Čačić doista ima jednu

Čačić doista ima jednu moralnu odgovornost, a to je da više ne - vozi.

Ostavka zbog moralne odgovornosti podrazumjeva shvaćanje osobe da ne posjeduje kvalitete potrebne za obnašanje te dužnosti.
Za sada, za radno mjesto potpredsjednika vlade nije bitno da osoba bude i kvalitetan vozač. :)

dobar članak..

..ništa što već ne znamo, ali svejedno, vrijedi pročitati:

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/sto_se_milanovica_tice_cacic_je_i...

p.s. dodajem još i ovo: pustimo Čačića (jasno, trebao bi, iz moralnih razloga, ovo, ono, sam podnijeti ostavku, itd.itd.), no NAŠ problem je. MILANOVIĆ!!! A objašnjenje zašto je tome tako, dano je u zadnjem paragarafu ove kolumne:

Zašto je Čačić toliko dragocjen Milanoviću?

Mnoge je začudila konzistentnost kojom Zoran Milanović stoji iza Radimira Čačića. Ne radi se tu o bratskoj ljubavi, čestitosti ili ljudskosti, već o političkoj igri na kojoj Milanović bazira čitav dosadašnji tijek svog mandata. S obzirom da je gospodarstvo trenutno najveća briga ove države, aktualni premijer je bio sretan što taj vrući krumpir može uvaliti nekome drugome. Također, Milanoviću je Čačićeva arogancija i probitačnost došla kao budali šamar, jer je u postojećoj situaciji puno lakše projicirati krivicu za neuspjeh na onog glasnog, napadnog, arogantnog i nimalo popularnog tipa kojeg javnost percipira kao predvodnika ove vlasti, nego što bi to bilo da je Čačić samozatajni šljaker. Odlazak Čačića s mjesta prvog potpredsjednika Vlade RH vratit će Milanovića u prvi plan, a to u trenutnim okolnostima nije dobro za premijera jer je vlada, kao i država kojoj je na čelu, pred potpunim kolapsom. Svjestan je Milanović nezavidnosti situacije u kojoj se našao, a glavni zadatak koji si je dao je izaći iz ovog blata sa što čišćom košuljom. Ako ne uspije u svom zadatku, aktualni premijer bi se na jako dugi period mogao pozdraviti s obnašanjem vlasti u Hrvatskoj. Iako mu Čačić opasno kalja obraz, Milanović će ga štititi do kraja jer mu je vlast ipak milija od čistog obraza.

osobna savjest

"
Iako su pojedini oporbeni političari pozvali Čačića da da ostavku, nezavisni saborski zastupnik don Ivan Grubišić kaže da je odluka o tome na Čačiću. 'Mislim da pravila nema, sve ovisi o njegovoj savjesti i njegovoj osobnoj odluci. On to mora sam procijenjiti, nije vezan nikakvim zakonima da da ostavku. To je njegova moralna odgovornost, to on mora procijenjiti, ali nitko mu ne može uskratiti ostanak u Vladi dok god presuda nije pravomoćna', kazao je don Grubišić dodavši da bi on na njegovom mjestu dao ostavku. No, dodao je, pitanje osobne savjesti.
čitajući komentar don Ivana Grubišića nameće se pitanje da li Gaziir ima savjest. ako se gledaju njegovi dosadašnji istupi, bahatost, vrijeđanje kako ono što naprave volonteri je sumnjivo čovjek se ne može oteti pitanju da li Gazimir ima uopće savjest. ostavke ljudi (Holy i Škrlec) koji su s njim došli u sukob zbog toga što n pod svaku cijenu želi sprovesti ono što je zamislio i od čega on i njegov lobi imaju korist idu tome u korist pa makar išlo na štetu društva.
Milanovićevo opravdanje Gazimra već pomalo naliči na ponašanje ludo zaljubljene žene koja opravdava agresiju svoga supruga. sinoć je naš premijer dobio packu sa strane svojeg mađarskog kolege a isto tako ne bi smio biti ni gluh na tiha šaputanja diplmata>. Milanović, SDP-ovci, HNS-ovci ne smiju zaboraviti kako su na izborima pobijedili HDZ zahvaljujući prljavom vešu koji je počeo izlazit van pod pritiskom EU-a . kako birački popisi nisu sređeni, a HDZ se je donekle očistio od prljavog veša, ovo ibi mogao biti početak kraja Kukuriku koalicije. ne smije se zaboraviti da da projekta, po kojima Gazimir uporno jaše nije ni HDZ, koji je bio njihov inicijator, nije pokušao sprovesti,
kolika je cijena ugljena na burzama? koliko tona uvoznog ugljena (hrvatski ugljenokopi su zatvoreni) je potrebno uvesti za Plomin C?

Kada sud kaže "kriv", srce čuje "nevin"

Zahvaljujući vjerojatno kreativnosti Ankice Mamić, Čačić je u medijskoj ofenzivi ne bi li, uzrečica je u BiH, "od govna napravio pitu":

"Tužit ću svakog tko me u javnosti proglasi krivim".

– Ovu presudu sam prihvatio bez obzira što formalno pravno moj odvjetnik i dalje smatra da se treba žaliti i da sam ja nevin. Druga je stvar ljudska odgovornost i suosjećanje prema nastradalima i obitelji Laptik. Međutim, za mene je važno da uvjetna presuda u sebi zadrži dopunsku odluku, koja nije standard u mađarskom pravosuđu, a kod nas ni ne postoji, a po kojoj se trenutkom početka valjanosti presude briše svaki kriminalni dosje. Dakle, ne nakon isteka uvjetne presude nego trenutkom njene pravomoćnosti nemam nikakav dosje i nitko ni na kakav način me ne može zbog toga prozivati u javnosti. To dodatno ukazuje na stupanj moje nevinosti od odgovornosti, rekao je Čačić.

E pa, za početak bi Čačić prvo morao tužiti mađarski kazneni sud koji ga jest proglasio krivim, dakako javno.

Ne znam čemu nakon javno obznanjene sudske presude imaju poslužiti ove medijske eskapade o "odgovoran sam ali nevin".

Netko izgleda namjerno "pumpa" Čačića ne bi li u konačnici osim njega srušio i cijelu kukurikašku vlast.

Ako je vjerovati medijima, i Čačićeva i Milanovićeva medijska savjetnica imaju i drugih poslova i interesa osim da savjetuju njih. Pa savjetuju ih kao da žele da im što prije prođe taj njihov "volonterski angažman" i da se mogu potpuno posvetiti tim drugim poslovima i interesima.

Ako i nema prste u svemu ovome, Karamarko može zadovoljno trljati ruke i polako se pripremati za preuzimanje vlasti. Pa da onda propadnemo još brže i, ovaj puta, stvarno do kraja.

Neću se citirati jer bi

Neću se citirati jer bi trebao moje komentare tražiti od prije u kojima sam rekao da će dogovorno sve biti odrađeno i da Čačić ostaje. Pitanje je samo šta je Čačić obećao Mađarskoj za uzvrat...

PS . Ispada po medijima i hrvatskoj eliti da je ona žena i njezina obitelj krivi što su se usudili poginuti i pomrsiti račune Čačiću našoj staroj dobroj poštenjačini... Odvjetnik Čačića je KRETEN... nemam druge riječi, onakve izjave graniče sa nenormalnim , ali šta ćemo takav je svijet. I onda se ljudi čudi kada ja tvrdim da za mene policija i sudstvo u današnjem modernom svijetu ne postoje. Mogao bi izvaditi na desetke tužbi u kojima su u istim slučajevima obični ljudi puno gore prošli...

Sramota

Čitava ova situacija oko tragične nesreće u Madjarskoj i dogadjaja koji su slijedili, sve do kulminacije jučerašnjom presudom madjarskog suda, a prema svemu sudeći i u nastavku koji slijedi, nije ništa drugo nego velika sramota koja cijelom Svijetu pokazuje opću moralnu bijedu u kojoj se nalazi hrvatsko društvo .

Sramota je to za samog g. Čaćića koji očigledno nije bio, niti jest, u stanju objektivno procijeniti moralnu situaciju u kojoj se je, nehotice, našao nakon nesreće. Stavljanje vlastite nezamjenjivosti ispred moralne i ljudske odgovornosti u ovome slučaju predstavlja izraz potpunog sljepila prije svega za elementarne moralne principe, a zatim i za posljedice takvog stava koji, kako vidimo razvojem dogadjaja, eskalira iz jedne nesretne situacije troje - četvero ljudi (što je dovoljno tragično samo po sebi) u skandal neslućenih razmjera koji prijeti moralnom kredibilitetu hrvatske Vlade. G. Čaćić je trebao onoga trenutka kada se je pribrao nakon nesreće, zamrznuti sve svoje značajne političke dužnosti, i potpuno ih napustiti nakon osudjujuće presude. Istina, bio bi to kraj jedne političke karijere, ali bi to bila neusporedivo manja „žrtva“, od posljedica ovoga moralnog gnoja koji se cijedi iz ovog slučaja i prijeti uništenjem i ono malo preostalog zdravog tkiva.

Sramota je to za stranku kojoj je na čelu, jer suprotno navodnom intelektualnom profilu, nije dala niti naznaku da u ovome slučaju vidi moralni problem. Nasuprot, g. Čaćić je i dalje neprikosnoveni „šef“, uz nesmanjenu podršku kako rukovodstva stranke, tako i članstva.

Sramota je to za koalicijske partnere koji su prihvatili partnerstvo na parlametranim izborima, a kasnije i u podjeli vlasti, opterećeno takvim balastom. Pretpostavljanje političkog pragmatizma moralnim principima u samom temelju političke suradnje nikako ne može donijeti nešto dobro i predstavlja korak u smjeru suprotnom onome kojim bi Hrvatska treba krenuti. Konačno, to im se obija o glavu.

Sramota je to za hrvatskog premijera koji „džepnom filozofijom“ dostojnom nadobudnog srednjoškolca, nespretno pokušava obraniti neobranjivo. Pokušaj obrane jest razumljiv, ali u situaciji kada nedostaje pravih argumenata, svaki pokušaj pa i nekoga intelektualno superiornijeg i filozofski potkovanijeg, unaprijed bi bio osudjen na neuspjeh. Ali, tome si je sam kriv, jer se je sve ovo moglo lako predvidjeti.

I na kraju, sramota je to za hrvatsku javnost - intelektualce, medije itd., odnosno za elitu društva čiji je jedan od elementarnih zadataka da predstavljaju lice i smjer kretanja društva - da nisu bili u stanju, niti sada pokazuju da bi to bili, mobilizirati kritičnu masu energije koja bi svima jasno ukazala u čemu se sastoji „grijeh“ i prisilila g. Čaćića, njegove političke prijatelje i koalicijske partnere da prestanu s relativizacijama gdje im apsolutno nema mjesta i da učine ono što su davno trebali – prihvate činjenicu o apsolutnoj nužnosti povlačenja g Čaćića iz politike. Takva impotencija uz takvu snagu argumenta najbolje ilustrira gdje se kao društvo nalazimo.

Smiju li političari činiti kaznena djela?

Činjenica je da što zbog posvemašnjeg medijskog žutila i mnoštva isprepletenih interesa političkih stranaka i pojedinaca sve ovo oko Čačića poprima elemente društvene histerije.

Činjenica je međutim i to da je upravo Zoran Milanović, sasvim je sigurno da suprotno vlastitoj nakani, nespretnom izjavom pridonio da se magla marljivo stvarana oko cijelog slučaja počne razilaziti. Odnosno, Milanović je ustvrdivši da postoje "etički opterećene i etički neutralne situacije":

"Opet me tjerate da filozofiram i opet će komentatori to izvlačiti iz konteksta, ali neka. Kad se spominje etika, postoje etički opterećene i etički neutralne situacije. Da bi nešto imalo etičku komponentu, ono mora biti voljno, mora biti element volje, odluke, promišljanja odrasle osobe. U ovom slučaju toga nema.

Na filozofskoj razini tako omiljenoj aktualnom premijeru, moramo se složiti. Doista postoje takve situacije.

Međutim, zato što ovo o čemu je riječ nije "situacija" već konkretno kazneno djelo, s Milanovićevom se filozofijom nikako ne možemo i ne smijemo složiti.

Točno je, postoje djela s više ili manje voljne komponente pa i ona potpuno bez. To nije sporno. Uostalom, poznaje to i priznaje čak i kazneni zakon pa predviđa vrlo veliki raspon kazne za potpuno isto djelo s potpuno istom posljedicom, ali različitim "elementom volje" (nakana - nehat). Sporno je u Milanovićevoj izjavi to da kazneno djelo može biti etički neutralno.

Čačić je počinio kazneno djelo. Potpuno je svejedno što je bez namjere, odnosno iz nehata ili zbog krajnje nepažnje. Djelo je u svakom slučaju kazneno a krivim ga je proglasio nadležni sud. U tome je cijeli problem i na to se svodi sva filozofija oko ovog slučaja.

U demokraciji pa i zdravorazumski razmišljajući, političarima nije dozvoljeno činiti kaznena djela. Nikakva. Nije im dozvoljeno činiti ni mnoga blaža djela, odnosno prekršaje. Nije im dozvoljeno činiti čak ni mnogo toga što inače smiju činiti drugi građani, upravo zato što bi to za političare bilo "etički opterećujuće".

Zbog navedenog se pouzdano može zaključiti da je Zoran Milanović u pokušaju "spašavanja vojnika Čačića" izrekao ordinarnu glupost. Kazneno djelo već samo po sebi ne može biti etički neutralno. Kaznena djela ne smiju činiti ni obični građani a kamoli političari.

Oni koji u ovom slučaju brane Čačića, Zorana Milanovića ili Kukuriku koaliciju bi s toga trebali objasniti, odnosno odgovoriti na vrlo jednostavno pitanje:

Koja to onda još ili koja to onda sve kaznena djela smiju činiti političari bez da podnesu političku odgovornost?

Podsjećam, Čačić je od strane nadležnog kaznenog suda proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela