pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Radi se o „Emisiji opće prakse“ na HTV-u. Za razliku od saborskog zastupnika HSP-a Rožića meni se emisija sviđa, potpuno je drugačija, atipična, a po različitim i često suprotstavljenim stavovima izbalansirana ali politički neutralna. No možda uvaženi zastupnik Rožić nema drugačije mišljenje, nego je radi politikantskih razloga zaplovio u Milasovske vode gdje se intelekt mjeri u markama po kilogramu – ali on uvodi novu mjeru mozga po minuti.

Tako je Rožić opet u napadu na HTV rekao:
"Svaki tjedan Igor Zidić, Igor Mandić, Zvonko Maković i Branimir Pofuk kao sudionici u 'Emisiji opće prakse’ zarade po 8000 kuna po emisiji. To se sve plaća iz poreza koji svi mi plaćamo. Podatke javno iznosim jer smatram da je to previše novca za 15 minuta govora, koliko svaki od njih priča"

Iako je gosp. Miroslav Rožić također intelektualac, istovremeno je i uvaženi saborski zastupnik, dakle čovjek sa određenom državnom (možda i sutra državničkom) težinom, no i s pretpostavljenom savješću intelektualca, koji bi u svakom trenutku trebao polaziti od sebe. Ovaj njegov javni istup me asocirao na Konfucija, jednog od najvećih moralista u intelektualnoj povijesti svijeta (pogledajte Veliki nauk) koji kaže:

“U državi se novčani dobitak ne smatra napretkom, pravi napredak države se može naći samo u pravednosti.”

Doista, može li se intelekt mjeriti? I kako? Ovaj časni Kinez je još prije 2.500 godina istaknuo apsolutnu prednost uma pred materijalnim dobrima, jer njih uostalom jedino intelekt može stvarati. Ali nažalost mnogi to nikada nisu shvatili, kao npr. Ivan Milas, negdašnji „čuvar državnog pečata“ koji je saborsku pozornicu iskoristio za srozavanje najviše državne institucije na razinu kuhinje jednog restorana. Nije mi drago da mu se s ovakvim razmišljanjima sada pridružio i gosp. Mr. Sci. Miroslav Rožić, koji je u svojim nastupima, uz hvarskog mu kolegu Tadića, zaista odskakao iz HSP-ovskog prosjeka. O pravednosti saborskog rada, (koju Konfucije prioritetno spominje) nekom drugom prilikom, jer je to još jedna druga, možda daleko neugodnija dimenzija ove priče, koju će se morati otvoriti prije ili kasnije.

Postoje velike razlike između pozicija Miroslava Rožića kao dijela hrvatske političke superstrukture koju plaćamo mi porezni obveznici i pozicije gore spomenute četvorice intelektualaca kao nositelje jedne od HTV emisija, koje opet mi plaćamo, ali kroz TV pretplatu. Pritom obvezno treba naglasiti da pozivanje sabornika na svoja prava poreznih obveznika je floskula, u najmanju ruku sumnjivih rezona, jer se ovdje ustvari radi o recikliranom novcu nas stvarnih poreznih obveznika - što bi i manje intelektualiziranim dužnosnicima trebalo biti jasno, kao i to da bi trebali voditi računa i o onome što i sami rade i govore.

Zato je krajnje umjesno zapitati se otkuda gospodi saborskim zastupnicima, plaćenima našim novcem, da uopće razgovaraju o nekima drugima koje mi opet plaćamo, ali iz drugih doprinosa. Ili je arogancija u postavljanje sebe ispred svih nas postala svakodnevna moda i paradigma "državničkog" ponašanja.

Čak ako „Emisija opće prakse“ nema neku veliku gledanost (a vjerojatno ima jer se termin sve više pomiče na raniji dakle gledateljima pogodniji večernji termin), radi njene atipičnosti i intelektualnosti ju treba sačuvati, bez obzira na mišljenja bilo kojeg sabornika, koji samim ulaskom u tu najvišu državnu instituciju toliko snižavaju vlastite i zajedničke intelektualne kriterije.

Naime, bila je nedavno u medijima jedna druga alarmantna „mjera“ intelektualnih aktivnosti u Saboru, mjerena u minutama nastupa, koja je bila više nego porazna, a mi, porezni obveznici, i to plaćamo. Skupo!

U socijalnoj psihologiji postoji jedna neobična, ali efikasna metoda, nazvana „analiza sadržaja“, koja bi mogla pomoći u egzaktnijem mjerenju intelektualne vrijednosti ionako siromašnih saborničkih intelektualnih doprinosa. Kao porezni obveznik, koji ionako sufinancira preskupo koštanje nekvalitetne i manje-više neefikasne političke superstrukture u Hrvata, rado bih pristao sufinancirati jednu stručnu analizu stvarne intelektualne kvalitete rada sabornika. Možda bi nas potom barem prestali gađati ovakvim "biserjem".