Tagovi

Komunistička Kina brani načela slobodne trgovine : što će biti s “globalizacijom”?

Otvaranje komunističke Kine međunarodnoj trgovini početkom 1980-ih, pod pravilima koja su diktirala najveće kapitalističke sile, bilo je jedan od ključnih događaja koji su kreirali proces "globalizacije"; taj pojam korišten je i ranije, ali je u širokoj upotrebi od 1990-ih.[1]

General Agreement on Tariffs and Trade (GATT), sklopljen je 1947.; iz njega je 1994. nastala Svjetska trgovinska organizacija (WTO), kojoj je Kina pristupila 2001.. Cilj GATT i WTO bilo je i ostalo osiguranje slobodne globalne trgovine, uz minimalizaciju carina i drugih prepreka. Sklopljeno je više od trideset multilateralnih ugovora koji se odnose na trgovinu robom i uslugama i intelektualna prava.

Uspješna strategija Kine u doba globalizacije

kina-uvoz-sirovinaGlobalizacija je 1990-ih izgledala kao strategija koja svima donosi korist: rast trgovine pomoći će svima, kao što plima jednako podiže male čamce i velike brodove.

Kina je maksimalno spretno iskoristila izlazak na svjetsko tržište s proizvodima desetaka milijuna jeftinih, spretnih i discipliniranih radnika. Prihodi su uspješno ulagani u razvoj gospodarstva ("socijalistička tržišna ekonomija"). Kina je najviše pridonijela seljenju industrije iz najrazvijenijih zemalja u "novoindustrijalizirane" (izranjajuća gospodarstva, "emerging economies").

Najrazvijenije su zemlje zadržale prednost u visokim tehnologijama i globalnim financijama; ali i to dolazi u pitanje. Grupa BRICS i na tom planu počinje izazivati dominantnu grupu G7 (do 11 najvećih svjetskih gpospodarstava, sedam su članice G7, a četiri BRIC). Djelujući unutar G20, WTO i drugih multilateralnih organizacija, one razvijaju i vlastite organizacije i projekte.[2]

Dobitnici i gubitnici globalizacije

Globalizacija je donijela značajne koristi, ali i stvorila probleme, koji danas izazivaju političke posljedice. Mike Collins, suradnik časopisa Forbes, pisao je prošle godine: »Neupitno je da je globalizacija bila dobra stvar za mnoge zemlje u razvoju koje su dobile pristup našim tržištima i mogu izvoziti jeftine proizvode. Globalizacija je također bila dobra za multinacionalne korporacije i za Wall Street. Ali globalizacija nije bila dobra za radne ljude (plave i bijele ovratnike) i dovela je do kontinuirane deindustrijalizacije Amerike. (…) "To je divno za menadžere, vlasnike i investitore, ali pakao za radnike i prirodu." (…) Po konzervativnim procjenama Roberta Scotta iz Economic Policy Institute, davanje statusa najprivilegiranije nacije Kini dovelo je do gubitka 3,2 milijuna radnih mjesta.« [3]

Gubitak radnih mjesta u SAD i drugim najrazvijenijim zapadnim zemljama donio je do rastućeg osjećaja nesigurnosti širokih slojeva i ogorčenja protiv elita. Osobito nakon globalnog financijskog sloma 2008., širi se osjećaj da su od 1980-ih jedino elite stvarno napredovale u doba prosperiteta, ali i u doba kriza. Na tim osjećajima, naglo rastu populistički pokreti, lijevi i desni.[4]

Njemački Der Spiegel piše u opsežnoj analizi: »Kroz dugo vrijeme, podupiratelji globalizacije pretpostavljali su da prednosti svjetske trgovine jednako koriste svima. To je bilo naivno. Postoje pobjednici i gubitnici, realni i imaginarni. (…) Točno je da su globalizacija i slobodna trgovina povećali globalni prosperitet, ali su također povećali nejednakost u najbogatijim nacijama. Učinili su najveće kompanije moćnijima, jer poslovanje je globalno, a politika tendira biti lokalna ili regionalna stvar. Učinili su svijet osjetljivijim na krize, jer je sve umreženo.« [5]

global-income-growth-1988-2008Vrlo zanimljiv grafikon desno prenesen je iz jednog rada čiji su autori Christopher Lakner i Branko Milanović, objavljenog 2014.. [5a] (Objašnjenja su dodana, prema podacima iz članka.) Grafikon prikazuje kretanje realnih dohodaka stanovništva svijeta tijekom 20 godina. Krajnje lijevo su oni koji su 'isključeni iz razvoja' u najsiromašnijim zemljama. Velik dio stanovništva svijeta znatno je unaprijedio svoj standard: to se odnosi ponajviše na stanovnike uspješnih 'izranjajućih gospodarstava', naročito u Aziji (Kina, Indonezija, Tajland, Indija idr.). Ali jako se pogoršao položaj, relativno, pa čak i apsolutno, onih koji su između 60-og i 85-og percentila: to je ponajviše srednja klasa (i radnička klasa) razvijenih zemalja (OECD-a i 'tranzicijskih').

Krajnje desno, krivulja naglo leti uvis. Gornjih pet posto je pokupilo 44% ukupnoga rasta svih dohodataka u tih 20 godina, a od toga lavovski dio gornjih jedan posto!

Globalizirani kapitalizam omogućio je stotinama milijuna ljudi da se zaposle u industriji, rudarstvu idr., radeći za plaće i u uvijetima koje bi radnici u razvijenijim zemljama danas smatrali ponižavajućim i neprihvatljvim. Ali za njih je to izlaz iz krajnje bijede.[5b]

Vlasnici tih postrojenja, iz bogatih ali i iz siromašnih zemalja, prebacujući proizvodnju tamo gdje su niske nadnice i standardi zaštite na radi, zaštite okoliša idr., ogromno su povećali svoje prihode. Marksističkim pojmovljem, povećan je stupanj eksploatacije radne snage (u čemu i Komunistička partija Kine marljivo sudjeluje). A lavovski dio pokupe financijski spekulanti, "vukovi s Wall Streeta".

Lijevi i desni populisti - antiglobalisti

Dolazak na vlast Sirize u Grčkoj bio je uspjeh lijevih populista, ali oni su kapitulirali nakon što su bili suočeni s nemilosrdnim odbijanjem ministara financija eurozone, predvođenih Njemačkom, da pristanu na bilo kakav ustupak. Ministar financija Janis Varoufakis dao je ostavku kad je predsjednik vlade Aleksis Cipras prihvatio kapitulaciju.

bernie-vs-donald-left-vs-right-populismNa lijevoj strani političkoga spektra, stranke socijalne demokracije su se 1990-ih koncepcijom "Trećeg puta" integrirale u sustav i izgubile kontakt sa svojom tradicionalnom bazom. U SAD i UK pojavili su se populistički lideri Bernie Sanders i Jeremy Corbyn, koji su desetljećima kao "radikalni" ljevičari bili marginalizirani a dočekali svoju priliku u poodmaklim godinama. (Slično intergriranje u sustav dogodilo se sa zelenima. U Italiji je nasuprot marginalne zelene stranke na ekologističkim načelima zasnovan "Pokret pet zvijezdica".)

Nove lijeve stranke, koje možemo nazvati populističkima, pojavile su se prvenstveno u mediteranskim zemljama. U Portugalu je prije godinu dana "Lijevi blok" ušao u vladu, pristavši na kompromise, u koaliciji sa starim strankama lijevog centra i ljevice, socijalistima i komunistima. Vlada kojoj je na čelu socijalist Antonio Costa izbjegla je velike konflikte i funkcionira uspješno, ali prerano je za konačnu ocjenu.[6]

Puno više uspjeha zabilježili su desni (nacionalno-konzervativni) populisti, krajem prošle godine pobjedom na izborima u Poljskoj, [7] a ove godine šokantnom pobjedom na referendumu o izlasku UK iz EU, te izborom Donalda Trumpa za predsjednika SAD.

Populisti oba krila obraćaju se nižim slojevima i od njih dobivaju glasove za ekonomske politike generalno "anti-globalizacijski" usmjerene na jačanje državnog intervencionizma i državne samodostatnosti, u privredi i u politici. Nema pak jasnog konceptualnog okvira kakve bi te mjere trebale biti, kakav su davali keysijanizam ili lenjinizam.

Možemo uočiti neke karakteristike desnih populista u odnosu na lijeve:
* Veliku pažnju posvećuju očuvanju tradicionalnih vrednota (vjere, nacije, obitelji isl.);
* znatno snažnije je zastupljen antiintelektualizam, a ponekad i nepovjerenje prema znanosti (poricanje klimatskih promjena, teorije evolucije isl.);
* na čelu ili u najužem vodstvu su često veliki bogataši, koji ipak uspješno ističu svoje radničko porijeklo, marljivi rad isl.;
* vrlo su nepovjerljivi prema ekološkim i ekologističkim načelima (prihvatljivi ako ne smetaju slobodi poslovanja).

Donald Trump u kampanji je žestoko govorio protiv slobodnog tržišta i globalizacije, te pozivao da »SAD ponovo proglase ekonomsku nezavisnost«. Najavio je i mjere koje mogu dovesti do rrgovinskog rata s Kinom. [7a] Najavljuje uvođenje protekcionističkh mjera za zaštitu radnih mjesta američkih "plavih ovratnika" (prvenstveno bijelaca), koji su bili presudni za njegovu pobjedu.[8] Najavljuje, uz smanjivanje poreza, nova državna ulaganja u razvoj infrastrukture i vojsku, kako bi se otvorila radna mjesta.

Varoufakis: Trumpove konfuzne mjere neće dovesti do uspjeha

Yanis Varoufakis smatra da najavljene konfuzne mjere neće dovesti do uspjeha, a pogotovo neće pomoći ljudima nižih prihoda.[9] "Ekonomija kapanja" je mit u situaciji kad je potražnja oskudna, jer bogataši neće dodatni prihod ulagati u novu proizvodnju, čije proizvode siromašni ne mogu platiti.

Da bi deficitarna državna potrošnja u SAD bila stabilizirajući faktor, morala bi biti praćena odlučnim naporima u naplati poreza od korporacija (na prihode koji sada nestaju u "poreznim rajevima") i gornjih jedan posto bogataša.

Također je bitno, kaže Varoufakis, da novac koji se troši na stimuliranje gospodarstva i povratak nade "odbačenim" radnicima i dugovima opterećenim visokoobrazovanima, mora biti usmjeren u aktivnosti koje stvaraju dodanu vrijednost. »Dodatna vladina potrošnja će ubrzati rast u stvarima koje čovječanstvo i planet trebaju, ako su usmjerene na javna dobra i istraživanje i razvoj u zelenim tehnologijama.«

U tom je smjeru išla Obamina administracija; Obama je razvio intenzivnu suradnju s čelnicima Njemačke, Kine i Indije u globalnim naporima za suzbijanje klimatskih promjena, što je omogućilo da prošle godine bude donesen Pariški ugovor, te da za samo godinu dana, ratifikacijom dovoljnog broja država, stupi na snagu.

Trump, vatreni poricatelj klimatskih promjena i protivnik "clean energy", najavljuje odlučan zaokret, odnosno povratak prethodnom odnosu. Za direktora Agencije za zaštitu okoliša (EPA) nominirao je Stotta Puitta, državnog tužitelja Oklahome, koji je kao zastupnik industrije nafte i plina vodio žestoku bitku protiv EPA.[10] Slični kadrovi, koji su bili u odlučnom sukobu s tijelima kojima sad dolaze na čelo, imenovani su za ministre stanovanja i urbanog razvoja te obrazovanja. U tijeku su pripreme za preuzimanje Ministarstva energetike.[11]

Kina će braniti slobodnu trgovinu od američke prijetnje

Nasuprot najavama izabranog predsjednika SAD, iako nitko ne zna što će on stvarno poduzimati u međunarodnim političkim i ekonomskim odnosima, u bizarnom preokretu povijesnih uloga, komunistička Kina se pojavljuje kao zaštitnik načela slobodne trgovine, protiv protekcionizma i "deglobalizacije". O tome na kineskom portalu Global Times piše Sjue Rungđiu (Xue Rongjiu), kineski ekspert za međunarodnu trgovinu, potpredsjednik Kineskog društva za proučavanje WTO.[12] »Kina, kao velika svjetska sila, treba preuzeti odgovornost za upravljanje globalnim gospodarstvom [global economic governance] radeći zajedno s drugim nacijama i WTO da zaustavi i da se odupre anti-globalizaciji.«

Kaže da je Kina "svijetla točka" u svjetskog gospodarstvu, od koje zemlje širom svijeta mnogo očekuju. Kina je u stožernom položaju za koordinaciju zajedničkog djelovanja članica WTO.

Otkad je WTO osnovana, svjetska trgovina je porasla za 2,5 puta, a udio zemalja u razvoju je porastao sa 27% 1995. na preko 43% 2014..

WTO je razvila usku suradnju i koordinaciju s međunarodnim organizacijama kao što su IMF i Svjetska banka, da bi poduzele usklađene akcije za borbu protiv antiglobalističkih pokreta i pokreta za trgovinski protekcionizam.

Sjue Rungđiu smatra da će se, aktivnostima Kine i drugih zemalja na platformi WTO, »aktualna retorika protiv slobodne trgovine i investicija vjerojatno ohladiti«.

Rast kineskog imperija u doba globalizacije, dok SAD slijede stare metode

O odnosima Kine i SAD u globaliziranom svijetu zanimljivo je pročitati govor, kojeg je kineski veleposlanik u SAD Džang Jesui (Zhang Yesui [13]) održao 2010.. [14] »Bez obzira na teške udarce koje je svjetskom gospodarstvu nanijela međunarodna financijska kriza, glavni trendovi ekonomske globalizacije se nisu promijenili. To je zato što su ostala učinkovita tri glavna motora globalizacije: znanstveni i tehnološki napredak, prekogranična trgovina i investicije te međunarodno industrijsko restrukturiranje. Nove tehnologije, sa zaštitom okoliša, novim izvorima energije, nisko-ugljičnom ekonomijom i tehnologijom u srži, nastavit će pogoniti novi ciklus globalizacije.«

kina-1793-posjeta-britanskog-poslanikajpgGovoreći o kinesko-ekonomskim odnosima, rekao je da trgovina ide u oba smjera. Iznio je podatak, da je u prethodnom desetljeću američki izvoz u Kinu porastao za 330%. Između 2001. i 2007., američki izvoz u Kinu stvorio je, prema američkim izvorima, 2,57 milijuna novih radnih mjesta u SAD.

U časopisu The Globalist, koji je već prije godinu dana bio uočio veliku Trumpovu snagu, [15] Behzad Yaghmaian je u travnju 2013. pisao da je kineski uspjeh »prvi slučaj gradnje imperije u eri globalizacije«. [16] Kako se zapadni kapitalizam globalizirao, Kina je postala »svjetska tvornica«. SAD su pomogle Kini priglivši slobodnotržišno pravovjerje, a time su istovremeno potkopavale vlastitu poziciju u svijetu.

SAD nisu dovoljno ulagale u bitne uvjete buduće konkurentnosti: obrazovanje, istraživanje i razvoj. Suprotno je postupala Kina, neopterećena slobodnotržišnim pravovjerjem.

Kina je također izvukla korist od ratova u koje su SAD uložile stotine milijardi dolara, te sklapa dobre poslove u Afganistanu i Iranu. Kina je dobro poslovala s Iranom zahvaljujući američkim sankcijama, koje nije poštovala. (A to je, možemo naknadno zaključivati, bio i jedan od bitnih razloga da predsjednik Obama sankcije ukine.)

Globalizacija je jako ograničila učinkovitost starih metoda građenja carstva, a Kina je izronila s novim modelom.

Izbor Donalda Trumpa, tako gledano, izgleda kao priznanje činjenice da se SAD na globalnoj sceni, unatoč tome što su i dalje vodeća velesila, nalaze u defanzivi.

Uzaludna obrana tekovina Druge industrijske revolucije?

Kineski veleposlanik govorio je prije šest godina o industrijskom restrukturiranju u smjeru nisko-ugljične ekonomije, na temelju novih tehnologija. To je i danas pogonska snaga koja neumitno djeluje, mijenjajući klasična pravila igre u realnoj (ne-financijskoj) ekonomiji: cirkularnost u odnosu prema materiji, obnovljivi i učinkovitost u odnosu prema energiji. Tu su povoljne mogućnosti za investiranje novca. Kina se okreće u tom smjeru. [17] Njemačka vlada zasniva svoju strategiju razvoja i intenzivno promovira koncepciju "Četvrte industrijske revolucije" (Energie 4.0); u tome postoji intenzivna suradnja Njemačke i Kine.[18] Ekonomija postaje ekološka - ne zbog ideologije, nego zbog potrebe i prilike.

thacher-i-rudariNasuprot Obami, Trump najavljuje korak natrag. Nije problem samo u odbacivanju znanosti negiranjem klimatskih promjena. Pokušat će (možda) zaustaviti mašineriju strukturalnih promjena koja zauvijek uništava neka radna mjesta, kao što je bilo sa srednjovjekovnim prepisivačima rukopisa, slagačima olovnih slova idr.. Iako joj se sad na čelo postavlja čelnik najmoćnije zemlje svijeta, borba za povratak radnih mjesta iz Kine, Indije, Meksika idr. mogla bi biti jednako beznadežna kao borba britanskih rudara protiv mjera vlade Margaret Thacher, na početku suvremene ere neoliberalne globalizacije.

To su radna mjesta u industrijama, koje su bile nositelj Druge industrijske revolucije (nafta, električna energija, brodogradnja, strojastvo, kemijska industrija idr.). U tim industrijama nastala je i s vremenom prosperirala radnička klasa kvalificiranih radnika, dobro organizirana u sindikate. Oni su dostigli standard i životna očekivanja srednje klase. Njihovu moć i prosperitet postepeno je uništavala Treća industrijska revolucija (elektronika, telekomunikacije, računalstvo, roboti, Internet).

Nova radna mjesta će se otvarati, ali ne za njih. S druge strane, možda se konačno može ozbiljno postaviti i pitanje znatnog skraćenja radnog vremena, koje je načelno moguće zbog rasta produktivnosti rada, kao i neuvjetovanog minimalnog osobnog dohotka.

Kako globalno upravljati ne samo realnom, nego i monetarnom ekonomijom?

U gorespomenutom govoru kineski se veleposlanik također zalagao za poboljšanje globalnog upravljanja (governance), da bi se globalizacija učinila univerzalnije korisnom.

U sjeni golemog značaja i konflikata oko djelovanja Svjetske trgovinske organizacije, Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, u posljednjih 20-ak godina Organizacija ujedinjenih naroda i njene agencije (program za okoliš, program za razvoj, svjetska zdravstvena organizacija idr.) također su imale dugoročno značajnu ulogu, kao i multinacionalne organizacije civilnoga društva. Rad na "Milenijskim ciljevima" UN-a može se ocijeniti uspješnim, [19] a suzbijanje klimatskih promjena ne samo da je velika politička tema, nego usmjerava stotine milijardi dolara investicija godišnje.

Nasuprot ideološkoj ofanzivi i diskurzivnoj hegemoniji slobodnotržišnog fundamentalizma, ono što faktički funkcionira za opću dobrobit, na nivou nacija, je neka kombinacija tržišnih, državnih i društvenih mehanizama donošenja ekonomskih odluka. Pa čak i na međunarodnom nivou to možemo vidjeti: politika je ipak, bar djelomično, postala globalna.

Očiti glavni strukturalni problem, koji stvara veliku neravnotežu na globalnom nivou, jest neuspjeh svih inicijativa da se kontroliraju financijski tokovi. Ideje kao što je "Tobinov porez" i ukidanje "poreznih rajeva" nikad nisu napravile ni prvi korak ka mogućoj realizaciji. Monetarna ekonomija je zato mogla nabujati preko svake mjere suvislosti: cijeli današnji svijet financija je jedan veliki "financijski balon". Realna ekonomija se ekologizira, a financijska vampirizira. [20] »An ever bigger tsunami of financial claims must be supported by a relatively ever smaller amount of real economic output.« [21]

Živimo u zanimljivim vremenima

Velika promjena u ovoj epohi globalizacije jest i to, da je dugoročni pogled postao uobičajeni pristup ne samo kod znanstvenika, nego i (bar nekih) političara. Ranije su planovi koji su ugrubo gledali deset godina unaprijed smatrani dugoročnim, a sada je 2050. godina uobičajeni horizont državnog planiranja. Svjetski lideri su dapače sasvim ozbiljno govorili i o svijetu godine 2100.. [22]

Ali tu dolazimo do problema demokracije: dok se bogati "uvijek za sebe pobrinu" i ne osjećaju nevolje i strahove demosa/populusa, potonji ne mogu niti žele gledati tako daleko niti tako široko.

I elite i puk imaju iste probleme u razumijevanju svijeta. Formula izgleda jednostavna: "zadržati dobre strane globalizacije, a suzbijati loše". Ali nikad nema garancije, da neće biti i obrnuto.

Živimo, na nesreću, u zanimljivim vremenima.
______

BILJEŠKE

[1]Paul James & Manfred B. Steger: "A Genealogy of ‘Globalization’: The Career of a Concept", Globalizations, Volume 11, 2014, Issue 4, Pages 417-434, Published online: 12 Sep 2014, http://www.tandfonline.com/doi/full/10.1080/14747731.2014.951186

[2] "BRICS ruši svjetski monopol dolara?", 16. srpnja 2014., http://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/07/16/brics-rusi-svjetski-mo...

[3] "The Pros And Cons Of Globalization", 6. svibnja 2015., http://www.forbes.com/sites/mikecollins/2015/05/06/the-pros-and-cons-of-...

[4] "Populizam u povijesti i danas", 12. studenoga 2016., https://zelpol.wordpress.com/2016/11/12/populizam-u-povijesti-i-danas/

[5] "A Turning Point for Globalization Inequality, Market Chaos and Angry Voters", 17. studenoga 2016., http://www.spiegel.de/international/world/globalization-failures-have-wo...

[5a]Christoph Lakner, Branko Milanovic: "Global income distribution: From the fall of the Berlin Wall to the Great Recession", 27. svibnja 2014., http://voxeu.org/article/global-income-distribution-1988

[5b] O toj razlici osobito jasno piše Jeffrey Sax u knjizi "Kraj siromaštva : Ekonomske mogućnosti našeg doba", Zagreb: Algoritam, svibanj 2007. ("The End of Poverty : Economic Possibilites for Our Time", 2005.)

[6] "Why Portugal has become an oasis of stability", 1. prosinca 2016., www.politico.eu/article/why-portugal-has-become-europes-oasis-of-stabili... . "Portugal dobio vladu ljevice", 26. studenoga 2015., https://zelpol.wordpress.com/2015/11/26/portugal-dobio-vladu-ljevice/

[7] "Angry Majority: Poland after a Year of Populist Rule", 8. prosinca 2016., http://www.spiegel.de/international/world/poland-and-the-eu-in-the-age-o...

[7a]"Trump escalates economic tirade against free trade, China and globalism", 28. lipnja 2016., https://www.theguardian.com/us-news/2016/jun/28/donald-trump-foreign-pol...

[8]"Radnička klasa glasala je za Donalda Trumpa", 10. studenoga 2016., https://zelpol.wordpress.com/2016/11/10/radnicka-klasa-glasala-je-za-don...

[9] Yanis Varoufakis: "Donald Trump, the Next Keynesian President? Don't Bank on it", 16. studenoga 2016., http://europe.newsweek.com/donald-trump-yanis-varoufakis-economics-stimu...

[10] "Pruitt, Trump’s EPA pick, has both sides of climate divide girding for a major fight", 8. prosinca 2016., https://www.washingtonpost.com/news/energy-environment/wp/2016/12/08/pru...

[11] "Trump transition team for Energy Department seeks names of employees involved in climate meetings", 9. prosinca 2016., https://www.washingtonpost.com/news/energy-environment/wp/2016/12/09/tru...

[12] "China can take the lead in restraining protectionism", 9. prosinca 2016., http://www.globaltimes.cn/content/1022718.shtml

[13]Kineska imena pišem u hrvatskoj transkripciju u skladu s "Hrvatskim pravopisom" Matice Hrvatske (Badurina, marković, Mićanović)

[14]"hina and China-US Relations in the Era of Globalization - Speech by Ambassador Zhang Yesui at the University of Nebraska-Lincoln", 12. studenoga 2010., http://www.china-embassy.org/eng/sghd/events/t768836.htm

[15] Stephan Richter: "Trump and the Fear of Hillary: A Political Psychogram of the 2016 Race", 6. rujna 2015., http://www.theglobalist.com/donald-trump-hillary-political-elections/ . Richter je napisao da Trump perfektno koristi strahove bijelih američkih muškaraca od Hilary, koja predstavlja sada već "staru školu", u Bijeloj kući. On se postavio kao "dominus" koji može ženu, od mnogih percipiranu kao "domina" postaviti natrag na njeno mjesto. Nipošto se ne radi o nekom ezoteričnom psihologiziranju; o realnoj osnovi tih strahova govori knjiga Hane Rosin "Kraj muškaraca i uspon žena", Zagreb: VBZ, listopad 2014.. »U doba recesije iz 2008., tri četvrtine od 7,5 milijuna izgubljenih radnih mjesta otpadalo je na muškarce. (…) Od petnaest kategorija zanimanja za koja se tijekom sljedećega desetljeća predviđa najveći rast u Sjedinjenim Državama, u njih dvanaest prevladavaju žene.« (str. 9-10)

[16] "China: Empire Building in the Age of Globalization", 17. travnja 2013., http://www.theglobalist.com/china-empire-building-in-the-age-of-globaliz...

[17] O kineskom zaokretu vidi niz članaka na blogu Ekološka ekonomija. "Kina: svjetski lider u ekonomiji - možda uskoro i u ekologiji?", 13. kolovoza 2013., http://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2013/08/13/kina-svjetski-lider-u-... . "Kineska ekologija, energetika i ekonomija – novosti", 3. ožujka 2015., https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2015/03/03/kineska-ekologija-ene... . "Kineska energetika na prijelomnoj točki: od rasta ka učinkovitosti", 30. srpnja 2015., https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2015/07/30/kineska-energetika-na...

[18]"Suradnja Njemačke i Kine: ekonomija ispred politike, između ekologije i monete", 13. lipnja 2016., https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2016/06/13/suradnja-njemacke-i-k...

[19] "Were the Millennium Development Goals a success? Yes! Sort of", 3. lipnja 2015., http://www.wvi.org/united-nations-and-global-engagement/article/were-mdg... . Godišnji izvještaji: http://www.un.org/millenniumgoals/reports.shtml .

[20] Nasuprot upotrebi riječi koju su u Hrvatskoj nametnuli slobodnotržišni fundamentalisti, u ekonomskoj znanosti "realna ekonomija" označava onu, koja proizvodi realnu robu i usluge. Suprutno od toga je monetarna, koja se bavi samo novcem, koji je ljudski umišljaj (jedan dolar ili kuna nemaju "realnu" vrijednost, mimo predodžbe ljudi o tome). Vidjeti definiciju "Finacial Timesa": http://lexicon.ft.com/Term?term=real-economy . Realna ekonomija ograničena je zakonima fizike (materija i energija ne mogu se stvarati ni uništiti, samo mijenjaju oblik), dok monetarna nije.

[21]"The Financial vs. the Real Economy", http://www.acting-man.com/?p=2928

[22]"G7 o klimatskim promjenama: bez fosilnih goriva do kraja stoljeća!", 11. lipnja 2015., https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2015/06/11/g7-o-klimatskim-promj...

Komentari

Obama i prognoze

Osim Obamacare što je dobroga Obama učinio za obične Amerikance ? Možeš li objasniti da li sada Amerikanci bolje žive ?

Dugoročne prognoze predstavljaju teške idiotizme. Neki od onih koji danas rade dugoročne prognoze nisu bili u stanju 1989 (ili čak 1990) prognozirati raspad SSSR-a.

Tko je glasao
Tko je glasao

@zlatni:

Osim Obamacare što je dobroga Obama učinio za obične Amerikance ? Možeš li objasniti da li sada Amerikanci bolje žive ?
Zašto bih ja to morao objašnjavati? Nisam ja odvjetnik Baracka Obame, niti sam navijao za Clinton. Ranije sam objavio tekst da je (bijela) radnička klasa glasala za Trumpa. Ne kažem da nisu imali razloga za to.

Dugoročne prognoze predstavljaju teške idiotizme. Neki od onih koji danas rade dugoročne prognoze nisu bili u stanju 1989 (ili čak 1990) prognozirati raspad SSSR-a.
Teško je prognozirati velike, jedinstvene događaje, kao i pojedinačne događaje iz velikog skupa. To je valjda povezano s "kaotičnom" prirodom sustava. Bolje se mogu činiti dva tipa predviđanja: A. statistička, te B. ona, koja su povezana s prijedlozima što treba činiti, da ostvarimo neku željenu budućnosti.

Predviđanje vremena je primjer za A: ne može se precizno predvidjeti kakvo će vrijeme na nekoj točki biti za 24 sata, ali možemo znatno preciznije procijeniti kretanje globalne klime kroz desetljeća.

Također i primjer za B, jer se rade razni modeli, ovisno o tome što poduzimamo.

Naravno, osiguravajuće kompanije su u posljednjih 250 godina savršeno razvile pristupa A: ne možemo predivdjeti za odrdeđenu osobu kad će umrijeti, ali možemo grupirati po određenim osobinama i vrlo dobro predvidjeti koliki će postotak umrijeti svake godine. A onda naravno korste i B, prema stilu života svakog osiguranika.

Nijedan model ne radi se s idejom "ovo je apsolutno sigurno predviđanje budućnosti".

Ili "peak oil". Ne možemo sigurno procijeniti kakva će biti cijena nafte sutra, a niti koliko će još nalazišta biti oktirveno, ali sigurno znamo da se zalihe neminovno smanjuju. Kroz desetljeća, nafte će nestati. Upravo velike kompanije, koje se spominju u tekstu, planiraju na dugi rok, i više od desetljeća, pa se počinju preorijentirati na nove djelatnosti, kao obnovljivi. Oni nisu iscrpivi, ali se mogu predvidjeti razna ograničenja (npr. zalihe elemenata iz grube "rijetkih zemalja") i unaprijed na to pripremati.

Ja bih bi osuzdržan s pojmovima kao "teški idiotizam", jer to često više govori o govorniku nego o objektu grdnje.

Tko je glasao

Ok

Ok odustajem od tvrdnje idiotizam i ubacujem tvrdnju prevara. Više manje obje tvrdnje koristi jedan priznat međunarodni stručnjak puno važniji od nas dvoje

Teško je prognozirati velike, jedinstvene događaje, kao i pojedinačne događaje iz velikog skupa

Raspad SSSR je po tebi bio jedinstveni veliki događaj.
Pretpostavljam da je jedinstven događaj bila i kompjuterska revolucija koju nitko nije mogao predvidjeti 1981 godine ?
Da li je jedinstven događaj bio i uspon Kine koji nitko nije predvidio 1975 godine ?
Da li je jedinstven događaj bila i velika recesija 2008 godine ?
Da li je jedinstven događaj odluka Vijetnama da se vrati na ugljen ?

Mogao bi navesti i puno jednostavnije primjer s puno većim promašajima danas u narodu prezrenih stručnjaka, ali nema smisla.

Niti jedno predviđanje ne može izdržati više od 10 godina,a od predviđanja do 2050 koje tako voli EU diže mi se sva kosa na glavi.

Kada govorimo o stakleničkim plinovima ja sam optimist da ćes se to rješiti na vrijeme i to ne niti na jedan način koji se danas reklamira, propagira. Vidio sam jedno obećavaju istraživanje u tom smjeru....

Lp

Tko je glasao

Ok odustajem od tvrdnje

Ok odustajem od tvrdnje idiotizam i ubacujem tvrdnju prevara.
Samo izvoli, tvrdi. :-)

Drugi je pristup da prije bahatih tvrdnji i nabacivanja anegdotalnim i chery pick argumentima malo proučiš tematiku. Bez uvrede nadam se, ali nabacuješ se napamet, a ja sam o toj temi objavio znanstveni rad još prije… hm, 28 godina. I srž je bila kritika loših prognoza i loših metoda prognoziranja. ;-)

Neki noviji tekstići na temu predviđanja budućnosti:

Tko je bolje predviđao razvoj obnovljivih 2000.-2015. – eksperti ili ekologisti? (6. prosinca 2015.)

Kakav će biti svijet 2100.? Što očekivati - i što činiti?

Tko je glasao

Glede Vijetnama…

… Možda si ga spomenuo zato jer si vidio moj tekst o tome kako Vijetnam odustaje od gradnje nuklearnih elektrana.

Energetska strategija Vijetnama: bez nuklearki, umjeren rast obnovljivih

Odluka nije neočekivana, jer takva je tendencija danas u svijetu, da se odustaje od nuklearki. Tajland je prva zemlja van Europe koja je objavila potpuno odustajanje od nuklearki, Japan će ponovo pokrenuti možda trećinu reaktora koji su radili prije Fukušime, Kina je ove godine naručila samo jedan reaktor itd.. Nikad ne možemo predvidjeti pojedini postupak pojedine vlade, ali vidimo trend. I naravno pokušavamo predvidjeti hoće li se trend nastaviti, ili možda preokrenuti.

Neočekivano je, da gradnju NE najavljuju neke od najsiromašnijih zemalja svijeta (Bangladeš, Nigerija, Kenija).

Međutim, to nije "povratak ugljenu", jer nuklearki ni danas nemaju. A plan gradnje novih TE na ugljen je u aktualnom planu, bez NE, smanjen u odnosu na prethodni plan; o tome sam pisao.

I nakon objave tog članka pratim diskusiju u Vijetnamu. Jedan noviji prilog diskusiji:
Nuclear production’s out, what about consumption?

Nacionalna skupština Vijetnama prekjučer je donijela definitivnu odluku o odustajanju od gradnje dvije nuklearne elektrane. O energetskoj situaciji i strategiji, ali i o ekonomiji Vijetnama članak na blogu 15. studenoga: "Energetska strategija Vijetnama: bez nuklearki, umjeren rast obnovljivih", https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2016/11/15/energetska-strategija... .

Komantar na "National English Langue Daily". Autor, Thu Van, piše ono što bih i ja pisao da sam Vijetnamac. Vijetam je uostalom na nedavno završenoj konferenciji UN u Marakešu potpisao da će nastojati 100% električne energije dobivati iz obnovljivih izvora "as rapidly as possible" u razdoblju između 2030. i 2050.. Za njihov razvoj raspoloživa su i znatna financijska sredstva na globalnom financijskom tržištu.

Međutim, kaže Thu Van, drugi ključan problem je projekcija potrošnje. Spomenuli smo u spomenutom našem članku na blogu, da bi predviđenim brzim tempom rasta do 2030. Vijetnam premašio današnju potrošnju električne energije po stanovniku Kine i Hrvatske. Već je vidljiva budućnost, u kojoj neće trebati misliti naprosto o povećanju potrošnje, da svim stanovnicima budu dostupne elementarne udobnosti modernoga života, nego i o zaustavljanju rasta.

Tko je glasao

Vijetnam

Vijetnam sam spomenuo jer mi je danas uletio u radar tekst o tamošnjoj odluci:

WHY IS CLIMATE CONSCIOUS VIETNAM CHOOSING COAL OVER NUCLEAR?

Općenito govoreći Vijetnam ne pratim, ali mi je naslov upao u oko. Ekonomski gledajući red je o razumnoj odluci. Ekološki......

Ako hoćemo dalje u ugljenu mogu ti reći da mi je žao Ukrajine. Nakon godina što su prebacivali elektrane s stranog plina (ruskog) na domaći ugljen izgubili su ugljenokope pa me moram priznati zanima koji put će sada Ukrajina izabrati.

Tko je glasao

@zlatni:

Pa, sticajem okolnosti, ja sam o Vijetnamu pročitao malkice više od jednog naslova, kako rekoh gore. Naslov koji je tebi upao u oko nije točan. Autorica nije uzela u obzir podatak, koji navodim u svojem članku i navodim i izvor, da u najnovijoj projekciji planiraju gradnju manje novih TE na ugljen, nego u prethodnom.

Pročitao sma članak i navodi za mene zanimljive nove detalje. Međutim, za današnje je doba neobično napisati tekst o energetskoj strategiji jedne zemlje, a da se uopće ne spomenu obnovljivi izvori, kao ni razvoj tehnologija i metoda učinkovitoga koritštenja energije.

Nedavno sam pisao da sam "facts Nazi". Naprosto, nikad sebi ne bih dozvolio da u raspravi o nekoj ozbiljnoj temi (metode i ciljevi dugoročnog prognoziranja) nonšalantno kao argument ubacim nešto na temelju jednog naslova koji mi je usput upao u oko. Uvijek se potrudim prosurfati i pročitati više izvora. Staromodno možda, ali eto.

Naveo si kao promjer "pa tko je mogao predvidjeti takvu vijetnamsku odluku?", a u samom članku na koji daješ poveznicu se navodi da je odluka rezultat otpora javnosti nuklearnoj energiji, koji traje godinama, te ekonomskih računica, koje su poznate svima koji malo prete tematiku.

Tko je glasao

jedinstveni dogadaj

Nekako mi se čini da je tematika bila predviđanje događaja ili u prijevodu moja pozicija da su dugoročne prognoze u stvarnosti prevare ili idiotizmi dok ti tvrdiš da su te prognoze točne i korisne iako je teško prognozirati jedinstvene događaje.

U tome ja sam naveo:
"Da li je jedinstven događaj odluka Vijetnama da se vrati na ugljen ?"

Moja poanta je bila kako praktički nitko nije ajde recimo prije 5 ili 10 godina predvidio prelazak Vijetnama na ugljen (kao ranije niti veliku recesiju).

Kada kažemo nitko mislim na kompanije, korporacije, države,a ne pojedince koji su bili proglašavani ludima kada su to predviđali. Sve u svemu statistički govoreći ako imaš tisuću ili milijun predviđanja netko će pogoditi jer i ćorava koka nađe zrno, ali to se ne računa kod predviđanja.

Tko je glasao

Nekako mi se čini da je

Nekako mi se čini da je tematika bila predviđanje događaja ili u prijevodu moja pozicija da su dugoročne prognoze u stvarnosti prevare ili idiotizmi
Točno ti se čini. Tome sam ja prigovorio. Jednostavno, bez ljutnje nadam se, ali za tematiku dugoročnih prognoza nisi kompetentan, a ja jesam.

dok ti tvrdiš da su te prognoze točne i korisne
To je 50% točno. :-)

Tko je glasao

pitanje

Jednostavno, bez ljutnje nadam se, ali za tematiku dugoročnih prognoza nisi kompetentan, a ja jesam.
S ovom tvrdnjom bi se malo tko složio.

Pošto si fact nazi želim ti postaviti jedno pitanje o zelenoj energiji pošto bi htio imati točne podatke, a ne samo moje projekcije koje su u osnovi točne, ali ljudi vole cjepidlačiti pa.....

Emisije stakleničkih plinova Europske unije bile su 18 % niže nego 1990 godine.

Zanima me na kojoj razini u odnosu na tu 1990 godinu su emisije stakleničkih plinova SAD-a, Kine, Indije, Egipta, Nigerije, Brazila ?

Pretpostavljam da ti znaš ove podatke ?

Tko je glasao

jednostavno

Hej ima li koga.....

Postavio sam vrlo jednostavno pitanje za svakoga tko voli činjenice, za svakoga tko je fact nazi !?

ps. danas sam pogledao podatke za SAD i Kinu

Tko je glasao

@Zlatni: Ne zamjeri, ali nisam ti ja bankomat za podatke! :-p

Ovo je moj dnevnik o međunarodnoj trgovini, a ne o klimatskim promjenama. Naći podatke na netu nije neki problem. Ni ja ih naravno nemam u glavi.

Ali evo ipak, kako sam dobra srca, :-) ovdje su najpotpuniji i pouzdani podaci:

EDGAR - Emissions Database for Global Atmospheric Research

http://edgar.jrc.ec.europa.eu/overview.php?v=CO2ts1990-2014

Doduše, to je samo za ugljični dioksid, a ne i za druge stakleničke plinove. Ako te i ti podaci zanimaju, prosurfaj još malo.

Tko je glasao

trebao

Kada mi netko mene nazvao u 03:00 i pitao neki gospodarski podatak o Hrvatskoj dobio bi odgovor. Želim reći da bi ti koji si stručnjak za zelenu energiju te podatke isto trebao imati u glavi.

Hvala na tablici.

Pretpostavljam da ćemo se složiti kako ona govori zašto se nas dvoje nikada nećemo složiti o zelenoj energiji i zašto smatram da s Europskom unijom upravljaju zeleni fundamentalisti.

Tko je glasao

Kina je politički, ekonomski,

Kina je politički, ekonomski, vojno i strateški namoćnija država na
planeti.
Tome je više razloga a prvi je njihovih 10.000 godina državnosti i kohezije.

Kina je prije 6 - 7 godina počela upozoravati cijeli svijet, prije svega velike sile i njihove "čuvare moći" (MMF prije svega....) da se nešto mora promijeniti jer ona niti želi niti može više tolerirati USA dolar i petrodolar kao svjetsku valutu prema kojoj se ostale zemlje drže u podređenom položaju a USA izvlači iz toga nemjerljivu korist za apsolutno ništa.
Dalje, Kina je potpuno javno zaprijetila i upozorila da želi i traži veće tzv "pravo vućenja".
Dalje, Kina je potpuno javno zaprijetila i upozorila da će osnovati svoju banku i zanemariri londonske i američke bank-trastove.

Svijet je ostao gluh, slijep i nijem na njihove vapaje..., a prije svih trula USA i njena najistočnija bolesna županija - EU.

Kina je tada osnovala svoju banku: AIIB. Ne nikakvim oslikanim papirićima koje ostatak svijeta lažno zove novac, već je na stol stavila kao početni ulog više od 1000 tona zlatnih poluga.

AIIB je danas najmoćnija banka na planeti.... ma koliko mi šutjeli o tome.

I tu prestaje svaka "globalizacija", ili tek počinje? ; ali pod komandom i po pravilima Kine.

Tzv. Zapad "odgovara" postavljanjem "desničara" na čelo svojih država (i taj proces je u tijeku...)... ali to nikako neće biti dovoljno.

Tko je glasao

Svijet je ostao gluh, slijep

Svijet je ostao gluh, slijep i nijem na njihove vapaje....ako je i bilo javnih kineskih vapaja i poziva na zajedničku akciju, bila je to tek korektna predstava za unutarnja i vanjska medijska tržišta,
...u stvari, mnogo ranije su već oni prozrijeli finacijalizaciju ekonomije kao sustav za iscrpljivanje radnoaktivnih sustava u korist špekulativnih,
i naizgled naivno upadali u zamku financijalizacije i svog sustava dok god im je ta glumljena naivnost donosila ono što im je falilo...sredstva, znanja, tržišta za svoje robe i rad, organizacijske vještine
sve što im je outsourcingom svega toga sa zapada na istok ni krivima ni dužnima padalo u krilo,
i tako do neke 2008 g. kada su krenuli istim sredstvima masovnog zaduživanja svoje ekonomije i svojih društvenih sustava i podsustava odgovarati identičnim monetarnim i financijskim odgovorima, valutnim ratom, kulturološkim osvajanjem... kakvim je zapad intervenirao tamo.
čime su anulirali, i čak preokrenuli odnose snaga prema zapadu kao ekonomskom konkurentu
...koristeći sva oružja kojim su trebali biti podčinjeni u svoju korist, I još k tome mogu mirne duše reći da je to ekonomska samoobrana, (argumentacija koja ih ne zanima prema unutra, baš ih briga...ali za vanka je svaka dobra)
...s time da je i zapad već sam sebe dodatno oslabio promašenim i samouvjerenim (i skupim) postindustrijskim, postmodernim, posthumanističkim društvenim agendama
koje azijati u globalu ne moraju, i neće, šljiviti u svome dvorištu niti koliko im je pod noktom crnog´,
ali će podržavati zapad da te samonametnute balaste nosi što je moguće dulje...njima, azijcima, na veselje i sprdnju, dok će sami neprimjećeni krstariti svim zapostavljenim terenima bogatim sirovinama....po južnim amer´kama, afrikama, oceaniji. srednjoj aziji, pa nešto bližem istoku, i onom dalje.

Tko je glasao

@indian, Kina je unatrag 10

@indian,
Kina je unatrag 10 godina upozoravala bahati Zapad (vapila) da ih ne tjeraju na krajnji čin. To nisi u našim tiskovinama nigdje pročitati mogao a najmanje u elektronskim medijima.
Kina je tiho, samozatajno, skoro pa skrivečki stvarala na svoj način i pod svojim uvjetima nevjerojatnu moć kineske države u svim segmentima.

Pratio sam pažljivije barem zadnjih 10 godina Kinu preko nekih svojih veza i poznanstava. Zapanjilo me koliko se kod nas šuti o najmoćnijoj velesili planete! Zapanjilo!

Koliko ljudi zna, kada je kod nas izrečeno da Kina posjeduje toliku količinu državnih obveznica USA koja je opasna? Naime, da ih istovremeno "pusti" na tržište - USA bi se raspala u 24 sata.
I to bi bio početak III WW!

P.S. Neka Ti nikako ne padne u teret, ali istraži malo AIIB!
Zanimljivo..., i za napuhani Zapad zatrašujuće.

Tko je glasao

...ma, znam o toj banci,

...ma, znam o toj banci, površno, nekako od prvih curenja izvještaja u javnost,
i mislim da je bitan element u (uvijek) dugoročnim kineskim planovima.
no moram reći da taj svijet ponešto poznam i iznutra. (bio i vidio mnogo puta,
da nisam siguran ni pobrojiti koliko puta dok ne pobrojim štambilje iz putnih
dokumenata za dvadeset godina)
....ali ti organizacijski vidovi tamošnjih država, banaka, gospodarskih entiteta
(koji su uvijek s konzervativnim stvarnim ciljevima, ali na svoj azijski način)
nisu bitniji od nepromjenjivih sustava vrijednosti (opet,...koji su uvijek s
konzervativnim stvarnim ciljevima, ali na svoj azijski način) svakog od tih
azijskih društava, pa tako i kineskog,

Tko je glasao

Daaaa... AIIB je u nepunoj

Daaaa...
AIIB je u nepunoj godini okupio 50-ak svjetskih banaka pod svoje okrilje.
Uključivo britanske pa sve do Južnoafričke Republike.
Paziii .... britanske! I to ne bilo koje.

U to ama baš nitko nije mogao vjerovati u trenutku stvaranja AIIB.

Ne čudim se tome, jer s ove strane Bospora se o Kini ama baš ništa ne govori točno.
S ove strane Bospora Kina je nepoznanica, nama nerazumljiva, neobjašnjiva.

Tko je glasao

Kina je kolos sam po sebi, po

Kina je kolos sam po sebi, po svojih milijardu i mnogo milijuna stanovnika, pa se tako i ponašaju. Ni slon koji hoda po savani ne primijeti da je nagazio na mravinjak.
KIna je dokaz da u prvim periodima stvaranja suvremene države društvo mora biti organizirano na načelima autoritarne vlasti, svojevrsnog autoritarnog kapitalizma, da bi uopće bilo minimalno efikasno za transfer stotine milijuna seljaka u gradove. Liberalna demokracija je svakako jedan dokazani model koji nerazvijenu, dezindustrijaliziranu zemlju vodi ravno u propast, i koliko vidim Komunističku partiju Kine ne brine kritike o deficitu demokracije i ljudskih prava u Kini.
Kina je razvila u svom društvenom laboratoriju jedan oblik autoritarnog kapitalizma, koji nema premca u dosadašnjoj povijesti. Kapitalistički agenti se brinu za maksimalizaciju profita, a država i partija se brinu da nema štrajkova. I rezultat je spektakularan. 150 milijuna seljaka je transferirano u gradove bez većih potresa, a partija je usmjerila sve raspoložive resurse u nastanak industrije koja proizvodi drugu industriju.
I kad genijalce sa Wall Streeta, koji s lakoćom stvaraju milijarde, povežeš sa isto tako efikasnom Komunističkom partijom, koja radničku klasu drži pod kontrolom, nastane eksplozija proizvodnje i izvoza Made in China, baziranog na eksportu američkih radnih mjesta u Kinu i turbo kineskog merkantilizma baziranog na podcijenjenom renminbiju.
he, he, zapravo čudno je to da se u analizi kineskog fenomena najčešće zaobilazi baš ta autokratska dimenzija Kineske KP, kao garancija ultra efikasne kineske ekonomije.
Da je KP Kine zauzela kurs prema liberalno demokraciji, višestranačkom parlamentarizmu i građanskom društvu, Kina bi danas bila američka kolonija.
Ovako oni sami koriste gobalizaciju da suvremenim sredstvima koloniziraju ostatak svijeta, i to im jako dobro ide.

Tko je glasao

treba reći...

...kineski komunizam koji vlada pomoću starog "radiš-jedeš/ne radiš-ne jedeš" sustava socijalne pravde

Tko je glasao

"radiš-jedeš/ne radiš-ne

"radiš-jedeš/ne radiš-ne jedeš"
Mislim da je na cijeloj planeti tako....; - ili sam u krivu?

Tko je glasao

je, ali po azijama u tome ne

je,
ali po azijama u tome ne vide ništa čudnog,
dapače,

Tko je glasao

Ni ja tu ne vidim ništa

Ni ja tu ne vidim ništa čudnog, čak sam uvjeren da je to sasvim normalno.
Azijati su inače skloni razmišljanju i produhovljenosti za razliku od trulog Zapada koji još uvijek blebeće zablude nacizma, fašizma i komunizma... a materijalizam su uzdigli na pijadestal Boga samoga.
Kao nekakva prava, te nekakve nadrase, te radnički pokreti te feministički pokreti, te gej pokreti, te nevladine organizacije...
Svi se petljaju tamo gdje im nije mjesto a ne radi nitko tako ozbiljno, predano i produktivno kao azijati.

Eh sada, kada se svjetski biznis, bankarstvo i burze sele na Daleki istok... svi su kao nešto zapanjeni.

Tko je glasao

...dobro da spominješ

...dobro da spominješ Bospor,
da, tu negdje je granica jedne logike a nastavlja se druga...pa treća
...filozofije života koje su u koegzistenciji dok postoje dodirne točke
u interesima,
ili dok postoji zajednički osjećaj ugroze od treće,
nije samo novac,

Tko je glasao

...jes' baš tako, palo s

...jes' baš tako,
palo s nebesa, baš,
'nako nenadano,
bez da su precednici prije ovog friško izabranog ni luk jeli, ni luk mirisali....

a godine one 2000 kada je onomadne onaj postao precednik USA,
bilo je vako
u svijetskom bdp-u je sudjelovala (bazirano na paritetu kupovne snage-PPP)
EU sa 23,69%
USA sa 20,76%
Kina sa 7,39%

a godine 2008 opet je taj onom drugom, dosadašnjem, ostavio novi odnos ekonomskih snaga:

EU sa 20,856% udjela u svijetskom bdp-u
USA sa 18,30%
Kina s 11,273%

e da bi ove godine očekivani odnos koji je 'nako tek tako, evropska i
amerska administracija uveselila svoje podanike novim odnosima:

EU sa 16,712% udjela u svjetskom wellbeingu
USA sa 15,705% udjela
Kina sa 17,647% udjela,
(Data Sources: IMF, World Bank, UN, OECD, CIA World Factbook, Internet World Statistics, The Heritage Foundation and Transparency International, economywatch.com)

na što su birači posvuda (ničim izazvani) jednoglasnim višeglasjem ovcijama pozdravili takve višegodišnje uspjehe osmoljetnih petoljetki
i odredili rikverc,
u znak zadovoljstva postignutim rezultatima, naravno,
(sa zadovoljstvom podsjećam da sam o tome mlogo puta pisao kao o neminovnosti, s višegodišnjom upornošću)

e, sad', ako novi president-elect preuzme (jer još nije), i novi evropski likovi (jer još svi nisu),
bit će to ponešto drugačije, ne različito, ali u kombinaciji ekonomske pragme, relativnog izolacionizma, bez jakih utjecaja ideoloških agendi kao do sada, korištenje dosadašnjih komparativnih prednosti i civilizacijskih kredita,
....s jakim, i dalje, utjecajem financijske industrije
(Financial markets in the United States are the largest and most liquid in the world. In 2015, finance and insurance represented 7.2 percent (or $1.293 trillion) of U.S. gross domestic product. Leadership in this large, high-growth sector translates into substantial economic activity and direct and indirect job creation in the United States.
Financial services and products help facilitate and finance the export of U.S. manufactured goods and agricultural products. In 2015, the United States exported $119.6 billion in financial services and insurance and had a $46.67 billion surplus in financial services and insurance trade (excluding re-insurance, the financial services and insurance sectors had a surplus of $88.4 billion). The financial services and insurance sectors employed 6.08 million people in 2015. The securities subsector of the industry shows great potential for employment growth, with a 12 percent increase expected by 2018. According to the U.S. Department of Labor, 920,700 people were employed in the securities and investment sector at the end of 2015.), s korištenjem usluga svih onih omraženih financijaša, naravno,
jer je upravo taj financijsko-korporativni svijet strateška prednost zapada (čitaj: USA)
....koji će uskoro zaglaviti u globalnoj financijskoj krizi koju će podnijeti svi koji se nisu pripremili i anticipirali ju, a manje oni koji s njom računaju
....pa ondak, pojačana ratna retorika uz stvarno ubrzanu vojnu deeskalaciju, makar privremeno,
...s paralelnim dovlačenjem lukrativnije proizvodnje nazad, uz ubrzanu robotizaciju iste (Kina, naizgled nelogično, upravo na tome inzistira), javnih radova po ameriki i po evropama koje ćemo zvati "tržišnim",
....što će daklem, pomoći da se smanji onećišćenje ( u Aziji) blagim premještanjem nazad na zapad....naravno, opet uime napretka....
(tek su to natuknice, da ne bi poslije opet rekli da nisam na vrijeme rekao, heh,)

Tko je glasao

@indian:

jes' baš tako,
palo s nebesa, baš,
'nako nenadano,

Je li ovaj sarkazam upućen meni? Pretpostavljam da ipak nije, jer cijeli moj tekst govori o tome da se ništa nije dogodilo "nenadano", nego se pripremalo oko 35 godina.

(tek su to natuknice, da ne bi poslije opet rekli da nisam na vrijeme rekao, heh,)
Meni je problem, čitajući tvoje natuknice, da ne mogu razlikovati gdje misliš sasvim ozbiljno, a gdje si sarkastičan tj. kažeš nešto karikirano, što ne misliš.

Udio SAD i EU u svjetskom BDP-u pada, kao i drugih zemalja OECD-a. To je normalno, ičekivano i dapače i priželjkivano. SAD+EU su 10% svjetskog stanovništva i naravno da ne mogu ostati na 50% svjetskog BDP-a, osim ako svi ostali stalno tavore u bijedi.

na što su birači posvuda (ničim izazvani) jednoglasnim višeglasjem ovcijama pozdravili takve višegodišnje uspjehe osmoljetnih petoljetki
Ovdje ima, bar koiko ja vidim, cijeli kaos razničiti sarkazama što se međusobno ukrštaju. Ako misliš na rast podrške populistima (što je jedna od sržnih tema moga dnevnika), nisu birači kaznili elite zato, jer su pročitali u novinama ili na webu da BDP Kine raste. Uzroci su mnogo složeniji, i to u tekstu nastojim sagledati, služeći se raznim izvorima.

"Petoljetke" ima Kina, i one su očito bile zaista uspješne.

s korištenjem usluga svih onih omraženih financijaša
Pa da. Što točno ovje želiš reći? Da su "fianncijaši" ekonomiji potrebni? Naravno da jesu.

Tko je glasao

Meni je problem, čitajući

Meni je problem, čitajući tvoje natuknice, da ne mogu razlikovati gdje misliš sasvim ozbiljno, a gdje si sarkastičan tj. kažeš nešto karikirano, što ne misliš.
-----------------------------------

tupsone vidi se iz aviona u cem je stvar globalizacija je sjebala amere i evropu al koristila svim ostalim i sta je cudno da ljudi oce to odjebat.............

Tko je glasao

zašto tražiš u mom komentaru

zašto tražiš u mom komentaru sarkazam?
jer bi ti bilo lakše relativizirati ga?
nema sarkazma,
svaka riječ napisana, i rečenica, ima točno ta značenja u svojoj mogućoj višeznačnosti kako je napisano,.
...i sričući slovo po slovo možeš naći sva značenja,
ako želiš ih uzeti linearno, onako skromnih očekivanja, onda ne možeš razumjeti, naravno,
već samo uzimajući u obzir sva znanja koja si odvajkada pa do sada stekao komunicirajući sa mnom,
drž se, znam da možeš, kad' 'oćeš,

Tko je glasao

@indian

zašto tražiš u mom komentaru sarkazam?zašto tražiš u mom komentaru sarkazam?
Nisam ga tražio. Učinilo mi se očitim da si sarkastičan.

svaka riječ napisana, i rečenica, ima točno ta značenja u svojoj mogućoj višeznačnosti kako je napisano,....i sričući slovo po slovo možeš naći sva značenja,
Priznajem da to nisam u stanju. A nisam ni motiviran truditi se.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Licence to kill od Feniks komentara 5
  2. Februarska revolucija od Zlatno doba kap... komentara 0
  3. Orepiću, predmet si ismijavanja neprijatelja Hrvatske / DORH se odmetnuo i suspendirao Kazneni zakon čl. 349. od Laganini komentara 9
  4. ŠEFovski rashod (bez obzira na prihod) od aluzija komentara 0
  5. Im Süd-Osten nichts Neues od Feniks komentara 6
  6. ŠEFovi programiraju ubrzati humane ciljeve od aluzija komentara 0
  7. Uputa za borbu protiv loših sudaca/1 od rodjen komentara 1
  8. Resident Evil: HAVC Afterlife od Laganini komentara 24
  9. NATO je preskup i suvišan u mirovanju od aluzija komentara 0
  10. ŠEF ministarstva Dobrović bi ministarstvo širio od aluzija komentara 0
  11. Tomislav Merčep je bio i ostao na pravoj strani, dok je veliki dio pravosuđa i politike u RH na pogrešnoj strani od ppetra komentara 32
  12. HND bizarni agitprop van svakog razuma i zakona / Novosti – Hrvatska nije vaša država od Laganini komentara 18
  13. Stranka PETICIJA od mAjAdrK1IO komentara 14
  14. Indijska vlada najavljuje da bi se do 2024. mogla potpuno okrenuti obnovljivima od Zoran Oštrić komentara 15
  15. ŠEFovi hoće drugima NE plaćeno umiranje od aluzija komentara 0
  16. Proročanstvo od petarbosni4 komentara 14
  17. "Zašto sam napustio ljevicu" od MKn komentara 23
  18. PSIHIJATRI I PACIJENTI od mAjAdrK1IO komentara 2
  19. budućnost bit će kasno SUTRA razumjeti od aluzija komentara 1
  20. Prava hoće, kune hoće, upravljati hoće, obaveze neće? "Predsjednice odjebite" piše čoban Vojković sa indexa od Laganini komentara 51
  21. Kreatori smrti i zločina od otpisani komentara 97
  22. O banalnosti zla / Bernardić: SDP-u je mjesto na proslavi genocida nad Hrvatima od Laganini komentara 7
  23. Hribar: Ne priznaje etiku, pravosuđe i sudove i osobito zakone RH, priznaje samo sud partije od Laganini komentara 11
  24. Očekujte neočekivano: Pad potražnje za fosilnim gorivima već u 2020-ima? od Zoran Oštrić komentara 2
  25. Kada naivnost prelazi u lopovluk od acinum komentara 8

Tko je online

  • Feniks
  • indian
  • klipan
  • Laganini
  • Zvone Radikalni

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 5
  • Gostiju: 36

Novi korisnici

  • mAjAdrK1IO
  • F1
  • valentino
  • justiceforall
  • sandy199