Tagovi

Kome pripada zemljišna renta (ili tko zapravo profitira od hrvatske zemlje)

Ovaj tekst bavi se zemljišno-poreznom tematikom, odnosno kako pomiriti neprikosnovenost privatnog vlasništva nad tim strogo ograničenim, u osnovi zajedničkim resursom jednog naroda i potrebu za pravednijom raspodjelom vrijednosti koje se uz zemljište vezuju, a sve u cilju većeg prosperiteta naroda.

Koa ilustracija za opću ekonomsku važnost ovog pitanja, može poslužiti pismo upućeno1990. godine Mikhailu Gorbačovu, čovjeku koji je bio na čelu SSSR-a za vrijeme njegovog raspada i kaotičnog prijelaza iz krutog staljinizma u liberalni kapitalizam, kojega je potpisalo 30 uglednih američkih ekonomista (medju kojima, čini mi se, i neki nobelovci) . U tome pismu oni apeliraju na Gorbačova da u procesu tranzicije i prilagodbe fiskalnog sistema uvjetima liberalne ekonomije, ne propusti priliku uvodjenja adekvatne naknade za vrijednost zemljišta.Tamo izmedju ostalog piše:

… Your plans for freely convertible currency, free trade, and enterprises undertaken and
managed by individuals who receive the profit or bear the losses that result from their decisions are all highly commendable. But there is a danger that you will adopt features of our economies that keep us from being as prosperous as we might be. In particular, there is a danger that you may follow us in allowing most of the rent of land to be collected privately.

It is important that the rent of land be retained as a source of government revenue. While the governments of developed nations with market economies collect some of the rent of land in taxes, they do not collect nearly as much as they could, and they therefore make unnecessarily great use of taxes that impede their economies— taxes on such things as incomes, sales and the value of capital….

Ili, u prijevodu:

… Visoko cijenimo Vaše planove za uvodjenje konvertibilne valute, slobodne trgovine i individualnog poduzetništva. Ali, postoji opasnost da i vi prihvatite neke osobine naših gospodarstava koje nas sprečavaju da budemo i prosperitetniji nego što jesmo. Posebno, postoji opasnost da ćete nas slijediti u tome što dozvoljavamo da većinu zemljišne rente prisvajaju privatnici.

Važno je da se zemljišna renta zadrži kao izvor vladinih prihoda. Jer, iako vlade razvijenih zemalja prikupljaju jedan dio zemljišne rente, one to ne čine niti približno koliko bi mogle, i zbog toga u nepotrebnoj mjeri razrezuju druge poreze koji ograničavaju njihova gospodarstva – poreze na takve stvari kao što su prihodi, potrošnja i vrijednost kapitala.

U ovom vremenu kada se Hrvatska nalazi u dubokoj krizi i kada izgleda da bez sveobuhvatne moralne, političke i ekonomske katarze neće biti priželjkivanog održivog napretka, potrebno je svaki segment društva dobro pretresti da na vidjelo izadju sve deformacije i slabosti kako bi ih se moglo eliminirati, ali I kako bi se za budućnost mogla identificirati bolja rješenja. To vrijedi i za zemljišnu politiku, naizgled uzak segment u sferi gospodarstva, ali zapravo jedan od temeljnih pod-sistema koji definiraju budući ”reljef” Hrvatske u smislu vlasničkih odnosa i raspodjele nacionalnog bogatstva. To je važno u svjetlu razvoja hrvatske nacionalne ekonomije kao cjeline, prodaje zemljišta strancima, stambene politike, koncentracije zemljišta u rukama malobrojnih veleposjednika, itd.

Naglašavam da razmišljanja i rješenja koje opisujem nisu utemeljena na ”komunističkom” mentalitetu niti na zavisti prema bogatima, što će netko sigurno pokušati imputirati nakon površnog čitanja. Upravo je suprotno – radi se o istinskom socijal-liberalizmu, koji na najbolji mogući način miri legitimne interese zajednice i pojedinca, na opću korist.

Tekst je ”ispao” dulji nego što to pravila Pollitike dovoljavaju i što strpljenje prosječnog čitatelja može podnijeti, ali tema je interesantna i aktuelna, pa se nadam da će se naći onih koji će ga s razumjevanjem pročitati i ponuditi komentare za interesantnu raspravu.

Pelješačka zemljišta

Kao uvodna ilustracija o čemu se zapravo radi, evo jedan relativno svjež slučaj iz hrvatskog “poduzetničkog” folklora.

Nedavno smo svjedočili objavi jednog skandaloznog slučaja političke korupcije, vezanog uz trgovanje zemljištima, ovaj puta oko trase autoceste na Pelješcu. Prema novinskim izvještajima, navodno su poznate firme, od države angažirane za projektiranje pelješkog mosta i autoceste (IGH dd) i za izvodjenje autoceste (Konstruktor dd), preko posrednika pokupovale milijune kvadratnih metara pelješkog kamenjara i makije oko trase buduće autoceste. Trgovina je obavljena preko jedne tek lokalno znane splitske firmice osebujnog opusa aktivnosti (uglavnom posredovanja nekretninama), u čiju su se vlasničku strukturu iz očigledno špekulantskih razloga ubacili IGH i Konstruktor.

Sadržaj špekulacije je vrlo jednostavan, a motiv jasan: koristeći insiderske informacije o položaju trase buduće autoceste, IGH i Konstruktor kupili su jeftino ogromne površine u njenoj blizini, znajući da će vrijednost tog dosada gotovo bezvrijednog i teško dostupnog zemljišta prolaskom autoceste (uz izgled pretvaranja okolnog zemljišta u gradjevinsko) višestruko porasti. To znači da će naknadnom prodajom, novopečeni vlasnici ostvariti ogromnu novčanu dobit.

Ovaj posao više nego jasno pokazuje stvarne razloge ”guranja” projekta pelješkog mosta od strane njegovih istaknutih protagonista i njihovih političkih marioneta, uprkos protestima većeg dijela široke i stručne javnosti. Sjećam se ranih početaka javne diskusije o pelješkom mostu, kada je netko od strane promicatelja ideje o njegovoj gradnji (mislim da je to baš bio Jure Radić) argumentirajući opravdanost izgradnje, javno izjavio da će troškove izgradnje mosta pokriti samo porast vrijednosti zemljišta na Pelješcu. Interesantno, nakon tog prvog ispada, taj argument, koliko mi je poznato, više nikada nije javno ponovljen iz tih krugova, usprkos jasne slike o neisplativosti mosta koja se je postepeno ocrtavala kada je iz jednadžbe izostavljeno zlatno jaje pelješačkih zemljišta. Nije jasno je li ta iznenadna šutnja bila uzrokovana shvaćanjem apsurdnosti opravdanja da cijela država (odnosno svi gradjani) financira bogaćenje malog broja peljeških zemljoposjednika (a sad eto vidmo tko je medju njima) ili su se u trenutku prosvjetljenosti dosjetili da bi upravo oni mogli biti ti koji će profitirati od očekivanog povećanja vrijednosti zemljišta. A izgledi da se to i ostvari su, dakako, najpovoljniji ako se čitav ”projekt” drži što dalje od fokusa javnosti.

Sa stanovišta prosječnog hrvatskog ”sitnozubana”, čitava ova stvar nije nimalo lakša za progutati ako se zna da je barem dio kupnje financiran kreditima Hrvatske Poštanske Banke, u kojoj upravo ovih dana kosturi počinju ispadati iz ormara. Isto tako, činjenica da je ministrica za graditeljstvo i prostorno planiranje Marina Dropulić, dakle politička osoba najodgovornija za oblikovanje i provedbu zemljišne politike u javnom interesu, jedan od krupnijih dioničara IGH dd (osim ako u medjuvremenu nije prodala dionice), ostavlja bljutav okus u ustima.

Ogorčenje javnosti ovim otkrićima djeluje kao sigurnosni ventil, no nakon svega protagonistima se može “staviti soli na rep” – ništa što se je dogodilo nije u sukobu za važećim zakonima. Prvobitni vlasnici dobrovoljno su prodali svoju zemlju. Plaćeno im je “dobro” – možda i dvostruko više nego što je itko prije nudio, a prodali su parcele za njih gotovo bezvrijednog kamenjara i makije.

No, ovo je samo ilustracija i nije namjera ovoga teksta u detalje secirati ovaj skandal i njegove implikacije. Namjera je ukazati na u osnovi nepravedne odnose koji se stvaraju uslijed univerzalno prihvaćenog prava neograničenog vlasništva nad zemljištem i neadekvatnom poreznom politikom u vezi sa zemljištima – kako u Hrvatskoj, tako gotovo i svugdje u Svijetu, te kako te nepravedne odnose promijeniti na korist čitavog društva.

Špekulacije zemljištima su nemoralan, ali legalan način bogaćenja na račun društva

Slučaj s pelješačkim zemljištima samo je jedan od primjera modusa operandi bogaćenja zemljišnim špekulacijama, koji osim institucionalizirane otimačine zajedničkog uključuje i školski primjer političke korupcije. Mogućnost da se takvi i slični poslovi uopće mogu realizirati pretvorila je tranzicijsku Hrvatsku u pravi Eldorado za podobne i sposobne ”poduzetnike” u sferi nekretnina. Njihovim su, često politički sponzoriranim i uvjetovanim poslovno-političkim poduhvatima milijuni kvadratnih metara nekad poljoprivrednog ili šumskog zemljišta pretvaraju u gradjevinsko (čime im se vrijednost monogostruko uvećava), a oko nekadašnjih društvenih poduzeća u većim gradovima i hotelima uz obalu lešinarilo se uglavnom zbog zemljišta na kojima se nalaze. Svi oni, koji su se na bilo koji način – političkim utjecajem, ”pravodobnom” kupovinom, ali i izvornim vlasništvom, našli u orbiti takvih procesa debelo su zaradili i svrstali se u imućniji dio hrvatske populacije. Posebno lukrativan je taj posao bio u vrijeme obilja kredita i posljedičnog naglog porasta cijena nekretnina, naročito izraženu uz jadransku obalu i otočje, te na području većih centara, osobito u Zagrebu, što je još više doprinosilo oplodjivanju njihovih mudrih investicija.

Kukavičje jaje podmetnuto kao ”Zakon o golfu”, srećom je na vrijeme razbijeno. Bio je to pokušaj zemljišno-špekulativnog lobbyja, da stvori preduvjete za nastavak i daljnje ubrzanje bezočne pljačke zajedničkoga.

Bogaćenje na nekretninama (zemljištu) na opisani način (tj. uz pomoć političke korupcije, povlaštenog položaja i dobrog njuha za novac) nisu hrvatski specijalitet. Slični procesi odvijaju se u svim tranzicijskim zemljama u većoj ili manjoj mjeri, možda i više nego u Hrvatskoj. Štoviše, taj poslovni segment nije stran niti ”starim” ekonomijama. Ekonomska stručna literatura i lijepa književnost prepune su dramatičnih priča o osnutku i rastu velikih imetaka kroz špekulacije zemljištima.

No, u čemu je zapravo problem? Ono što javnost percipira kao problem jest nepravda kojom “sposobni” i odabrani mogu ostvariti velike poslovne dobiti korištenjem povlaštenih informacija i blizinu vlasti. Dakle, problemom se (opravdano) smatra koruptivna i često kriminalna praksa u akviziciji zemljišta, dok temeljni moralni problem na relaciji društveni kapital – privatno prisvajanje njegove rente kroz privatno vlasništvo nad zemljištem, ostaje (neopravdano) prikriven.

Zato se može reći da je gore opisani i slični slučajevi samo vrh ledene sante stvarnog problema.

Što zemljištu daje vrijednost , tko od toga profitira i kako to djeluje na nacionalnu ekonomiju

Najveći dio tržišne vrijednosti nekog zemljišta proizlazi iz gustoće društvenog kapitala na odredjenoj lokaciji. Taj društveni kapital može biti u obliku postojeće ili buduće infrastrukture, koncentracije ljudi, urbanog planiranja itd. Zemljište koje je izolirano i udaljeno od nekog centra ili od suvremene infrastrukture, te na kojem nije dozvoljena intenzivna komercijalna aktivnost (npr. gradnja kuće) ne vrijedi gotovo ništa.

Slijedom toga, tvrdnja o isplativosti pelješkog mosta samo temeljem povećanja vrijednosti dosada gotovo bezvrijednih zemljišta u domeni njegovog prometnog utjecaja i nije sasvim netočna. Jasno je da izgradnjom tog mosta, kao uostalom i svakog drugog (smislenog) infrastrukturnog objekta, dolazi do povećanja vrijednosti nekretnina - zapravo njihove zemljišne komponente - u dotičnom području. Pitanje je samo koliki je realno taj porast i tko će ga (više ili manje nezasluženo) uživati.

Npr. računa se de će izgradnjom brze željezničke pruge od Londona do kanalskog tunela (Channel Tunnel), koja prolazi engleskom pokrajinom Kent (investicija vrijedna £7.3 milijardi), vlasnici nektretnina u tome području ”zaraditi” ukupno izmedju £950 miljiuna i £1,3 milijardi. Ako se zna da u V. Britaniji 189.000 familija posjeduje preko 2/3 sveg zemljišta u UK, a 16.8 milijuna ”običnih” kućevlasnika posjeduje svega 4% britanskog zemljišta (sličan omjer je i u pokrajini Kent), jasno je da će najveću korist od projekta ostvariti manja grupa velevlasnika zemljišta. Mali kućevlasnici u tome području dobiti će mrvice s tog bogatog stola, a svi ostali koji žive u drugim dijelovima V. Britanije – ništa. Isto kao i u slučaju pelješkog mosta u Hrvatskoj, britanski porezni obveznici koji financiraju projekt (radi se o državnoj investiciji) iz ostalih dijelova UK nisu nimalo oduševljeni tom činjenicom.

Osim nabrojenih uskih grupa gradjana, dobro će zaraditi i banke, koje su najveći dobitnici u uvjetima povećanih cijena nekretnina, jer se većina prometa nekretninam odvija od banaka posudjenim novcem.

Svi ostali gradjani gube, jer rentu od njihovog uloženog kapitala (prikupljenog fiskalnim mehanizmima u državni proračun) prisvaja u najvećoj mjeri uska grupa ”dobitnika”.

Oštrica javne kritike u konkretnim slučajevima i uopće kada se radi o profitima ostvarenim na nekretninama, značajno je otupljena ili potpuno uklonjena činjenicom da je veliki dio gradjana (svi koji posjeduju neku nekretninu) uključen automatizmom u taj ”business” – prisvajanje porasta vrijednosti zemljišta npr. nakon asfaltiranja lokalne ceste, nakon dovodjenja struje u selo, nakon spoja obale i unutrašnosti autocestama, nakon pretvaranja poljoprivrednog zemljišta u gradjevinsko, itd. To je učinilo mnoge male i velike zemljovlasnike značajno bogatijima nego su to bili ranije. Tako “korumpirani”, ti gradjani ne vide ništa lošega u postojećem sistemu privatnog prisvajanja zajednički stvorene vrijednosti, niti vide razloga da se bilo što mijenja.

Činjenica da je to nezaradjeno povećanje privatnog bogatstva posljedica društvenih ulaganja, ostaje zamagljena. Osim toga, to nezaradjeno bogatstvo nije podložno nikakvom porezu (do trenutka prodaje, kada se plaća 5% od prodajne cijene). Sve to se nikome ne čini pogrešnim, iako istovremeno svi pristaju da od svake proizvodnjom i radom zaradjene kune, država i lokalne zajednice konfisciraju kroz razne poreze, doprinose i druge parafiskalne namete agregirano u prosjeku 50 lipa od punopravnog vlasnika.

Takva situacija ima nekoliko važnih nepovoljnih posljedica za nacionalnu ekonomiju:

- U vrijeme gospodarskog rasta, špekulacije zemljištima su fantastično isplative, što privlači raspoloživi kapital i odvlači ga od ulaganja u proizvodnju

- Cijene zemljišta (a posredno i kuća, stanova i ostalih nekretnina) su neopravdano visoke i podložne velikim oscilacijama, što stvara stambene probleme dijelu stanovništva i destabilizira ekonomiju

- Proizvodne aktivnosti, odnosno prihodi koji se proizvodnjom stvaraju (dohoci, potrošnja, dobit) su nepotrebno opterećene velikim porezima, što inhibira ekonomiju i stvara tzv. ”dead weight”.

Malo "teorije" o zemljištu

Razum nalaže da se nešto mora učiniti da se takva nezdrava situacija promijeni. Da bi se moglo diskutirati što i kako učiniti, potrebno je malo ”filozofije” o specifičnoj naravi zemljišta.

Najprije, nekoliko osnovnih aksioma o zemljištu:

1. Zemljište je dar prirode (kao što su to i zrak i voda) koji ljudi ne mogu niti stvoriti (osim u izuzetnim slučajevima, koji potvrdjuju ovo pravilo) niti uništiti.

2. Uz zemljište se ne povezuju nikakvi troškovi proizvodnje. Ono jednostavno postoji i nitko si ne može pripisati zasluge za njegovo postojanje (opet, uz rijetke iznimke)

3. Zemljište se ne može potrošiti, može mu se samo promijeniti namjena.

4. Količina zemljišta je limitirana.

5. Porastom broja stanovnika i porastom privredne aktivnosti potražnja za zemljištem neprekidno raste, a time raste i njegova vrijednost.

Znamo da zrak nije podložan privatnom vlasništvu. Isto tako, vode se manje-više, računaju kao javno dobro i pravo privatnog vlasništva nad vodim dobrima je ograničeno. Npr. nitko ne može kupiti komad mora i na njemu prakticirati vlasnička prava. No, iako zemljište spada u istu kategoriju prirodnih dobara, i u najmanju ruku je jednak važno za opstanak svakog čovjeka, za njega, začudo, uz neka ograničenja, vrijede ”obična” pravila vlasništva kao i za bilo koju drugu stvar.

Svaka nekretnina ima u sebi i zemljišnu komponentu. Vrijednost nekretnine u svojoj osnovi ima vrijednost zemljišta na kojem se nalazi (zbog površine koju zauzima, položaja, plodnosti i/ili dozvoljene upotrebe), a tek potom vrijednost poboljšanja samog zemljišta (npr. izravnavanje strme parcele) i vrijednost nekog objekta koji je na zemljištu izgradjen.

Vrijednost zemljišta mijenja se zbog promjena u ponudi i potražnji. Obično su više tražena ona zemljišta na kojima je dozvoljena intenzivnija ekonomska aktivnost (npr. izgradnja stanova) i koja se nalaze na povoljnoj lokaciji: s lijepim pogledom, u blizini vitalne infrastrukture, radnih mjesta, itd. Društvenim razvojem u području oko nekog zemljišta vrijednost tog zemljišta najčešće raste, a tek ponekad i opada, npr. ako se u blizini izgradi smetlište.

Najveći porast vrijednosti zemljišta dogadja se pri promjeni namjene zemljišta. U ekstremnim slučajevima kada se namjena zemljišta mijenja iz poljoprivrednog u gradjevinsko, vrijednost zemljišta može porasti i nekoliko stotina puta.

Dakle, za vrijednost nekog zemljišta i za porast te vrijednosti zaslužno je u najvećoj mjeri čitavo društvo, a tek u manjem dijelu vlasnik zemljišta. Ipak, u postojećem sistemu, čitavu korist od zemljišta i porast njegove vrijednosti prisvaja isključivo vlasnik.

Zemljišna renta – i kome u stvarnosti pripada

Kada se govori o vrijednosti zemljišta, može se govoriti o njegovoj kapitalnoj vrijednosti (koja odgovara cijeni koju može postići na tržištu) i o vrijednosti tzv. zemljišne rente. Cijena zemljišta predstavlja na neki način agregiranu vrijednost svih budućih koristi (svedeno na sadašnju vrijednost) koje vlasnik očekuje.

Zemljišna renta je onaj iznos za koji se zemljište može iznajmiti ako se maksimalno koristi prema dozvoljenoj namjeni. Na godišnjoj bazi, stvarna zemljišna renta odgovara mjerodavnoj diskontnoj stopi za vrednovanje investicijskih projekata. Npr., zemljišna renta neke parcele vrijedne 100,000 EUR, uz diskontnu stopu od npr. 7% iznosi 7,000 EUR na godinu.

Dakle, vlasnik zemljišta prisvaja godišnje vrijednost od 7,000 EUR, od čega je daleko najveći dio nezaradjen, odnosno nije rezultat njegovih sposobnosti i rada, nego društveno stvorenih okolnosti.

Zemljišna renta se prisvaja uvijek, neovisno je li vlasnik iznajmio zemljište i stvarno inkasirao 7,000 EUR, je li vlasnik sam obavlja neku ekonomsku aktivnost, ili je zemljište ”ležalo” ekonomski neiskorišteno. U posljednjem slučaju, radi se o nerealiziranoj renti, koja se je mogla ostvariti da je zemljište privedeno punoj privrednoj aktivnosti.

Naravno, onaj vlasnik koji je tek kupio zemljište i platio punu cijenu zemljišta, tih 7,000 EUR doživljava kao povrat uloženog kapitala, a nikako kao nešto što mu ne pripada. Nije teško zamisliti što o oštrom oporezivanju zemljišta (a time posredno i stanova) misli mlada familija, sretni vlasnik novog stana kojeg otplaćuje na dugogodišnji kredit, čijom otplatom zapravo dobrim dijelom plaćaju vrijednost društvenog kapitala – ali ne društvu, nego banci. Vrijednost zemljišne rente koju oni uživaju ”utopljena” je ukupnoj cijeni stanovanja koju plaćaju.

No, kako na dulje staze vrijednost zemljišta uvijek raste, protokom vremena i novi vlasnik postaje rentijer nezaradjene, društveno stvorene vrijednosti. U slučajevima skokovitog porasta vrijednosti (npr. promjenom namjene zemljišta), onaj tko je u tome trenutku vlasnik prolazi najbolje, tako prisvajajući veliki dio društvenog kapitala.

”Land Value Tax” (naknada za vrijednost zemljišta) kao univerzalno rješenje

Moderno slobodno društvo temelji se izmedju ostalog i na neupitnosti prava privatnog vlasništva nad gotovo svime, pa i nad zemljištem. Ipak, mnogi liberalni ekonomisti i filozofi postavljaju pitanje pravednosti i moralnosti neograničenog prava vlasništva nad zemljištem, koje izvorno pripada svim ljudima. Neki tvrde da ljudsko ropstvo (što je suprotnost stremljenjima slobodnog društva) ne može nestati dok pravo vlasništva nad zemljištem u takvom obliku postoji.

Životna realnost je nešto drugo, i gotovo nitko od onih koji prihvaćaju ovakvu interpretaciju fenomena zemljišta, niti ne pomišlja na ukidanje prava vlasništva nad zemljištem, odnosno njegove konfiskacije od strane društva. Realan put u smjeru ispravaljanja ove ”krive Drine” oni vide u uvodjenju naknade za vrijednost zemljišta (land value tax), kao sredstva za ”konfiskaciju” zemljišne rente, odnosno jednog njenog prikladnog dijela.

Namjerno riječ ”tax” koja se koristi u kovanici “land value tax” prevodim sa ”naknada”, a ne ”porez”, jer se uistinu ne radi o porezu u užem smislu riječi. Naime, ”porez” predstavlja prisilno oduzimanje jednog dijela zaradjenog bilo kojim oblikom privredne aktivnosti za zadovoljenje zajedničkih potreba u društvenoj zajednici. Kod zemljišne rente ne radi se o ”zaradjenom”, nego o društveno stvorenoj vrijednosti koja se ovom ”naknadom” djelomično vraća pravom vlasniku – društvu.

Ovdje je važno uočiti da se radi o naknadi (“porezu”) koja se obračunava na vrijednost samog zemljišta, tj. bez vrijednosti poboljšanja i/ili objekata koji se na zemljištu nalaze. Tako je ta naknada potpuno različita od tradicionalnog poreza na nekretnine, koji ima slično (iako ne u toj mjeri maligno) inhibitivno djelovanje kao i porez na dohodak. U praksi, naknada za vrijednost zemljišta se obično kombinira s tradicionalnim porezom na nekretnine, koji se adekvatno umanjuje.

U usporedbi s drugim porezima, naknada za vrijednost zemljišta (NVZ) ima nekoliko odsudnih prednosti:

1. NVZ je pravedan i moralan ”porez”. To čak priznaju i okorjeli ultra-liberali, protivnici bilo kakvih poreza. Ostali porezi koji danas čine temelj fiskalnog sistema i koje smatramo nužnima, često se atributuraju kao manje ili više nemoralni, jer ”konfisciraju” i prisilno preraspodjeljuju veliki dio zarade (i preko 50%) koju ljudi ostvaruju vlastitim radom i ulaganjima. U slučaju zemljišne rente, stvorena korist je samo u manjoj mjeri zasluga vlasnika, a dominantno zasluga društva, pa je sasvim moralno da pripadne društvu.

2. NVZ djeluje stimulativno na ekonomski razvoj društva, u smislu optimalne alokacije zemljišta i na taj način potiče privredne aktivnosti. NZV ”prisiljava” vlasnike zemljišta da ga koriste za ekonomski najproduktivniju svrhu u okvirima dozvoljene namjene. Npr. gomilanje praznih stanova i neizgradjenih zemljišta u špekulativne svrhe uz NVZ postaje znatno manje isplativo, pa takvi brže dolaze na tržište i povećavaju ponudu.

3. Smanjuje se potreba za ostalim ”štetnim”, ekonomski inhibirajućim porezima. Jer, gotovo svi ostali porezi djeluju suprotno i stvaraju tzv. ”dead weight” – nerealizirani ekonomski potencijal društva, što smanjuje manevarski prostor za profitabilno djelovanje i smanjuje poticaje da se radi više i bolje.

4. NVZ smanjuje interes za zemljišnim špekulacijama koje imobiliziraju kapital inače potreban za produktivna ulaganja i od kojih samo pojedinci imaju koristi. Tako se smanjuje rizik od naglih promjena cijena zemljišta (”bubble”) i svih negativnih posljedica po nacionalnu ekonomiju koje iz toga slijede.

5. Uz NVZ postaje manje važno tko je vlasnik zemljišta. Hipotetski, uz potpuno aktiviranu NVZ vlasništvo postaje irelevantno, jer se sve koristi koje proizlaze iz zemljišta (tj. cjelokupna zemljišna renta) vraćaju društvu, a vlasnik zadržava samo ono što je rezultat njegovog rada. U realnoj situaciji, NVZ vraća jedan dio te ”zemljišne rente” društvu. U nacionalno-političkom smislu, NVZ umanjuje ”traumu” prodaje zemljišta nerezidentnim strancima, jer stvara prepostavke da se veći dio koristi koja proizlazi iz zemljišta zadrži u zemlji.

6. NVZ nije moguće utajiti, a mogućnosti za korupciju su minimalne

7. NVZ je vrlo jednostavna i jeftina za ubiranje, a mogućnost evazije je praktično nepostojeća. Time se povećava društvena efikasnost i reducira potreba za ”vojskom” odvjetnika specijaliziranih za savjetovanje o izbjegavanju poreza.

Medju ovim predostima su sadržana i četiri principa koja je Adam Smith u iznio u svojoj knjizi “The Wealth of nations”, a koja porez mora ispuniti da bi bio bezuvjetno prihvatljiv. Nijedan drugi poznati porez ne ispunjava te principe niti približno kao NVZ.

No, sve ovo srećom nisu samo teoretska razmatranja nego je i empirijski dokazano u slučajevima gdje je došlo do praktične primjene NVZ u značajnijoj mjeri. Npr. prije preuzimanja od strane Kine, Hong Kong je ostvarivao oko 35% fiskalnih prihoda od NVZ, a javne financije su bile u velikom plusu. Sve to je rezultat dominanto javnog vlasništav nad zemljištem (i stambenog fonda) kojega privatnici uzimaju na dugogodišnji leasing. Slična situacija je i u Singapuru. Ne treba ni spominjati poznati ekonomski prosperitet Hong Konga i Singapura.

U Australiji je na nivou federalnih država i lokalnih zajednica u više navrata dolazilo do veće ili manje primjene NVZ, što je uglavnom ovisilo o promjenama vlada. Postoje istraživanja koja pokazuju da su one federalne države i lokalne zajednice gdje je NZV predstavljala veći dio ukupnog fiskalnog prihoda ekonomski prospritetnije.

Posebno je svjetao često spominjani primjer američkog grada Harrisburga (PA), koji je nakon radikalne promjene u lokalnoj fiskalnoj politici (zamjena dotadašnjih poreza na imovinu naknadom za vrijednost zemljišta), iz ekonomski opustošenog, u dvadesetak godina pretvoren u jedan od najprosperitetnijih gradova na istoku USA. I drugi gradovi u Pennsylvaniji su slijedili primjer Harissburga.

U eksplicitnom obliku, kao poseban ”porez”, NVZ postoji i u Danskoj (minimalno 0.6% procjenjene vrijednosti zemljišta), a implicitno (i društveno-ekonomski sub-optimalno i nepravdno) postoji ”utopljena” u tradicionalni porez na nekretnine, svugdje gdje se taj primjenjuje.

Kompletniji pregled prakse oko naknade za vrijednost zemljišta može se naći ovdje.

Usprkos idealnoj prilici za uvodjenje NVZ, u tranzicijskim zemljama ta ideja nije naišla na značajniji odjek, iako su zapadni ekonomisti ukazivali na povoljnu priliku za njeno uvodjenje u procesu tranzicije, a na opću korist prosperiteta tih zemalja. Primjer za to je pismo Gorbačovu koje sam citirao u uvodu.

Postavlja se pitanje zašto, usprkos svim koristima koje nesporno nosi, NVZ nije široko i u većem intenzitetu prihvaćen kao univerzalno i pravedno porezno rješenje? Jedan od najvažnijih razloga za to je činjenica što veliki broj ljudi (sitnih vlasnika nekretnina) usprkos jednostavnosti koncepta, ne razumije njegovu bit i pogrešno smatra da bi uvodjenjem takve naknade bili nepravedno opterećeni još jednim ”nepotrebnim” porezom.

Zato je u normalnim političkim okolnostima gotovo nemoguće provesti takvu ideju u život, iako se može pokazati da bi konzekventnom primjenom NVZ velika većina prosperirala u odnosu na postojeće stanje. Drugo, uvodjenju NZV se aktivno protive zemljišni veleposjednici (privatni i institucionalni) koji bi jedini bili relativni gubitnici u promjenjenim ekonomskim okolnostima nakon uvodjenja NVZ. Takvi ne žale novaca da lobiranjem i negativnom propagandom ”ocrne” NVZ.

Ipak čini se da ta ideja o NVZ kao temeljnom porezu, koju je teoretski utemeljio američki liberalni mislilac Henry George. još u drugoj polovini 19. stoljeća, pojavom Interneta doživljava renesansu. Širokom dostupnošću pisanih materijala, informacija o teoretskim i praktičnim aspektima NVZ, istraživanja o njegovoj primjeni u praksi, i mogućnošću lakog umrežavanja sljedbenika, ideja se brzo širi medju ekonomistima, političarima i ”običnim” ljudima. Pretraga na Google-u izraza ”land value tax” daje točno 39,100 hits (na dan pisanja), i ogromna većina njih je pozitivno intonirana. Negativno intonirani tekstovi su rijetki, jer racionalnih argumenata protiv pravedne NVZ gotovo da i nema. Moguće je da će Internet pomoći da se skupi kritična masa zagovornika NZV u lokalnim upravama i državama širom Svijeta, što će dovesti do njene široke primjene.

U V. Britaniji je još 1983. osnovana organizacija “The Labour Land Campaign” , kao široka, volonterska lijevo-politička organizacija u okviru laburističkog pokreta, koja lobira i vodi kampanju za pošteniju raspodjelu bogatstva koje proizlazi iz zemljišta. Članovi organizacije su Britanska laburistička stranka, sindikati, različite kooperative i brojni ugledni pojedinci. Na njihovom websiteu nalazi se obilje inspirativnog materijala. U režiji ove organizacije, u ožujku ove godine održan je seminar na temu ”Land value tax” u britanskom parlamentu.

Strategija implementacije NZV

Pravilna strategija implementacije NZV od presudne je važnosti za njen konačni uspjeh:

1. NZV treba uvoditi kao zamjenu za postojeće poreze. Tj. od začetka mora biti 100% jasno da se radi o zamjenskom porezu, a ne o nekom novom, dodatnom porezu.

2. Implementacija mora biti postepena, kroz višegodišnji period, kako bi se izbjegle nagli (i štetni) poremećaji u ekonomiji. Postepenost je nužna zbog potrebe za prilagodbom društva novim okolnostima (slično kao prelaz s benzinskih automobila na električne, ali s tom razlikom da je ovdje nova ”tehnologija” u startu bolja i efikasnija od postojeće). Tu leži i velika intrinsična slabost, jer višegodišnji proces implementacije zahtjeva stabilnu političku vlast u duljem vremenskom periodu, koja neće pod pritiskom protivnika NZV odstupiti na pola puta, prije nego se počnu pokazivati povoljni efekti u ekonomiji.

3. Evaluacija vrijednosti zemljišta mora se provesti na temelju jasnih i svima razumljivih kriterija, tako da bi se zemljišta kategorizirala u konačan broj kategorija, u koje bi pojedine parcele upadale na temelju ostvarenog broja bodova. Time bi se broj potencijalnih žalbi na vrednovanje sveo samo na one koje se nalaze neposredno na granici dvaju kategorija. Re-evaluacija bi se obavljala svake godine, automatski u kompjuteriziranom sistemu i na temelju promjena koje su u medjuvremenu nastupile lokalno ili generalno na tržištu. Stopa NZV koja bi se primjenjivala za tekuću godinu, bila bi rezultat projiciranog fiskalnog prihoda, a tek u manjoj mjeri rezultat kretanja na tržištu nekretnina (zemljišta), kako nagla kretanja ne bi disruptivno djelovala na fiskalne prihode zajednice i/ili na privatnu ekonomiju gradjana.

4. Prikupljanje NZV bi trebalo obavljati na nivou lokalne zajednice. Da bi se eliminirale prevelike razlike u ostvarenim prihodima izmedju bogatih i siromašnih lokalnih zajednica, dio NZV bi ostajao u lokalnoj zajednici, a dio bi se akumulirao centralno, te potom raspodjeljivao ne-političkom arbitražom prema jasno uspostavljenim i transparentnim kriterijima.

5. Kao prirodni početak primjene može se uzeti zamjena prireza lokalnih zajednica, kao i raznih komunalnih naknada sa NZV. U kasnijoj fazi može se pribjeći zamjeni dijela nekih drugih poreza povećanom stopom NZV.

Za opću prihvatljivost prelaska na NZV-ekonomiju, nužne su i različite prelazne odredbe kao bi se izbjeglo dovodjenje pojedinaca čiji su tekući prihodi u neskladu s nekretninama koje posjeduju u neprihvatljiv položaj. Npr. prelazak u ”novi režim” tek kod promjene vlasništva, različiti modeli odgodjene naplate, i slično.

Zaključak

Ovo vrijeme duboke političke i ekonomske krize hrvatskog društva, kada nedostaje zdravih ideja i snage za iskorake u pozitivnom smjeru, potencijalno predstavlja ”window of opportunity” za uvodjenje NVZ. Takav dogadjaj predstavljao bi važnu točku na putu Hrvatske ka pravednom i prosperitetnom društvu.

Komentari

i nakon svih filozofiranja,

i nakon svih filozofiranja, rasprava i minusiranja od strane ugroženih manjina nameće se samo jedan zaključak. Zemljišnu rentu moći će plaćati oni koji novaca već imaju, dok će oni čija je jedina ostavština i najvrijedniji posjed zemlja istu biti primorani prodati nekome drugome koji će to moći "produktivnije" iskoristiti, normalno, za tzv. opće dobro..

istina je jednostavna i očigledna, isto kao i neka elementarna razina moralnosti zasnovana na zdravom razumu.

Filozofija otimačine tuđeg očito je duboko ukorijenjena u umovima nekih.

Slijedeći filozofiju opravdanja rente na zemlju nemojte se sutra začuditi porezu na sunce, vodu, i zrak.. jer ipak vi profitirate od toga bez vaše direktne zasluge.

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Debe, Momentalno ima 6,8

Debe,

Momentalno ima 6,8 milijardi ljudi na zemaljskoj kugli. Do 2050 če nas biti po prilici 9 milijardi a samo u Africi, koja ima 1 milijardu če biti 2 milijarde.

Sad več nemaju kaj za jesti, a kak bu za 20 godina, ili tek za 40. Ko če imat zemlju i vodu, bu mogel hranit svoje stanovništvo.

Uvađanjem poreza na zemlju se pokušava sirotinju prisilit na prodaju. Kupit mogu samo oni koji su bogati, a ti če u budučnosti i nama diktirat cjenu hrane.

Tko je glasao

koliko ljudi na zemaljskoj

koliko ljudi na zemaljskoj kugli živi predmet je prilično slobodne procjene.. recimo 6,8 milijardi, plus minus parsto miliona..

prehrana u razvijenim zemljama nije niti će predstavljati problem. Tamo gdje stanovništvo raste, ljud nemaju dovoljno novaca da bi na njima netko mogao zarađivati.. da će ljudi biti 9 milijardi 2050 je napuhana procjena.. i tako, hrane ima i moguće je proizvesti više.. nije to cilj. oduzimanje zemlje je način kako da se umjetno stvori nestašica.. e onda je profit najveći. no nije stvar ni u profitu samom. stvar je u kontroli. Zemlja je jedina prava vrijednost koju netko može posjedovati. kad ljudima uzmu zemlju, to je to.. čovjek bez zemlje je siromah.. to su znali još i naši stari.

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

čovjek bez zemlje je

čovjek bez zemlje je siromah.. to su znali još i naši stari.

na žalost, njihova djeca nisu ništa naučila od njih, pa su tu zemlju veselo rasprčkali, čim se pojavio Zapad s lovom. kasnije, kad potroše novac, kukat će svetom petru da su siromasi!

My Soul

Tko je glasao

da će ljudi biti 9

da će ljudi biti 9 milijardi 2050 je napuhana procjena..

Projekcijama svjetskog stanovništva bave se ozbiljne znanstvene ustanove kojima nije u interesu nikakvo napuhavanje. Naravno da se zbog nesigurnosti projekcije s vremenom mijenjaju, i kada se objavljuju, obično je to u obliku intervala od-do uz odredjeni stupanje vjerojatnosti. Kako stvari stoje sada, sve mjerodavne projekcije kao najvjerojatniji broj stanovnika na Svijetu za godinu 2050 navode oko 9 milijardi. Ta brojka s jednakom vjerojatnosti može biti i veća ili manja. Zato je nepotrebno unositi zbrku tvrdnjama o navodno napuhanim procjenama, samo da bi se pojačalo svoje slabe argumente.

Evo nekoliko mjerodavnih izvora:

http://www.un.org/esa/population/publications/longrange2/WorldPop2300fin...
http://www.iiasa.ac.at/Research/POP/proj07/
http://www.census.gov/ipc/www/idb/worldpopgraph.php

i tako, hrane ima i moguće je proizvesti više..

Sam porast stanovništva nije i jedini i najveći problem. Problem je opći porast standarda, koji podrazumjena promjene u načinu prehrane velikog broja ljudi. Ako se taj proces nastavi ( a sve govori da hoće), resursi za proizvodnju hrane (zemlja, energija...) će se morati ne samo povećati za 50% (porast sa 6 mlrd na 9 mlrd ljudi), nego više nego udvostručiti u odnosu na današnje. Npr. u Kini je potrošnja mesa (svih vrsta) 1985 godine bila 20 kg po stanovniku, danas je 50 kg, a za 2030 godinu se projicira 80 kg po stanovniku. radi usporedbe, u USA je to oko 220 kg po stanovniku. Da se proizvede 1kg mesa, potrebno je višestruko (ovisno o vrsti) više zemlje, vode i svega drugog, nego za proizvodnju istovjetne količine žita i povrća.

Zato je grubo banaliziranje konstatirati da hrane ima i da je moguće proizvesti više, i tu završiti. Pitanje je hoće li biti moguće proizvesti dovoljno za sve i uz koje posljedice.

The Observer

Tko je glasao

normalno da im je u interesu

normalno da im je u interesu napuhavanje. mjerodavni izvori su redom politički motivirane organiacije. od kojih prva, UN, trenutno vodi globalnu propagandnu akciju i pokušava izazvati paniku oko potpuno bezopasne gripice, vodi kampanju oko nepostojećeg globalnog zatopljenja i proizvodi umjetne krize u pokušaju da prigrabi što više vlasti i kontrole. zato mi molim te nemoj propovijedati o "mjerodavnim izvorima". ne postoje mjerodavni izvori, samo mjerodavne informacije Da je potrošnja mesa po stanovniku u USA 220 kg po stanovniku je isto informacija koja bi zahtijevala malo jaču provjeru no recimo da je istina.Kad Kinezi budu jeli 80kg godišnje Ameri će jesti isto toliko ili manje..
Bez brige, standard ne može porasti toliko da će svi jesti puno mesa.. meso će biti skupo i svi će ga jesti manje (većina). osnove ponude i potražnje. inače, mnogo je bilo populacijskih projekcija u zadnjih 50ak godina i sve te projekcije su u pravilu krive.. dovoljno je pogledati povijest.. Po nekima iz prošlog stoljeća, 9 milijardi nas je već sada trebalo biti. Da ne govorim kako smo po onima iz 1970ih svi trebali početi umirati od gladi na 5 milijardi. Tako da svatko tko procjenjuje koliko će ljudi biti na planeti 2050 ne radi ništa drugo nego pogađa, i to sa velikom marginom pogreške.

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Ok, kad ti kažeš, onda je

Ok, kad ti kažeš, onda je to sigurno tako.

Istina je da je bilo katastrofičnih prognoza ranije, ali ih je bilo i koje su debelo podbacile. Nesigurnost jest velika, ali su metode sve bolje upravo zbog ranijih iskustava.

Prognoza o 9 mlrd. 20050 pretpostavlja pad prosječnog prirasta u Svijetu sa 1.2% na 0.3%, što je vrlo optimistički s obzirom na razvoj situacije. Povećanje očekivanog prirasta samo za 0.1% radikalno mijenja situaciju.

Podcjenjivanje objektivnih problema s kojima se čovječanstvo suočava (i to na bazi odbacivanja svih relevantnih autoriteta) predstavlja izraz arogancije kojega njeguju lobbyisti najpovlaštenijih kategorija ljudi (posebno iz USA), oni koji će posljedice tih problema najmanje ostjetiti na vlastitoj koži. Sreća je da takvi sve više gube teren i imaju sve manji utjecaj.

The Observer

Tko je glasao

Debe, Da ne govorim kako smo

Debe,

Da ne govorim kako smo po onima iz 1970ih svi trebali početi umirati od gladi na 5 milijardi.

Pa i umire sve više i više ljudi od gladi, a pustinja se širi u Africi, gdje groj stanovnika raste i to više od 3% godišnje.

Za koju godinu, ak se tak nastavi, bu Indija imala više stanovnika od Kine.

Tko je glasao

Rješenje svih problema bit

Rješenje svih problema bit će kanibalizam.

My Soul

Tko je glasao

My Soul, Ko može sa

My Soul,

Ko može sa sigurnošu tvrdit, da toga več nema.

Tko je glasao

u pravu si. ima. u našoj

u pravu si. ima. u našoj vlastitoj državi, u kojoj smo svoji na svome, pokušavaju nam piti krv na slamku.

My Soul

Tko je glasao

i nakon svih filozofiranja,

i nakon svih filozofiranja, rasprava i minusiranja od strane ugroženih manjina nameće se samo jedan zaključak. Zemljišnu rentu moći će plaćati oni koji novaca već imaju, dok će oni čija je jedina ostavština i najvrijedniji posjed zemlja istu biti primorani prodati nekome drugome koji će to moći "produktivnije" iskoristiti, normalno, za tzv. opće dobro..

Sasvim je jasno da u ekonomskom okruženju gdje se primjenjuje NVZ u značajnijem «intenzitetu» uloga zemljišne komponente svake nekretnine igra drugačiju ulogu nego bez NVZ. Efekti koje izaziva NVZ du dobro poznati i dokumentirani literaturi i nema potrebe dramatizirati u tvome stilu. Ti efekti se mogu simulirati po različitim scenarijima i za svaku kategoriju zemljišta (poljoprivrednoi, privatno stambeno, poslovno, itd.), te adekvatno rezultatima kalibrirati visinu NVZ i pratećih mjera.

istina je jednostavna i očigledna, isto kao i neka elementarna razina moralnosti zasnovana na zdravom razumu.

Zdrav razum i moral na koje se ti pozivaš pretpostavljaju da vlasništvo nad zemljištem podrazumjeva i pravo na uživanje svih koristi od toga zemljišta. Ja sam pokazao (ili barem to pokušao) da to baš i nije moralno, jer veliki dio od te koristi predstavlja rentu društvenog kapitala, dakle nečega za što je vlasnik zaslužan tek u maloj mjeri. Tvoje protivljenje ovome ima korijen u tvojoj redukcionističkoj predodžbi društva kao pukog zbira pojedinaca, odnosno nepostojanja općeg dobra, kojeg atributiraš kao «takozvano». Ja ne mogu promjeniti tvoje uvjerenje, samo ti ukazati da malo pažljivije pročitaš klasike ekonomske teorije.

Inače, u svim moralnim kodeksima, i vjerskim i svjetovnim, pitanje prisvajanja nečega što ti ne pripada je na jako visokim mjestima.

Filozofija otimačine tuđeg očito je duboko ukorijenjena u umovima nekih.

Da, samo što je istina na drugoj strani zrcala.

Slijedeći filozofiju opravdanja rente na zemlju nemojte se sutra začuditi porezu na sunce, vodu, i zrak.. jer ipak vi profitirate od toga bez vaše direktne zasluge.

Nema razloga za bilo kakav porez na Sunce, jer je ono svima dostupno u istim i neograničenim količinama. Porez na zrak (zapravo na mijenjanje njegovog sastava emisijama nekih plinova) već postoji u obliku CO2 poreza, ali je logika i motiv za to sasvim drukčiji nego kod NVZ. Slično i za vodu, postoje porezi na zagadjenje vode, a ponegdje i na potrošnju tamo gdje su resursi ograničeni u odnosu na potražnju.

The Observer

Tko je glasao

gle čovječe, ti vjeruješ

gle čovječe, ti vjeruješ u teorije o man-made global warming poduprte ničim doli dubioznim kompjuterskim modelima. To te automatski diskvalificira za bilo kakvu daljnju ozbiljnu raspravu.

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

gle čovječe, ti vjeruješ

gle čovječe, ti vjeruješ u teorije o man-made global warming poduprte ničim doli dubioznim kompjuterskim modelima. To te automatski diskvalificira za bilo kakvu daljnju ozbiljnu raspravu.

gle čovječe, ti NE vjeruješ u postojanje global warming, čije je postojanje podruprto empirijskim dokazima i najsavršenijim kompjuterskim modelima koje je čovjek do sada razvio, i koje je akceptirano kao globalni problem No.1 od 99% svjetskih znanstvenih i političkih autoriteta. To te automatski diskvalificira za bilo kakvu daljnju ozbiljnu raspravu.

Sad smo 1:1, pa "kome opanci, kome obojci".

The Observer

Tko je glasao

Debe, da, u postojećem

Debe,

da, u postojećem tajkunksom kriminalnom d.p. sustavo stvar se svodi na ovo što si kazao. No, ne držim da je @bet objavio ovaj članak o NVZ u prilog snaženja posojeće otimačine. Konačno, to je i sam više nego li jasno predočio u samomu članku, ali i nastavnim komentarima.

A glede "minusiranja", ha, ha, pa svakim danom razvijamo se u svakom pogledu. Stoga krenimo u nove radne, ili ratne pobjede.:))

Tko je glasao

da, to je takozvana

da, to je takozvana filozofija dobrih namjera bez obzira na loše posljedice.. glavno da su namjere "dobre", pa neka sve ode u tri... a otići će.. i svaka ovakva "dobra" inicijativa bit će još jedan čavao u našem kolektivnom lijesu.

gornju argumentaciju bih mogao rastaviti i rasturiti po stotinjak ekonomskih točaka, no to jednostavno nema smisla. Prvo iz razloga što nitko od nazočnih socijalnih reformatora ne bi razumio ili htio razumjeti zašto njihov utopijski plan nikako da procvjeta, a drugo što je stvar u samoj svojoj srži jako jednostavna, a to je razlavšćivanje i razdvajanje ljudi od njihove zemlje. osim naravno ako isti ne zarade dovoljno za "rentu". To je ništa drugo nego feudalno-kmetski sistem. Raznorazno filozofiranje ne može promijeniti tu jednostavnu istinu. Ako ne radiš, gubiš svoju imovinu.. prisilni rad = ropstvo. za koga? za što? za opće dobro? koje opće dobro? tko definira opće dobro?

a jednom kad ljude odvojiš od zemlje, to je to.. radnička klasa bez ikakve ekonomske ili osobne slobode.

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

bet, pročitao sam radoznalo

bet,

pročitao sam radoznalo ovaj članak duljine oko deset stranica zbog uvodnog dijela, i priznajem da sam nakon nastavnog čitanja htio vrlo brzo odustati zato što na jednom mjestu, da tako kažem, obuhvaća mnogo toga "u komadu", što je u ovom primjeru utjecalo brojnim netočnostima. No, da krenem redom, a u stvarno najkraćem obliku, i s ispuštanjem mnogo toga od onoga što sam uočio.

Napominjem da ovaj komentar objavljujem zbog teme koja je i u stvarnom životnom smislu od golemog gospodarskog značaja za nacionalnu privredu, ali i zbog političkog razloga najveće važnosti. Pitanje vlasništva zemljištem u Hrvatskoj i pitanje poreza predstavljalo je tradicionalno jedno od najvažnijih hrvatskih pitanja. Danas ono ima zasebnu važnost, a koju postojeća hrvatska politička i poslovna vlastela "ne će" da zna. Riječ je i o političkoj vlasteli HDZ, jednako kao i o političkoj vlasteli SDP, te zasebno o političkoj vlasteli HSS, dok je iz motrišta poslovne vlastele stvar potpuno jasna.

Tako od 1990. godine do danas pitanje zemljišta i gospodarenje zemljištem u Hrvatskoj pripada neotuđivom portfelju političkih vladara iz spomenutih političkih stranaka, kako iz ishodišta njihovog osobnog interesa, tako i iz ishodišta multipliciranih interesa novih tajkunskih gospodara. Ono što je ključno za HRVATSKO ZEMLJIŠNO PITANJE, koje je danas itekako aktualno, jeste u programu nekakve nove političke stranke u nastajanju. U tomu jeste bitna razlika u odnosu prema postojećim hrvatskim političkim strankama, počam od HDZ, preko HSS sve do SDP Hrvatske, koje su promotori ili pokrovitelji postojećega tajkunskog kriminalnog društveno političkog sustava u Hrvatskoj, a koji je transformirao Republiku Hrvatsku u Republicom Croatorum Latifundum. Riječ je o tomu da je Hrvatska prostorom MALA, i riječ je o tomu da je Hrvatska po broju stanovnika MALA. Dakle, ona može s lakoćom biti progutana od "velikih riba". U stvarnom smislu to znači da onda kada je zemljište - roba, kroz relativno kratko vrijeme to zemljište može imati novog vlasnika, jer je riječ o robi.

Meni osobno nije svejedno jesu li ti vlasnici iz Rusije, Ukrajine, Saudijske Arabije, ili Sicilije, Njemačke, Austrije, primjerice. Meni osobno nije svejedno jesu li ti vlasnici hrvatski biskupi i nadbiskupi, koji itekako posluju u ime Boga. Pa i u prvom i u drugom slučaju hrvatski farmer, ili hrvatski seljak, tako svejedno, mora ima funkciju suvremenog hrvatskog kmeta. M O R A !!! Je li to budućnost pretežitoga broja od oko 260.000 službeno registriranih hrvatskih općih poljoprivrednih gospodarstva? DA ! To je njihova budućnost u postojećem hrvatskom tajkunskom kriminalnom društveno političkom sustavu, a koju "ne vidi" nitko od čelnika postojećih političkih stranaka u njihovom Croatorum Latifundum Saborum. No, to ne vide ni brojni drugi, a dopustimo da "ja" ipak nisam prosvjetitelj.

Osobno držim kako u svim malim državama, zemljište ne može biti roba u onom smislu kakvo ono jeste prostorom i pučanstvom velikih država. Međutim, i s druge strane, domicilno stanovništvo kojemu zemljište pripada "po djedovini", ne može zbog toga "uživati pravo" da čini s tim zemljištem ono što njemu padne na pamet. Ono s tim zemljištem mora kvalitetno gospodariti, u suprotno nanosi štetu drugim građanima u cjelini svih građana, odnosno državljana Republike Hrvatske. Pa ako to ne čine, tada, primjerice, s zahtjevima za nerazumne subvencije - primjerice po jednoj kravi, na stanoviti način žive od rente "po jednoj kravi". Na što želim ovime usmjeriti pozornost? I više je nego li očevidno da pitanje rente nije baš tako jednostavno pod pretpostavkom da ne govorim o pitanju koje glasi "tko profitira od hrvatske zemlje". U postojećem tajkunskom kriminalno d.p. sustavu potpuno je jasno tko profitira od hrvatske zemlje. A to nisu oni koji žive od rente "po jednoj kravi". U ovom primjeru riječ je o tome da od takve rente profitira čelništvo HDZ i čelništvo HSS, posebice potonje koje je takvom subvencijom "dalo rentu hrvatskom seljaku". U stvarnosti je takvom "rentom" oduzeto zemljište hrvatskom seljaku. No, da nastavno ne obrazlažem. Naravno, ovo sam objavio i zato što je zemljišno porezna tematika mnogo opsežnija od pitanja građevinskog zemljišta. Pa i u sklopu građevinskog zemljišta postoje različite vrste zemljišta čija je vrijednost naglo porasla zbog brojnih razloga. Nije svuda riječ samo o položajnoj renti.

Land value tax, ili Naknada za vrijednost zemljišta (NVZ), a kako si preveo, ima svoje podrijetlo iz svijeta najrazvijenijih postindustrijskih država. Inkorporirati tako nešto u politički program nekakve nove političke stranke, može se učiniti samo pomnim proučavanjem stvarnih prilika u konkretnoj hrvatskoj stvarnosti.

Nadalje. iznosiš tvrdnju kako su špekulacije zemljištima nemoralan, ali legalan način bogaćenja na račun društva. Pritom, rabiš vjerojatno točan primjer kupoprodaje peljeških zemljišta, i tvrdiš da to osim institucionalizirane otimačine zajedničkog, uključuje i školski primjer političke korupcije. Ja sam ovdje objavio da u Hrvatskoj postoji tajkunski kriminalan društveno politički sustav. Ne znam zašto se bježi od takvog točnog naziva, i umjesto toga se "filozofira" s pojmovima moralan ili nemoralan. U tajkunskom kriminalnom društveno političkom sustavu ne postoji moralno ili nemoralno, u njemu je sve "moralno". U građanskom d.p. sustavu - moralno znači nekažnjivo, nemoralno znači kažnjivo, nerijetko i drakonski kažnjivo. Sukladno tomu i ta Marina Dropulić, i taj Radić - završili bi u Hrvatskoj u zatvoru vjerojatno s preko 10 godina, i s oduzimanjem imovine, pod pretpostavkom da u Hrvatskoj ne vlada njihov (i ne samo njihov) tajkunski kriminalan d.p. sustav. Skrećem ti ovime istodobno pozornost na činjenicu da špekulacije ne moraju biti nemoralne, i da špekulacije ne moraju biti kažnjive!
Inače, u tajkunskom kriminalnom d.p. sustavu - ne postoje špekulacije. Postoji institucionalna legalna i legitimna krađa. To nema veze s legalnom i legitimnom, i moralnom špekulacijom, koja u sebi ima institut rizika.

Ne uočavam da si ovaj opsežan članak objavio iz ishodišta komunističkog mentaliteta, no, postoje uočljive nejasnoće u tvojem izlaganju. Pa kada kažeš u primjeru V. Britanije kako je jasno da će najveću korist ostvariti manja grupa velevlasnika zemljišta, time se konfrontiraš s činjenicom kako će uvijek u svakom državnom projektu korist imati manja grupa velevlasnika zemljišta, možda ne na tom mjestu kojega spominješ, već na nekom drugom mjestu. Dakle, ovdje se postavlja pitanje argumentirane rasprave?

Odmah uvodno tvrdiš kako je u članku riječ o istinskom socijal-liberalizmu, koji na najbolji mogući način miri legitimne interese zajednice i pojedinca. Najblaže rečeno, nisam u to uvjeren, to tim više što mi i osobno nije jasno što je to socijal-liberalizam?

Tvoji aksiomi o zemljištu, neovisno o tomu na koje se izvore pozivaš, vrlo su dvojbeni. To da je zemljište dar prirode, ili Boga, samo je po sebi jasno. U drugom aksiomu tvrdiš da se uz zemljište ne povezuju nikakvi troškovi proizvodnje - i to obrazlažeš time, citiram," zemljište jednostavno postoji, i nitko si ne može pripisati zasluge za njegovo postojanje (opet, uz rijetke iznimke)". Držim kako takva argumentacija nema nikakve sveze s troškovima zemljišta, a koje uočljivo spominješ. Naime, zemljište ima troškove! U trećem aksiom kažeš da se zemljište ne može potrošiti, već mu se samo može promijeniti namjena. Ponovno netočno! Četvrti aksiom koji kaže da je količina zemljišta limitirana - jasan je sam po sebi, i to nije aksiom. No, kada govorimo iz motrišta gospodarstva, tada na scenu stupa potpuno druga priča. Primjerice, broji državljani iz onoga što nazivamo "zemlje trećeg svijeta", s zadovoljstvom bi živjeli u Europi, u kojoj je zemljište limitirano, i vrlo, vrlo skupo - onda kada je riječ o zemljištu u Švicarskoj, primjerice. Zašto, kada je kod njih zemljište jeftino? Peti aksiom je sam po sebi potpuno pogrešan, i u njemu pomalo uvodiš Malthusa. Naime, kada kažeš da porastom broja stanovnika i porastom privredne aktivnosti potražnja za zemljištem neprekidno raste, a time raste i njegova vrijednost, tada je to potpuno netočno, jer jedno s drugim nije u nikakvoj svezi! Naime, porast broja stanovnika ne znači istodobno i porast privredne aktivnosti. Primjerice, potražnja za zemljištem u Tokyu ne proistječe iz porasta broja stanovnika Japana, no, u Tokyu 1m2 zemljišta stostruko je skuplji nego li na nekom japanskom otoku, jednako kao i u primjeru grada Mexiko City sve do primjera Zagreba. U Nizozemskoj je porast broja stanovnika minimalan, vrijednost zemljišta je ogromna.

Naravno da u Hrvatskoj, gdje imamo skokovit broj stanovnika, danas gotovo 5 milijuna, a znaš o čemu govorim, ili ne znaš?, s razlogom vrijednost zemljišta raste, a jednako tako i u Zagrebu. Ali zašto? Zar zato što nas je 5 milijuna, i zar zato što nam je gospodarska aktivnost u porastu???

Nadalje, u članku naglašeno brkaš pojmove zakupca i rentijera. To n i j e isto!!! Zakupac nije rentijer, ali to može postati. Rentijer je uvijek samo i jedino rentijer.

Držim kako nije točno definiranje rente i rentijera. Kada govorimo o zemljišnoj renti, ili o položajnoj zemljišnoj renti, ili o građevinskoj renti, tada ne govorimo o renti u smislu prihoda na razini diskontne stope, koji je legalan i legitiman prihod. Dapače, nerijetko je riječ o prihodu koji je imao, i ima visoku ili manje visoku rizičnost, a kojega investicijski fondovi nastoje smanjivati preraspodjelom portfelja. Renta je extra prihod, ili extra profit koji nije nastao investicijskom poduzetničkom aktivnosti, već je takav prihod koji se ostvaruje na tuđi račun, da tako kažem. Takav extra prihod ili extra profit može biti snažno operezovan, ili slabije oporezovan itd., a što ovisi o nositeljima eonomske politike, bilo u gradu, bilo u državi.
Mi u Zagrebu danas, primjerice, plaćamo s golemih 18% prireza, i s najvišim cijenama komunalija u Hrvatskoj činjenicu da imamo rentijera Milana Bandića, koji je preko položajne rente zahvatio sve što "nam treba". No, to tako građani Zagreba žele, i hoće, a osobito oni koji su itekako mogli najuriti i Milana i Zorana s njihovih položajnih renta.

Zasebno, naglašavam kako nije sve društvena renta!
Primjer Hong Konga je specifičan, i nije riječ o zemljištu kao zemljištu, iz motrišta zemljište rente. Kod Hong-Konga je relevantno, a za razliku od Hrvatske, da porez nema funkciju socijale kao unas, već je to oblik prikupljanja kapitala za poticanje investicijske aktivnosti, a tek sekundarno kao socijala.

Što je to društvo, a u primjeru tvoje tvrdnje, citiram: "kod zemljišne rente ne radi se o ”zaradjenom”, nego o društveno stvorenoj vrijednosti koja se ovom ”naknadom” djelomično vraća pravom vlasniku – društvu."? Naime, u primjeru Zagreba postoji građevinska renta koja nije društvena, već je Bandićeva, a s čime su se suglasili "svi" građani grada Zagreba, zar ne?

U Zaključku tvrdiš kako u Hrvatskoj nedostaje zdravih ideja i snage za iskorake u pozitivno smjeru, te da uvođenje NVZ predstavlja upravo tako nešto, ili barem važnu točku na putu Hrvatske ka pravednom i prosperitetnom društvu. Iz predočenog motrišta držim ovaj zaključak dvojbenim, pa i netočnim. Ima i zdravih ideja, ima i zdravih snaga, ali ima i tajkunski kriminalan društveno politički sustav. U Zagrebu je nakon prošlih svibanjskih izbora dobio opetovano uporište u SDP Hrvatske, a to kažem zato što je SDP Hrvatske politički insuficijentan da se konfrontira takvom društveno političkom sustavu, jer nema ni znanja, ni političke odlučnosti, ni političkog kredibiliteta da se s njim suoči. No, možebitno ja griješim u objavljenom izravnom političkom i stručnom određenju da u Hrvatskoj postoji tajkunski kriminalan društveno politički sustav, i da će on postojati sve dok se ne uhvati "za rogove". Konačno, bik se ne hvata za rep. Predlagati "nekomu", ili "tumačiti nekomu", za mene znači biku puhati iza repa. Naime, predmet ovog članka je bio zemljišna renta u najopćenitijem smislu, ali s primjerima građevinske rente. No, onda kada se zemljišna renta usmjerava na primjer građevinske rente, tada se mora razmatrati zajedno s političkom rentom!
U tajkunskom kriminalnom društveno političkom sustavu jednostavno ne postoji zemljišna renta koju prisvaja pojedinac, a da nije istodobno riječ i o političkoj renti.

Tko je glasao

Po običaju si jako

Po običaju si jako opširan, pa neću odgovarati na svaki detalj, jer sam u vremenskoj stisci. Ali ipak, evo ono što smatram važnim.

Neću se upuštati u komentiranje tvog vidjenja hrvatskog poličkog reljefa, jer to nije ni tema, iako je sigurno važno za razumjevanje aktualnog stanja i jegovog prevladavanja.

Riječ je o tomu da je Hrvatska prostorom MALA, i riječ je o tomu da je Hrvatska po broju stanovnika MALA. Dakle, ona može s lakoćom biti progutana od "velikih riba". U stvarnom smislu to znači da onda kada je zemljište - roba, kroz relativno kratko vrijeme to zemljište može imati novog vlasnika, jer je riječ o robi.

U kaptalističkim uvjetima zemlja jest „roba“, htjeli mi to ili nehtjeli. Zadržavanjem zemljišne rente (ili jednog njenog dijela) u lokalnoj zajednici jednim mehanizmom kao što je NVZ, reducira se „robnost“ zemlje, a time i svi negativni efekti koji iz toga proizlaze.

Meni osobno nije svejedno jesu li ti vlasnici iz Rusije, Ukrajine, Saudijske Arabije, ili Sicilije, Njemačke, Austrije, primjerice. Meni osobno nije svejedno jesu li ti vlasnici hrvatski biskupi i nadbiskupi, koji itekako posluju u ime Boga. Pa i u prvom i u drugom slučaju hrvatski farmer, ili hrvatski seljak, tako svejedno, mora ima funkciju suvremenog hrvatskog kmeta. M O R A !!! Je li to budućnost pretežitoga broja od oko 260.000 službeno registriranih hrvatskih općih poljoprivrednih gospodarstva? DA ! To je njihova budućnost u postojećem hrvatskom tajkunskom kriminalnom društveno političkom sustavu, a koju "ne vidi" nitko od čelnika postojećih političkih stranaka u njihovom Croatorum Latifundum Saborum. No, to ne vide ni brojni drugi, a dopustimo da "ja" ipak nisam prosvjetitelj.

Budimo realni i pogledajmo u budućnost- 10, 20 ili 50 godina. Ima li u Hrvatskoj mjesta za 260,000 poljoprivrednih gospodarstava? Ima li uopće toliko ljudi koji bi se time bavili – to znači oko milijun ljudi ili 20% stanovništva (uz 4 člana familije po imanju)! Možda da, kada bi pristali živjeti na pragu siromaštva kao danas uz kravicu i 10 kokica. Ali, takvi izumiru, a novi se ne radjaju u dovoljnom broju. To je surova istina.

Land value tax, ili Naknada za vrijednost zemljišta (NVZ), a kako si preveo, ima svoje podrijetlo iz svijeta najrazvijenijih postindustrijskih država. Inkorporirati tako nešto u politički program nekakve nove političke stranke, može se učiniti samo pomnim proučavanjem stvarnih prilika u konkretnoj hrvatskoj stvarnosti.

Te zemlje koje imaju iskustvas NVZ nisu bile postindustrijske kada su ga uvodile. I naravno da se slažem da svako konkretno bavljenje s NVZ zahtjeva „pomno proučavanje stvarnih prilika u konkretnoj hrvatskoj stvarnosti“. Samo budala može drukčije misliti.

Skrećem ti ovime istodobno pozornost na činjenicu da špekulacije ne moraju biti nemoralne, i da špekulacije ne moraju biti kažnjive!
To nema veze s legalnom i legitimnom, i moralnom špekulacijom, koja u sebi ima institut rizika.

Kad ja govorim o špekulacijama, onda govorim o špekulacijama sa zemljištem. Po mom uvjerenju koje sam stekao udubljujući se u ovu tematiku, u slučaju zemljišta ne bi trebalo biti „moralnih i legitimnih“ špekulacija, jer zemljište nije obična „roba“.

Pa kada kažeš u primjeru V. Britanije kako je jasno da će najveću korist ostvariti manja grupa velevlasnika zemljišta, time se konfrontiraš s činjenicom kako će uvijek u svakom državnom projektu korist imati manja grupa velevlasnika zemljišta, možda ne na tom mjestu kojega spominješ, već na nekom drugom mjestu. Dakle, ovdje se postavlja pitanje argumentirane rasprave?

Ne shvaćam kamo ciljaš s ovim. Valjda je jasno da mislim da je principjelno pogrešno da cjelokupnu korist od javnih projekata imaju pojedinci. Ne zato jer oni nisu članovi tog istog društva koje finacira projekte, nego zato što njihova pojedinačna korist nije u nikakvoj korelaciji s njihovim doprinosom društvu. Spomenuo sam regionalne razlike (koje se mogu donekle amortizirati geografsko-ravnomjernim ulaganjima) ali prije svega pojedinačnim razlikama u „dobicima“.

Odmah uvodno tvrdiš kako je u članku riječ o istinskom socijal-liberalizmu, koji na najbolji mogući način miri legitimne interese zajednice i pojedinca. Najblaže rečeno, nisam u to uvjeren, to tim više što mi i osobno nije jasno što je to socijal-liberalizam?

Dobro, to je tvoje uvjerenje. Ali, pitanje o tome što je to socijal-liberalizam (osim ako ne misliš da je trebalo pisati socijalni liberalizam) me čudi s obzirom da dolazi od čovjeka koji se ozbiljno bavi politikom.

Tvoji aksiomi o zemljištu...

Da, u tim „aksiomima“ ima nepreciznosti, ali tvoje neslaganje s nekima od njih proizlazi iz drukčijeg poimanja. Npr. nepostojanje „troškova proizvodnje“ za zemljište, kao što postoje za bilo koji plod ljudskog rada, je jasno i ne vidim gdje ti vidiš neke troškove. Ako misliš na troškove npr. održavanja plodnosti, to spada u poboljšanja i radni doprinos vlasnika koji mu nedvojbeno pripada, i kao takvo ne ulazi u razmatranje rente kao takve.

Isto tako, kada ja pišem da se zemljište ne može potrošiti, mislim da se ne može smanjiti i na kraju nestati. U slučaju polj. zemljišta, može mu se npr. smanjiti plodnost, ali to nije o čemu ja govorim.

Kada govorim o limitiranosti, onda ne govorim o marginalnom zemljištu, nego o zemljištu bliže „centru“. Sam porast njegove cijene u odnosu na „marginu“ dokaz je da ga nema beskonačno.

Porast broja stanovnika ne mora značiti i porast privredne aktivnosti, ali su te dvije stvari korelirane. I tu ne mislim na Malthusov pogled na Zemaljsku kuglu nego na lokalitete. Zemlja je u Tokyu kojeg spominješ skupa jer je potražnja puno veća od ponude a to je zato jer je tamo jako puno ljudi i jako puno ekonomskih aktivnosti na ograničenoj površini.

s razlogom vrijednost zemljišta raste, a jednako tako i u Zagrebu. Ali zašto? Zar zato što nas je 5 milijuna, i zar zato što nam je gospodarska aktivnost u porastu???

Vrijednost zemljišta raste, a to je iz više razloga:
- Obilje kreditnog novca
- Koncentracija privredne aktivnosti i ljudi na malom području
- Nesigurnost drugih tipova ulaganja
- Nada u špekulativno ostvarenje dobiti pri kasnijoj prodaji
- Ponuda manja od potražnje jer vlasnici ne vide inters u prodaji

Nadalje, u članku naglašeno brkaš pojmove zakupca i rentijera. To n i j e isto!!! Zakupac nije rentijer, ali to može postati. Rentijer je uvijek samo i jedino rentijer.

Ne znam gdje to. Ako i jesam nešto tako napisao, onda je to lapsus. U ovome smislu rentijer je uvijek vlasnik nekretnine, ili, ako je zemljište pod hipotekom, onda je to njegov kreditor (banka). Zakupac kroz cijenu zakupa plaća i zemljišnu rentu.

Držim kako nije točno definiranje rente i rentijera. Kada govorimo o zemljišnoj renti, ili o položajnoj zemljišnoj renti, ili o građevinskoj renti, tada ne govorimo o renti u smislu prihoda na razini diskontne stope, koji je legalan i legitiman prihod. Dapače, nerijetko je riječ o prihodu koji je imao, i ima visoku ili manje visoku rizičnost, a kojega investicijski fondovi nastoje smanjivati preraspodjelom portfelja. Renta je extra prihod, ili extra profit koji nije nastao investicijskom poduzetničkom aktivnosti, već je takav prihod koji se ostvaruje na tuđi račun, da tako kažem. Takav extra prihod ili extra profit može biti snažno operezovan, ili slabije oporezovan itd., a što ovisi o nositeljima eonomske politike, bilo u gradu, bilo u državi.

Kad ja govorim o renti, govorim samo o tome ekstra prihodu do kojeg dolazi uslijed vrijednosti drušvenog kapitala koji je „upregnut“ u poduzetnikov posao kroz vlasništvo nad zemljom na kojoj se djelatnost obavlja, a ne o prifitabnosti njegovog posla rasterećenog zemljišne komponente.

Mi u Zagrebu danas, primjerice, plaćamo s golemih 18% prireza, i s najvišim cijenama komunalija u Hrvatskoj činjenicu da imamo rentijera Milana Bandića, koji je preko položajne rente zahvatio sve što "nam treba". No, to tako građani Zagreba žele, i hoće, a osobito oni koji su itekako mogli najuriti i Milana i Zorana s njihovih položajnih renta.

Ne znam točno kako zagrebački prirez funkcionira, ali čini mi se da to nema veze s zemljišnom rentom, nego s prihodima. I govoriti o bandićevih 18% i skupim komunalijama nema nikakve veze s ovim o čemu diskutiramo. Ovdje je važan ekonomski pravedan osnov za razrezivanje poreza, a ne njegova visina ili način na koji se troši.

U Zaključku tvrdiš kako u Hrvatskoj nedostaje zdravih ideja i snage za iskorake u pozitivno smjeru, te da uvođenje NVZ predstavlja upravo tako nešto, ili barem važnu točku na putu Hrvatske ka pravednom i prosperitetnom društvu. Iz predočenog motrišta držim ovaj zaključak dvojbenim, pa i netočnim.

Ja ne tvrdim da zdravih snaga i ideja nema, nego da ih nema dovoljno da stvore kritičnu masu da se sistem promijeni na bolje. Bilo bi mi drago da se varam.

The Observer

Tko je glasao

bet, Nisam uvijek opširan,

bet,

Nisam uvijek opširan, već onda kada osobno držim da je to potrebno, ali i u ponekom primjeru kada to kvaliteta sugovornika nalaže.:)
Ovdje sam uvodno, držim, korektno naglasio da si ušao u temu, citiram, "koja je i u stvarnom životnom smislu od golemog gospodarskog značaja za nacionalnu privredu, ali i zbog političkog razloga najveće važnosti. Pitanje vlasništva zemljištem u Hrvatskoj i pitanje poreza predstavljalo je tradicionalno jedno od najvažnijih hrvatskih pitanja. Danas ono ima zasebnu važnost, a koju postojeća hrvatska politička i poslovna vlastela "ne će" da zna. Riječ je i o političkoj vlasteli HDZ, jednako kao i o političkoj vlasteli SDP, te zasebno o političkoj vlasteli HSS, dok je iz motrišta poslovne vlastele stvar potpuno jasna." Ovdje sebe opetovano citiram zato što ova tema izravno ulazi u pitanje hrvatskog političkog reljefa, premda to nije tema tvoje objave, kako ti kažeš. No, "razgovarati" o ovoj temi pod nazivom članka koji glasi Kome pripada zemljišna renta (ili tko zapravo profitira od hrvatske zemlje) - a bez ne "uočavanja", kako ti kažeš - političkog reljefa, držim da bi bilo potpuno promašeno.

Podsjećam te u tom smislu na tvoje uvodne riječi, citiram: "Ovaj tekst bavi se zemljišno-poreznom tematikom, odnosno kako pomiriti neprikosnovenost privatnog vlasništva nad tim strogo ograničenim, u osnovi zajedničkim resursom jednog naroda i potrebu za pravednijom raspodjelom vrijednosti koje se uz zemljište vezuju, a sve u cilju većeg prosperiteta naroda." Doslovno si time izravno ušao u područje p o l i t i k e, ili nisi???

Nadalje, razvodno sam postavio pitanje kako mi "najblaže rečeno" nije jasno što je to socijal-liberalizam, dakako, na kojega se uvodno pozivaš. Naime, ako to meni nije bilo jasno, a kazao sam da mi nije jasno, tada je korektno od tebe odgovoriti na postavljeno pitanje, a pogotovo, i više što to pitanje dolazi "od čovjeka koji se ozbiljno bavi politikom", kako točno uočavaš. Zar ne?

Prvo. Ponavljam opetovano kako meni nije svejedno jesu li vlasnici HRVATSKE ZEMLJE iz Rusije, Ukrajine itd. Na to odgovaraš da je u kapitalističkim uvjetima zemlja roba, htjeli mi to ili ne htjeli. Držim da to nije ispravan odgovor na moje jasno određenje. Dapače, i podsjećam te na to da su čak i više nego li superproduktivne američke farme pod patronatom tj. izravnom zaštitom Vlade SAD, i držim nemogućim da ruski ili arapski šeici "kupe" američke farme - premda je "zemlja roba". Naravno, da će hrvatska zemlja biti rasprodana od strane hrvatskih domoljubnih šeika, a koje su izabrali punoljetni državljani Hrvatske od nas danas oko 5 milijuna???

Nadalje, ja nisam govorio o tomu da li u Hrvatskoj ima mjesta za 260.000 službeno registriranih OPG, već sam u svojem komentaru razvidno stavio naglasak na vlasništvo. A preko kojega postojeća hrvatska politička i monopolna tajkunska kriminalna vlastela razvlašćuje SVE, i transformira ih u kmetove!!! .
U tom smislu valjda ne očekuješ od mene da ovdje prodočujem program "nerazvlaštenja" 260.000 službeno registriranih OPG, premda takav program nije teško napraviti. I to ne zato što ja jesam vrlo, vrlo stručna osoba, već zato što IMAMO HRVATSKE STRUČNJAKE! No, ako bilo tko od njih imalo glasnije "zine" - dobit će isti trenutak nogu u stražnjicu! A u blažoj varijanti bit će dirigirano i orkestrirano kamenovani od dežurnih "iz kužine" da su komunjare. Naglašavam - bilo koje stručna rasprava o hrvatskom zemljištu vodi u izravno političko uništenje HDZ i HSS, i u rušenje postojeće umjetne političke snage SDP Hrvatske. Zato stručnih rasprava "nema".

Pitanje poljoprivrednog zemljišta i zaštite hrvatske narodne i nacionalne supstance par exellence, sukladno i tvojem uvodnom tekstu, ne mogu osigurati postojeći nositelji tajkunskog kriminalnog d.p. sustava - dapače! Upravo zato Land value tax ili NVZ ne može biti instrument osiguravanja zaštite takvog gospodarskog, nacionalnog i narodnog resursa. A kako se to stvarno čini, postoje naglašena kvalitetna iskustva, između ostalih - i iz Francuske! Primjerice, ovdje sam objavio kako jesam stručnjak za kooperativne sustave (i nisam jedini u Hrvatskoj!). No, to nikoga od 260.000 službeno registriranh OPG doslovno n e z a n i m a, jednako kao i tih nekoliko stotina hrvatskih kooperativa s oko, službeno, možebitno 18.000 zaposlenih, a stvarno svega njih nekoliko tisuća. Naravno, oni očekuju od takve vlasti da ih "spasi" - od koga? Pa ona ih upravo i gura u uništenje!

Naglašavam kako ne postoji niti jedna mogućnost da znatan broj od 260.000 službeno registriranih OPG, i još već broj fizičkih osoba u Hrvatskoj osigura golu fizičku egzistenciju, ili da zaštiti svoju djedovinu, sve dok postoji ne vlasti čelnici tajkunskog kriminalnog d.p. sustava. Niti jedna jedina mogućnost! Postoje li rješenja? Pa naravno da postoje, ali ne u sklopu ovoga i takvoga društveno političkog sustava. Žao mi je što se to "ne razumije", valjda zato što ovo objavljujem iz Zagreba, koji je najrazvijenija društvena i gospodarska sredina u Hrvatskoj, pa valjda zato "nemam pojma o ničemu"?

Drugo..Dakako, kada sam (ti) skrenuo pozornost na to da inkorporirati Land value tax u hrvatsku stvarnost valja učiniti samo pomnim proučavanjem stvarnih prilika u konkretnu hrvatsku stvarnost, nisam predmnijevao da bi netko činio suprotno jer je bi to značilo da je budala. No, itekako ima budala koje su spremne Land value tax uvesti za zaštitu vlastitog monopolnog područja!!!
Primjerice, da li Dubrovnik ima razloga uvesti LVT, ili to ima razloga uvesti postojeća Hrvatska tajkunska vlast, kako bi nakon toga "velikodušno" 50% toga prepustila Dubrovniku, a u konkretnom primjeru da danas gradonačelnik Dubrovnika nije iz HDZ? Konačno, da li bi to uopće i učinila postojeća vlada u funkciji tajkunskog kriminalnog d.p. sustava u bilo kojem primjeru? Dakle, s LVT nismo na području akademskoga!

Treće. Molio bih da me se točno citira, naime, ja nisam objavio da cjelokupnu korist od javnih projekata moraju imati pojedinci, već na primjeru V. Britanije govorim o najvećoj koristi koje uvijek u svakom državnom projektu ima određena skupina velevlasnika, ili vlasnika zemljišta. No, "manju" korist imaju i svi drugi, odnosno u cjelini svi članovi društva. U suprotnom to ne bi bio javni projekt. Podsjećam te na poznate multiplikativne učinke javnih projekta. U našim uvjetima, a zato i jesam i naglasio konkretnu hrvatsku stvarnost - a ne britansku stvarnost, u javnom je interesu podizanje vrijednosti građevinskog i poljoprivrednog zemljišta na području Like, Gorskog kotara, primjerice. No, to se ne čini tako da u smjeru Zagreb - Split, Zagreb - Rijeka postoji samo izlazi i ulazi u gradove, jer je "neisplativo" izgraditi izlaze i ulaze na "slabo nastanjenim područjima"!
Nadalje, brojni gradovi na Zapadu, a mi smo još desetljećima daleko od postindustrijskog Zapada, itekako nastoje mjerama ekonomske politike (a što je u nas novina, dapače u Zagrebu ekonomska politika uopće ne postoji!!!) nastoje samostalno ili u suradnji s "centralnom vlasti" osigurati da uz minimalnu gradsku rentu - "nastani" bogate pojedince i skupine, dapače, da i one koji nisu bogati učine bogatima, ili barem imućnijima.

Četvrto. Kada sam skrenuo pozornost na spomenute aksiome, i kada sam u njima uočio da govoriš o troškovima - tog trenutka sam uočio da govoriš o zemljištu iz motrišta ekonomskih kategorija. A riječ "troškovi" jesu temeljna ekonomska kategorija! Samo u ekonomskom motrištu postoje troškovi ali i prihodi, i u nijednom više. Dakle, ili ćemo o zemljištu govoriti iz ekonomskog motrišta, ili iz ekološkog motrišta, ili iz motrišta suživota čovjeka sa svojom prirodnom okolinom, ili iz nekoga petoga, šestoga. Stoga sam predočio objekciju o aksiomima.

U predočenom smislu, zemljište "bliže centru", kako sada kažeš, ne znači ništa drugo nego da su troškovi "bliže centru" daleko veći zato što su i prihodi daleko veći!!! Nisam "slučajno" spomenuo primjer Nizozemske, u kojoj samo izvoz poljoprivrednih proizvoda premašuje cjelokupni hrvatski izvoz. S time da je njihov izvoz - profitan. Konačno, to ti je itekako dobro poznato. Konkretno, ja u Zagrebu s nizozemskim savjetnicima, i s osiguranim kapitalom od preko 10 mil. eura nisam mogao provesti projekt hidropnske proizvodnje povrća ali na kooperativnim načelima - zato što Bandić "nije imao sluha". Naravno, da će Bandić imati sluha ako se s tim istim pojavi Todorić. Jasno? Itekako jasno!!! No, možebitno Bandić smjera predočeno poljoprivredno zemljište transformirati u građevinsko zemljište, a što naslućujem! Finalno, što je to NVZ ili LVT u konkretnom primjeru, ali u suodnosu s ovim što sam objavio, i što je opće poznato u užim stručnim krugovima?

Peto. Svi razlozi o kojima mi odgovaraš na pitanje zbog čega je u porastu vrijednost zemljišta u Hrvastkoj - u osnovi ne stoje! U osnovi je riječ o klasičnom preuzimanju, neovisno o tomu što je dio razloga točan.

Šesto, Ponavljam, u članku naglašeno brkaš pojmove zakupca i rentijera. To n i j e isto!!! Zakupac nije rentijer, ali to može postati. Rentijer je uvijek samo i jedino rentijer. Također držim kako nije točno definiranje rente i rentijera, a što sam objavio. Dapače, ovo sada potvrđuješ konstaticijom da onda kada govoriš o renti, tada govoriš samo o tom ekstra prihodu odnosno, u mojoj interpretaciji - ekstra profitu. No, što je to stvarno Land value tax?

A glede Bandića - to si formalno u pravu. Naime, "zaboravio" si da je Bandić vlasnik GUP-a grada Zagreba, koji temeljem takvog vlasništva s lakoćom transformira poljoprivredno zemljište i zelene zone - u građevinsko zemljište, i koji s lakoćom transformira kuću od "deset katova" u kuću od "dvanaest katova". Nejasno? .

Sedmo. Prihvaćam tvoj ispravak kako ne tvrdiš da tzv. zdravih snaga i ideja nema..No, nisi u pravu kada kažeš da ih nema dovoljno da stvore kritičnu masu da se sistem promijeni na bolje. Naime, točna bi bila tvrdnja da ih nema dovoljno da stvore kritičnu masu da se sistem politički uništi!!! Naglašavam, postojeći tajkunski kriminalan društveno politički sustav mora se politički uništiti, jer se on nema što mijenjati "na bolje". Naime, on je u Hrvatskoj stvoren temeljem zlouporabe političke vlasti, odnosno klasičnim političkim nasiljem. Prema tome, "popravljanje sistema na bolje" je iluzija, i što je ona dulja - to su pogubnije posljedice takve iluzije.
Inače, i tebi za informaciju, to je klasična blasfemija iz radionice SDP Hrvatske, koja se održava na političkoj socijaldemokratskoj tezi da "sistem valja mijenjati iznutra". Pa što je gore - to je za nas iz SDP - bolje! Za mene to nije socijaldemokracija, već najobičnije političko smeće. Naglašavam, živimo u konkretnoj hrvatskoj neokolonijalnoj stvarnosti u predvečerje ulaska u EU, a za što se vrhunski pripremila postojeća hrvatska tajkunska bratija, naravno u ime 5 MILIJUNA HRVATSKIH DRŽAVLJANA.
A s novouvedenim stabilizacijskim porezom osigurava svoj opstanak, odnosno stabilizaciju na vlasti - u nastavnoj otvorenoj graditeljskom i zemljišnoj "poslovnoj aktivnosti", dakako, u svojem "narodnom" i "nacionalnom" interesu. Prema tome, s razlogom je promašena politička očevidna floskula SDP da je Vlada uvela "harač". Riječ je o mnogo ozbiljnijoj stvari, koju naravno hrvatska socijaldemokracija ne vidi - jer ju i ne može vidjeti! Za Kregara se ne čudim, jednako kao i za ostale.

Land value tax je porez ad valorem, dakle porez koji se plaća unaprijed. Prema tome, on može biti instrument ekonomske politike, dakle, sukladno ciljevima koji se žele ostvariti. To se može definirati samo u konkretnim uvjetima, polazeći od cjeline porezne reforme a što valja pripremiti, pod pretpostavkom da se ne čeka "Godota". No, nema dostatno zdravih snaga, i tako to ...:)

Tko je glasao

Zahvaljujem se što

Zahvaljujem se što održavaš ovu diskusiju u životu, uz nekoliko drugih (nemesis, agaton i još tu i tamo poneko). Da nema vas, dnevnik bi već davno potonuo u zaborav, isto tako kako mu je trebalo 3 dana da se probije do naslovnice. Ne mislim da zaslužuje bolje zato što sam ga ja napisao,nego zbog teme koja je od izuzetne važnosti.

A istovremeno, svadjalački i destruktivni upisi koji apsolutno ničem korisnom ne služe, dominiraju na pollitika.com i sve ubrzanije razaraju njen pozitivni duh. Ne samo duh, nego i realnu supstancu kroz osipanje kvalitetnih autora, i sve veću dominaciju trivijalnosti, zloće, neodogoja i neznanja. Takav razvoj odražava trenutno zalosno i stanje na pollitika.com, gdje se većina bavi samima sobom i svojim neistomišljenicima, i gdje se odvija opća svadja oko tema koje su apsolutno nevažne za rješenje problema u kojima se Hrvatska nalazi, ili u najmanju ruku ne nude nikakva rješenja. Pollitika.com ovih dana podsjeća na hrvatsko društvo u cjelini – raskoljeno oko (za budućnost) sporednih tema i potpuno nemoćno da usmjeri fokus na ono što je uistinu važno i o čemu ovisi budućnost Hrvatske.

A sad o temi. Načelno, zaključujem da se slažemo u osnovnome – a to je da se radi o izuzetno važnom pitanju, odgovori na koje bi trebali činiti važne dijelove temelja stabilne i pravedne Hrvatske. U tom kontekstu, pitanje LVT (ili NVZ) kao jednog praktičnog mehanizma za ostvarenje pravednosti, efikasnosti i ekonomičnosti u sferi javnog dobra, je tek jedno od pitanja o kojima treba raspravljati. U uvodnom dijela moga dnevnika sam napisao da je Hrvatskoj nizbježna «katarza» u svim važnim sferama života, ako se nada ostvariti napredak. Zato, kada pišem da dobre ideje trebaju sistem promjeniti na bolje, onda je to u okviru te opće društvene «katarze», koja podrayumjeva tektonske promjene sistema.

Meni je jasno da konkretnih promjena ne može i neće biti ni uz najbolje ideje, bez radikalnog zahvaćanja u postojeći politički sistem. Ali, kad ja izražava zadršku u komentiranju i detaljnoj kritici tog i takvog sistema, to je zato jer bi to bilo nepošteno, s obzirom da tu situaciju ne poznajem dovoljno niti sam u situaciji da se i fizički (dakle, ne samo pisanjem u virtualnom prostoru) uključim u njeno mijenjanje.

Dugujem ti i odgovor na jedno pitanje. Što je to Socijal-liberalizam?

Evo prevodim definiciju (zapravo prvi pasus teksta) s engleske Wikipedia-e:

Social-liberalizam, znan i kao moderni liberalizam i novi liberalizam (za razliku od neo-liberalizma, op. bet) je politička filozofija koja naglašava pozitivne slobode i vjeruje da će javne usluge u zdravstvu, obrazovanju i socijali omogućiti pojedincima da prosperiraju. Socijalni liberali vjeruju da je neoubuzdani kapitalizam brana istinskoj slobodi i zagovara intzervencije vlade u gospodarstvo, kako bi se osigurala puna zaposlenost i zaštita ljudskih prava. Takva politka je širiko rasprostranjena u europskim i zapadnim demokracijama, posebno nakon Drugog Svjetskog Rata. Socijal-liberalne ideje i političke stranke koje ih zagovaraju, smatraju se centrističkim ili lijevo-centrističkim.

U tome smislu, ja vidim socijal-liberalizam blizak socijal-demokraciji, koja se je u moderno vrijeme značajno pomaknula s lijeva prema centru. Moje opredjeljenje za taj dio političkog prostora vodjeno je svješću da bez jake i slobodne privredne aktivnosti nema blagostanja, ali i uvjerenjem da se to mora odvijati u okvirima koje postavlja izvorna socijal-demokracija.

Oko pitanja poljoprivrede, slažem se da je budućnost u razvijenom zadrugarstvu. Sitni proizvodjači kao pojedinci nemaju apsolutno nikakve šanse bilo po pitanju konkurentnosti na tržištu, bilo po pitanju zadržavanja vlasništva nad zemljom. To se jasno pokazuje čim se na taj sektor primjene imalo realni tržišni mehanizmi. Ali, rješenje nije stavljati ih u socijalni i vlasnički inkubator (jer zbog toga trpe svi) nego osposobljavanje za ravnopravno učestvovanje u tržišnoj takmici. Ja ne tvrdim da je LVT (NVZ) rješenje u poljoprivredi, ali može poslužiti za otvaranje očiju da jasno ocrtaju koje s to ekonomske silnice koje oblikuju taj sektor. Ovako kako je danas, hrvatskom selu rijeti da postane neka vrsta ubožnice za ostarjele seljake i ljude iz grada koji e se vratiti na djedovinu da prožive starost.

Treće. Molio bih da me se točno citira, naime, ja nisam objavio da cjelokupnu korist od javnih projekata moraju imati pojedinci, već na primjeru V. Britanije govorim o najvećoj koristi koje uvijek u svakom državnom projektu ima određena skupina velevlasnika, ili vlasnika zemljišta. No, "manju" korist imaju i svi drugi, odnosno u cjelini svi članovi društva. U suprotnom to ne bi bio javni projekt. Podsjećam te na poznate multiplikativne učinke javnih projekta. U našim uvjetima, a zato i jesam i naglasio konkretnu hrvatsku stvarnost - a ne britansku stvarnost, u javnom je interesu podizanje vrijednosti građevinskog i poljoprivrednog zemljišta na području Like, Gorskog kotara, primjerice. No, to se ne čini tako da u smjeru Zagreb - Split, Zagreb - Rijeka postoji samo izlazi i ulazi u gradove, jer je "neisplativo" izgraditi izlaze i ulaze na "slabo nastanjenim područjima"!

Ja ne negiram da od javnih projekata nemaju koristi svi – samo što je ta korist neravnomjerno raspodjeljena. I korištenje javnih projekata za podizanje vrijednosti zemljišta u pasivnim regijama nije u nikakvoj koliziji s idejom LVT, ali se radi o pravednijoj i ekonoski efikasnijoj raspodjeli novostvorene vrijednosti. Jer skupa zemlja nije bogastvo samo po sebi, jer ako iza toga ne stoje i odgovarajući prihodi koje ta zemlja daje, radi se o vrućem zraku. To si, ako sam dobro razumio i ti dolje konstatirao na primjeru Nizozemske.

I da ne duljim o svim detaljima. Kroz diskusiju o LVT (NVZ) radi se o razbistravanju jako zamućene situacije. Taj proces je jako teško i pokrenuti, a kamo li dotjerati do nečeg konkretnog. Jer, kako je ap svojedobno pisao, (parafraziram) Hrvatska je okovana u nekretnine – fizički i mentalno, i to na jedan vrlo loš i štetan način. Svaki razgovor o eventualnoj normalizaciji biva smjesta «srušen» i slijeva i s desna, jer je strah od ugroze manjeg ili većeg dijela obobnog interesa neusporedivo veći od bilo kakve ideje općeg dobra. A guranje glave u pijesak vodi dalje u propast.

The Observer

Tko je glasao

bet, nema potrebe

bet,

nema potrebe zahvaljivati drugomu na njegovu domoljublju, jer bih ja Tebi na tomu jednako trebao zahvaliti, a što bi bilo isprazno.:)

Među brojnima, i ti zasigurno jesi ovdje u skupini najkvalitetnijih autora i komentatora. Onda kada netko kao ti napiše 10 stranica teksta, tada takvu činjenicu samu po sebi valja posebice respektirati, jer očito nije riječ o "jotovanju". Ako po proizvodnje jedne stranice teksta imaš utrošak od 2 sata rada, to je za 10 stranica teksta 20 sati rada. Meni osobno treba 25 sati rada, zato što me očekuju "sačekuše". Za komentar kojega sam ti "dao", utrošak je bio više od 5 sati rada! Moje predikature znaš, konačno, javno su objavljene. Na žalost, nemam sreću da lako pišem. Ako ti lako pišeš i za 10 stranica ti je trebalo samo 10 sati rada, tada si sretna osoba.

Da, slažem se s tobom da nije u redu, ako ništa drugo, onda zbog teme - ne staviti članak na naslovnicu. Ovo spominjem zato što sam i ja u stanovitom smislu ljut na vlasnika Pollitika.com. Naime, držim da neovisno o demokratskom sustavu bodovanja, a što uvažavam, mora postojati diskrecijska ovlast vlasnika (koji je istodobno i glavni urednik, i sve ostalo) da određene članke od posebne važnosti, i neovisno o "demokraciji bodovanja" - stavi na naslovnicu, i da ju privilegirano drži na naslovnici. To bih ja učinio, i učinit ću na portalu TREĆA REPUBLIKA. O čemu je riječ - pročitat ćeš ovdje u subotu, 29.08.o.g. Naime, malo prije sam objavio članak o Pollitika.com., pa spomenutu i pripremljenu objavu pod nazivom TREĆA REPUBLIKA moram odgoditi za nekoliko dana.

A sada da i ja repliciram, tj. o temi.
Razgovaraš s čitateljem svojeg članka, koji je vrlo, vrlo, vrlo stručna osoba. Zašto to naglašeno ističem - sada? Jednostavno zato si kroz članak, svjesno ili nesvjesno, govorio o "biti" svih "biti". A to je HRVATSKA ZEMLJA. I dalje da ne nastavljam. Ne mislim sada "samo" na Starčevića i Radića, već na hrvatsku zemlju - kao zemlju. Riječ je o tranziciji 2 MILIJUNA NEURBANOG STANOVNIŠTAVA - U URBANO POSTINDUSTRIJSKO STANOVNIŠTVO HRVATSKE, a za što NEMA NOVACA! Jer je lovu postojeća "Banda Lopovska" jednostavno s p i s k a l a. O tomu je riječ!

Pa kada me je malo prije @nemesis pitala zašto se ne oblikuje gospodarski model, odgovorio sam s razlogom kako nije problem u ekonomskom modelu (naravno da jeste i u tomu), već je temeljni problem u tomu da "nam" politički model ne dopušta ekonomski model. U odgovoru @nemesis to nisam objasnio, jer bih ulazio u političku analizu, što bi sada bilo "neproduktivno", da tako kažem.

A glede tvoje nemogućnosti uključivanja u mijenjanje postojećeg stanja - tada nisi u pravu. To već činiš na stanoviti način. Meni osobno nedostatan, jer držim da vrijediš više, i da nisi svjestan svojih potencijala. No, pustimo sada ovo. Želio sam samo kazati da brojni tzv. "obični ljudi" nisu svjesni samih sebe i vrijednosti koje posjeduju! I da te ipak "pecnem", premda ti to ne zaslužuješ. U biti se ovime obraćam drugima. Npr, da se u Hrvatskoj dogodi "Argentinski sindrom" tada bi vrlo brzo "svi" oni koji su "obični" postali vrlo upućeni.:)

Glede tvojeg odgovora na pitanje što je socijal liberalizam, uočavam da si me očevidno pogrešno razumio. Zato se i ispričavam! Naime, mene ne zanimaju citati stručnjaka ili znanstvenika o tomu što oni misle da to znači (jer to z n a m), već me je zanimala T V O J A osobna definicija, odnosno motrište. No, predočio si sada i osobno motrište. S razlogom ne mogu raspravljati o "distinkcijama" socijal-liberalizma i socijal-demokracije. Kada bismo mogli nagovoriti Edija da u tomu sudjeluje, to bi bio PUN POGODAK, vjeruj mi, ha, ha … Samo TO bi bila jedna od najskupljih i najvrednijih rasprava na hrvatskom virtualnom svijetu, i šire!!! Objave određenih osoba, premda to tako ne izgleda, vrlo su skupe.

Preskočit ću tvoj stav glede zadrugarstva, odnosno u mojem izričaju: kooperativizam, jer sam tu stručnjak. Dakle, o tomu se mora z n a t i. Stoga ću ti odgovoriti glede LVT u poljoprivredi, i to vrlo jednostavno: N E Z N A M!!!
To kažem zato što ovoga trenutka svjestan toga, što je važno, nisam uložio napor da svladam ovo neznanje. Možda ću to učiniti ako postoje opravdane inicijative i "rezoni"., jer za svladavanje neznanja od mene zahtjeva utrošak vremena (tj. novca). Ističem, tvoj članak od 10 stranica ima vrijednost.

Inače, hrvatskom selu ne prijeti ubožnica - to ono danas j e s t e, premda prikriveno. Jednako je stanje i u gradovima. Stanje je odlično - prikriveno!!! A s obzirom na to da jesam i "usputni" humanista, tada riječi da se "ostarjeli seljaci i ljudi iz grada vraćaju na djedovinu da prožive starost - a u smislu sela kao neke vrste ubožnice" - doslovno para moje srce. Naime, u prenesenom smislu govoriš o meni, neovisno o činjenici što sam rođen u središtu grada Zagreba tj. u Petrovoj bolnici, i što čitav život živim u središtu Hrvatske. Mene je selo rodilo, mene je selo odgojilo, meni je selo dalo život! Pa zato i znam vrhunski Krležu, Kamova, obožavam Džamonju, obožavam Picassa, znam vrijednost ekonometrije itd. itd. itd!!! Uporište je s e l o!!! Ali ne selo "ognjištaraca". Iz mene govori "Zagreb", ha, ha, ha …. No, ovo je razvidno, i s razlogom podosta i trpki smijeh.

Nadalje, tebi nisam naglašeno ljutito odgovorio da si me pogrešno citirao, jer to nisi učino s namjerom, a što se ovdje događa. Postoji bitna razlika između riječi "svi" od riječi "većina" itd. Sada ti skrećem pozornost na činjenicu da rabiš riječi, citiram: "ali se radi o PRAVEDNIJOJ i ekonomski efikasnijoj raspodjeli NOVOSTVORENE vrijednosti." Odmah bih ti mogao glede toga mogao postaviti "stotinu podpitanja". Svakako LVT jeste instrument ekonomske politike, i tu se slažemo bez ikakve dvojbe. Ovime ne želim biti "formalno uljudan".

Da, točno si zamijetio da guranje glave u pijesak vodi dalje u propast. No, na to ti ja ne mogu odgovoriti. Na žalost, i uz moje potpuno uvažavanje TEBE, potreban je iskorak koji ja sam s razlogom ne mogu učiniti. Neovisno o mojoj stručnosti ili "stručnosti", ili dobroj volji. Ručak se u kapitalizmu ne dobiva za badava. Ti si sa svoje strane učinio, i činiš značajan iskorak. A možeš li i više, to s razlogom spada u pitanje koje ne postavljam nikomu, jer bi predstavljalo klasičnu neuljudnost, pa i više od toga.

Tko je glasao

[....]jer je strah od ugroze

[....]jer je strah od ugroze manjeg ili većeg dijela osobnog interesa neusporedivo veći od bilo kakve ideje općeg dobra.

To je to. Sjećam se kad sam prvi put čula (mislim da je to bilo u mandatu koalicijske Vlade 2000.-2003.) da se socijalna pomoć neće odobravati osobama koje imaju "višak" stambenog prostora, iako bi prema visini svojih prihoda spadale u grupu siromašnih građana/građanki. Činilo mi se tada da je to nepravedno, jednako kao i workfare model socijalne politike, gdje država uvjetuje socijalnu potporu prihvaćanjem bilo kakvog zaposlenja. I zaista, provedba ovih mjera više je sličila nekoj "kazni" za siromaštvo, nego vidu osmišljene borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti ne temelju razumijevanja suvremenih pojava društvene nejednakosti.

Isto, mislim, vrijedi i za uvođenje NVZ. Ukoliko ne postoji precizna mapa (jednom sam čak i ap-u predložila da ju napravi/nacrta) javnog dobra i njegove utilizacije te alokacije nacionalnog bogatstva i njegove utilizacije, koja bi konkretno pokazala stanje i društvene odnose koji su ga kreirali i koji ga kreiraju, teško da bi bilo moguće pristupiti razgovoru, a kamoli planiranju uvođenja, o NVZ, a da se to ne shvati kao udar na privatno vlasništvo, osobnu slobodu i interes. Mapa bi trebala poslužiti kao ogledalo cjelokupne zajednice. Morali bismo se suočiti sami sa sobom, a ono što bismo vidjeli dalo bi nam odgovor na pitanje da li javnim i privatnim "kapitalom" upravljamo ciljno-racionalno.

Minimalni zajednički cilj bi, po mojem mišljenju, trebao biti budućnost naše djece tj. generacija ljudi koji će doći poslije nas. Ako prodamo ili upropastimo ili obezvrijedimo "obiteljsko srebro i zlato", imat će nas razloga proklinjati. Ako ne utemeljimo sustav društvenih i političkih institucija koje funkcioniraju, imat će nas razloga prezreti. Moramo se vratiti zdravom razumu i potražiti racionalno(a) rješenje(a), ako im želimo ostaviti solidne temelje za punovrijedan i dostojanstven život. Društvo ne funkcionira na sebičnosti (ma koliko jak motiv ona bila pojedincima), nego na solidarnosti. Ako nje nema, nema niti društva.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Društvo ne funkcionira na

Društvo ne funkcionira na sebičnosti (ma koliko jak motiv ona bila pojedincima), nego na solidarnosti. Ako nje nema, nema niti društva.

Da, to je točno.

Ali NVZ nikako nije mehanizam solidarnosti, shvaćen tako da se uzima nešto od onih koji nešto imaju i daje onima koji nemaju, kao što je npr. porez na prihod. NVZ je (u principu) mehanizam čistih računa izmedju privatnika i društva u sferi zemljišta, posredstvom pravednije raspodjele zemljišne rente. Zapravo, te raspodjele danas niti nema, ili ako je ima onda se obavlja na uglavnom nepravedan i ekonomski neefikasan način i taj proces je potpuno zamagljen kroz razne parafiskalne mehanizme. I, s obzirom na potencijal, ta raspodjela je debelo u korist gradjanina-vlasnika zemšljišta kao privatne osobe ili poduzeća, a na štetu gradjanina ili poduzeća kao članova društva. Društvo onda nadoknadjuje taj "manjak" ubiranjem visokih poreza na rad, s poznatim lošim ekonomskim posljedicama.

Treba podsjetiti da danas u Hrvatskoj najveći broj gradjana spada u klasu "zemljovlasnika", bilo putem posjedovanja zemlje ili bilo koje druge nekretnine, npr. stana ili kuće, a relativno veliki broj posjeduje 2 ili više nekretnina. Veliki dio poljoprivrednog zemljišta je u privatnim rukama a javni stambeni fond je minijaturan. Nemam podatke, ali mislim da je zaduženost gradjana u obliku nekretninskih hipoteka u Hrvatskoj na niskom nivou, u usporedbi s razvijenim zemljama, što još više pojačava tu "zemljovlasničku" crtu.

Ja mislim da je u tako raščišćenim odnosima puno lakše govoriti o solidarnosti, koja tako postaje razumljivija onima od kojih se očekuje da doprinesu, kao i da oni koji od te solidarnosti imaju koristi da shvate da novac ne raste na grani.

The Observer

Tko je glasao

Zahvaljujem na poticaju da

Zahvaljujem na poticaju da se pojam "društvena solidarnost" shvati u širem, sociologijskom, smislu kao rezultat podjele rada i kao oblik povezanosti i međuovisnosti pojedinaca/pojedinki u društvu. Naime, mislila sam upravo na tu organsku solidarnost, a ne na redistribuciju javnog novca.

Obrazloženje iz tvog komentara pruža, po mom sudu, dobru osnovu za postavljanje jedne sociološke hipoteze vrijedne daljnjeg ispitivanja. Radi se o pretpostavci koja polazi od toga da NZV reflektira podjelu rada (minulog i sadašnjeg) i da kroz sadržani element javnog dobra adresira budućnost. Hipoteza je sljedeća: NZV utječe na društvenu solidarnost više i pravednije od redistribucije.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Obrazloženje iz tvog

Obrazloženje iz tvog komentara pruža, po mom sudu, dobru osnovu za postavljanje jedne sociološke hipoteze vrijedne daljnjeg ispitivanja. Radi se o pretpostavci koja polazi od toga da NZV reflektira podjelu rada (minulog i sadašnjeg) i da kroz sadržani element javnog dobra adresira budućnost. Hipoteza je sljedeća: NZV utječe na društvenu solidarnost više i pravednije od redistribucije.

Ovdje sam, priznajem, na tankom ledu. Ali pokušavam razumjeti.

U statičkim uvjetima, dakle u sistemu u kojem NVZ već postoji, NVZ po mom shvaćanju nema ništa s tekućim radom pojedinca. Tekući rad i plodovi od njega, te dio minulog rada su sadržani u prihodu (profitu) koji vlasnik zemljišta ostvaruje tim radom i korištenjem vlastitog kapitala - strojeva, zgrada, poboljšanja, itd. Dakle, taj prihod o kojem govorim je lišen zemljišne komponente, zamišljanjem da je unajmio zemlju sam od sebe, pa se "najamnina" pojavljuje kao trošak za gradjanina-proizvodjača, a kao prihod za gradjanina-zemljovlasnika).

Drugi dio minulog rada "uskladišten" je u kapitalnoj vrijednosti zemljišta gradjanina-vlasnika i taj minuli rad se oplodjuje prihodom od "najamnine" koju gradjanin-proizvodjač "plaća" gradjaninu-zemljovlasniku. Ta "najaminina" (ili renta) je to veća što je kapitalna vrijednost zemljišta veća. A kao što sam napisao u dnevniku, vrijednost zemljišta je to veća što je gustoća društvenog kapitala veća. Ta vrijednost, izražena kroz cijenu zemljišta, reflektira očekivani potencijal zemljišta za stvaranje dobiti u neprekinutom vremenskom slijedu u budućnosti, umanjen za perpetualni “trošak” kojeg propisana stopa NVZ predstavlja.

Tako da NVZ nema veze niti s minulim radom uloženim u kupnjom zemljišta, jer vlasnik ostvaruje dobit koja mu pripada, osim u smislu da bi nezaradjeni extra-profit od tog kapitala u budućnosti, do kojeg bi došlo povećanjem vrijednosti zemljišta, bio manji (jer bi dio otišao u NVZ).

Kada bi, hipotetski, NVZ bio istovjetan stvarnom gospodarskom potencijalu zemljišta, onda bi zemljište bilo skoro besplatno, i sva korist od njega bi odlazila društvu. No, u praksi nisu poznati primjeri da se je i približilo toj situaciji.

Problem postoji u periodu tranzicije iz sistema bez NVZ prema sistemu koji uključuje NVZ. Izolirano gledano, pri trenutnom prijelazu bi došlo do smanjenja kapitalne vrijednosti zemljišta (sa aspekta vlasnika, jer bi se dio koristi prelio društvu), u visini primjenjene stope NVZ. To je prospekt koji se nikome ne svidja, i zato su otpori jaki. Rješenje je postepeno uvodjenje, tako da ostali procesi u gospodarstvu (prije svega ekonomski rast) manjim dijelom ”kamufliraju”, a većim dijelom ponište taj (za vlasnike) negativni efekt. Poništenje bi se postiglo povećanjem društvene efikasnosti kao posljedica NVZ. Zagovornici NVZ tvrde da dugoročni vlasnici ne bi pretpjeli nikakvu štetu,a svima bi na kraju bilo bolje.

E sad, ima li to veze s društvenom solidarnošću? Shvaćeno kao redistribucija novca, mislim da nema, jer cilje nije solidarnost sama po sebi, nego stvaranje pravednijeg ishodišta za redistribuciju gdje je potrebna. Ali vjerojatno ima u "organskom" smislu, ako se čitav mehanizam shvati kao logična interakcija pojedinca i društva s ciljem obostranog uspjeha, i ako se time poveća svijest o pripadnosti društvu i o njegovim zaslugama i za naš, pojedinačni uspjeh.

The Observer

Tko je glasao

Dakle, za vrijednost nekog

Dakle, za vrijednost nekog zemljišta i za porast te vrijednosti zaslužno je u najvećoj mjeri čitavo društvo, a tek u manjem dijelu vlasnik zemljišta. Ipak, u postojećem sistemu, čitavu korist od zemljišta i porast njegove vrijednosti prisvaja isključivo vlasnik.
I dalje u tekstu dnevnika:
Kod zemljišne rente ne radi se o ”zaradjenom”, nego o društveno stvorenoj vrijednosti (naglasak od nemesis) koja se ovom ”naknadom” djelomično vraća pravom vlasniku – društvu.

Kad sam postavljala svoju hipotezu, polazeći od pretpostavke da NZV reflektira društvenu podjelu rada, podlogu sam pronašla upravo u citiranim dijelovima tvojeg dnevnika. Iz tako prezentiranog pojma NZV, jasno je da društvena podjela rada (kao rezultanta funkcionalne diferencijacije društva kao sustava, a ne u engelsovskom smislu:) jest inkorporirana u vrijednost zemljišta, ali da se tu njezina funkcija (organska solidarnost) gubi u institutu isključivog privatnog posjeda i/ili prisvajanja.

Prednosti uvođenja NZV koje navodiš, naročito ova pod točkom 2:
NVZ djeluje stimulativno na ekonomski razvoj društva, u smislu optimalne alokacije zemljišta i na taj način potiče privredne aktivnosti. NZV ”prisiljava” vlasnike zemljišta da ga koriste za ekonomski najproduktivniju svrhu u okvirima dozvoljene namjene.[]
također upućuju na daljnju podjelu rada kroz induciranje operacija u sustavu privređivanja, što za posljedicu ima jačanje organske solidarnosti društva (međuovisnost ljudi i društva). Naravno sve je to još uvijek na razini hipoteze koju bi, po mom sudu, valjalo znanstveno ispitati.

Što je u svemu ovomu političko? Mislim da se otvaranjem teme o NZV ostvaruje uvjet mogućnosti re-entryja javnog dobra u politiku koja je gotovo potpuno devastirana i pretvorena u svoju suprotnost nakon što su njome ovladali interesi. Zemljište i prostor su javna dobra (bez obzira na titulare vlasništva, već s obzirom na ulogu društvene solidarnosti u njihovu nastajanju) i o njima se odluke moraju donositi u sferi javnih poslova, dakle politike. Organska društvena solidarnost i javno dobro čine strukturalni spoj društva i politike.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Ne znam da li je itko u ovoj

Ne znam da li je itko u ovoj diskusiji pomislio da bi uvođenje NVZ u uvjetima sadašnjeg "političkog reljefa" Hrvatske moglo biti išta osim katastrofe. I tu se s tobom, Zdravko, apsolutno slažem: govoriti o NVZ znači govoriti o re-konstituiranju hrvatskog političkog tijela koje je trenutno u terminalnom stadiju raspadanja. Ovom narodu netko treba nacrtati kako izgleda taj stadij u svim njegovim segmentima i dovesti to u vezu s imenima titulara vlasništva nacionalnog bogatstva, njihovim vazalima i klijentelom. Onda treba predložiti drugi model upravljanja tim bogatstvom, čiji cilj ne bi bio da se otpatcima hrane gladna usta, nego da ih uopće ne bude. Netko to mora nacrtati!

nemesis

nemesis

Tko je glasao

nemesis, oprosti ali na to

nemesis,

oprosti ali na to sam odgovorio. Dapače, jasno sam se potpisivao iza svojega imena i prezimena kao hrvatski intelektualac, ali i kao dipl. oecc., ali i kao kreator (ne i autor!) političke doktrine pod nazivom Zagrebački treći put, itd. Ali sam se i potpisivao povremeno i sa samo Zdravko Gracin.
Uočljivo to nisam činio u svim svojim objavama, već samo u ponekima - za koje sam držao da jesu od važnosti da rabim točno takve predikature. A koje, "usputno rečeno" - nisu lažne!

Objavio sam da sam doslovno bacio u smeće rad od preko 400 stranica pod nazivom Hrvatski kapitalizam - prokletstvo i blagoslov. Objavio sam da mi je jedan od najznačajnijih stručnjaka, pokojni prof. dr. Pertot otvorio oči kao balkancu - što je to J a p a n. Objavio sam da nisam vrhunski ekonomista, već da sam običan ekonomista. To jeste prednost, i to zato što onda kada si vrhunski - gledaš svoje lice u špiglu i sam sebi kažeš: Ima li tko bolji od mene. Točno je da me je Molotov ovdje titulirao da ja jesam vrhunski ekonomista, no, on ne zna što je to biti vrhunski ekonomista, ili barem to mislim.

Osobno sam doslovno prinudno iz područja borbe za osobnu egzistenciju, a to je raditi i zarađivati, tj. primati plaću (zaposlenik) ili ostvariti razliku između troškova i prihoda (poduzetnik) ušao u područje p o l i t i k e. Dakako, i očevidno - a to sada uočavam na ovoj javnoj areni - koja je mnogo šira od arene na blogu Marin Jurjević o svemu, s podosta znanja kojima drugi ne raspolažu zbog i objektivni, i subjektivnih razloga. Između ostalih, gotovo "svi" su zaboravili za temeljni hrvatski stručni rad pod nazivom Hrvatsko (nacionalno) pitanje, stanovitoga Horvata.

Nasuprot tom radu, od goleme važnosti, postoje brojni drugi radovi koji se ne bave razvijenjem "Horvata", već se bave gospodarstvom, što sam i ja pogrešno činio. Ovime ti želim skrenuti pozornost na to kako NIJE problem u gospodarskom modelu - već je temeljno nacionalno i narodno pitanje - DANAS - u društveno političkom modelu i u društvenom sustavu.

Pa ako "imamo" - a imam kapitalistički DRUŠTVENI sustav koji se materijalizira u obliku tajkunskog kriminalnog d.p. sustava - tada imam(o) točno ovakvu "Republiku Hrvatsku", s točno ovakvim ekonomskim modelom! Naime, političko nasilje kreira ekonomski model u zatvorenim gospodarstvima, odnosno društvima, čiju zatvorenost određuje političko nasilje.

Takva zatvorenost može funkcionirati do određene razine. Primjerice, u tajkunskom d.p. sustavu, a koji nije kriminalan, takav d.p. sustav funkcionira sve dok se ostvaruju visoke stope GDP. I one se i ostvaruju klasičnom eksploatacijom radne (robovske) snage!!! Pritom nije riječ o klasičnim robovima, već o suvremenim robovima kojima je bolje nego li na "slobodi". (primjer Singapura, Južne Koreje itd.). No, u tajkunskom kriminalnom d.p. sustavu visoke stope GDP se ne mogu ostvarivati - primjer i stravičan dokaz je (i) Hrvatska. Brojni ne shvaćaju što znači da je 86% ukupnog prihoda hrvatskog gospodarstva stvoreno internom razmjenom, dakle u zemlji, a samo 14% vanjskom razmjenom! Primjerice, kolika je u toj vrijednosti materijalizirana razmjena duhovnih dobara. N U L A!

Uopće nije problem definirati ekonomski model izlaska iz postojeće hrvatske stvarnosti - pod pretpostavkom da postoji "politička volja". A "čini" mi se da si već "čula" za te riječi! No, "politička volja" ne postoji. Kod koga ne postoji takva "politička volja"? Pa naravno, takva politička volja ne postoji u vlasnika postojećega tajkunskog kriminalnog d.p. sustava. I to je potpuno normalno, štoviše, to je legalno i legitimno, a o čemu svjedoči volja svih nas 5 MILIJUNA HRVATSKIH DRŽAVLJANA, koji danas žive u ovoj Republicum Croatorum Latifundum.

Postoji li izlaz? Naravno da on postoji u političkoj volji vlasnika postojećega tajkunskog kriminalnog d.p. sustava. A oni uporno, i uporno, i opetovano - uporno i uporno traže izlaz, zar ne? I izlaza ima!!! Pa, eto, naš Milan Bandić promišlja da se kandidira za Predsjednika Reublicum Croatorum Latifundum, a Zoran traži prijevremene izbore temeljem - ali stvarno nemam pojma čega. Ako drži da je SDP bolji od HDZ - tada on jeste u pravu. No, to je odnos izbora između jednog lošega, točnije - nikakvoga, i jednoga stravičnoga. No, i Milan i Josipović imaju imaju sve šanse za uspjeh, s obzirom na to da "zdravih snaga" nema - pa nema.
Još su "bolesne". A i ja "predugo pišem", pa sam nejasan.

Inače, želio sam komentarima, uz ostalo, skrenuti pozornost autoru ovoga članka da LVT ima uporište u postindustrijskim državama pod stanovitim uvjetima, ali i na to da je jednu temu obradio "prekompleksno", pa se izgubila na žalost nosiva crta. Vrijednost članka, unatoč tomu, nije dvojbena. Skrenuo je iitekako pozornost na zemljišnu rentu.

Tko je glasao

Ovo je jako dobar tekst.

Ovo je jako dobar tekst. Čak bih rekao toliko dobar da je to teško vidljivo i za one obrazovanije kakkvih ovdje vjerujem ima mnogo. Osnova njegove vrijednosti jest u bavljenju 'općim dobrom' (engl 'commons') tj kome ono pripada i tko od njega ima koristi. Zemlja, vode i zrak koji udišemo najtipičniji su predstavnici 'općeg dobra'. Tretman tog 'općeg dobra' kojeg nemilice uništavamo, posebice kad se radi o vodi i zraku najbolja su ilustracija što se događa s dobrima koja pripadaju svima odnosno nikome. Zemlja se ovdje ističe kao poseban slučaj nad kojim je moguće upisati se u vlasništvo i koja time na neki perverzni način prestaje biti 'opće dobro' te postaje 'privatno vlasništvo'. Ovdje ću spomenuti antološki tekst Garreta Hardinga iz 1968 (The tragedy of commons) kojeg preporučujem svima koji su u ovoj temi našli ili vidjeli prizivanje komunizma.
Sadašnja situacija sa zemljom i diskusije koje su se počele voditi samo su uvod i najava događaja koji će uslijediti u narednih dvadesetak godina (tu ne mislim samo na Hrvatsku!) i nije slučajno da se o tome počelo govoriti. Ljudi čini mi se kao i životnije imaju instinkt koji im govori što ih čeka...
No, nakon ovih pohvala evo i drugačijeg stava o detaljima:
Kad se govori o naknadi za vrijednost zemljišta treba biti svjestan da je ta vrijednost apsolutno proizvoljna. Spomenuti primjer gdje se preko nekakve eskontne stope dolazi do vrijednosti od 7,000 Eura godišnje koju bi trebao plaćati vlasnik takve zemlje besmislen je do bola. Takav račun tipičan je plod ekonomske kvazi znanosti koja je u stanju u beskraj kvantificirati parametre koje uopće ne razumije. Kakva eskontna stopa, kakvi 'bakrači'...!
Pogledajmo npr sadašnju situaciju nekoga tko ima u vlasništvu ili najmu 50 hektara zemlje i tko ne plaća nikakvu naknadu za vrijednost zemlje:
Prvo, on je u nemilosti sudbine jer radi 24 sata na dan 365 dana u godini, sve financira sam dok može a kad padne tuča, ne padne kiša ili je padne previše sav gubitak je njegov. Osigurati ljetinu nije u stanju jer bi to proizvodnju učinilo neekonomičnom. On digne kredit za financiranje sjetve ili naseljavanje štale a odmah potom vlada promijenitekuće uvjete proizvodnje, kamate narastu ili gorivo poskupi i cjelokupna računica takve poljoprivredne proizvodnje pada u vodu. Vlada je nagovarala seljake da uzmu kredite za razvoj stočarstva a onda je potpisala sve moguće međunarodne trgovinske propise kojima tu proizvodnju uništava uvozeći dvije godine staru govedinu iz Brazila. Ovdje naprosto želim reći da ako se tvrdi kako je NZV stvar kojim će se uvesti pravda u korištenje općeg dobra onda treba i socijalizirati rizik u korištenju zemljišta a ne samo profit kojeg na zemljištu ostvaruje njegov 'privatni vlasnik'. Za ovo bi se najprije trebalo složiti s tezom da nije i ne može biti privatnog vlasništva nad općim dobrom!!! Ako se u npr u Hrvatskoj ne može reći da ovaj ili onaj potok pripadaju Peri ili Ivanu, zašto je to moguće reći za komada zemljišta?
Tako se međutim stiže na vrlo klizak teren... Poznato je npr da postoji pokret pojedinih privatnih korporacija u svijetu koje pokušavaju steći kontrolu nad podzemnim vodama i naplaćivati njezino korištenje, tobože zbog efikasnijeg korištenja tog resursa. To je naravnoi čisti kriminal liberalne ekonomske ideje ali to istovremeno potiče postavljanje pitanja je li moguće naplaćivati korištenje podzemnih voda u takvom zamišljenom, već spomenutom poljoprivrednom dobru?
Naplaćivanje korištenja zemljišta kroz komunalnu naknadu kako se to radi u gradovima jedini je logičan način da se to izvede tamo gdje se zamljište ne koristi u poljoprivredne svrhe. Na selu međutim, tvrditi da zemljište tj korisnik ima plaćati nekakvu unaprijed izračunatu rentu u okolnostima kad prihod od tog zemljišta nije moguće izračunati ni pola godine unaprijed (često vjerujem ni do trenutka prodaje proizvoda) van je svake pameti. Tvrditi da nema zemljišta koje ne može odbacivati nekakav prihod još je luđe i nema nikakve veze sa stvarnošću. (ovdje mi se ne da navoditi primjere ali imam ih na pretek). Dakle, nabiti 'price tag' na nešto što ima konkretnu novčanu vrijednost samo zato jer je to smislila ekonomska teorija silovanje je stvarnosti jednako onom Staljinovom kad su u Ukrajini od gladi umirali milijuni.
Na primjer, zašto Stock Exchage Commission pazi da nema insajderskog trgovanja dionicama a istovremeno je špekulacija zemljištem posve slobodna? Slučaj Dropulićke, IGH i Radića toliko je banalno očit da bi njih oboje već davno u svakoj pristojnoj državi hodali okovani... No reći da je to sve rješivo NZV-om je obmanjujuće. To jednostavno nije slučaj. Može biti da i jest rješivo u takvom pojedinačnom slučaju ali tvrditi da 'opće primjenjivi NZV' može biti jednak koristan nije točno.
Zašto sam u početku rekao da je ovo fantastičan tekst? Prije svega zato jer odgovori na pitanja koja prozilaze iz njega predstavljau tektonske raspukline na sadašnjim ekonomskim teorijama, posebno onim globalizacijskim (koje su čisti kriminal same po sebi). Prvo, posve je logično da vrijednost zemljišta u Hrvatskoj nema nikakve veze s vrijednošću zemljišta bilo gdje drugdje na svijetu. Parametri koji određuju vrijednost zemljišta u smislu poljoprivredne proizvodnje gotovo su bezbrojni ali evo najvažnijih: klimatski pojas u kojem se zemljište nalazi, njegova nadmorska visina, kvaliteta tla i onda najvažnije, broj stanovnika koji živi u državi o kojoj se radi. Jer, ako to još nije slučaj, bliži se vrijeme kad će stanovništvo države ovisiti uglavnom o vlastitom poljoprivrednom zemljištu. (ovo je vjerojatno zbunjuće za 99% čitalačke publike ali u ovom trenutku ne mislim to objašnjavati).
Kako dakle u tim okolnostima nametnuti plaćanje NVZ-a kad njegovu vrijednost određuje npr interes dokonih mamlaza iz Njemačke i njihovih domaćih lopovskih sudruga da negdje sagrade golf igralište otimajući zemljište lokalnim 'vlasnicima'? - a ne interes domaćih proizvođača da na terenu uzgajaju goveda za domaće tržište? Kao što je niezvjestan prihod tj 'korist' od poljoprivrednog zemljišta neizvjestan je i prihod d tog golf igrališta jer u slučaju ekonomske krize pada njegovo kroištenje i gosti naprosto ne dolaze. Kako je dakle moguće fiksirati taj NZV?
U Hrvatskoj danas ima na desetke tisuća malih poljoprivrednih domaćinstava koja se održavaju na životu samo zahvaljujući krpicama zemlje oko kuća. Na takvim imanjima nema profitabilne poljoprivredne proizvodnje. Ni mnogo veća imanja nisu imuna od rizika propasti jer sva ovise o kreditima a sve to u okolnostima krajnje nestabilnih uvjeta u kojima funkcionira poljoprivreda. Ako se dakle ustvrdi da zemlju preko NZV-a treba preusmjeriti u velika imanja ) jer oni koji ne mogu biti profitabilni mogu zemlju dati nekome da je obrađuje), što ćemo učiniti sa stotinama tisuća ljudi koji žive na takvim imanjima? Tko je taj tko će izračunati da je davanje takve zemlje u najam onome tko će plaćati NZV dovoljno za preživljavanje ili čak i 'prostu reprodukciju' onih koji su zemlju dali nekome drugome? Ili da ih prema ideju Ratka Boškovića, poznatog novinara/i ekonomista od prije nekoliko godina naprosto pošaljemo u gradove? (valjda da tamo prose...)
U sredinama gdje dobar dio stanovništva egzistencijski ovisi bilo kakvoj zemlji koja im je na raspolaganju (i to generacijama ali sve lošije i lošije) uvođenje NVZ-a traži ne samo drugačiju ekonomsku politiku već i posve drugačiju civilizacijsku paradigmu (a ekonomsku da i ne spominjem). Za to ne postoje u Hrvatskoj nikakvi uvjeti osim ako ne želimo stvoriti pauperiziranu masu kao početkom industrijske revolucije.
A što se tiče lopovluka i špekulacija sa zemljištem i pretvaranja općeg ulaganja u privatni profit, to se dade riješiti mnogo jednostavnijim potezima nego što je NVZ.
Ponovno, čestitke na vrlo intrigantnom i antološki rijetko vrijednom tekstu!

Tko je glasao

Prije svega, zahvaljujem se

Prije svega, zahvaljujem se na pohvalama. I drago mi je da si izašao s ovim konstruktivno-kritičkim komentarom.

Moja ambicija ovdje nije bila da iznesem „ready-made“ univerzalno i savršeno rješenje za cijeli kompleks problema koje ova tema zahvaća. Takvo cjelovito rješenje niti ne postoji, a kamo li da bi se moglo strpati u jedan dnevnik na Pollitici. Tekst je napisan kao opis modela NVZ i njegove funkcije u „laboratorijskim uvjetima“, tako da se jasno prikažu njegove osnovne karakteristike, te njegove praktične reference iz primjene. Kao takav, dnevnik treba poslužiti kao predložak za diskusiju. O praktičnim aspektima i objektivnim ograničenjima (kojih naravno ima) nije uopće bilo govora. Iz tog nesporazuma proizlazi ljutnja i zabrinutost pojedinih komentatora da se zapravo radi o tajnom planu da se ljudima otme zemlja, unište mala poljoprivredna gospodarsta, i slično.

Kad se govori o naknadi za vrijednost zemljišta treba biti svjestan da je ta vrijednost apsolutno proizvoljna. Spomenuti primjer gdje se preko nekakve eskontne stope dolazi do vrijednosti od 7,000 Eura godišnje koju bi trebao plaćati vlasnik takve zemlje besmislen je do bola. Takav račun tipičan je plod ekonomske kvazi znanosti koja je u stanju u beskraj kvantificirati parametre koje uopće ne razumije. Kakva eskontna stopa, kakvi 'bakrači'...!

Primjer sa 7,000 Eura je upravo to – jedan ilustrativni primjer, kojim se uvodi pojam zemljišne rente. Kolika je ona u stvarnosti, ovdje je irelevantno – važno je razumjeti da ona postoji. Za zemljišta razne namjene ona je različita iz višestukih razloga, a osim toga ovisna je i o općim ekonomskim kretanjima. Dokle god zemlja ima neku vrijednost (kapital), može joj se izračunati renta. Druga je stvar ako se vrijednost zemljišta isključi iz gospodarskog ciklusa, ali to je već neka sasvim druga priča. Zato se nikako ne bih složio da je izračun rente besmislen.

Pogledajmo npr sadašnju situaciju nekoga tko ima u vlasništvu ili najmu 50 hektara zemlje i tko ne plaća nikakvu naknadu za vrijednost zemlje:
Prvo, on je u nemilosti sudbine jer radi 24 sata na dan 365 dana u godini, sve financira sam dok može a kad padne tuča, ne padne kiša ili je padne previše sav gubitak je njegov. Osigurati ljetinu nije u stanju jer bi to proizvodnju učinilo neekonomičnom. On digne kredit za financiranje sjetve ili naseljavanje štale a odmah potom vlada promijenitekuće uvjete proizvodnje, kamate narastu ili gorivo poskupi i cjelokupna računica takve poljoprivredne proizvodnje pada u vodu. Vlada je nagovarala seljake da uzmu kredite za razvoj stočarstva a onda je potpisala sve moguće međunarodne trgovinske propise kojima tu proizvodnju uništava uvozeći dvije godine staru govedinu iz Brazila.

Treba naglastiti da je koncept NVZ, usprkos univerzalnosti, iznikao i prije svega orijentiran na urbano zemljište. Poljoprivredno zemljište, zbog niza specifičnosti u proizvodnji, i njegovom socijalnom i strateškom značaju, nije najbolji poligon za NVZ, pogotovo u uvjetima kada je poljoprivredna proizvodnja distorzirana subvencijama, poticajima, itd. Npr. EU sa svojom CAP politikom, zapravo priznaje da, ako želi biti tržišno konkurentna, mora priznati negativnu rentu na poljoprivredno zemljište, tj. umjesto da farmeri plaćaju NVZ, dobivaju debele čekove iz Brissela. Europske porezne obveznike to dobro košta, ali je ta politika učinila EU velesilom u proizvodnji hrane, uz bok USA, Australije, Brazila itd. To je važno strateško dostignuće (u svjetlu onoga što ti pišeš kasnije), usprkos brojnim negativnim posljedicama do kojih to dovodi i kojih se je itekako svjesno.

Tako bi eventualna primjena NVZ na poljoprivredno zemljište trebala biti popraćena adekvatnim kompenzacijama koje diktira tržište polj. proizvoda, te odgovarajućim mehanizmima da se zaštite odredjene socijalne grupe i razvoj usmjeri u željenom smjeru.

Ovdje naprosto želim reći da ako se tvrdi kako je NZV stvar kojim će se uvesti pravda u korištenje općeg dobra onda treba i socijalizirati rizik u korištenju zemljišta a ne samo profit kojeg na zemljištu ostvaruje njegov 'privatni vlasnik'.

Ja sam pisao samo o prvom dijelu. Nakon toga slijede simulacije i razrada konkretne politike da se izbjegnu neželjeni efekti i potresi.

Za ovo bi se najprije trebalo složiti s tezom da nije i ne može biti privatnog vlasništva nad općim dobrom!!! Ako se u npr u Hrvatskoj ne može reći da ovaj ili onaj potok pripadaju Peri ili Ivanu, zašto je to moguće reći za komada zemljišta?

Pa to se u Hrvatskoj može reći za zemljište, valjda zato jer se to isto može reći za zemljište u manje više svim zemljama (osim par izuzetaka). Mislim da radikalni koraci u dokidanju prava vlasništav nad zemljištem spadaju u domenu političke utopije.

Tako se međutim stiže na vrlo klizak teren... Poznato je npr da postoji pokret pojedinih privatnih korporacija u svijetu koje pokušavaju steći kontrolu nad podzemnim vodama i naplaćivati njezino korištenje, tobože zbog efikasnijeg korištenja tog resursa. To je naravnoi čisti kriminal liberalne ekonomske ideje ali to istovremeno potiče postavljanje pitanja je li moguće naplaćivati korištenje podzemnih voda u takvom zamišljenom, već spomenutom poljoprivrednom dobru?

Osim vode (koja je isto mineral) ta dilema vrijedi i za sve ostalo mineralno blago koje proizlazi iz zemlje – rude, nafta, plin... Koliko znam, kada je prodana INA, s njom je prodano i bezuvjetno pravo eksploatacije nafte na poljima koje INA ima u Hrvatskoj.

U principu, jedina razlika izmedju vode i nafte je u tome što je voda uglavnom obnovljiva, (dakle neotudjivi je dio intrinsične vrijednosti zemljišta), dok je nafta jednokratna i kada se iscrpi zemljište definitivno gubi na vrijednosti. Šume su tu negdje u sredini, s obzirom na dugi rok obnove (s aspekta ljudskog vijeka). To je jako osjetljivo pitanje i važno bi bilo dobro „proluftati“ zakonodavstvo po tim pitanjima.

Naplaćivanje korištenja zemljišta kroz komunalnu naknadu kako se to radi u gradovima jedini je logičan način da se to izvede tamo gdje se zamljište ne koristi u poljoprivredne svrhe.

Komunalnom naknadom plaćaju se urbani servisi kao npr. odvoz smeća, vatrogasci, održavanje ulica itd. Nisam siguran, ali čini mi se da se komunalna naknada razrezuje „po kvadratu“ ili „po članu“ (svejedno). U tome smislu, to je logično – pokriva se dio tekućih troškova gradske uprave, i tu priča prestaje. Visina komunalne naknade reflektira vrijednost komunalnih usluga.

Za ostale potrebe lokalne zajednice, u svijetu je uobičajena primjena poreza na imovinu. Taj pak porez djeluje nepovoljno na razvoj jer usporava investicije na gradskom području kažnjavajući stvorenu vrijednost nekretnina (plaća se na osnovu procijenjene vrijednosti nekretnine. Sve više je slučaj (pogledaj npr. moj link o Pensilvaniji) da se porez na nekretnine, dijeli u tkzv. „split tax“, gdje se posebno plaća porez na zemlju ( dakle „naš“ NVZ) a posebno porez na samu zgradu. Omjer je obilato u korist NVZ, tako da je ponegdje i 20:1. Iako na prvi pogled slični, ta dva poreza su jako različita po svojem djelovanju na ekonomska kretanja i razvoj, te po pitanju pravednosti.

Sada kada SDP najavljuje uvodjenje poreza na imovinu, postoji opasnost da to bude u „flat“ obliku (tj. sve skupa), što se je pokazalo lošim, i da sve završi fijaskom. Umjesto toga, trebalo bi ići na „split tax“, sa dominirajućom komponentom NVZ-a.

Na selu međutim, tvrditi da zemljište tj korisnik ima plaćati nekakvu unaprijed izračunatu rentu u okolnostima kad prihod od tog zemljišta nije moguće izračunati ni pola godine unaprijed (često vjerujem ni do trenutka prodaje proizvoda) van je svake pameti. Tvrditi da nema zemljišta koje ne može odbacivati nekakav prihod još je luđe i nema nikakve veze sa stvarnošću. (ovdje mi se ne da navoditi primjere ali imam ih na pretek). Dakle, nabiti 'price tag' na nešto što ima konkretnu novčanu vrijednost samo zato jer je to smislila ekonomska teorija silovanje je stvarnosti jednako onom Staljinovom kad su u Ukrajini od gladi umirali milijuni.

Na ovo sam odgovorio gore – poljoprivredno zemljište je specifično i tako ga treba i tretirati. Ali to ne znači da ne treba razjasniti kako stvari u strogo ekonomskom smislu stoje i postaviti dugoročno zdrav okvir uz neophodne praktične korekcije.

Na primjer, zašto Stock Exchage Commission pazi da nema insajderskog trgovanja dionicama a istovremeno je špekulacija zemljištem posve slobodna? Slučaj Dropulićke, IGH i Radića toliko je banalno očit da bi njih oboje već davno u svakoj pristojnoj državi hodali okovani... No reći da je to sve rješivo NZV-om je obmanjujuće. To jednostavno nije slučaj. Može biti da i jest rješivo u takvom pojedinačnom slučaju ali tvrditi da 'opće primjenjivi NZV' može biti jednak koristan nije točno.

Nisam siguran da bi se protagonistima slučaja Pelješac bilo gdje dogodilo što ozbiljno, osim što bi ekspresno bili odstranjeni iz politike. Naravno, to ovisi o zakonima svake zemlje, ali trgovanje zemljištem i korištenje povjerljivih poslovnih informcija nigdje nije zabranjeno (osim na burzama). Ali umješanost političara (barem u sjevernoj Europi) je nezamisliva bez da budu smjesta istjerani iz politike.

NZV jest generalno primjenjiv, ali uz uvažavanje specifičnosti svake pojedine kategorije zemljišta, a ponegdje i specijalnih lokalnih okolnosti (npr. što ćemo sa starom Dubrovačkom jezgrom? Uz konzekventnu primjenu NZV, niti jedan „obični“ Dubrovčanin ne bi mogao tamo živjeti, i Grad bi se pretvoriuo u bogataški geto.)

Zašto sam u početku rekao da je ovo fantastičan tekst? Prije svega zato jer odgovori na pitanja koja prozilaze iz njega predstavljau tektonske raspukline na sadašnjim ekonomskim teorijama, posebno onim globalizacijskim (koje su čisti kriminal same po sebi). Prvo, posve je logično da vrijednost zemljišta u Hrvatskoj nema nikakve veze s vrijednošću zemljišta bilo gdje drugdje na svijetu. Parametri koji određuju vrijednost zemljišta u smislu poljoprivredne proizvodnje gotovo su bezbrojni ali evo najvažnijih: klimatski pojas u kojem se zemljište nalazi, njegova nadmorska visina, kvaliteta tla i onda najvažnije, broj stanovnika koji živi u državi o kojoj se radi. Jer, ako to još nije slučaj, bliži se vrijeme kad će stanovništvo države ovisiti uglavnom o vlastitom poljoprivrednom zemljištu. (ovo je vjerojatno zbunjuće za 99% čitalačke publike ali u ovom trenutku ne mislim to objašnjavati).

Kristalno je jasno, da NZV predstavlja paradigmatsku promjenu koja bi izazvala tektonske pomake u gospodarstvu svake zemlje ili lokalne zajednice. Zato se mora uvoditi postepeno, da se ekonomija zemlje može prilagoditi.

Kako dakle u tim okolnostima nametnuti plaćanje NVZ-a kad njegovu vrijednost određuje npr. interes dokonih mamlaza iz Njemačke i njihovih domaćih lopovskih sudruga da negdje sagrade golf igralište otimajući zemljište lokalnim 'vlasnicima'? - a ne interes domaćih proizvođača da na terenu uzgajaju goveda za domaće tržište? Kao što je niezvjestan prihod tj 'korist' od poljoprivrednog zemljišta neizvjestan je i prihod d tog golf igrališta jer u slučaju ekonomske krize pada njegovo kroištenje i gosti naprosto ne dolaze. Kako je dakle moguće fiksirati taj NZV?

Implementacija NVZ mora biti postepena, s postepenim povećanjem „intenziteta“ tokom perioda 5-10 godina. Takav jasno definiran plan omogućio bi svim investitorima i vlasnicima zemljišta da prilagode svoje poslovne planove situaciji koja bi se potepeno mijenjala. Veličina NVZ (u ooćem smislu) bi se mogla definirati kombinacijom ekonomskih simulacija i analizom iskustava iz Svijeta. Tako bi se odredio i ozakonio raspon za svaku kategoriju zemljišta (od minimuma do maximuma) te rok implementacije, a svaka lokalna zajednica bi odabrala za njih optimalnu kombinaciju.

U Hrvatskoj danas ima na desetke tisuća malih poljoprivrednih domaćinstava koja se održavaju na životu samo zahvaljujući krpicama zemlje oko kuća. Na takvim imanjima nema profitabilne poljoprivredne proizvodnje. Ni mnogo veća imanja nisu imuna od rizika propasti jer sva ovise o kreditima a sve to u okolnostima krajnje nestabilnih uvjeta u kojima funkcionira poljoprivreda. Ako se dakle ustvrdi da zemlju preko NZV-a treba preusmjeriti u velika imanja ) jer oni koji ne mogu biti profitabilni mogu zemlju dati nekome da je obrađuje), što ćemo učiniti sa stotinama tisuća ljudi koji žive na takvim imanjima? Tko je taj tko će izračunati da je davanje takve zemlje u najam onome tko će plaćati NZV dovoljno za preživljavanje ili čak i 'prostu reprodukciju' onih koji su zemlju dali nekome drugome? Ili da ih prema ideju Ratka Boškovića, poznatog novinara/i ekonomista od prije nekoliko godina naprosto pošaljemo u gradove? (valjda da tamo prose...)

U sredinama gdje dobar dio stanovništva egzistencijski ovisi bilo kakvoj zemlji koja im je na raspolaganju (i to generacijama ali sve lošije i lošije) uvođenje NVZ-a traži ne samo drugačiju ekonomsku politiku već i posve drugačiju civilizacijsku paradigmu (a ekonomsku da i ne spominjem). Za to ne postoje u Hrvatskoj nikakvi uvjeti osim ako ne želimo stvoriti pauperiziranu masu kao početkom industrijske revolucije.

Sve to što spominješ su relevantna pitanja na koja svakako treba dati odgovor. Ali, ja sam uvjeren da ti odgovori ne znači i diskvalifikaciju NVZ.

A što se tiče lopovluka i špekulacija sa zemljištem i pretvaranja općeg ulaganja u privatni profit, to se dade riješiti mnogo jednostavnijim potezima nego što je NVZ.

NVZ nikako nije dovoljna kao mehanizam za potpuno uklanjanje deformacija i špekulacija za zemljištem, osim u slučaju njene 100% primjene. U tome slučaju svu rentu prisvaja zajednica, pa motiv za špekulacijama nestaje. Ali, tako daleko se ne može ići, tako da će motiv za špekulacije ipak postojati, iako manji. Zato NVZ treba kombinirati s drugim mehanizmima za uvodjenje reda u to područje.

The Observer

Tko je glasao

Solidno argumentiran

Solidno argumentiran komentar, ali, po mom sudu, neopravdano pesimističan re izgleda da se u Hrvatskoj ova tema otvori i da se kroz javnu, multidisiplinarnu i multiperspektivnu rasravu dođe do rješenja koje bi unaprijedilo i zajednicu i javno dobro. Naravno da bismo kroz tu raspravu došli ne samo do toga da moramo kreirati "drugačiju ekonomsku politiku već i posve drugačiju civilizacijsku paradigmu (a ekonomsku da i ne spominjem)". Razumijem skepticizam i držim da je mudro odmah nabrojati rizike i prepreke NZV pristupa, ali ne mislim da treba baciti koplje u trnje samo zato što su oni tako veliki. Upravo suprotno, u analizi i razumijevanju tih rizika i prepreka vjerojatno bismo našli mnogo dodatnih razloga za primjenu NZV. Promišljanje o javnom dobru naša je dužnost i sad je trenutak da s tim započnemo, jer ako to ne učinimo (dakle, ako svoju zajednicu ne re-konstituiramo) teško da ćemo ikada moći s pravom reći da smo "svoji na svome" ili da svoju sudbinu imamo u svojim rukama.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Za razliku od tvoga, koji

Za razliku od tvoga, koji ipak podržava razloge za primjenu NZV, Agatonov tekst je realan, nije pesimističan i ne predstavlja skepticizam nego stvarnost . Zna koje bi bile posljedice uvođenja NZV, a ne po onoj: prvo primijeni, a onda ćemo vidjeti gdje su pogreške (rad nedjeljom, dozvoljeni % alkohola u krvi vozača, pušenje....)Čovjek razumije položaj vlasnika zemlje, i onih koji se bave radom na njoj.

Treba više energije uložiti u stvaranje vrijednosti, a manje u razmišljanje o dodatnom oduzimanju vrijednosti tuđeg rada(NZV bi to bio) i dijeljenju .

Tko je glasao

Čini mi se da još nisi

Čini mi se da još nisi razumjela bit dnevnika, a niti Agatonovu konstruktivnu kritiku (na što ću opširno odgovoriti kad uhvatim više vremena).

Radi se o rasvjetljavanju stvarnih ekonomskih odnosa i deformacija koji se uspostavljaju privatnim prisvajanjem zemljišne rente, a u tome je moj dnevnik postavio tek okvir za diskusiju, bez ulaženja u specifičnosti npr. poljoprivrednog zemljišta u realnim Hrvatskim uvjetima, itd.

Ti uporno govoriš o NZV kao o otimanju plodova tudjeg rada. To je jednostavno netočno, pa dajem minus.

The Observer

Tko je glasao

Bet, evo malog komentara na

Bet, evo malog komentara na formulaciju ...privatnim prisvajanjem zemljišne rente.... Strahovito me smetaju takve formulacije koje sugeriraju nekakav 'apsolut' u smislu točnosti ili konačnosti. Nije da je čujem prvi put ali ovdje je upotrebljena na isti način na koji se govori o liberalizmu ili tržištu kao vrhovnom arbitru a onda kad se počne odmatati klupko ustanovi se da sve to zaudara i da sve te teorije zapravo nemaju smisla (najblaže rečeno). Prvo dakle jedno pitanje: kakva je to 'zemljišna renta'? Da bi je netko mogao prisvajati ona najprije treba postojati u nekakvom realnom (nasuprot 'transcedentalnom) smislu. To su te teorije ekonomske 'znanosti' kojima se barata kao dukatima dok se u stvari radi o gotovo metalnom otpadu... Pa odakle onda sad odjednom 'zemljišna renta' tj odakle dolazi postavljanje tog problema? Pri tom uopće ne mislim na XX stoljeće u novom svijetu niti što se tamo dogodilo ili se događa; oni su naime eksces koji iz gluposti svi pokušavaju imitirati. Govorim isključivo o ovome što danas zovemo 'Hrvatska'.
Nemam dvojbe da renta postoji u slučaju kakav je Pelješki most; to je posve jasno. Javnim novcem podiže se vrijednost zemljišta a profit se trpa u privatne džepove. No prevoditi to na svo zemljište, npr na moju livadu na Velebitu koja je dva kilometra od sela u kojem živi pet ljudi po mojem mišljenu je totalni idiotizam. A taj opet dolazi iz ukrivo postavljenih teorijskih teza ili pokušavanjem da se riješi problem 'općeg dobra' kao takvog. To moje selo doživjelo je depopulaciju s krajem II svjetskog rata upravo zato jer se od zemlje tamo nije moglo živjeti odnosno zato jer se negdje drugdje moglo bolje živjeti od nečeg drugog. A kako se živjelo u gradovima između 1930 - 1950 znaju ovdje mnogi pa dakle znaju i da se na tom selu moralo živjeti OČAJNO. Kakva dakle zemljišna renta dolazi s tim i takvim napuštenim zemljištem? Nikakva, apsolutna nula. Danas nema (kao ni nekad) načina da se od te zemlje živi, ne pristojno, već nikako osim možda sizifovski. Možda je lakše dati se pribiti na križ nego pokušati živjeti kako se živjelo onda kad je to nekako funkcioniralo. O čemu mi dakle govorimo? Kakva renta? Od koga će se ona naplaćivati? Je li možda od mene koji sam tu livadu naslijedio kad je prenesem na sebe? Malo morgen! Eto vam je pa si je stavite za šešir!
Hoće li država tako čekati dok još stotinjak ili petstotinjak vlasnika takvih livada isto kaže 'malo morgen' i dade tu zemlju državi na koj će država onda raspisati natječaj, dati je nekome da njoj uzgaja ovce i onda počne plaćati rentu 'prema eskontnoj stopi'? Volio bih to vidjeti! A ako i bude tako, o čemu se ovdje radi? O nekakvoj zemljišnoj reformi ili o de facto eksproprijaciji? Sad će netko reći da to nije eksproprijacija jer je nemoguće eksproprirati opće dobro ali s time se ne slažem iz sljedećeg razloga:
Prvo, država prema današnjim ekonomskim dogmama nije sposobna nešto organizirati bolje od privatnog poduzetnika. Stoga, nadati se da će to država napraviti uspješno i efikasno prema tim istim dogmama je gubitak vremena.
Drugo, od samog početka povijesti pravo vlasništva na zemlju polagali su oni koji su od nje živjeli tj njome se bavili. Uvođenje rente na poljoprivredno zemljište koje se obrađuje makar tako da na njemu raste trava zločin je prema zdravom razumu i ne razlikuje se od feudalnog sistema u kojem je Franjo Tahi otimao svojim seljacima četvrtinu. Može se ekonomska teorija pokušavati zabavljati i tražiti neko drugo objašnjenje i dokaz da to nije tako, da renta nije porez ali za onoga tko na njoj radi ona je porez i otimačina. To je kao da se seljacima kaže da su kulaci pa ih se počne tretirati kao u Staljinovoj Rusiji. Što je to dakle što sada odjednom potiče postavlja pitanje zemljišne rente?
Po meni, cijeli problem svjedoči da se težište moći pomaklo definitivno od korijena tj zemlje pa se na zemlju počinje misliti investitorski, poput Milana Bandića kad ta lopina određuje komunalnu naknadu u Zagrebu. Dajte da potjeramo Bandića u moje Velebitsko selo u društvu svih tih ekonomskih teoretičara i tražitelja novih vrijednosti! Tamo će moći u miru stvarati nove zaključke pa bi me baš zanimalo koliko bi dugo preživjela ideja o zemljišnoj renti da njezini autori žive u tim okolnostima.
Drugo, ta diskusija pokazuje da je sadašnja ekonomska paradigma bankrotirala i da više ne vidi sredstva za vlastitu perpetuaciju te ih počinje tražiti na novim i dosad 'neobrađenim poljima'. Kroz cijelu povijest dakle zemlja je ipak
bila 'vlasništvo' u smislu u kojem te rente nije bilo sad odjednom uvodimo rentu 'no matter what'...
Pitanje općeg dobra zapravo se javlja iz sasvim drugog razloga. Njega se ne će dotaknuti zemljišnom rentom već će ga se čak učiniti nerješivim problemom. Taj problem je problem pretjeranog iskorištavanja općeg dobra i njegove nedostatnosti za naše potrebe. Svi naime znamo da se pretjeranom eksploatacijom zemljište uništava a svi dakle znamo i to da su za razumnu poljoprivrednu proizvodnju današnja hrvatska napuštena zemljišta idealna i da će ostati takva samo ako se ne pretjeruje s tom proizvodnjom. (ovo me odvelo predaleko pa ći završiti s nečim jasnijim): Mi smo svoja opća dobra kao civilizacija doveli do granice izdržljivosti. Ekonomski sistem baziran na kreditu koji traži trajni rast (dokle??) upravo se pokazuje jednako iscrpljenim - a to je samo početak. Zato se smišlja priča o optimalizaciji korištenja resursa (zemljišna renta) jer su oni opće dobro a ne privatno vlasništvo. To je samo tipična zamjena teza, poput Sanaderova upropaštavanja Hrvatske odlaženjem u deficit prikupljanjem glasova onih kojima je ON odlučio plaćati uzdržavanje brigom za branitelje (poput barem 50% lažnih branitelja); u stvari, interes je negdje drugdje (ostati na vlasti). Optimalizacija (kao rezultat rente) nema nikakve veze s resursima već s nedostatnim financijama svih zapadnih ekonomija u koje ubrajam i Hrvatsku. Uvođenje rente zato da se 'zemlja bolje koristi' je dakle magla i opsjena. Ono što treba napraviti jest sistem u kojem će se zamlja bolje koristiti zato jer će postojati uvjeti za to. Zato jer će postojati poljoprivredna politika koja neće ovisiti o WTO-u, nepostojećem slobodnom tržištu, Todoriću, uvoznom lobiju, izvoznim lopinama, stranačkim interesima, kriminalnim umovima u vladi i oko nje, Europskoj uniji i njezinom agrarnoj politici usmjerenoj na francuskog seljaka i tako dalje. Poljoprivredna politika koja će biti svjesna hrvatskih mogućnosti, potreba te svjesna da država koja nije u stanju na vlastitim resursima hraniti vlastito stanovništvo nije država vrijedna postojanja niti je održiva.. Misliti kao će se zemlja početi optimalno koristiti zato jer ćemo udariti rentu na nju notorna je glupost , laž i simplifikacija baš onakva kakva treba biti da bi se ekonomisti mogli njome baviti a političari oko nje izmišljati nove populističke marifetluke nadajući se da to nitko ne će prozrijeti. Ideja ove rente jednako je redukcionistička kao i najveći dio svih ekonomskih postavki i teorija; poput npr ideje da se ekonomiju može usmjeravati kamatnom stopom. Može, dok kamate ne padnu na nulu kao što je danas slučaj u 'najvećoj ekonomiji svijeta'. Jednako tako korištenje resursa može se regulirati rentom, sve dok se ne pokaže suprotno. Kakav užas...
Ispričavam se na oštrini.

Tko je glasao

Neću citirati tvoj

Neću citirati tvoj komentar, nego ću pokušati ukratko odgovoriti.

Sasvim je jasno da gledano s tvoje velebitske livade (zavidim ti na njoj!) ovakve ideje mogu izgledati suludo. Prema teoriji (ne možemo bez nje) koju su uspostavili očevi „land value tax“ koncepta računa se da postoji tzv. zemljište na margini – koje nema vrijednost (ili mu je vrijednost mala), pa je slobodno raspoloživo svakome da se tamo nastani i obavlja privrednu djelatnost. Zemljištima koja su bliža „centru“ vrijednost se povećava, i renta se može izračunati iz razlike vrijednosti tog zemljišta i zemljišta na margini.

U stvarnosti, znamo da nema besplatnog zemljišta, makar ono ne donosilo nikakvu ekonomsku korist. Za vlasnika ono ima afektivnu vrijednost (npr. djedovina) ili ambijentalnu (sjedne na panj i gleda u zelenilo), ili pak tamo živi. Može ga i prodati (iako nema ekonomake vrijednosti) jer onaj kupac bi isto sjedio na panju i gledao u zelenilo, i hoće to platiti.

Naravno da nikome ne pada na pamet „naplaćivati“ zemljišnu rentu na margini i u njenoj blizini jer rente tu niti nema. Granica gdje renta počinje imati smisla je negdje bliže „centru“, tamo gdje zemlja potencionalno može dati značajniji prihod (koji, to je stvar dogovora) - možda čak na rubu gradjevinske zone, ako je poljoprivreda u takvom stanju da ne može osigurati normalan ekonomski status onima koji u njoj rade.

Očigledno je da čitava tvoja kritika i ostalih komentatora fokusira na efekte koje bi sve ovo imalo na poljoprivredno zemljište, u aktualnim hrvatskim uvjetima. Tu kritiku prihvaćam, uz disclaimer da je čitav prikaz generaliziran kao koncept, što ne znači da u primjeni treba smjesta zahvatiti sve, pa i poljoprivredno zemljište.

Inače, što se tiče pitanja vlasništva nad poljoprivrednim zemljištem, do njegove promjene će postepeno dolaziti pod pritiskom kapitala, sa ili bez NVZ. Prije ili kasnije će vlasnici zemlje koji na njoj ne žive i ne obradjuju je naći u iskušenju prodati je, a ako se ne poboljšaju uvjeti, i mali prizvodjači će kapitulirati. Samo, po mom mišljenju, važnije od toga tko je vlasnik je pitanje kamo odlazi korist koju zemlja može dati. Zemlju nitko ne može odnijeti pod rukom, ali onu korist koju zemlja dade može odnijeti u džepu. Zato vlasnik mora platiti rentu (tamo gdje ona stvarno postoji, a ne „transcedentalno“) i mora živjeti na toj zemlji (čitaj: pridonositi zajednici kao i svi drugi gradjani). Onda je po mom mišljenju svejedno je li se zove Štef ili Hans.

I na kraju pitanje rasta i razvoja. Točno je da rastu i razvoju jednom mora doći kraj, na što nas priroda ozbiljno upozorava. Ali, svi zelimo živjeti bolje i bogatije. Svi znamo da Hrvatska mora rasti u proizvodnji hrane. NVZ je samo jedan mehanizam da se taj rast pospješi (uz sve druge mjere).

U urbanoj sferi, rast je potreban da se zadovolje stambene potrebe stanovništva. U tom razvojnom smislu NVZ je „zelen“ jer, iako potiče razvoj, čini to tako da se već obuhvaćeno zemljište iskoristi do maksimuma, a postojeći a neiskorišteni stanovi stave u opticaj, umjesto da se gradovi i naselja šire na poljprivredne površine: čuva se zemlja, infrastruktura se koristi intenzivnije, troškovi energije su manji, itd.

Uz to, preporučujem da proučiš materijale na linkovima koje sam dao. Nije svaki vrag tako crn kao što izgleda!

The Observer

Tko je glasao

Misliti kao će se zemlja

Misliti kao će se zemlja početi optimalno koristiti zato jer ćemo udariti rentu na nju notorna je glupost , laž i simplifikacija baš onakva kakva treba biti da bi se ekonomisti mogli njome baviti a političari oko nje izmišljati nove populističke marifetluke nadajući se da to nitko ne će prozrijeti. Ideja ove rente jednako je redukcionistička kao i najveći dio svih ekonomskih postavki i teorija; poput npr ideje da se ekonomiju može usmjeravati kamatnom stopom.

U ovom dijelu brkaš kruške i jabuke. Optimalno korištenje zemlje je samo jedan od poželjnih efekata NZV, ali da bi do njega došlo treba zadovoljiti čitav niz uvjeta i primijeniti različite pristupe (jedan primjer je CAP). Slažem se da uvijek postoji način (barem kad su Hrvati u pitanju) da se i najbolje ideje izvrgnu u svoju suprotnost i na kraju proizvedu štetu. No da li to može biti razlog da se ne započne razgovor, ne o porezima (kao što to čine stranke koje pretendiraju osvojiti vlast), nego o javnom dobru i optimalnim načinima da se njime upravlja na korist svih i cijele zajednice? To bi trebala biti srž politike i smisao bavljenje njome, a ne da se građanima/građankama kontinuirano gadi o tim stvarima i misliti, a kamoli otvoreno razgovarati.

Za to vrijeme država im na pleća tovari nove i nove namete, a oni kukaju li kukaju, iako ništa poduzeti neće samo ako im se ne dirne u njihove nekretnine (ap je ovdje ispisao tomove o sistemu samo-upravljanja na račun zajednice, koji je omogućio gomilanje nekretnina, a da vlasnici nikada ni lipe nisu dali u razvoj infrastrukture). Krajnje je vrijeme da počnemo javnim dobrom odgovorno gospodariti, a ne ga ostavljati na milost i nemilost lešinarima. Ako se nastavimo ovako ponašati (aaaa, znamo mi, to je opet neka smicalica protiv naroda), ubrzo ćemo i lešinarima prodavati, jer nam je krava muzara država presušila i nema para za servisiranje naših mrtvih kapitala.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Iskreno rečeno, ne

Iskreno rečeno, ne razumijem kako je moguće 'gomilanje nekretnina bez plaćene lipe za infrastrukturu'. To mi se čini jeddna od onih 'urbanih bajki' koje se koriste kako kome treba. Prvo, kupiš li livadu, doista ne plaćaš nikakvu infrastrukturu. A zašto i bi?
Međutim za sve što namjeravaš graditi na toj livadi kad joj se promijeni namjena plaćaš jako veliku komunalnu naknadu po svakom metru buduće građevine. Za taj novac ne dobiješ apsolutno ništa već pri gradnji uvođenje cjelokupne infrastrukture sve plaćaš sam (HEPu, Vodovodu, Plinari, Kanalizaciji i tako dalje). Ali, ima ovdje i jedna caka koja je i više nego iritantna.
Lokalna vlast može glede infrastrukture raditi što ju je volja. Pa onda može poput MIlana Bandića investitore Arene osloboditi plaćanja za infrastrukturu uključivo i pristupne ceste. Zna li tko (odnosno sjeća li se tko) da je Arena sagrađena tako da je uvođenje cjelokupne komunalne i prometne infrastrukture platio grad? Potom, sjeća li se tko da je Tonino Picula oslobodio Kaufland plaćanja komunalne infrastrukture kad je ovaj gradio svoj centar u Velikoj Gorici? Takvi potezi su zapravo zločin jer se pod egidom unapređenja (bla, bla, bla...) lokalna zajednica odriče svježeg novca pa to plaća stanovništvo. Zašto da ja ili ti plaćamo komunalnu infrastrukturu Kauflandu ili Ingri za njihove investicije? To je pitanje na koje se ne može dati odgovor osim ako se Bandića ne objesi na Kandelaber, za primjer svima drugima sa sličnim idejama.
Da javnim dobrom treba početi gospodariti posve je točno i slažem se s time 100%. Gospodarenje međutim nije nužno svođenje tog javnog dobra na komercijalno dobro i to treba biti jasno svima koji se upuštaju u diskusiju na tu temu. U ovom trenutku javno dobro je upravo to - komercijalno dobro koje nateže svatko kako mu padne na pamet a da prisvajanje i ne spominjemo.

Tko je glasao

Slažem se u potpunosti s

Slažem se u potpunosti s Vama.
Mislim kako ni bet ni ostali koji zagovaraju NZV, neće promijeniti svoj liberalni stav. Uvođenje NZV bilo bi samo olakšavanje "land grabbinga" o kojemu piše Urban u dnevniku "Prodaja zemljišta".

Velikim korporacijama, i tajkunima ne bi bio nikakav problem plaćati te namete. Vrlo brzo bi pokupili svu zemlju, onda bi poskupjela hrana i na kraju bi zajednica kroz skuplju hranu opet još dodatno plaćala.
Nije slučajno što bi nam odobrili kredite za razvoj navodnjavanja Oni planiraju kupiti to zemljište, a naivci će još plaćati kredite za navodnjavanje te iste zemlje njenim budućim vlasnicima. Tako će zajednica plaćati kredite za navodnjavanje novopečenim vlasnicima - strancima, koji su dovoljno pametni pa si još i tako snižavaju ionako nisku cijenu zemlje (u odnosu na zemlje iz kojih dolaze). Slično je bilo s prodajom Hrvatskih telekomunikacija. Zbog toga nas prisiljavaju na neograničavanje uvjeta kupovine zemlje strancima, kao uvjeta za ulazak u EU (čista ucjena kojoj slijedi "land grabbing"). Sjetimo se samo njihovog pomaganja u sređivanju zemljišnih knjiga. Mislite li da su to učinili zbog našeg dobra? To su bili samo bubnjevi nadolazećeg "land grabbinga", a ovo uvođenje NZV bili bi prvi konkretniji koraci u tome.

Citat iz Urbanovog dnevnika "Prodaja zemlje":
"... kada svi shvate što se događa, završit će u sirotinjskim gradskim četvrtima.
Što se tiče Hrvatske, koja raspolaže sa 2,7 milijuna ha obradive površine (što ne znači i obrađene) pa uvozi hranu, od prošle godine Slavonijom kolaju informacije o stotinama hektara prodane zemlje stranim vlasnicima (u nekim županijama su to Slovenci, u drugima Italijani, Belgijanci, Danci itd.) - za novog "đondira" i nešto eura povrh."

Tko je glasao

Izvanredno. Uspjeli ste ovim

Izvanredno.
Uspjeli ste ovim dugim komentarom iskazati pravu bit ove priče o zemljišnoj renti.
Najradije bih, nakon pojave ovog komentara, povukla svoj minus na dnevnik @bet-a, iako se ne slažem s njegovim idejama, upravo zato jer je potaknuo nastanak ovakvog teksta (Vašeg komentara).

Tko je glasao

Ovaj prethodni moj komentar

Ovaj prethodni moj komentar (Izvanredno ...) odnosi se na Agatonov tekst, a ne na komentar koji je dala nemesis.

Tko je glasao

Odličan komentar,

Odličan komentar, pridružujem se.
Evo, kad se čak i Petra bezemljašica slaže, onda mora biti dobar :)

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Nisam bezemljašica ni u

Nisam bezemljašica ni u duhovnom, ni u materijalnom smislu.
Za tebe mi se čini kako si u duhovnom smislu sigurno bezemljaš, a u materijalnom ne znam.

"Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego t i s u ć u prijatelja"

Tko je glasao

Dobro, dobro, ali ja sigurno

Dobro, dobro, ali ja sigurno imam većega jer ga ti niti nemaš :)

# Jedan bezemljaš pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu ognjištaraca

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Naravno da imaš većega od

Naravno da imaš većega od onoga tko ga uopće nema.
Reci to svojoj partnerici.
Možda se i ne složi s tom tvrdnjom.

"Nigdje nije, tko je svugdje".

Tko je glasao

Izminusirao sam tvoje i

Izminusirao sam tvoje i @delgado-ve komentare jer nemaju veze s temom, već su osobno prepucavanje

The Observer

Tko je glasao

Priznajem, zasluženo.

Priznajem, zasluženo.

Tko je glasao

I kada priznam dobijem minus

I kada priznam dobijem minus od mraka!?

Tko je glasao

Za ovaj drugi mi ima logike,

Za ovaj drugi mi ima logike, ali prvi u kojem hvalim i slažem se sa agatonovim komentarom, mi nema.

# Jedan check pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu betova

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Ne mogu dati plus za pola

Ne mogu dati plus za pola komentara,a za drugu polovinu minus.

Pa je prevagnuo minus.

The Observer

Tko je glasao

Po tvojoj pelješačkoj

Po tvojoj pelješačkoj logici, nikad ne bi bila izgrađena ni Dalmatina, ni Karlovac-Rijeka. Najbolje da se u strahu od prekupaca odreknemo izgradnje auto-cesta, mostova i ostalog i vratimo natrag u pećinu.

My Soul

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Neka institucije sistema rade svoj posao od Weteran komentara 0
  2. monoKracija hoće li ugroziti RH? od aluzija komentara 0
  3. Prosvjed branitelja - apdejt od Weteran komentara 76
  4. Ministarstvo branitelja hitno preimenovati i reformirati od Argus komentara 48
  5. Je li Hrvatska spremna za još jedan građanski rat? od Feniks komentara 43
  6. Verbalni terorist Nenad Stazić napada 100-postotne invalide od vkrsnik komentara 3
  7. Trebaju li političkoj stranci neaktivni članovi? od Zoran Oštrić komentara 0
  8. Medijsko to jest Sveučilište Sjever na entu od bosancero komentara 0
  9. Zašto sam za zabranu zajedničkih lista na izborima (a protiv referenduma) od Zoran Oštrić komentara 10
  10. HDZ nakon Siska hoće li osvojiti RH? od aluzija komentara 3
  11. Vargate od Weteran komentara 16
  12. Kukuriku koalicija sigurno plovi prema debaklu od vkrsnik komentara 70
  13. ona i mi od aluzija komentara 0
  14. Kapital i rad, tržište i država (povodom intervjua s Antunom Vujićem) od Zoran Oštrić komentara 7
  15. Invalidi u minskom polju od timashine komentara 89
  16. Opereta "Invalid je invalid" protiv HRVI, ali i svih branitelja i protiv RH od ppetra komentara 66
  17. Ekonomska sloboda u svijetu od Tko je John Galt komentara 9
  18. Hrestomatija veleizdaje od MKn komentara 60
  19. Ograničenje prava glasa? Ne, ali potiče na razmišljanje od Zoran Oštrić komentara 8
  20. Slon u staklarni ili diskriminacija od boltek komentara 147
  21. Možda im nije jasno, da HRVI ne žele više promatrati uništavanje države koju su stvarali? od ppetra komentara 39
  22. O budućnosti europske energetike u Brislu i Londonu od Zoran Oštrić komentara 3
  23. Prosvjed branitelja od Weteran komentara 209
  24. Prigovor savjesti, kvalitativno i figurativno od lunoprof komentara 75
  25. Dignitet i percepcija od StarPil komentara 23

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • bube

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 1
  • Gostiju: 22

Novi korisnici

  • win64
  • Damtiplesku
  • Laganini
  • jeffrey
  • Turist s razlogom