Šetam se ja tako ispred faksa, prolazim kroz parking i gledam aute mojih kolega studenata. Sve same pile tipa Porsche, BMW, Ferrari, ogromni terenci itd. Prosjek kvari jedino bijedni Audi onog lika s druge godine, no s njim se ionako nitko ne druži. Sunce tuče u moje Fendi cvike, no ja se ne mrštim od sunca, već od sinošnjeg razgovora s tatom. Obećao mi je onog Maseratija što smo ga vidjeli u St. Moritzu ako sakupim 60 ECTS bodova. Obećao je! Ubio sam se od učenja i sakupio proklete bodove, a on mi hoće kupiti Mercedes. Pa to ima svaki papak! Bzzz, bzzz! Kakav je to iritantni zvuk?! Bzzz, bzzz, bzzz!
Dovraga, probudio sam se. Onako u polusnu još sam malo bio ljut na tatu, no kako sam dolazio k sebi bilo mi je sve jasnije da taj Mercedes uopće ne bi bio tako loša stvar. Yeah right! Ovaj moj san vjerojatno predstavlja svakodnevnicu nekog od studenata privatnog faksa u Zagrebu. Nekog dvadesetogodišnjaka čiji su roditelji toliko imućni da mu mogu priuštiti studiranje u jednoj takvoj ekskluzivnoj ustanovi. Bila je nedavno reportaža o tome i zaista je na parkingu bilo nekoliko stotina tisuća eura. Neka sitna plavuša je vozila toliki terenac da je jedva virila preko volana.
Ne kažem ja da su svi koji studiraju tamo tatini sinovi i kćeri, tzv. zlatna mladež. Vjerojatno ima studenta čiji su roditelji digli hipoteke na kuće u nadi da će njihovi unuci jednog dana biti predmet slične reportaže. No, ti su u debeloj manjini, ili da se preciznije izrazim u debelom minusu.
Jučer sam čitao članak čiji je naslov bio "Zadarskim studentima mjesečni troškovi 3.000 kuna" . Kao, to je puno. Ajmo sad zamisliti nekog od naših kolega iz prethodnog odlomka kako čita ovaj članak. Mora da misli kako čita članak iz neke zemlje trećeg svijeta, Hrvatistana naprimjer. Njegovim roditeljima je ta svota mizerna. No, roditeljima prosječnog zadarskog studenta, koji prima prosječnu plaću ili mirovinu ta je svota iznadprosječno velika. Još naročito ako imaju više djece ili nekakav kredit. Njima je 3.000 kuna ogromna lova.
I onda se svake godine sve više čuju glasovi iz visokoškolsko upravljačkih krugova kako treba uvesti školarine za sve studente. Sve. Jer, kao, to će motivirati studente da više uče i brže završavaju faks. Možeš misliti. Onaj kome se ne da učiti neće taj faks završiti ni da je školarina milijun kuna po semestru. Kako oni misle natovariti dodatnih pet ili šest tisuća kuna godišnje nekome to živi od plaće blagajnice u Lidlu ili automehaničara? Da je prosječna plaća duplo veća od tih četiri i nešto koliko već je, ljudi bi se isto morali stisnuti da bi im dijete moglo studirati.
Znate kako bi se zvao zakon kojim bi se uvele opće školarine u Hrvatsku? "Zakon koji siromašnima onemogućava studiranje", jer bi upravo to bio efekt takvog zakona. Kol'ko para, tol'ko diplome. Odmah su mi pale na pamet neke scene iz knjige "U glib", one u kojima siromašni studenti umire od tuberkuloze u vlažnom stanu. Dobro, malo sam pretjerao s ovim umiranjem, ali znate što želim reći.
Visoko obrazovanje ne smije postati privilegija bogatih. Država mora stisnuti remen, dužni smo, to je jasno, ali ne na ovaj način. Hrvatska zemlja znanja, da, apsolutno! Ali ne znanja dostupnog samo onima koji ga mogu priuštiti, već svima.
Nikola Turčinov
Komentari
Prvo, to da se moze raditi i
Prvo, to da se moze raditi i studirati (ozbiljno studirati, i na ozbiljnom fakultetu), to nije istina. I u Americi i na zapadu općenito, većinom ili država ili roditelji plaćaju studij, ili se uzima kredit.
No, stvar treba gledati šire, a ne samo visoko školstvo, koje je ipak mali dio države (po troškovima). Pitanje je zapravo u kakvoj državi živimo? Kako je riješen "društveni dogovor"? Plaćamo ogromne poreze, prireze, davanja državi, nazovimo to kako hoćemo, a kad treba studirati - izvoli pa plati, kad trebaš dobrog doktora - plati, trebaš na sud - plati. Neka se državna intervencija, državni monopoli i državna uzimanja minimaliziraju, a većina stvari tada neka se prepusti tržistu. Ili suprotno, svi ćemo plaćati velike poreze i davanja (kao što je sada slučaj), te će i "rješavnaje potreba građana" biti riješeno u širokom opsegu.
Sada je najgora situacija, država ubire novac i s njime gradi stadione, poklanja taj novac u druge države (BiH), država poklanja imovinu osobama i poduzećima XY (hotele, nekretnine, povlašteno kupovanje dionica) i slično, i mi od naše države i našeg poreza nemamo puno...sada je na snazi sustav "Franjo Tahi".
Koliko znanja toliko
Koliko znanja toliko diplome.Dobri studenti koji su gladni znanja i vole uciti i nauciti naci ce nacina da rijese svaki problem pa i materijalni.Mozda bi i fakulteti trebali davati popust (malo veci ) dobrim studentima,a i tajkuni bi mogli izdvojiti koju kunu za takve.I to bezuslovno.Studentima se treba omoguciti da rade uz studij i tako si sami pomazu.Moja draga rodica Tanja (Veliko Goricki gimnazijalac) na taj nacin je zavrsila DVA fakulteta ovdje u Americi (Matematiku i Njemacki jezik).Studirala,radila kao kasirka u prodavnici,i uspjela biti student godine za drzavu Nebraska.I znate gdje se zaposlila.Kod Warrena Buffetta ."Kaparisali" su je prije zavrsetka studija.Oni prate dobre studente.Proslu godinu mu je bila prevodioc za njemacki za vrijeme redovne godisnje skupstine dionicara.Da li netko u Hrvatskoj prati kretanje takvih kadrova.Da li nekome u Hrvatskoj uopce trebaju takvi kadrove.Meni se cini da ne.Jer mi ne trpimo pametnije od sebe.
dobro, ne treba
dobro, ne treba generalizirati. vjerujem da u sad-u što se tiče oragnizacije rada postoji široki spektar satnica (tj fleksibilnog radnog vremena) dok se kod nas priča svodi na uobičajeno puno radno vrijeme ili na povremene poslove koji se rade s vremena na vrijeme po par dana. ne može se uz svaki fakultet raditi niti se uz svaki može završiti još jedan. osim toga, jezici su kod nas ionako koncipirani uglavnom kao dvopredmetni studij tako da bi se taj njemački ionako matematički promatrao kao "pola" faksa. no dobro, nije sad to tako niti važno.
zvone radikalni već je pisao dovoljno o školarinama.
kod nas problem nije samo u školarini, već u... jednostavno rečeno - svemu. od toga kako se utvrđuje tko će plaćati školarinu i u kojem iznosu do toga koliki je iznos pa preko toga kako se taj novac troši pa na kraju do toga kakva je kvaliteta studija i odnos profesor-student. i onda naravno i pitanje odakle iščupati taj novac, koliki god on bio.
Ukratko - POBRKANI LONČIĆI
Ukratko - POBRKANI LONČIĆI !!! ne-na-ne-na-ena, buuuu :-))))
Zašto ? Zato što se ovakvim postovima podilazi onim najnižim populističkim strastima u prosječnog hrvatskog birača !
Jer - NITKO NORMALAN NE PRIČA O UVOĐENJU ŠKOLARINA PO PRINCIPU KOJEG OVDJE SPOMINJE AUTOR !!!
A princip je "iskeširaj 3.000 kuna mjesečno (iz svog džepa)" !!!
Kako ja vidim, jedini rezultat ovakvog posta je da se "kontaminira" pojam školarine općenito a kako bi se održao status quo (koji mnogima odgovara, poglavito lijenim studentima i lijenim profesorima).
O privatnim fakultetima, načinima njihovog financiranja i posljedičnoj mogućnosti utjecaja na kvalitetu ("hej profa, ja ovo plaćam 20.000 kn godišnje - DAJ PETICU !!!") se može (i mora !) raspravljati. Nažalost, ovaj post se okrenuo na stranu jeftinog politikarenja i populizma ...
-1 !
Kolika je tebi plaća?
Kolika je tebi plaća? Sigurno nije u razini prosječne. Osobno sam se naputovao kao studentski aktivist tako da sam dolazio u kontakt s studentima iz mnogo država. Uglavnom, kada smo se doticali školarina opći zaključak je bio da one nisu toliko pridonijele motivaciji studenata koliko smanjenju broja studenata iz socijalno ugroženijih slojeva društva.