pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U tipologiji sudara novog i starog povodom Donjeg grada (Cvjetnog trga) u Zagrebu SDP se čvrsto drži uspješnog modela zadnjih desetljeća, pa je u tom smislu vjerodostojan kao i sve snage dosad.

Desetljećima se arbitrira službenim stručnim mišljenjima, urbanističkim i službe zaštite postojećih vrijednosti a sada i strategijskim (Dakić), kao neka puzeća anitibirokratska (r)evolucija, u smislu da isti koji desetljećima kroje propise i planove kažu znaš kakvi su, pa po njima ne možeš ništa. I ne može se ništa (neki djelovi od Austro-Ugarske a najmanje cca 40 godina), dok se takvi "stručni" genijalci (npr. bračni par Dropulić, Dakić i njegovi "humani urbanisti", akdemiik Kincl itd.) ne sjete i mišljenjem ne rješe genijalne stvari.

Za Horvatinčićevu gradnju je najprije pozitivno mišljenje službeno dao gradski zavod za zaštitu, pročelnica Doris Kažimir, načelnica Nišević i najugledniji "stručnjak" Aleksandar Laslo, koji je potom odmah prešao kod stratega Dakića da bi ojačao strategijski dio. Za pročelnicu je bitno napomenuti da je to Linićev kadar doveden iz Rijeke, koja je bez ikakvog iskustva i uvida u stvar od prve opravdala transfer jer do zareza osigurava stvar, nešto a la Linić. U pozitivnom mišljenju ih nije priječilo da su sami donijeli sve barijere i mjere zaštite po kojima to ne može. Sličan Linićev kadar dr Marijan Ćurković u suradnji sa akademikom Barbićem uspjeva sabotirati propise o osiguranjima koje su sami donijeli za koalicijske Vlade, samo sada kao namještenik kluba Agram.

Tu je dakle sdpovska frakcija bivšeg SKH (Linić, Bandić, Ljuština) vjerodostojnija od hdzovske frakcije SKH (Marina Dropulić, Vedriš) i kad koristi iste kadrove (Dakić i razni). Gospođa Dropulić je sa suprugom uspješno izmicala iz afera kao mladi u Dubrovniku, optužnice i hapšenja za cca 50 milijuna DEM u gradnji kompleksa Varaždinske toplice, potom opet Dubrovnik ali obnove stare jezgre nakon potresa (krajnji liberalizam oko novca i posla), potom raznog. Sdpovska frakcija bivšeg SKH je preuzela teret uspjeha na točkama gdje je hdzovska ponekad morala malo izmaknuti, pa je u klopci ovisnosti o hdz-ovskim frakcijama (Dropulić, Jure Radić) i "univerzalnim humanistima" kao Dakić, nešto kao Brian raspet na križu.

Vjesnik 15.2.2001.

Govoreći o privatizaciji energetskog sektora i infrastrukture Linić je upozorio da se zbog pogrešnog trošenja sredstava i nagomilanih gubitaka u zadnjih deset godina više ne može razmišljati o zadržavanju većinskog paketa u tim poduzećima. Stoga će energetski sektor i infrastruktura biti većinski privatizirani, i to kombinacijom prodaje strateškom partneru i izlaska na tržište kapitala. No dodao je da se sustav prijenosa u energetici neće privatizirati, već će ga jedino biti moguće dati na određeni rok na upravljanje (koncesija). »Vlada je i u Memorandumu MMF-u naznačila model privatizacije velikih sustava s jasno iskazanom namjerom da tim prihodima podmiri obveze prema međunarodnim financijerima«, rekao je Linić.
Na koncu, ostaje još i privatizacija lokalne komunalne infrastrukture (vodoopskrba, zaštita voda, zbrinjavanje otpada, distribucija plina), koja u Hrvatskoj još nije ni započela. Mnogi gradovi i općine nemaju ni danas kvalitetnu infrastrukturu, jer za to nedostaje sredstava. Aranžmani zaključeni sa Svjetskom bankom ili EBRD-om nisu dovoljan izvor sredstava i bit će neophodna privatizacija (ili koncesije) da bi se osigurala kvalitetna lokalna komunalna infrastruktura. Linić se osvrnuo i na teškoće u cestogradnji gdje je, kaže, započeta gradnja niza cestovnih pravaca za koje teško da se mogu osigurati sredstva.