, na bosanskom jeziku bez promjena i s punim poštovanjem objavljujem. I preporučam svima koji se zanimaju odnosima kršćanstva i nacizma (fašizma) da ovu malu, ali vrijednu knjižicu pronađu i dobro prouče.

Kao zaključak na spomen Konradu Adenaueru, tom velikom čovjeku, kršćaninu i antifašisti samo bih naglasio njegovu osobnu hrabrost i beskopromisnost u odnosu prema zlu fašizma, kojeg je vizionarski unaprijed “pročitao”, protiv njega se zdušno zalagao, i za njega nikakve naknadne lijepe riječi opravdanja nije našao. Ali baš kao takav je postao jedan od najvećih Nijemaca i Europejaca u svježijoj njemačkoj i europskoj povijesti.

Komparirajte njegovu beskompromsnost s onom novo-hrvatskom floskulom o NDH kao “težnji hrvatskog naroda” (što kao jaje jajetu sliči onom poznatom njemačkom opravdavanju nacizma “za sramotni nametnuti Versajski ugovor”). Zato Konradov nauk glasi: Nema opravdavanja za nečovještvo koje se usmjeruje prema bližnjemu, ma koje on vjere, rase ili nacionalnosti bio!

Komentari

Adenaueru i francuskim

Adenaueru i francuskim vođama su prilike poslije II svj. rata išele jako na ruku.

Kod nas su se totalitarnim pokretima opirale vodeće političke snage a ne pojedinci, ali su od 1941.g. i od 1944-1945-.g. uredno bili na dnevnom redu za likvidaaciju i elimininaciju.

Da je Adenauer bio kod nas najvjerojatnije bi bio fizički likvidiran, kao i mnoštvo takvih.

A da bi takvi krojili Evropu nema ni govora, pa ni 2008.g. nisu još u mogućnosti za političko djelovanje, u BiH još manje, uz ostalo što Francuskoj i Njemačkoj takvi ni danas nisu u interesu obzirom da bi ukazali na anavedene relacije koje nisu samo li čak ni prvenstveno balkanski proizvod, nego podosta u vezi tih zemalja i njihovog tradicijskog posebnog odnosa sa Rusijom i posebne stožerne uloge u Evropi.

Tj. Stjepan Radić i Vlatko Maček su bili političari ispred Adenauera, De Gaulle-a, Roberta Schumana ..., kao i Beneš i razni, ali ...

Tko je glasao

Eina moment bitte: Koliko od

Eina moment bitte:

Koliko od osoba ovdje na pollitika.com uopće odobravaju bilo koju 'šovinističku' vladavinu?

Ja se nadam = 0, nitko!

Koliko od nas ovdje vjerujemo u Krista?

Ja vjerujem da je odgovor = dosta nas, i oni koji u njega ne vjeruju opet nemaju ništa protiv njegovih rijeći i put ljubavi kao i jednakost svih ljudi.

Onda odgovor je taj da večina nas ovdje se uklapaju u kategoriju Krščanin i antifašist zar ne?

A nije svako državnik ili istaknuta javna osoba.... kao što je bio navedeni gospodin.

Jakša

Obrisan

Tko je glasao

Kao zaključak na spomen

Kao zaključak na spomen Konradu Adenaueru, tom velikom čovjeku, kršćaninu i antifašisti samo bih naglasio njegovu osobnu hrabrost i beskopromisnost u odnosu prema zlu fašizma

Kakva opreka u odnosu na naše antifašiste, koji su bili ateisti i koji su se kukavički i po pravilima zla fašizma obrušili na nevini narod na bleiburgu i križnom putu....a što su dokazali i zoran milanović i biljana borzan, koji su se otišli pokloniti tim nevinim žrtvama jugoslavenskog "antifašizma", koje su jugoslavenski antifašisti poput pravih fašista poubijali bez ikakvog suđenja i to starce, žene i djecu.

Hvala ti za ovaj post iz kojeg se vidi što je pravi antifašizam, a što je jugoslavenski antifašizam=fašizam!

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Postovana lavlja kraljice.

Postovana lavlja kraljice. Ponovno i opet mijesate zabe i babe ne uvidjajuci razlicitosti situacija, mentaliteta i obicaja. To sto su komunisti pocinili za vrijeme i poslije rata ne znaci kako oni nisu bili dio antifasisticke alijanse. Partizanski pokret dao je doprinos u porazu sila trojnog pakta. U omjerima snaga i opasnostima povratka velikosrpske dominacije koja je bila olicena kroz JVuO te koja je imala podrsku zapada do teheranske konferencije moramo priznati kako je partizanski pokret bio jedini antifasisticki pokret na tlu "jugoslavije". Nadalje vjerojatno ne poznajete opus fra Orsolica koji je jedan od proskribiranih svecenika zbog svojeg zalaganja za toleranciju i postivanje razlicitosti kroz njegove knjige Zlodusima Unatoc i Zlodusima nasuprot. No vjerujem kako bi proucavanje njegovog knjizevnog opusa djelovalo vrlo informativno i poucno na vas mentalni sklop.

Tko je glasao

Ima boisancero jedna zamka u

Ima boisancero jedna zamka u koju mnogi često upadaju a to je olaka generalizacija pa tako i diskvalifikacija.

Zaista je bilo pripadnika NDH režima koji se jesu ali i koji se nisu ogriješili o zakone čovječnosti. Njih treba dijeliti na tri kategorije: one koji su znali i činili neljudskosti, one koji su znali mada sami nisu činili zla, i one koji zaista nisu znali pa tako ni sudjelovali u zločinačkim poduhvatima - pa ih zato ni ne treba trpati sve u isti koš sa zločincima.

U postratnim situacijama odnosno među partizanima su bila slične stvari koje na isti način treba razlikovati tj. opet one koji su znali i činili neljudskosti, one koji su znali mada sami nisu činili zla, i one koji zaista nisu znali pa tako nisu ni sudjelovali u zločinačkim poduhvatima.

Zato je vrlo površno dijeliti sve ljude na zločince jedne i zločince druge provenijencije. Fašizam je bio u srži zločinački poduhvat a antifašizam otpor protiv takvog sustava.

Fra Oršolic, kao i don Grubišić jesu ugledni svećenici na skoro svim razinama društva i crkve, osim naravno ostataka fašističke svijesti i vrhova crkvenog establišmenta, ali ne mislim da su proskribirani. Dapače. ni kod Crkve se ne mogu niti smiju upotrebljavati generalizacije (kao što je netko ovdje bio spomenuo), jer ni Crkva nije istog kompaktnog ponašanja kao većina njenih biskupa i biskupske konferencije (mada oni imaju najviše utjecaja), pa i Crkvu ne treba gledati jednostrano.

Osim takozvane "petrovske" organizacije (službene hijerarhije koji bezpogovorno čuva crkvenu strukturu čak pod cijenu kolaboracije s zlodusima prošlosti), postoje i redovi koji imaju svoju unutarnju anatomiju hijerarhije i duha, među kojima treba posebice istaknuti franjevce koji su ne samo kroz Oršolićevu pojavu nego i mnoge druge stalno "zlodusima nasuprot".

Kad sam svojevremeno bio napisao tekst "Nosi mi se crna boja" bio sam pripremio i jedan kontratekst pod radnim naslovom "Ljudi u smeđem", ali ga nisam završio, i mislim da to moram učiniti čim stignem. Uzor mi je bio moj svojevremeni vjeroučitelj Fra Aleksandar Ribičić iz Zaostroga koji je ne samo poslušao tajne naredbe najvišeg franjevačkog tijela o ponašanju u ratu iz lipnja 1941, nego se kao antifašista čak uključio u partizane, ali odmah poslije rata se aktivirao protiv komunizma - i osobno dokazao da se moglo biti i svećenikom, i aktivnim antifašistom, i aktivnim antikomunistom - a to znači biti čovjek na svom vlastitom mjestu i izmiren sa svojom vlastitom savješću - i tako je i umro prije nekoliko godina - kao ugledan svećenik katoličke crkve, građanin Hrvatske države i pripadnik hrvatske nacije.

Ponovit ću što sam ovdje jednom rekao: Crkva je sveta samo onoliko koliko su sveti ljudi u njoj, a povijesne (npr Adenauer) i vjerske uzore (kao Krist ili fra Aleksandar Ribičić ili fra Marko Oršoliuć) se obično više lako ne prepoznaje, jer kao takvi nisu u posvemašnjoj suglasnosti s trenutnim dominantnim razmišljanjima "moćnijih" društvenih i vjerskih struktura.

Tko je glasao

Fašizam je bio u srži

Fašizam je bio u srži zločinački poduhvat a antifašizam otpor protiv takvog sustava.

kao prvo, razlika je između svjetskog antifašizma, koji jest bio otpor protiv fašizma, te jugoslavenskog antifašizma, koji to zapravo nije bio. cilj jugoslavenskog antifašizma bilo je porobljavanje jugoslavenskih naroda, a u tu svrhu jugoslavenski "antifašisti" koristili su se ubojstvom mase nedužnih ljudi po stratištima od austrije, preko slovenije, do hrvatske, te nestajanjima nepodobnih u mraku za vrijeme jugoslavije, robijanjima po golim otocima, te gušenjem hrvatskog proljeća usred hrvatske sedamdesetih i kasnije, sve do krvavog domovinskog rata. prema tome, jugoslavenski antifašizam, je za razliku od svjetskog, bio u srži zločinački poduhvat, baš kao i fašizam, prema tome tu treba staviti znak jednakosti, htio ti to ili ne htio.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Ti opet insistiraš na

Ti opet insistiraš na generalnim kvalifikacijama i općenim diskvalifacijama razmišljajući samo o (ne)razlikama među pokretima, a ja sam insistirao da se razgovara o ljudima i njihovim pojedinačnim ulogama. Samo je jedan fašizam bio, ali različite su uloge u njima igrali, a taj tzv. antifašizam po kojeg nekritički podvodiš razne ljude nije postojao a naročito onakav kakvim ga ovdje prikazuješ ustvari i nije ni postojao jer i to praktički i nije bio bio antifašizam neko totalitarizam upravo fašizmu najbliži . To što se ti npr deklariraš kao nešto, uopće nije i ne mora biti garancija da to zaista jesi ti, nego se tek trebaš kroz svoje praktično ponašanju potvrditi.

Po meni bi s ti trebala konačno izvući iz te tvoje osobne trapule: Nisu svi hrvatski pa čak niti jugoslavenski anti fašisti učestvovali na Teznom, jer na tako malo prostora toliko partizana ne bi ni fizički stalo. Dakle nisu svi nego neki i te neke treba označiti da ih povijest zaoiše a mi iz toga nešto naučimo. Ni sve ustaše nisu išle ubijati po Jasenovcu nego samo neki, probrani,m i te treba označiti.

No postoji razlika i na njoj insistiram.

Fašizam jest bio zločinački umišljaj od samog početka, uvjereni pripadnici su slijedili javno proglašene ideologije sa zločinom u temeljima (rasa, segregacija, holokaust), pa je ta politika zte amisli i provodila, no većina onih koji su bili protiv takvoga ponašanja morali su se izvlaćiti na razne načine, a neke nisu čak ni pripuštali blizu (kao što je Hitler cijenio ali nije želio Adenauera).

Antifašistički pokret u svojoj osnovi nije imao zločinačke zamisli, većiina se tako ponašala, ali oni koji su činili zločine išli su protiv javno proglašenih ciljeva.

Razlika je ogromna, pa zato površno diskvalificiranje ljudi prema općim podjelama koje su postojale, a da se ne uzimaju u obzir osobni doprinosi ustvari je svrstavanje koje tebi ne treba.

Profesor povijest i akademik Strčić (Bozanićev prijatelj i sumještanin) je jednom rekao, da je Drapšinova divizija prebačena s Trsta na to područje, a onda u "dance macabre".u koji je nastao jedan dio se odmetnuo (i učestvovao u klanju) te je zato dobio kritike sve do vrha države (Tita) i to je toliko opteretilo njegovu savjest da je počinio samoubojstvo. Ja vjerujem da Strčić je nešto takvo zaista našao u svom istraživanju, ali znam još više, da prava povijesna istraživanja svih tih događaja (s obje strane nikada korektno nisu napravljena i da će to trebati do kraja istražiti, jer ovakve površne podjela koje ti meni (nama) ovdje nudiš u stvarnosti nikada nisu postojale, ni onda pa ni danas.

Tko je glasao

cilj jugoslavenskog

cilj jugoslavenskog antifašizma bilo je porobljavanje jugoslavenskih naroda, a u tu svrhu jugoslavenski "antifašisti" koristili su se ubojstvom mase nedužnih ljudi po stratištima od austrije, preko slovenije, do hrvatske, te nestajanjima nepodobnih u mraku za vrijeme jugoslavije, robijanjima po golim otocima, te gušenjem hrvatskog proljeća usred hrvatske sedamdesetih i kasnije, sve do krvavog domovinskog rata. prema tome, jugoslavenski antifašizam, je za razliku od svjetskog, bio u srži zločinački poduhvat, baš kao i fašizam, prema tome tu treba staviti znak jednakosti, htio ti to ili ne htio.
Lavlja kraljice tko bi po tebi bio antifasisticki pokret na tlu "jugoslavije"? Draza Mihajlovic? Ante Pavelic? Rupnik? Tito?
Koliko ja znam o povijesti drugog svjetskog rata pod antifasiste su smatrani oni koji su pruzali otpor snagama osovine ili njihovim trabantima a to je na nasim prostorima bio jedino partizanski pokret. Ili mislis da nije? Isto kao sto je i staljinov rezim bio antifasisticki sto ne umanjuje recimo zlocine u Katinskoj sumi ili dogadjanja u Ukrajini pocetkom tridesetih godina dvadesetog stoljeca. No kako je adezeovcima uvijek potreban bauk komunjarske opasnosti tako niti ova vasa opservacija ne izlazi iz okvira zadanih predrasuda.

Tko je glasao

Bez uvrede ikome.... ali

Bez uvrede ikome.... ali koliko sam uspio skužiti u svemu ovome:

Antikomunisti..... i fašisti su se pretvorili u 'šoviniste'..... po logici su se rodili 'antifašisti' koji su svoje opravdanje našli u tome što se bore protiv 'šovinizma'..... a dobar dio ti 'antifašista' su doslovce postali 'šovinisti'..... i onda dolazi do izjednačavanje obe skupine od strane 'antikomunista i fašista'....

Ne kažem da jesu isti... jer se dugo godina tupilo kako je jedan ekstremizam opravdan zbog onoga koji je nekada postojao i vladao.....

ja mogu samo izraziti kako nam je davni dana bilo vrime za nastavak naših života u 'pro'život i 'pro'sloboda metalitetu.... a ne stalno živjeti u nekom strahu oni koji su 'anti' i to sa 'anti anti' mentalitetom.

Jakša Matovinović

Obrisan

Tko je glasao

Jakša stvar je mnogo

Jakša stvar je mnogo jednostavnija - čovjek (ili grupe istomišljenika) su ono što jesu po svom ponašanju, nikako po onom što tvrde za sebe. Svi bi naravno htjeli uljepšavati svoj lik, ali uvijek si ono što ustvari jesi, i možeš se promijeniti jedino i samo ako sebe iznutra promjeniš, a ne ako nabaciš dobar make-up. Ljudi često lažu, ponekad slažu i sami sebe, ali to ne mijenja stvar.

Tko je glasao

Nove generacije se rađaju

Nove generacije se rađaju koje nisu indoktrinirane u bilo kojem režimu.... čak su kroz ovaj 'jal' današnjice stvorili jednu antipatiju prema svim tim 'demagogijama' koje su usađeno u ovim krajevima......

Dći će i taj dan kada se prirodnim putem dođe do smjene generacija naših ''vladara'' pa ćemo imati izbor koji nije ovisan o nekim prošlim vremenima....

Tada ćemo birati između onih koji žele dobro ili bolje.... dok danas biramo između 'većeg i manjeg zla'.....

sve u svoje vrime.... korak po korak! nadživjet će ta nova generacija ove današnje 'historične/političke fosile' koji su nam osigurali ovo današnje 'blagostanje'!

Jakša

Obrisan

Tko je glasao

Konrad Adenauer je zaista

Konrad Adenauer je zaista pravi pravcati državnik kakvog je Njemačka trebala nakon "Stunde Null", odnosno totalnog poraza i uništenja u II. svjetskom ratu, nakon čega nije čak bilo ni jasno hoće li Njemačkoj uopće biti dopušteno ponovno konstituiranje.
Imao je on i puno "putra" na glavi koje su mu Nijemci itekako zamjerili (pokušaj značajnog utjecaja na politiku (zloupotrebe) sredinom 60tih, pa onda kada onog famoznog 13. kolovoza 1961. nije došao u Berlin kada se zid počeo graditi, nego je umjesto toga održavao predizborne skupove...itd. )

No, ipak je bitan. Prije svega, po svojoj zapadnoj orijentaciji. Nije želio dopustiti da Njemačka bude orijentirana ni prema istoku, ali ni da bude neutralna, jer je znao da će to samo povećati utjecaj SSSR-a na Europu u to doba Hladnog rata, kada je Europa bila najmilitariziraniji i najpodijeljeniji kontinent. 1952. je tako Staljin ponudio zapadnim okupacijskim silama (a time posredno i Adenaueru) ujedinjenje kompletne Njemačke: ali pod cijenu neutralnosti, odnosno, Njemačka se može ujediniti ako ostane neutralna. Adenauer (i zapadne sile) su to odlučno odbili, znajući da bi tako dali širom otvorene ruke SSSR-ovoj dominaciji u cijeloj Europi. Dakle, za Adenauera, europsko ujedinjenje je bila jedina moguća opcija za Njemačku.

Ima i druga jedna zgoda, s tadašnjim kölnskim nadbiskupom Josephom Fringsom, vrlo značajnog za Köln i Njemačku, uvjerenog antifašista i antinacista. Kada je Frings želio komentirati i utjecati na odluke Adenauera koji je bio veliki katolik i Kölner, Adenauer mu je odbrusio neka se on drži onoga što on dobro zna, a "mi ćemo raditi ono što mi znamo dobro", odbacujući tako utjecaj Crkve na politiku.
Treba napomenuti da je Adenauer bio čelnik CDU-a, kršćanske demokratske stranke Njemačke koja je, između ostalog, bila utemeljena na demokratskim i antinacističkim osnovama, ali isto tako i na zajedničkom političkom zastupanju svih kršćana u Njemačkoj (nasuprot izrazito konfesionalno usmjerenih stranaka u Njemačkoj prije rata, npr Adenauerov Zentrum je bio katolička stranka).

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Prosvjed branitelja - apdejt od Weteran komentara 3
  2. Ministarstvo branitelja hitno preimenovati i reformirati od Argus komentara 29
  3. Je li Hrvatska spremna za još jedan građanski rat? od Feniks komentara 27
  4. Verbalni terorist Nenad Stazić napada 100-postotne invalide od vkrsnik komentara 3
  5. Trebaju li političkoj stranci neaktivni članovi? od Zoran Oštrić komentara 0
  6. Medijsko to jest Sveučilište Sjever na entu od bosancero komentara 0
  7. Zašto sam za zabranu zajedničkih lista na izborima (a protiv referenduma) od Zoran Oštrić komentara 10
  8. HDZ nakon Siska hoće li osvojiti RH? od aluzija komentara 3
  9. Vargate od Weteran komentara 16
  10. Kukuriku koalicija sigurno plovi prema debaklu od vkrsnik komentara 66
  11. ona i mi od aluzija komentara 0
  12. Kapital i rad, tržište i država (povodom intervjua s Antunom Vujićem) od Zoran Oštrić komentara 7
  13. Invalidi u minskom polju od timashine komentara 87
  14. Opereta "Invalid je invalid" protiv HRVI, ali i svih branitelja i protiv RH od ppetra komentara 66
  15. Ekonomska sloboda u svijetu od Tko je John Galt komentara 9
  16. Hrestomatija veleizdaje od MKn komentara 59
  17. Ograničenje prava glasa? Ne, ali potiče na razmišljanje od Zoran Oštrić komentara 8
  18. Slon u staklarni ili diskriminacija od boltek komentara 135
  19. Možda im nije jasno, da HRVI ne žele više promatrati uništavanje države koju su stvarali? od ppetra komentara 39
  20. O budućnosti europske energetike u Brislu i Londonu od Zoran Oštrić komentara 3
  21. Prosvjed branitelja od Weteran komentara 201
  22. Prigovor savjesti, kvalitativno i figurativno od lunoprof komentara 75
  23. Dignitet i percepcija od StarPil komentara 23
  24. Tko gnoji hrvatski meinstream fašizmom od sjenka komentara 33
  25. Nevenka Topalušić, 100%tni HRVI i ostavke ministara F. Matića i A. Kotromanovića od ppetra komentara 39

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • Argus
  • Bigulica
  • boltek
  • Foma Fomič
  • lunoprof
  • mr_brown
  • ppetra
  • zaphod

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 8
  • Gostiju: 19

Novi korisnici

  • win64
  • Damtiplesku
  • Laganini
  • jeffrey
  • Turist s razlogom