Tagovi

Kolektivni individualizam

Evo, za predah od silnog jotovanja i od dnevno-političkih tema, jedan dnevnik malo generalnijeg zahvata. Radi se o odnosu individulanog i kolektivnog u društvenom razvoju.

Mantra koju ponavljaju zagovornici neokrnjenog liberalizma – pa i oni u Hrvatskoj - podrazumijeva minimalizaciju uloge države u svakodnevnom životu pojedinaca i čitavog društva. Logika koja stoji iza toga jest shvaćanje da se samo u takvim uvjetima potencijali svakoga pojedinca, pa i društva u cjelini, mogu slobodno razvijati nesputani kolektivizmom kojega neminovno donosi razgranata država. To u praksi znači ukidanje uplitanja države i njene direktne angažiranosti u širokom spektru aktivnosti - obrazovanje, zdravstvo, briga o ostarjelima i djeci, nezaposlenost, mirovine, itd. - i njihovo prebacivanje u sferu privatnog. Jer, reći će liberali, jedino što proizlazi iz prisutnosti države u tim sferama jest lijenost, ovisnost i stvaranje mentaliteta stada.

Ali, prije nego naprečac uzmemo gornje zdravo za gotovo, razumno bi bilo provjeriti je li to baš sve tako kako u zanosu, na osnovi društvene teorije utemeljene još u 18 stoljeću (Adam Smith), tvrde gorljivi liberali. Jer, kako je onda moguće da skandinavski društveni model, koji podrazumjeva izuzetno jak javni sektor, s više od 50% BDP-a utrošenog u javnoj sferi, postiže ekonomske rezultate u samom svjetskom vrhu? I to, uz višestruko potvrdjeni visoki stupanj zadovoljstva gradjana.

Taj uspjeh osniva se upravo na dobrim kolektivnim rješenjima, koja ne sputavaju, nego oslobadjaju individualizam. Npr. jedna od tajni gospodarskog uspjeha skadinavskih društava je u visokoj frekvenciji zaposlenosti žena. Npr. u Danskoj čitavih 75% žena je angažirano je na plaćenim poslovima s punim radnim vremenom, nasuprot prosjeka od 60% u ostalim zapadnim zemljama izvan Skandinavije. Tih 15% razlike stvara značajnu razliku u ukupnoj produktivnosti društva kao cjeline.

A koji je razlog za tu veću zaposlenost žena u Skandinaviji? Javni uslužni sektor – široko dostupne jaslice, vrtići i domovi staraca oslobodili su žene i učinili ih neovisnima – ekonomski i socijalno - od supruga, od djece i od roditelja. A isto vrijedi i za muškarce, samo na malo drukčiji način. Tu dolazimo do tzv. „skandinavskog paradoksa“ da kolektivna rješenja efikasno doprinose stvaranju privatnog bogatstva. Od liberala proskribirani javni sektor, odnosno neki njegovi dijelovi – pedagozi, njegovatelji, učitelji, medicinsko osoblje, itd. – doprinijeli su u dobroj organizaciji efektivizaciji društva i stvaranju pozitivne razlike u odnosu na tradicionalno liberalnija društva kao npr. u USA.

Dva švedska povjesničara – Lars Trägårdh i Henrik Berggren - razradjuju „skandinavski paradoks“ još i dalje. Nasuprot neslavnom mitu o Švedjanima kao o kolektivnim ovisnicima (a to u dobroj mjeri vrijedi za sve Skandinavce, pa u daljnjem tekstu naiznjenično referiram na sve njih), ova dvojica tvrde da su Skandinavci zapravo najveći individualci. Oni vole da ih se pusti na miru – i prije svega oni druge puštaju na miru. Oni žele biti potpuno neovisni jedni o drugima, pri čemu se naglašava dvosmjerna neovisnost. Nasuprot, npr. američkim ženama, koje su duboko ovisne o socijalnim relacijama (prijatelji, roditelji, susjedi) da bi osigurale čuvanje djece, skandinavske žene mogu realizirati svoje ambicije bez takvih ograničenja.

Lars Trägårdh i Henrik Berggren opisuju Švedjane kao ”hiperindividualiste”, čija medjusobna ljubav počiva na neovisnosti jednih o drugima. Švedjani budno paze na individulanu autonomiju – što se smatra nasljedjem života u osamljenim brdskim i šumskim zajednica u prošlosti. Tu se razvija čitava teorija o Švedskoj ljubavi: oni se ne žele vezati jedni za druge, već pronalaziti zajednička rješenja kako bi mogli ostati samostalni.

Govoreći o suvremenoj državi blagostanja, često se govori o specijalnom danskom „flexcurity“ modelu - kombinaciji fleksibilnih pravila tržišta rada – koji omogućuje da poslodavci lako otpuštaju i zapošljavaju radnika, jer postoji čvrsta sigurnosna mreža koja ljudima daje ekonomsku sigurnost u slučaju nezaposlenosti. Ali osim toga, javni uslužni sektor jest jednako važan komadić u toj slagalici. Lise Lotte Hansen, danska sociologinja, predložila je novi termin – „flexicare“, kao još precizniji za opis danskog modela. Njen argument je da je ponuda države za čuvanje i odgoj djece te brigu o ostarjelima nužan preduvjet da se suvremeni model familije, u kojem i muškarac i žena jednako doprinose društvenoj ekonomiji, uopće može realizirati.

Dakle, kao što je to uvijek u životu, istina se nalazi negdje u sredini. Ne treba sve što liberali kažu doslovno prihvaćati. „Državu“ svakako treba smanjivati, ali selektivno i na pravim mjestima – neefikasnu birokraciju, hipertrofiranu i atomiziranu javnu upravu, javna poduzeća i holdinzi koji pucaju po šavovima od neproduktivnih „rodijaka“, neopravdane korisnike javnih fondova – sve to treba nemilostrdno kresati. Ali, nije sve u javnom sektoru što stvara lijenost i ovisnost. Dobro organizirano javno školstvo i zdravstvo (o kojima ovdje nije diskutirano) nikako ne spada u tu kategoriju. A posebno uslužni sektor oko brige o djeci i ostarjelima, kako je pokazano gore, i te kako nosi potencijal za oslobodjenje individalnih stvaralačkih potencijala svih članova društva, na njihovu vlastitu, ali i društvenu korist.

Ako bismo proširili ovo razmišljanje i izvan sfere javnog sektora – na funkcioniranje čitavog društva u cjelini – onda istinsko oživotvorenje stvaralačkog individualizma nije niti moguće u društvima koja funkcioniraju na modelu „ja tebi – ti meni“ koji dominira u Hrvatskoj, tj, u kojem su pojedinci ovisni o drugima, i gdje uspjeh svakoga ovisi više o širini njegove socijalne mreže i sposobnosti da je iskoristi za svoje privatne probitke, nego o njegovoj stvaralačkoj sposobnosti. Medjusobna ovisnost ljudi o kojoj ovisi uspjeh u svakodnevnim životnim aktvnostima – od popravka kućanskih aparata, zapošljavanja, smještaja u bolnice,upisa u škole, dobivanje poslova za tvrtke, itd. kamen je oko vrata oslobodjenja stvaralačkih potencijala pojedinaca i čitavog društva.

Komentari

Prvo sve pohvale za dnevnik.

Prvo sve pohvale za dnevnik.

Kada je rijec o skandinavcima i njihovom "kolektivnom individualizmu", mislim da je ipak ključna činjenica u dnevniku propuštena istaknuti, a to je da je njihova kultura najvecim djelom protestanska.

A protestanti su za razliku od katolika individualci, i nastanak kapitalizma se desio upravo u okviru protestantske kulture i etike. O tome je uostalom pisao čuveni sociolog Max Weber u njegovom najpoznatijem djelu "Kapitalizam i protestantska etika".

U cemu je kljuc veze protestantske etike i nastanka kapitalizma?! Protestanska vjera se odrice bitnog posredovanja crkvenih struktura sa miloscu bozjom. Protestanti, za razliku od katolika, ne cekaju vise da im "bozji izaslanici na zemlji" posreduju njegovu milost, volju i oprost. Drugim rijecima, ukidaju odnos svjetovnih pastira i stada. Oni uspostavljaju direktan odnosu prema Bogu, dakle individualan. U tom odnosu ključni postulat postaje asketizam individualnog rada i zgrtanja bogatstva. Protestanstko shvačanje vjere ide prema tome da je naša nebeska sudbina određena našim pokornim samopotvdjivanjem na ovom svijetu, a to samopotvrdjivanje se najbolje i najvidljivije ispoljuje u predanom radu i stvaranju bogatstva. Protestanti vjeruju da na taj način najpouzadanije zaslužuju milost božju (naravno, ovo je krajnje pojednostavljeno objašnjenje, i ono je danas krajnje sekularizirano i sublimirano).
To objašnjava zašto su protestanti individualci i zašto su protestantska društva najbogatije kapitalističke utvrde.

E sad, zašto skandinavce, za razliku od recimo Engleza koji su također protestanti, karakterizira pored bogatog društva i izrazito razvijena socijalna dimenzija pravednosti i sigurnosti?! Teško je reći..
Moguće su svakojake hipoteze, od antropoloških, etnografskih do socioloških itd. Recimo, klima može biti uvjerljiv argument u objašnjenju sjevernjačke kulturne racionalnosti, i uopće razvoja protestanstke etike i kasnijeg razvoja kapitalizma. Kao što svi možemo primjetiti individualizam i kapitalizam bolje uspijevaju u hladnijim nego u toplijim krajevima (sve je to uvjetno, dakako, ali ipak...).

No moja teza jest da su skandinavska protestantska kulturna racionalnost i etika komplementarni kapitalističkim ekonomskim i pravnim institutima, dok naša katolička kolektivistička kultura to nije.
Naime, u skandinaviji imamo tzv. kapitalizam sa ljudskim likom, upravo zato jer je njihova racionalna individualistička kultura bila u stanju postaviti kolektivna ograničenja i kontrolu kapitalističkih instituta, prije svega negativnih posljedica neobuzdanog instituta privatnog vlasništva. S druge strane njihov racionalni individualizam također je bio u stanju osigurati kontrolu i ograničenje negativnih posljedica kolektivnih instituta, prije svega javnog vlasništva. Dakle, skandinavci su uspjeli osigurati svojevrsni balans, javnog i privatnog, a u korjenu toga bila je njihova kulturna racionalnost zasnovana na protestantskom individualizmu. (kada je Marx pisao o komunističkoj ideji i kritici kapitalizma, oni ih je ponajviše zasnivao na protestantskom individualizmu lišenom svoje transcedentne teološke dimenzije i težnje zgrtanja bogatstva što je bila institucionalizirana u privatnom vlasništvu - "Zgrtajte, zgrtajte, u tome je sav Mojsije i proroci").

Naša katolička kultura, koja je kolektivistička, po meni nije u stanju dosegnuti potreban stupanj racionalnosti da bi kontrolirala i ograničila negativne posljedice instituta privatnog vlasništva, koji je strogo individualistički institut i na kojem se temelji zgrtanje bogatstva u kapitalizmu. U katoličkoj kulturi duboko je usađena potreba za pastirima i kolektivnim utjelovljenjima odgovornosti, koji će za nas kao pojedince paternalistički brinuti. Nažalost, u okviru individualističkog instituta privatnog vlasništva to dovodi do krajnje negativnih posljedica. Naime, ne postoji individualna racionalost koja će ga obuzdavati, pa se bogatsvo zgrće bez ikakvih obzira prema svojim socijalnim učincima. Naravo, moguće je uvijek potegnuti argument da smo mi tek nedavno prešli na kapitalizam i da je potreban puno duži period da racionalno usvojimo njegove institute. Ipak, osobno sam uvjeren da naša katolička kultura i etika u suštini nisu komplementarne kapitalizmu, a i u drugim razvijenim kapitalističkim zemljama katoličke kulture (Francuska, Italija), uvijek je kiptio najžešći i najartikuliraniji otpor njegovim institutima..

Najbolji primjer je po meni radničko dioničartsvo u kapitalizmu za razliku od samoupravljanja zasnovanog na društvenom vlasništvu.

U skandinaviji radničko diničarstvo funkcionira upravo zbog individualne racionalnosti, dakle svijesti svakog radnika dioničara o važnosti zadržavanja udjela u vlasništvu kao kolektivne poluge utjecaja na odluke koje se ticu njegovog posla. No dionice ostaju i dalje instittut koji daje pravo na odlucivanje na isključivo temelju vlasništva, a to vlasništvo ostaje prenosivo (drugim riječima, vlasništvo i pravo na odlučivanje može se izgubiti)

Kod društvenog vlasništva i samoupravljanja, pravo na odlučivanje proizlazi iz zaposlenja a ne iz vlasništva. Dakle, svaki zaposleni radnik ima pravo sudjelovati u odlukama koje se ticu njegovog posla, i time svi radnici automatski postaju vlasnici firme u kojoj rade (vlasnik kapitala ostaje društvo). Ne može se desiti da se prodajom vlasništva izgube prava radnika na odlučivanje.

U tom smislu institut društvenog vlasništa podrazumijeva zajedničku odgovornost zaposlenika, ali i društva za njihovu sudbinu, a takav vid institucionalizacije odgovornosti po mojem mišljenju puno je prikladniji našoj kolektivitičkoj katoličkoj kulturi i etici..

U našoj kolektivističkoj kulturi radničko dioničarstvo teško da može biti poluga zaštite radničkih interesa. Jer radničko dioničarstvo sve polaže na individualnu odgovornost za posljedice odluke, što je prikladno kulturama koje podržavaju individualistički koncept rizika. Individualistički koncept rizika podrazumijeva prostor slobode putem kojeg možemo našom inicjativom zauzeti bolji ili lošiji položaj, i takvog ga prihvaćamo kao pravedog. Ta razlika u položaju temeljni je motivator i uzrok kapitalističke dinamike stvaranja bogatstva. Dakle, cijelokupno funkcioniranje društva se zasniva na individualnoj inicjativi i njezinoj uspješnosti.

U našoj kolektivističkoj kulturi, s druge strane, odnos odučivanja i odgovornosti se uspostavlja na bitno drugačiji način. Sloboda inicjative je ograničena i uvijek prvenstveno referira na doprinos i brigu za zajedničkom interesu. Za razliku od racionalne individualističke kulture koja potice individualnu slobodu, da bi posredan rezultat bio unaprjedjenje zajednickih interesa, kolektivisticka kultura na prvo mjesto stavlja brigu o zajednickim interesima, a posredni rezultat toga moze biti individualan probitak...

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Pa, razlozi za "skandinavski

Pa, razlozi za "skandinavski paradoks" su višestruki i bilo bi pretenciozno očekivati da ovdje kroz diskusiju damo potpun odogovor na to pitanje.

Što se tiče Danske, to je proces vertikalne homogenizacije društva koji kontnuirano uz manje potrese traje već gotovo dvjesto godina, a mogu se izdvojiti nekoliko povijesnih osoba i procesa koji su kardinalno utjecali na usmjeravanje društvene svijesti: npr. pastor Grundtvig, koji je ustanovio sistem narodnog školstva na selu dostupan svima (i danas funkcionira bolje nego ikad), dobrovoljno zadrugarstvo u poljoprivredi koje je nacionalnu poljoprivredu izdiglo u sam svjetski vrh (najveći mljekarski, mesnopreradjivački i trgovački koncerni izrasli su iz zadrugarstva); organizirana sindikalna borba još s kraja 19 stoljeća i postignuti socijalni koncensus radnika i vlasnika (buržuja), itd. Tome se pridružuju suvremena rješenja u moderno doba (flexcurity), kao nadogradnja i utvrdjivanje onoga što se općenito smatra dobrim i u interesu većine.

Svakako da je protestantizam (odnosno njegova izrazita okrenutost asketizmu u svakodnevnom životu) u tome odigrao izvjesnu ulogu u ranoj fazi, ali u novije vrijeme utjecaj religije je minimalan. A teško je reći što to danas u svijesti (većine) ljudi i pod nasrtajima globalizacije sa svim negativnim i pozitivnim utjecajima, čini da ljudi i dalje njeguju taj sistem u kojem se javno i napadno isticanje u bilo čemu - imanju, uspjesima, ljepoti... smatra vulgarnošću i znakom lošeg odgoja, dok su rezultati koje društvo i pojedinci ostvaruju na ekonomskom planu i u kulturi zavidni. Ta društvena svijest se reflektira i u činjenici da svaki Danac koji drži do sebe, ako već ne osniva i vodi, a onda aktivno podržava barem jednu gradjansku udrugu, koje su BTW izuzetno važan faktor u funkcioniranju društva.

Dakle radi se o kombinaciji kontinuiteta ( čega u HR apsolutno nema) i blagotvornog utjecaja odredjenih dobro osmišljenih društvenih procesa koji su svaki za sebe nosili izvjesnu ravnotežu privatnog i javnog.

The Observer

Tko je glasao

Irci su katolici, Španjolci

Irci su katolici, Španjolci su katolici, u Švicarskoj žive katolici .....

Ta priča o protestantskoj etici me već polako počinje živcirati.

U knjizi Jeffreya Sachsa "Kraj siromaštva" Sachs govori kako je jedan američki novinar u vrijeme kad se Japan tek počeo otvarati u 19. stoljeću opisao Japan kao zemlju koja nikad neće postati bogata zbog mentaliteta Japanaca i njihove kulture.
Također je rekao da se slično govorilo i za Kinu i da se tako govori za sve zamlje dok ne ostvare gospodarski napredno društvo, a onda opet neki "stručnjaci" kažu da je npr. Japan uspio zbog mentaliteta ljudi i njihove kulture i bla, bla, bla, bla ....

Tko je glasao

Osobno sam o konfucijanskoj

Osobno sam o konfucijanskoj etici i njezinom odnosu sa enormnim kapitalističkim razvojem Japana čitao vrlo uvjerljiva objašnjenja Francisa Fukuyame. Pa tako recimo konfucijanska etika znatno smanjuje transakcijske troškove zato jer pouzdanje u izgovorenu riječ ima presudan značaj. Kod njih se ugovori potpisuju tek reda radi, jer ono što se usmeno dogovori ima rang gotovo svetosti, i nitko se to ne usudi izigrati. Sve se bazira na povjerenju. Dok su recimo na zapadu transakcijski troškovi poslovanja veliki i postaju sve veći, jer nedostaje povjerenja pa se sve više novaca i vremena troši na osiguravanje od rizika (detaljni ugovori, parničenja..).. Zbog takve konfucijanske poslovne etike je, između ostalog, Japan konkurentniji od zapada.. Ima brdo kulturoloških i etičkih aspekata, koji u konačnici proizlaze iz religijskih temelja, a koji utječu na na to da li je neka zemlja bogata i kapitalistički uspješna...

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Fukujama? Je li to onaj lik

Fukujama? Je li to onaj lik koji je pisao o kraju povijesti?

Te fukujamine priče spadaju u ono bla, bla, bla iz mog prethodnog komentara.

Ako ti je toliko stalo do kulture i religije mogao bi ga objašnjavati na primjeru istočne i zapadne Njemačke. Isti narod i isto geografsko područje, ista kultura, ista vjera, a tolike razlike samo zbog 45 godina komunizma.

Tko je glasao

Ovo je ogledni primjer

Ovo je ogledni primjer očajnog argumentiranja.. Ti napadas Fukuyamu, s čijim glavnim teorijama se u cijelini nikako ne slažem, umjesto da odgovoris na argument koji sam od Fukuyame prenjeo, o povezanosti i kompatibilinosti konfucijanske etike i kapitalistikog razvoja azijskih zemalja. Nesposobnost da odgovoris na konkretan argument nastojis kompenzirati ad hominemom.. Jadno...

Što se tiće kulture i religije i njihovog odnosa sa ekonomskim sistemima, ispada da sam ja zagovarao nekakvu jednoznačnu redukciju ekonomskog sistema na njegove kulturne i religijske temelje, što je notorna neistina. Zato, pročitaj još jednom što sam napisao i o tome malo bolje razmisli.

S druge strane, kada već navodiš primjer zapadne i istočne Njemačke, i tražiš me da objasnim razliku, ona se krije u razlici političko- ekonomskih poredaka. To govori da protestantska kultura nije jednoznačno povezana i nužno iz nje ne proizlazi kapitalistički ustroj, kao što niti katolička kultura ne krije u sebi nužnu tendenciju kao komunizmu. Ali da je protenstantski individualizam više kompatibilan sa kapitalističkim zakonitostima društvene reprodukcije, kao što kolektivizmu katoličke kulture više odgovaraju kolektivni instituti, mislim da je više nego očigledno.. I to je ono što pokušavam naglasiti, ništa više niti manje...

Recimo, bivša Juga je iz mnogih razloga bila najnaprednija zemlja istočnog bloka. U njoj je bio na snazi meki socjalizam ili socijalizam s ljudskim likom. Bila je ekonomski napredna, demokratičnija nego bilo koja istočnoeuropska zemlja.

Moja je teza da je to bila prvenstveno zato jer je institucionalizirala samoupravljanje i društveno vlasništvo, odnosno "pogodila" je kolektivni institut koji najviše odgovara i koji je najviše kompatibilan sa njezinom katoličkom kulturom. Sve ostale istočnoeuropske zemlje imale su institucionaliziran tvrdi etatizam i centralno-plansku ekonomiju, dok je u Jugi ipak bio uveden putem samoupravljanja i društvenog vlasništva bitan stupanj decentralizacije u odlučivanju, a opet zadržana je kolektivna odgovornost za društveno-ekonomska kretanja (dakle nije prepuštena stihiji tržišta i autokraciji privatnog vlasništva). U istočnoj Njemačkoj, kao niti u katoličkoj Poljskoj, nije bilo samoupravljanja i društvenog vlasništva, što smatram da je jedan od bitnijih razloga zašto su imali daleko lošiji standard i veću opresiju nego mi u Jugi...

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Fukuyama je svjetski poznat

Fukuyama je svjetski poznat po svojoj pronicljivosti. Nu, problem tvojeg izlaganja je inzistiranje na religiji kao alfi i omegi kulture, sto slucaj Austrije fino eliminira iz price.

Dakle. Mozemo reci da ima odredjen utjecaj i religija. To je razumljivo. No, stavljati je u prvi plan i kreirati kulturoloske modele na temelju religije kao alfe i omege pokazano je apsurdnim. A ti i dalje inzistiras, sto nije pretjerano razumno, vec prije svega pretenciozno lose.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Ne smatram da je religija

Ne smatram da je religija alfa i omega svake kulture, ali da je izrazito bitan faktor njezine povijesti, koji je sačuvan sve do sadašnjosti, to da.

Po pitanju kulture proces je uvijek dijalektičan, i smatram da je Marx ipak bio u pravu kada je oblik proizvodnih odnosa odredio kao bazu, a kulturu, pravo, umjetnost, pa čak i religiju, kao nadgradnju.. No nadgradnja ima bitan stupanj autonomije te povratno djeluje i određuje (podržava) bazu..

Protestanizam je značio svođenje religije na privatnu sferu, što je bila pretpostavka odvajanja države od crkve. A to odvajanje i seljenje religije u privatnu sferu imalo je bitan utjecaj na nastanak i razvoj kapitalizma..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

OK. Znaci nije religija, vec

OK. Znaci nije religija, vec je oblik proizvodnih odnosa koji najvise utjece na kulturu. Koji je to oblik proizvodnih odnosa koji je zastupljen u Danskoj, a koji je oblik proizvodnih odnosa koji je zastupljen u bivsoj Jugi ili pak u danasnjoj Hrvatskoj?

Jer ako je to baza, onda nije bas razumno govoriti o kulturi protestantizma i drugih religija, vec je razumno govoriti o kulturama kapitalizma (jeli Danska kapitalisticka zemlja, BTW?), kulturama drustvenog vlasnistva (ili koje vec postoje?), s obzirom da je to ipak po tvojem sudu temelj kultura.

Nu. Poceli smo od Danaca, mozemo na njima onda i nastaviti. Kako se odrazava kultura proizvodnih odnosa na sistem Danske i kako bi nazvao tu kulturu prozivodnih odnosa. Pretpostavljam da to ipak nije kapitalizam. Ili ipak jeste?

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Dakle, ono što

Dakle, ono što karakterizira kapitalizam jest institucija privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju (u relativno bitnoj ili dominantnoj mjeri, zato jer je i u komunizmu postojalo privatno vlasništvo sitnih obrtnika i sl.). Ne postoje čisto kapitalistički sistemi gdje je totalitet proizvodnih odnosa zasnovan isključivo na privatnom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju. Umjesto toga potrebno je govori o mješovitim ekonomijama, s različitim omjerima javnog i privatnog sektora. Liberalniji kapitalistički sistemi (anglosakonski model) imaju puno dominantniji privatni sektor, dok recimo skandinavski model kapitalizma karakterizira snažan javni sektor. Javni sektor se pritom odnosi na državno vlasništvo i javni oblik kontrole i odlučivanja, a privatni sektor se zasniva na privatnom vlasništvu.
Komunistički sistem bio je u večini zemalja zasnovan na državnom vlasništvu. Drugi naziv za to bio je etatizam, a treći - državni kapitalizam. Državno vlasništvo je u jednopartijskom sistemu bilo pod kontrolom komunističke Partije i njezinih organa.

Jedino u Jugi se krenulo sa necim sto nije bilo niti privatno niti državno vlasništvo, već društveno vlasništvo. Institut društvenog vlasništva imao je sve predispozicije da na najbolji način iskombinira prednosti i decentraliziranog odlučivanja putem samoupravljanja (dakle, ekonomske demokracije, aproksimativno najbliže dinamici tržišta) i prednosti centralnog planiranja i koordiniranja kako bi se anulirale negativnosti tržišne stihije i privrednih ciklusa na rast, razvoj, zaposlenost, socjalnu sigurnost itd.. (društveno vlasništvo je zaista opširna i bitna tema, o kojoj bi valjalo ipak napisati poseban dnevnik..)

Dakle, u Danskoj je zastupljen kapitalistički model proizvodnih odnosa koji se u gotovo podjednakom omjeru djeli na privatan i javni sektor aktivnosti. U bivšoj Jugi je prvo bio etatizam, pa se zatim krenulo prema društvenom vlasništvu i razvoju samoupravljanja, ali je 80-ih nakon smrti Tita, politička sfera ili podsistem počeo blokirati i konačnici zaustavio njegov daljnji razvoj..U današnjoj Hrvatskoj imamo divlji ili grabežni kapitalizam kojeg čini spoj golemog i neracionalnog javnog sektora i grabežljivi privatni sektor maltene kao iz faze prvobitne akumulacije..

Slažem se da možemo govoriti o raznim kulturama kapitalizma, da u skladu s time imamo razne modele kapitalizma - skandinavski, anglosaksonski, rajnski, azijski itd

Skandinavski model je posebno privlačan jer pokazuje kako se mogu obuzdati socijalne negativnosti kapitalizma, a opet zadržati njegova ključna karakteristika a ta je da stvara bogatsvo. A za to je po mojem mišljenju ipak ključna kulturna racionalnost skandinavaca koja proizlazi iz njihovog individualizma, a taj indivindualizam je nasljeđe protestantske kulture.. Kao što bet kaže, to nije stvar nekakve praktične religioznosti, već sekularizirane religioznosti koja je i dalje očuvana u njihovoj radnoj etici - oni jako puno rade i vole raditi, a to proizlazi iz habitusa koji ima izvorište u protestantskoj vjeri. (makar oni u svojoj glavi rad ne povezuju s religijskim motivima onostranosti, u njihovom praktičnom djelovanju se iskazuje nasljeđe te vjere. I inace, pogresan je stav da je vjera nesto covjeku unutrasnje. Vjera je zapravo izvanjska i odnosi se na rituale i prakse kojima se povinujemo, npr. tibetantski molitveni mlin - napišem na njega svoju molitvu i ostavim ga na vjetru da se vrti, i on moli za mene...). Dakle, skandinavci su u stanju zbog svog protestantskog individualizma i ujedno stvarati bogatstvo i obuzdati egoizam i negativne socijalne posljedice kapitalističkog instituta privatnog vlasništva.
Nažalost, i njima to sve teže u današnjoj globalizaciji polazi za rukom i kod njih je već debelo dekonstruirana država blagostanja. No kad se usporedi s ostatkom Europe, a pogotovo s nama, oni ostaju superbogato i uređeno socijalističko društvo - makar je to u osnovi kapitalizam..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Dakle, u Danskoj je

Dakle, u Danskoj je zastupljen kapitalistički model proizvodnih odnosa koji se u gotovo podjednakom omjeru djeli na privatan i javni sektor aktivnosti

Nisam siguran da li ovo krivo razumijem, ali stvara se dojam kao da se radi o nekoj državno-etatističkoj privredi u kombinacji s privatnim sektorom. Država i lokalne uprave jesu najveći poslodavci (npr. općina Kopenhagen zapošljava više od 50,000 ljudi), ali su svi ti poslovi u sferi javnih servisa. Praktično da i nema familije gdje barem netko ne radi u javno sektoru.

Javni sektor nema uglavnom ništa s proizvodnjom - najveća državna poduzeća i poduzeća u vlasništvu lokalnih zajednica su prodana i ima ih još nekoliko za koje se priprema prodaja (dio energetike, željeznica, pošta..). Povremeno se osnivaju nova oko najvećih infrastrukturnih projekata - mostovi, metro, itd.

Nasuprot toga, ili u kombinaciji s time stoji izuzetno efikasan privatni sektor s nekoliko svjetskih industrijskih "kalibara" (Carlsberg, Novo Nordisk, Lego, Maersk, Vestas, Danfoss, Bang & Olufsen, itd), s mnoštvom specijalnih industrija (software, design, specilajni strojevi...)i naravno fantastična poljoprivreda i ribarstvo. Vitalnost i konkuretnost toga dijela društva omogućuje visoki nivo javnog servisa koji je basnoslovno skup. Kroz jake penzione fondove koji ulažu u domaću privredu, veliki dio vlasništva je razgranat na široke slojeve stanovništva.

Može se reći da ljudi kao da osjećaju (a de facto tako i jest) kao da direktno ili indirektno posjeduju dionice tvrtke "Danska dd" i zato se ponašaju odgovorno.

The Observer

Tko je glasao

Postoji mnogo autora koji

Postoji mnogo autora koji isticu da pitanje vlasnistva i po toj osnovi podjela na privatni i javni sekektor, vise nije od presudnog znacaja. Oni isticu da teza kako je privatno vlasnistvo efikasnije od drzavnog ne drzi vodu, jer efikasnost ne ovisi o vlasnistvu vec o managementu. To kao posebno vrijedi kod velikih poslovnih sistema gdje je vlasnistvo odvojeno od upravljacke funkcije, pa imamo brdo malih ili manjih dionicara koji prakticki vise ne kontroliraju upravu (tehnostrukture; Gallbraith je o tome dosta pisao)..

Ovo o cemu govoris, da je vlasnistvo u Danskoj razgranato na siroke slojeve stanovnistva, koji osjecaju odgovornost kao da direktno ili indirektno posjeduju dionice tvrtke "Danska dd", izraz je njihovog "ekonomskog patriotizma". U situaciji privatnog vlasništva naravno da treba postojati sloboda da to vlasništvo promjeni nosioca (privatnu osobu), a u situaciji međunarodnih odnosa proizvodnje i razmjene, slobodu da ta osoba bude strani rezident.. "Ekonomski patriotizam" podrazumijeva da u situaciji takve slobode odabira svi učine jedini ispravan izbor. Dakle, da su na neki način prinuđeni izabrati ono za što ne postoji nikakva formalna prinuda. No, što ih onda prinuđuje da izaberu ono što formalno ne moraju izabrati?! Pa zasigurno njihova kulturna racionalnost.. Kulturna racionalnost znači da postoji racionalan implicitni dogovor ili konsenzus (kao svojevrsni oblik prinude), koji se nalazi u pozadini kapitalističkih instituta koji se zasnivaju na formalnoj slobodi od prinude i dogovora (sloboda tržišta, sloboda raspolaganja vlasništvom).. Drugim riječima, Danci su svojevrsni monoplisti i socjalisti, u formalnom okviru koji podrazumijeva slobodnu tržišnu konkurenciju i slobodu privatnog vlasništva.. Mislim da je takav vid kolektivne odgovornosti moguće u okviru kapitalističkih instituta zasnovati jedino na racionalnoj individui (što nas onda dovodi do protestantizma kao izvora modernog racionalnog individualizma).. U kolektivističkim kulturama poput naše potreban je drugačiji obrazac - sami ekonomski instituti moraju utjelovljavati prinudu kolektiviteta, jer jednostavno nije moguć implicitni konsenzus koji bi u okviru kapitalističkih instituta privatnog vlasništva i tržišta osigurao brigu za zajedničke interese. Naime, ne postoji kulturna baza racionalnih individua koji bi u svojoj pojedinačnosti prepoznali zajednički interes koji valja štititi..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Pa točno je da je na nivou

Pa točno je da je na nivou pojedinca, u ponašanju Danaca (i Skandinavaca generalno, pa i pripadnika nekih drugih naroda) ima više racionalnosti (ili drugim riječima "zdrave pameti") nego u ponašanju pojedinaca Hrvata i "sličnih" naroda. To naravno nema veze s inteligencijom, nego s odgojem, znanjem i utjecajem okruženja. Banalan primjer - ulaganje velikog dijela raspoloživog novca u skupe automobile, dok npr. otpada fasada s kuće u kojoj stanuje ili prokišnjava krov. Ili stanuje u kući uopće bez fasade koja propada i troši bespotrebno barem dvostruko energije za zagrijavanje. Da li je itko ikada vidio oronulu fasadu ili kuću beš fasade u npr. Njemačkoj? Manje banalni primjeri protežu se i u političku sferu, gdje se često radi protiv zdrave pameti i zbog relativno ograničene političke koristi primjenjuju se rješenje za koja se odmah vidi da su dugoročno štetna.

Dakle, sistematično potiskivanje iracionalnosti iz svih procesa odlučivanja rezultira većom efikasnošću svakog pojedinca pa i čitavog sistema. Iracionalnost se "kažnjava" ekonomskim neuspjehom i padom na socijalnoj ljestvici.

Kada se govori o zajedničkom dobru, ja mislim da se ekonomski patriotizam održava na nivou "kupujmo Dansko" (tj. kupujmo domaće), i to uglavnom zbog povjerenja u deklarirani kvalitet (neki puta i iracionalno!), pa makar cijena bila i dvostruko veća. Onaj drugi patriotizam koji čini da pojedinci donose odluke u korist (ili u najmanju ruku ne na štetu) zajednice, pitanje je morala, zakona i društvenog okruženja. Npr. nikome ne pada napamet istovariti svoj stari hladnjak negdje u šumi uz cestu, iako je rizik da se bude uhvaćen minimalan. S jedne strane to je zato što su odgovarajuća odlagališta svugdje dostupna, ali i zato je je to toliko izvan okvira društveno moralnog i racionalnog, da korist koju "zločesti" pojedinac time ostvaruje je beznačajno mala u odnosu na njegov "moralni trošak".

Na višim nivoima - financijsko poslovanje, industrija... - mislim da odluke koje idu u korist zajednice nisu posljedica nikakvog patriotizma neko opet racionalnosti, gdje u danim okolnostima okviri koje nudi država zadovoljavaju kapital, pa tako imamo situaciju da se npr. Danska nalazi u samom vrhu (drugo ili treće mjesto u svijetu) po povoljnosti "poslovne klime", usprkos visokim porezima i generalno visokim troškovima rada.

The Observer

Tko je glasao

Može se reći da ljudi kao

Može se reći da ljudi kao da osjećaju (a de facto tako i jest) kao da direktno ili indirektno posjeduju dionice tvrtke "Danska dd" i zato se ponašaju odgovorno.
Tu smo, na malo neobičan način, veoma slični.

Kod nas je, od nekada istih pozicija i pokuašaja (braća Antun i Stjepan Radić), teklo različito poslovanje, sa više raznovrsnijih bravura, svjetski iznimnih.

Ali smo i mi tu negdje da su većina većinski dioničari Hrvatska d.d., pri čemu je značajno da smo uvukli i jake vanjske snage, kroz banke i drugo, zadržavši veoma složenu dioničku većinu.

Naša specifičnost, ujedno i velika snaga, jest u velikim potencijalima i složenosti tog dioničkog poslovanja. Potencijal je u tome što je većina toga, više od 50 % izvan logike i smisla, nikada se nigdje ne radi a i kod nas ne bi da se nije radilo nešto drugo što se nigdje drugo nije radilo (npr. iznimni uspjesi i iznimne dobiti iz ničega), pri čemu je neki benigni dioničar građanin, na kojeg otpada cca 30.000 EUE-a minusa i duga, na nekoj razini jači od jakih kompanija i banaka, više u stanju realno potegnuti i s takvim teretom na plećima. U svakoj maloj promjeni igre taj potencijal, koji i onako impresivno igra, u stanju je igrati neuporedvo jače, prosječni pojedinac skoro kao srednja kompanija, što sve ovisi o tim složenim dioničkim odnosima i poslovanjima.

Sada, bogu hvala, ulazimo i zrelost i sintezu tog dioničkog poslovanja. Veoma je važno da nitko ne popušta, tako da izvanlogična praksa poslovanja raste, pri čemu se nivo rezultata drži i dalje impresivno (cca više od 20 % rasta dobiti godišnje), karikirano kao Imotski, što se više reducira to viša razina uspjeha. Npr. maloprije sam komentirao oko pitanja plaća radnika u tekstilu itd., gdje je konačno baš zahvaljujući iznimnim iskustvima i potencijalima te dugoj razini plaća od cca 300 EUR mjesečno počela igra u kojoj si ti radnici dio složenog dioničkog poslovanja koje se ravnopravno nosi sa jakom svjetskom konkurencijom i širi tržište solidne odjeće solidnih marki i kakvoće, oslobađajući javni i bankovni i ostali sektor bilo kakvih tereta. Biti će veoma zanimljivo vidjeti kako će banke održati najveće stope rasta dobiti u svijetu (službeno svake godine više od 20 % a neslužbeno i više od 30 i 35 %, naročito oko nekretnina i razne potrošnje).

Vjerojatno se radi o tome da opet predvodimo svjetske, a ne samo evropske smjerove, kao za Tita i njegovog suborca iz iste vojne jedinice u I svj. ratu smušenog dr Mačeka. Jer osim velikih potencijaala i iskustva, pa i kapitala, stalno je u igri i velika mobilnost i prilagodljovost divizija, koje su u stanju odmah voditi sasvim drukčije bitke na sasvim drukčijem terenu i sasvim drukčijim uvjetima, neke vrste kao puno masovnija i poslovna Legija stranaca, većina specijalci za sve situacije i izazove, koji i u situacijama 1 na 1 odnesu dvostruku pa i trostruku pobjedu.

Tko je glasao

to proizlazi iz habitusa

to proizlazi iz habitusa koji ima izvorište u protestantskoj vjeri.

Ne. To proizlazi iz geografskog polozaja.

To bi bila sala.

No poanta je da ti ides vrlo daleko u uzrocno posljedicnoj igri, sa vrlo slabim, odnosno upitnim argumentima, gdje se isto tako za primjeer moze spomenuti geografski polozaj, vikinska kultura (vrlo mocna stvar bez hebe) ili nesto peto. A to razbija i snagu zakljucka i smisao diskursa. Podsjeca me na djir Stazica kada objasnjava svijet na temelju niza pausalnih opaski koje kaad se prodube nemaju veze sa vezom.

Tako i ovo sto gore pises, mozes gurnuti jednu upitnu tezu (koju je onda potrebno razmotriti sa jasnim kriterijima i razumom), ali kada na nju nastavljas drugu, pa trecu, sve to vise nije komunikacija, vec intelektualna mastrubacija.

I sto je jos gore, onda suvereno tvrdis da je problem u Hrvatgskoj katolicka crkva, sto predstavlja intelektualni zlocin. Koristiti gonju argumentaciju da bi to zakljucio, jel.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Ne znam što smatraš

Ne znam što smatraš snažnim argumentom?. Ovdje raspravljamo o poprilicno opcenitom i apstraktnom predmetu, a to je skandinavski društveno-političko-ekonomski model i njegove pretpostavke. Mislim da je lipak logicki kriterij konzistetnosti porilicno razvidan i na tako apstraktnoj razini promišljanja. Naravno, forma rasprave na forumima bitno ogranicava mogucnost dovoljno sistematicnog, detaljnog i dubinskog razvoja argumentacije. To bi zahtjevalo puno duze izlaganje, pa onda skracena verzija nužno mora ostaviti dojam pausalnosti. Pogotovo ako se otvara perspektiva razumijevanja koja ne pripada domeni samorazumljivosti.

Ono što ti zagovaras je ostajanje na razini samorazumljivosti (jasnih kriterija i razuma). Ali na taj nacin ne mozemo nista objasniti sto vec ne znamo. Razumijevanje ili prosvijetljenje podrazumijeva izlazak iz horizonta gdje nam je sve promptno i očigledno jasno, podrazumijeva osvajanje novih obala gdje nam se pausalne teze iz drugacije perspektive pocinju ocrtavati kao snazni i utemeljeni argumenti. No da bi dosegnuli novu perspektivu, koja uvijek treba da bude dublja i sira od prethodne, moramo ploviti rutama onih koji su najdalje dosli. Ne samo zato da bi prihvatlili njihov pogled, vec da bi se naucili stroze i bolje misliti (i vidjeti), da bi razvili vlastita intelektualna osjetila i istrenirali ih da prepoznaju zamke za naivnu svijest.
Stoga Gale, nema kruha preko pogace, nema boljeg i jasnijeg razumijevanja bez intelektualnog hoda neutabanim stazama. Tek tako razvijamo vjestinu boljeg prepoznavanja sto je pausalno a sto nije.. Do tada istinu cemo vrlo ustrajno prepoznavati kao zabludu..

Dakle, sto se tice protestantizma mislim da ga ipak trebamo odvojiti od klime. Sigurno tu postoji veza, ali i Rusi koji žive u sličnim klimatskim uvjetima nisu recimo protestanti, ili Poljaci itd..

Još jednom, zašto je protestantizam bitan za nastanak i razvoj kapitalizma?! Protestantizam je, u suprotnosti sa uobičajenim shvačanjem da je prelazak iz feudalizma u kapitalizam podrazumijevao ograničavanje religije (ili religijske ideologije), označio upravo univerzalizaciju njezinog značaja. Luther, kao otac protestantizma, suprotstavio se i kritizirao Crkvu kao instituciju koja je odvojena jazom od ostatka društva, zato jer je želio da krscanski nauk prodre i odredi nas cjelokupni svjetovni zivot. Upravo u suprotnosti sa pred-protestantskim stajalištem koje je značenje religije ograničilo na vrijednosti kojima moramo težiti (koje je odredjivala feudalna svjetovna vlast legitimirajuci ih pozivanjem na religiju), dok je unutarsvjetovno podrucje ekonomskih aktivnosti ostalo slobodno od religije i prepusteno zdravorazumskom rezoniranju, protestantizam je oznacio sirenje religije u vidu "radne etike" upravo na to podrucje privatnosti i svjetovne (ekonomske) aktivnosti kao domenu razotkrivanja milosti Bozje. To objasnjava i promjenu u poziciji asketizma - dok je u tradicionalnom katolickom (feudalnom) univerzumu, asketizam se odnosio na pojedince koji su izabrali da budu odvojeni od svakodnevnog svjetovnog zivota, i na taj nacin predstavljaju onostrane vrijednosti na Zemlji (redovnici, sveci..), protestizam je zahtjevao od svakog Krscanina da bude asket u svakodnevnom svjetovnom zivotu - da akumulira bogatsvo umjesto da ga neracionalno trosi, da zivi u skromnosti i umjerenosti, ukratko -da ispunjava svoju instrumentalno-ekonomsku aktivnost "sa Bogom u mislima"..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Naša katolička kultura,

Naša katolička kultura, koja je kolektivistička, po meni nije u stanju dosegnuti potreban stupanj racionalnosti da bi kontrolirala i ograničila negativne posljedice instituta privatnog vlasništva, koji je strogo individualistički institut i na kojem se temelji zgrtanje bogatstva u kapitalizmu.

To si ti napisao na temelju primjera koje si naveo. A ja tebi kazem da si mogao jednako tako uzeti za primjer GEOGRAFSKI POLOZAJ, cinjenicu da smo bili u SOCIJALIZMU, cinjenica da smo (hipotetski) bili pod VIKINZIMA ili nesto pedeseto.

No, ne. Ti na temelju pausalizama i izolaciji detalja za koje smo utvrdili da i nemaju tako velik znacaj (CAK I SAM STAVLJAS pricu o Jugi ispred price o religiji), tako da smo uzeli za primjer Slovence, Bavarce, Austrijance kao primjere koji pobijaju pravilo i princip (kao znacajan) o kojemu pises.

No, ne. Ti i dalje inzistiras, sto ukazuje na detalj da ti Stazic-Vidovic logika nije tako strana (jel ti SDP pojeo mozak, pobogu?).

Ono sto jeste bitno i na sta ukazujem jeste shema da nema vise mjesta za takve pausalizme i takve nategnute idejne koncepte koji ignoriraju zdrav razum (Bavarci, Austrijanci, Slovenci) i zdravu logiku samo zato da bi opravdali misaoni konstrukt koji prije svega zelis isfurati bez obzira na svu silinu nekonzistetnosti tog konstrukta koje si i sam priznao, a onda opet ne odustajes od njega.

Da podebljam. Primaran je ekonomski model (TVOJA TVRDNJA), bitni su mnogi drugi faktori (TVOJA TVRDNJA), Austrijanci pripadaju kulturi koja nema veze sa njihovom religijom (TVOJA TVRDNJA) (op.a.mada se slucajno zove protestantska kultura) i tako dalje i tako dalje.

I onda na temelju svega ovoga zakljucujes da Hrvatska nije u stanju dosegnuti visu razinu svjesti zbog katolicke kulture za koju vise ne znamo ima li ta kultura IKAKVE veze sa religijom (jer primjetili smo da u Austroji to nije slucaj) i tako dalje i tako dalje.

Stefane. Ovo sto vidim gore nema prevse veze sa razumom. Ima puno vise veze sa Vidovicem i Stazicem. No, sa razumom nema bas nikakve veze. OK, mozda si se nejasno izrazio, postoji mogucnost da je tako.

No, u otvorenoj areni (ovoj ili bilo kojoj drugoj) ne prolaze "akademski" samorazumljivi konstrukti (protestantska kultura) koji se na konkretnim primjerima direktno urusavaju. A nadasve ne prolaze forsirani zakljucci koji vise nemaju veze sa zdravom pameti (gornj citat), s obzirom da odmah mozemo nabrojati svu silinu bliskih zemalja na koje religija uopce nije utjecala na taj nacin, kao i svu silinu zemalja koje nemaju veze sa nasom religijom, a dijele nasu sudbinu.

To su ocite stvari. A protiv ocitih stvari postavljas ogromnu silinu losih artikulacija pojmova i to jos u uzrocno posljedicnoj shemi, no na tom nivou argumentacije mozes opravdati doslovno sve, pa i ocite kontradikcije. I mozes reci, "OK, niste me shvatili jer temu treba pojasniti jos sa pedeset tomova koji ovdje sada ne stanu, ali vjerujte mi, u pravu sam" WTF?

Ono na sta cu apelirati sada jeste da ako zelis da KOMUNICIRAS sa ekipom, nuzno moras napustiti ovaj oblik diskursa, jer taj oblik diskursa je zastario, pokazao se slabim u odnusu na najobicniju zdravu seljacku logiku s kojom se neces vjerovati, mogu dotaknuti i najdublje teme postojanja. I jos dublje od toga. I to vrlo jasno i razumljivo, znaci sa porukom, sa informacijom koja kola okolo, a ne informacijskim shumom koji je posljedica diskurska koji vodite Stazic, Vidovic i ti.

Za tako nesto jednostavno vise nema mjesta. Nu. Mozes reci da su sve ovo sto pisem gluposti, mozda i jesu. Mozda si ti unatoc svemu potpuno u pravu. Ali, kao covjeku kojeg izrazito cijenim i postujem imao sam potrebu pokloniti koji sat da mu ukazem na problem diskursa koji vodi, a koji mi se cini potpuno besmislenim, informacijski neprotocnim, ukratko intelektualno birokratskim. Probaj se toga rjesit, jer steta bi bila da zavrsis kao Stazic i Vidovic, a ta ti sudba ne gine, ako nastavis furati komunikaciju na tom nivou.

Jer jednostavno ko ne zna komunicirati, ne moze niti rasti. Iliti, drugim rijecima, nuzno propada.

Huh. Ajd zdravo.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Nema smisla s tobom dalje

Nema smisla s tobom dalje raspravljati jer je očigledno da nisi usvojio osnovna pravila ispravnog formalno- logičkog zaključivanja, a kamo li da su ti poznate dijalektičke figure mišljenja, što je razlog da ne uspjevaš u argumentaciji razlučiti bitno od nebitnoga. Pretpostavljam da je ključni razlog tomu što u životu nisi pročitao ništa što bi zahtjevalo veči napor mišljenja, pa refleksno odbacuješ svaku složeniju misaonu konstrukciju kao paušalnu i neutemeljenu. Jednostavno, intelektualno si uvježban isključivo kroz rasprave na forumima, a to je isto kao da se čitajući u novinama rubriku "znanstvene zanimljivosti" nakon toga smatraš kompetentnim ozbiljno raspravljati o znanosti..

No ok, naučio sam se vec na to, pa cu se ubuduce s tobom upustati samo u zdravorazumske rasprave. Po principu - jel svi vidite da je to tako?! Da?! Ok, onda je to tako...

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Upravo tako. Ako ne mozes

Upravo tako. Ako ne mozes stvari objasniti na jednostavan nacin, a niti uspostaviti konsenzus sa onima koji razmisljaju na nejednostavan, dijalekticki nacin, tada tvoj diskurs nema politicku snagu, a mozebitno niti smisao. Dapace, moguce je da se cijeli diskurs iz kojega ne proizlaze jasni i legitimni zakljucci zapravo samo intelektualna mastrubacija (samozadovoljenje, jeli).

Naravno, ako taj diskurs necemu vodi (sto nisam imao priliku primjetiti do sada, ma kako pomno pratio te diskurse kroz stotine rasprava), onda sve sto radis ipak ima smisao. No, jos nisam naisao na nesto sto bi tome dalo naslutiti. Naprotiv, svjedok sam opce delegitimacije ovog procesa.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Austrijanci su Katolici, a

Austrijanci su Katolici, a ne bi covjek nikad reko da su dio nase kulture. I da imaju ikakve veze s nama. Kinezi su svasta nesto, pa opet nemaju veze sa time, dapace, dozivljavamo ih kao Kineze. Ili Japanci sa prilicno razlicitim filozofksim postavkama Shintoizma, Budizma, Konfucijalizma il Taoizma. Pobogu, Budizam furaju najnerazvijenije zajednice bas kao i Japan.

Da ponovimo opet. Bavarci i Austrijanci su Katolici. A kome su blizi? Nama ili nekakvim Dancima?

Ono sto hocu ukazati jeste da je indeks korelacije prilicno fulan. Jeste, popularan je (sto bi reko Vuljic), ali stavljati tu pricu u centar dogadjanja je fulano poprilicno, s obzirom na previse iznimki koje ne potvrdjuju, vec obaraju pravilo.

Po pitanju Krscanstva, odnosno Katolicizma. Gle Bosance, gle Srbe. Gle Crnogorce, gle Makedonce. Nije da su bas svi odreda Katolici. Samo su Balkanci. Sve mi se nekako cini da je taj faktor imao daleko znacajniju ulogu od religije. Ili da. Pogledaj Slovence kao kontraprimjer.

Dakle. Faktor korelacije nije toliko znacajan da bi ga se islo opravdavati, vec mi vise ima smisla takvu korealaicju obarati.

Pa da dodam jos nesto. Geografija. Pozicija. Klima. To mi vec ima smisla. Jer su to stvari koje omogucavaju nastanak radne kulture. Cisto za primjer, sjever. Ne radis. Umret ces od gladi kada dodje zima. Ne mozes brat banane kad god ti zakrulji u zelucu. To zahtjeva kulturu rada. Da. Losi vremenski uvjeti, nuzna je i solidarnost za prezivljavanje.

Ili recimo Balkan. Svakih 10 godina neko s*anje. Sad nas napadaju Bugari, sad Srbi, sad Saveznici, sad Partizani, sad Tudjman, svako malo neka nova hunta. I sta? Ne mozes uspostaviti nikakvu kulturu, jer sistem se neprekidno resetira. I resetira. I zato je nuzan minimalizam, dok zbog reseta sistema, nema mogucnost dugorocnog ulaganja. Isplati se biti oportun. A i u takvim uvjetima nisu se ni skole stigle izgraditi. Ljudi se povukli u brda na sigurno. Bjeg od svjeta, nesposonost duhovnog napretka.

To su faktori. Religija? To je samo isprika za stanje. Nista znacajno. Ok, ima utjecaj, jer ko svaka losa isprika covjeka koci u razvoju. No, ima i neki razlog zasto je prostentatizam nastao na sjeveru, a ne u Splitu.
UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Slažem se da nije

Slažem se da nije prihvatljivo izolirati jedan jedinstveni uzrok i s njime sve objašnjavati. No mislim da je protestantska kultura ipak izrazito bitan faktor objašnjenja. Ne radi se o religiji već o kulturi, a Austrijanci su puno bliže protestantskoj kulturi nego što se čisto religijiski izjašnjavaju kao katolici. Ista je stvar sa nama u Hrvatskoj. Nekada smo bili komunjare i ateisti a pet godina kasnije se vecina odjednom pocela izjasnjavati kao katolici (a znamo da se te dve stvari razumiju kao suprotnosti) . Osobno nisam deklarirani katolicki vjernik, ali pripadam i odgojen sam u katoličkoj kulturi. To što sada imamo toliki postotak deklariranih vjernika, a pred dvadeset godina smo ih imali pet puta manje, stvar je politicke mode, dok se pitanja kulture ne mogu tek tako mijenjati.. Jer ne radi se o deklariranoj vjeri već o usađenim kulturnim vrijednostima koji su rezultat nasljeđa iz vremena kada je utjecaj religije bio puno snažniji..

Kada recimo spominjes Japan i Kinu, tamo je vrlo bitan utjecaj konfucijanske etike na njihovu radnu disciplinu, a ona je također kao i protestantizam komplementarna kapitalistickim institutima i predanom radu i akumuliranju bogatstva kao vrijednostima po sebi..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Opet ti stavljas u primat

Opet ti stavljas u primat religiju kao osnovu neke kulture, sto je, primjetil smo vec gore, pogresno. Tako si cak olako isfurao apsurdnu tvrdnju o protestantskoj kulturi katolicke nacije, a tako ipak ne mozemo razgovarati, ako nam je cilj doci do nekog zakljucka.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Očigledno da ti nije

Očigledno da ti nije poznato da je protestantizan nastao iz katoličkog temelja (u konačnici kršćanskog). Njemci su recimo pola deklarirani protestanti a pola katolici, i o kakvoj ćemo kulturi onda u njihovom slučaju govoriti?!

Dakle, ono na što sam pokušao staviti naglasak jest da je protestantizam najuže povezan s individualizmom i obrnuto, i da je taj odnos stolječima izgrađivan kao kultura (kao sekularizirani vid vjere), zaslužan za stvaranje medija u kojem je nastao i koji podržava razvoj kapitalizma.

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Sve je to meni poznato. No,

Sve je to meni poznato. No, to nije problem. Ovo je problem:

Ne radi se o religiji već o kulturi,

To je bila prica o Austrijancima. Kakve veze ima protestantizam za ekipom koja nije protestantske vjeroispovjedi NIKAD BILA. Ako govoris o nekim kulturoloskim modelima koji nemaju veze sa relligijom, onda nadji nova imena, jer ovako uvodis suvisnu zbrku i izvlacis pogresne zakljucke vracavsi pricu na religiju kao okosnicu kulture. Istu pricu koju si maloprije radi konzistentnosti MORAO eliminirati iz te price. Tako to ne ide.

Dakle. Austrijanci. Oni su Katolici, a imaju protestantsku kulturu. Kakva je onda uopce korelacija izmedju kulture i religije, kada se moze provizorno birati bilo sta iz izloga?

Dalje. Sta ne bi bilo korektno onda koristiti neke druge termine kako sam sebe ne bi dovodio u zbrku?

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Sve kulture odnosno kulturna

Sve kulture odnosno kulturna nasljeđa imaju veze sa religijom. Religija je duboko ugrađena u njihove povijesne temelje, jer je nekada (u feudalizmu) sve legitimirano putem religije (sva svjetovna vlast). I onda je upravo u germanskim zemljama otvoren sukob u odnosu na katolicku legitimaciju (Luther..). Taj sukob je otvorio temelj novom religijskom pravcu koji je zasnovan na individualizmu - protestantizmu. Iz toga je nastala i razvila se protestantska kultura - individualistička i njoj komplementaran oblik društveno-ekonomskih odnosa - kapitalistički..
Prirodan izraz protestanske kulture i njeziniog individualiama su ljudska prava, sloboda vjere i slično (protestanstka religija nije baš bila spojiva sa Inkvizicijom).. Tako da danas upravo u protestanskim kulturama, zasnovanim na individualnim pravima na izbor vjere, postoji najmanje zapreke da se netko deklarira katolikom, budistom i slično.. U katoličkim kulturama s obzirom na njihovu kolektivističku prirodu to nije slučaj...

Jel sad malo jasnije?!

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Ono sto ja vidim jeste da

Ono sto ja vidim jeste da forsiras model koji ima povecu kolicinu falinki, no koji stavljas u prvi plan jer si puno cito o njemu (nekad je bio izrazito popularan u intelektualnim, a sada vise u kvaziintelektualnim krugovima). No, izgleda da je taj model prevazidjen medju sudionicima rasprave, tako da nema smisla skretati sa jednog kvalitetnije zacrtanog pravca.

Dakle, povlacim se, s obzirom da je ova rasprava suvisna na ovoj temi. Barem za mene.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Hrvatska situacija nije jako

Hrvatska situacija nije jako različita od danske, samo je inercija raznih zbivanja i dalje jaka.

Pri tome je važno, da su manje sredine i područja, prisiljeni a ne što je oragnizirano, u većem stupnju društvene solidarnosti, inormiranja i ostaloga, sličnije Danskoj gdje je to sustavno razvijano.

U Hrvatskoj je društvenost obrnuta, veći gradovi su, razumljivo, pod jačom inercijom raznih "naprednih" zbivanja i poprište inercije daljnjeg takvog napredovanja, dok su manji gradovi i područja, koji su izgubili bitku i često stradali, pa i ratno, koji gledaju u te "napredne" centre, prisiljeni na nešto drukčiji pristup.

Zato se od daljnjih napredovanja i trelosti i sinteze toga očekuje primicanje danskom modelu, kao što su braća Antun i Stjepan Radić i projicirali stvar, samo su prevladale neke druge igre.

Danci koji povremeno dolaze ovamo već nekih 30 godina osjećaju neki bliskost u različitosti, samo ih kao i sve čudi naša svjetska iznimnost. To nije apstrakcija, od sedamdesetih je organizirana iznimna svjetska uloga ovih područja, koju su jednako brzo primile i obrazovane i potpuno neobrazovane snage, neke vrste maoizma usklađenog sa velikim silama i poslovanjima. Takvi svjetski zadaci ostavljaju traga na duhu i tijelu, tako nešto su i Danci prošli davno a sada je nas zapala takva uloga

Npr. u II svjetskom ratu smo morali pobjediti na cca 3 razine a ne 2, kao su neki govorili, dalje biti špica velikog hladnog rata, udarni u blakanskim ratovima i stalno uz to održavati veze i poslovati sa svim kontinentima. To nije uspjevala ni Velika Britanija u najboljim danima i kroz duga razdoblja, što mi u nešto malo vremena. I dalje nije prošlo, jer smo prisiljeni predvoditi niz širih procesa, poslovati sa najvišim dobitima i najvišim zahtjevima i kriterijima. Samo pola Zagreba ne radi ništa drugo nego servisira smjernice takvih iznimnih poslovanja i zahtjeva, pri čemu je omjer cca 99 smjerničara ne 1 koji nešti misli, radi i izvršava. To nije nezavidna pozicija, nego milimetri do konačnog.

Tko je glasao

Bi li našem društvu

Bi li našem društvu pomoglo kad bi stvorili dovoljnu razinu sigurnosti i stabilnosti?
Izostanak ove dvije stvari izaziva strah od gubitka i osjećaj ugroženosti pa ljudi podižu ograde oko sebe i gomilaju koliko god mogu i kako god mogu materijalna bogatstva.

Pogledajte all inclusive hotele, tamo je sve besplatno u neograničenim količinama i nitko se ne prežderava niti oblokava. Gosti su sigurni su da će imati dovoljno hrane pa jedu samo koliko im je potrebno, a u prilogu koji sam bio vidio na televizije jedan od šefova je rekao da ljudi pojedu manje hrane nego kad plaćaju ručak.

Tko je glasao

Čitati Tvoj post je kao

Čitati Tvoj post je kao gledati katalog Ikee (a nemati kune u džepu): pogledaš ga kad si u depri, uživaš u maštanju o kvaliteti stanovanja i funkcionalnom namještaju, a kad završiš padneš u još veću depru.

Mi u Hrvatskoj imamo s individualizmom kulturološki problem, možda čak i semantički. Naime, teško da društvo u kojem dominira ruralno stanovnišvo s još uvijek snažnim obilježjima plemenskog mentaliteta, a koje je svoju ekonomsku modernizaciju provelu u nametnutom kolektivizmu (često i silom provođenim) i 50 godina živjelo u režimu gdje je individualizam bio proskribiran i zatiran u korijenu, može uopće taj pojam razumijeti drugačije nego kao "snađi se druže" s jedne strane, a "najjači opstaju" s druge strane.

Skandinavska društva imaju vrlo stabilan razvoj koji je omogućio da solidarnost kao vezivno tkivo društva dominira svim socijalnim aranžmanima. Tako čvrsto ukorijenjena društvena solidarnost doživljava se kao nešto prirodno i samorazumljivo tako da je normalno da se individualizam poima u granicama maksimalne dobrobiti za sve. Dakle, nastoji se i uspijeva u velikoj mjeri postići ravnoteža individualnog i kolektivnog, jer jedino ravnoteža osigurava prosperitet.

Da bismo se mi u Hrvatskoj samo približili ovom modelu društvene samo-organiziranosti, prvo ćemo morati poraditi na obnavljanju solidarnosti (koja nije istovjetna upriličavanju humanitarnih koncerata radi skupljanja love za ruševne bolnice). Uvjeren sam da ta priča mora krenuti iz "baze", dakle iz lokalnih zajednica, a da je iluzorno očekivati da "elite" osmisle ili pokrenu nešto takvo.

grgo

grgo

Tko je glasao

Skandinavska društva imaju

Skandinavska društva imaju vrlo stabilan razvoj koji je omogućio da solidarnost kao vezivno tkivo društva dominira svim socijalnim aranžmanima. Tako čvrsto ukorijenjena društvena solidarnost doživljava se kao nešto prirodno i samorazumljivo tako da je normalno da se individualizam poima u granicama maksimalne dobrobiti za sve. Dakle, nastoji se i uspijeva u velikoj mjeri postići ravnoteža individualnog i kolektivnog, jer jedino ravnoteža osigurava prosperitet.

Potpuno točno.

Ja mislim da je usprkos naprasitom kolektivizmu tokom socijalističkog razdoblja, Hrvatska imala šansu razvoja istinske društvene solidarnosti, katalizirano tragičnom situacijom u kojoj se našla u ratu. Nadahnuti i rašireni patriotizam (nažalost često zasjenjen vulgarnim nacionalizmom i šovinizmom) nosio je istinski potencijal uspostavljanja pravednijeg društva, čiji bi spiritus movens bila ljubav prema domovini i društvu kojeg ljudi grade zajedničkim naporima. Pri tome ne mislim na nikakav socijalizam, nego na istinsku vladavinu zakona i društvene solidarnosti.

Ali, "gospodari rata" ili nisu znali bolje ili su svjesno krenuli dijametralno suprotnim putem. Tako je u samo jedno desetljeće, potpuno je rastočen pozitivni osjećaj pripadnosti jednoj zajednici o kojoj se ljudi brinu i s kojom se ponose, i zamijenjen općim grabežom, gdje većina ljudi smatra državu leglom svega lošeg, i gdje svatko gleda samo sebe i svoje, pa makar to značilo i stostruku propast zajedničkoga.

Hrvatsko društvo to košta i još će jako puno koštati u budućnosti.

The Observer

Tko je glasao

Evo Bet, da ti odmah uletim.

Evo Bet, da ti odmah uletim. Ljudi se u Hrvatskoj ne usude niti javno djelovati, a kamoli bilo sta drugo. Tako da mi neke teorijske price o modalitetima kvalitetnog ustrojenja drustva, u drzavi koja ocito u svojoj sustini pociva na teroru mi djeluje kao tema koja je prilicno izvan konteksta.

Naravno, nije ova tema jedina tema koja je izvan konteksta. Vise manje su sve. Valjda smo naucili zanemarivat bitno, mozda zbog toga sto kada bi derali u bitno bi nas odmah neko opalio po glavi. Ali pobogu, tako mi intelektualnog postenja, ne mogu to ne rec.

Ova drzava je utemeljena na kriminalnoj sprezi o kojoj je kolega Peratovic podosta pisao, a i jucer su Tabakovic, Vesna i Lesar (sve odreda blogeri) taj dio spominjali.

I sta sad? Hocemo li zanemariti taj detalj i baviti se veselim stvarima kojima se bave UREDJENA DRUSTVA? To mi jednostavno nema smisla. Dapace, izgleda mi kao najobicniji bijeg od stvarnosti. Nesto kao prica kada su zene SSovaca isle u kazalista, dok su ovi obavljali dnevne kvote. To tako ne ide. To je ignoriranje. To je lose.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Bet je inspiriran društvom

Bet je inspiriran društvom u kojem živi...

Tko je glasao

gale, kako može biti izvan

gale, kako može biti izvan konteksta politike (i pollitike) pisati o otvorenim pitanjima razvoja društva?

I ne radi se o teoriji, nego o konkretnim iskustvima drugih društava.

Pa ljudi u Hrvatskoj rijetko čitaju išta ozbiljnije od žute štampe, a u političkoj sferi se sve svodi na afere i kriminal. Zašto ne ponuditi malo "štofa" na jenodij drukčijoj političkoj razini?

Ja nažalost, ne mogu "derati u bitno" (koja je tu definicija bitnoga?), jer nisam na mjestu dogadjanja. Nisam od onih koji će pod nickom širiti žuč o nečemu o čemu samo čitam u medijima i posredno uočavam posjedice.

Nikako ne mislim da otvaranje ove i sličnih tema nema svrhe. Meni je dovoljno da me pročitaju jedva 100 puta i ako dodje nekoliko kvalitenih komentara, puna šaka brade. Netko će možda pokupiti neko zrno i uspostaviti relaciju s aktualnom hrvatskom stvarnošću.

Ti, ako misliš da je nebitno, ignoriraj. Žao mi je ako smatrša da je vrijeme utrošeno dok si otvorio tekst i preletio preko njega izgubljeno.

Slažem se s ocjeno o "kriminalnoj sprezi", ali borba protiv toga podrazumjeva široki front aktivnosti, izmedju ostalog diskusiju u javnosti kakvo društvo u Hrvatskoj zapravo želimo. Jer, dokinuti politički kriminal jest primarni cilj, ali bez jasnih ideja što i kako dalje, usadjenih u šire društvene slojeve, neće biti kvalitetnog pomaka. Tvditi da je takav doprinos "bijeg od stvarnosti", čini mi se posljedicom preuskog poimanja stvarnosti.

Tako, ja mislim da itekako ima smisla baviti se temama s kojima se bave uredjena društva. Sve dok ima onih koji se bave i onim drugim - uklanjanjem osnovnog uzroka problema. Ja doprinosim onako kao mogu - i to je bolje nego ništa.

Dosad su reakcije pollitičara na moje tektstove bile i više nego dobre. Ne vidim razloga da tako ne bilo i ovoj put.

The Observer

Tko je glasao

OK. Morat cu pojasniti

OK. Morat cu pojasniti udarac na dnevnik. Naime, nije udarac u dnevnik, vec u komentar koji sam dozivio pejorativno. SILNO JOTOVANJE, jeli. Dakle. Ne smatram da JOTOVANJE moze biti silno, ako je upravo taj dio deficitaran u nasemu drustvu.

Istovremeno, mozda ce izgledati zbunjujuce, ali nase drustvo uopce nije deficitarno sa visoko kvalitetnim dnevnicima i globalnim idejama. No, nije problem u idejama, vec u njihovoj sprovedbi. Ideja ima na milijone, cak najkvalitetnijih ideja. Dovoljno je samo da udjes malo u neku struku, da imas zrno soli u glavi i da znas traziti po netu i nebo ce ti se otvoriti.

No, Hrvatska zbilja ostati ce ista. Jer problem je vec u strahu ovih ljudi da kazu sto misle i da se zbog toga ne moraju bojati za svoju egzistenciju, a bogami niti bejzbol palica, otkaznih rokova, otkazanih kocnica i tako dalje. Problem je u paraliziranosti gradjana koji sve znaju, a nista ne poduzimaju.

Ajmo se sada osvrnuti na dnevnik koji si napisao i ubacit ga u realpoliticki kontekst.

Naime, ono sto mogu iscitati kao mali hrvatski covjek jeste, "Joj, kak je njima dobro tamo gore. Sve su si fino sredili, nit su utonuli u zestoki kapitalizam, nit su sirotinja neradnicka, vec upravo suprotno, sve su si dobro uzeli, a lose odbacili. No, kakve to veze ima s nama?"

Sad cisto primjer:

„Državu“ svakako treba smanjivati, ali selektivno i na pravim mjestima – neefikasnu birokraciju, hipertrofiranu i atomiziranu javnu upravu, javna poduzeća i holdinzi koji pucaju po šavovima od neproduktivnih „rodijaka“, neopravdane korisnike javnih fondova – sve to treba nemilostrdno kresati. Ali, nije sve u javnom sektoru što stvara lijenost i ovisnost.

Postoji li netko da to ne zna? Postoji li netko da nije upoznat sa radisnoscu i poticajima unutar nase drzavne uprave? Sumnjam, barem ako su u pitanju oni koji imaju utjecaj. No, problem je negdje drugdje. Drzavne firme sluze kao oblik socijalne politike prema bliznjima i odanima.

Zaposlio sam svoju familiju u ZG Holding (cisto za primjer). Imaju dobru placu cak. A i vezao sam ih za sebe, vezuci i njihovu egzistenciju za sebe. Imam cak i osigurane glasove. OK, svi znaju da to nije dobro. Kao sto svi znaju da nije dobro kada Bandic, Jakovcic ili ko vec "trguje" zemljistima i prodaje zemlju u bescjenje.

Svi znamo da to nije dobro. Postoji li itko na ovome forumu da misli da je dobro da se sve hrvatsko prodaje u bescjene uz ogromne profite onih koji obavljaju taj posao?

Nema. I u tome je problem. Sve je jasno, a nista se ne poduzima.

Ako bismo proširili ovo razmišljanje i izvan sfere javnog sektora – na funkcioniranje čitavog društva u cjelini – onda istinsko oživotvorenje stvaralačkog individualizma nije niti moguće u društvima koja funkcioniraju na modelu „ja tebi – ti meni“ koji dominira u Hrvatskoj, tj, u kojem su pojedinci ovisni o drugima, i gdje uspjeh svakoga ovisi više o širini njegove socijalne mreže i sposobnosti da je iskoristi za svoje privatne probitke, nego o njegovoj stvaralačkoj sposobnosti.

Ne bih rekao da je to nas izbor, vec prije da je uzrokovano cinjenicom da se danas mozes osloniti samo na sebe i samo na svoje. A drzavna politika? Pa drzavna politika je politika pljacke, rasprodaje, podmicivanja, ucjene, prevare, podvale i unistenja. Pricati o flexicuritiju, super. Svima je jasno da je to bolje od ovakve drzave. Pobogu, sve je bolje od ovakve drzave. Sta ima neko da mu to jos uvijek nije jasno?

Ali pobogu. Zivimo u drzavi gdje premijer zivi na prvom katu kuce bez prizemlja. Tu je logika opako zastekala. Ministra interpol optuzi za malverzacije i on zavrsi kao ministar drugog resora. Zenska napravi reviziju pretvorbe i privatizaciju, utvrdi da je 90% isfurano izvan LOSEG zakona i nista se ne dogodi. To je naime prica o potpunom bezakonju koje nije iznimka, vec svakodnevnica.

Mi ne zivimo u pravnoj drzavi, vec se pravne institucije koriste samo kao oblik politickog pritiska spram slabijega.

To je kontekst.

Dakle. Svi sve znamo, a nista ne poduzimamo. I to je problem i to je lajtmotiv cijele price.

Naravno, moze svatko pisati sto mu je srcu najdraze, no kontekst je taj koji daje svemu smisao.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Svi znamo da to nije dobro.

Svi znamo da to nije dobro. Postoji li itko na ovome forumu da misli da je dobro . . .
Vjerojatno ne postoji, ali ja bi to pitanje nadopunio pitanjem dali postoji itko na ovome forumu da ne misli da ne može biti gore?
He! Jeli na tom mjestu leži ručna kočnica zašto stvari ne idu na bolje? Svi se boje talasanja jer će sigurno ići na gore. Zato ljudi uporno glasaju za HDZ ili za Bandića i slične "stupove društva" koji osiguravaju božansku vječnost.
U tom kontekstu ako gledamo ovaj dnevnik se može smatrati doprinosom otklanjanju "straha od letenja" koji nas drži prikovane u ovom blatu. Ta nisu Skandinavci ni pametnije ni bedastiji od nas da oni to mogu a mi ne možemo, i po istoj logici ako dovoljno puta ponovimo laž ona postane istinitom, onda trebamo dovoljno puta ponoviti istinu da bi ljudi shvatili da je to istina.
Možemo mi sebe na pollitici smatrati natprosječnim umovima ali ako se okrenemo iza sebe moramo vidjeti memu iz koje smo izašli i naivno je misliti da to nije ostavilo tragove na našim moždanim vijugama.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Solidan nastavak o prici o

Solidan nastavak o prici o viziji. Kamo idemo? OK. Izgleda da i Esperanza puca na istu stvar, sto sam dolje osporavo.

No. Postavljam opet isto pitanje. Zar neko stvarno misli da cemo rjesavanjem problema korupcije zivjeti u zajednici u kojoj ce nam biti gore? Zbog cega se konacno ne odrediti ka parcijalnim pitanjima i njih konacno poceti rjesavati. A prema zahtjevima rjesenja, utvrdjivati i dugorocne interese. U hodu, naravno.

Jer ovo su cudna vremena. Danas je nesto, sutra je pedeseto. Mjesta za neke nove dogme, a vizija je svojevrsna dogma, ako se oko nje okupljamo, jednostavno vise nema. Sto vise izlomiti cijelu pricu i svesti je na operacionalizaciju eliminacije jasno stetnih parametara, kao i uvodjenje onih parametara koji su jasno korisni.

To na kraju krajeva i jeste politika koja nam je u ovome trenutku potrebna. A neke daljnje vizije, o tome hocemo li biti dio EU, hocecmo li biti opet vodje nekih novih nesvrstanih, zbog cega o tome ne bismo pricali kada nam to dodje na red? OK, prosla je prica o NATO savezu, ali ima itekako hrpa posla za odraditi i bez dugorocno strateskih ciljeva.

Pobogu. Sta ima neko da zeli zivjeti u drustvu gdje caruju kriminal, strah i pohlepa? Sumnjam. OK, idemo rjesit taj problem za pocetak. Mozemo i neki drugi naravno, nije greda. Ali prica o vizijama je tu suvisna.

I naravno. Nisu Skandinavci superbica, dapace, imaju i oni svojih kulturoloskih problema. No, mi se moramo osloboditi svih suvisnih tereta i konacno krenuti negdje.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Zar neko stvarno misli da

Zar neko stvarno misli da cemo rjesavanjem problema korupcije zivjeti u zajednici u kojoj ce nam biti gore?
Svojevremeno me šef u uredu gdje sam radio optužio da samo nalazim probleme. Odgovorio sam mu da je neusporedivo bolje da neko iz tima predvidi moguće probleme nego da nas protivnička strana iznenadi. Negdje u tom smjeru ide i ovdje moje razmišljanje. Prilično davno je na zadnjoj stranici Ferala osvanuo oglas sa slikama Tončija Vrdoljaka i Vesne G, Jurkić s tekstom: "Vratite se, nećemo vam ništa!". Navedeni tandem su zamijenili Ivan Parać (toalet papir) i Ljilja Vokić kao dokaz da od lošeg može doći i gore. Ovaj posljednji primjer cilja da se u neke promjene treba ići vrlo duboku u same temelje jer su sve promjene koje nisu takve, u pravilu, promjena na gore.

Osnovni problem rješavanja problema korupcije je da će mnogi izgubiti svoju "vezu" za rješavanje nekih problemčića i tu će se pojaviti otpor rješavanju problema korupcije. Neka se javi onaj koji nije nikad potegao neku svoju vezu i poznanstvo da nešto riješi povoljnije ili na brzaka (neka dozvola, rješenje, kredit, natječaj, neka kupovina . . .). Naše je društvo bazirano na ViP (vezama i poznanstvima) i koliko puta smo čuli pitanje: "Imaš koga poznatog, trebao bih kupiti novi televizor ili auto ili kompjuter ili stan?". Jasno da se svi slažemo da treba iskorijeniti korupciju ali uvijek ostane ono "promjena negdje drugdje a ne baš kod mene".

Eto, na žalost mislim da je odgovor na tvoje pitanje: Da, mnogi to misle ali neće priznati.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

U pravu si. Isfurano je

U pravu si. Isfurano je podosta "upitnih" konotacija pitanju problema korupcije. Jedna od njih je da je problem u narodu koji je i sam korumpiran. Tu cu morati primjetiti kako narod ne moze biti korumpiran, vec to moze biti samo onaj ko zlupotrijebljava JAVNE OVLASTI. Znaci, samo osoba na funkciji.

Narod pak moze samo plivati u kontekstu koji mu je zadan. Pa ako je to spika o mitu kao obliku borbe za legitimne interese, onda je to spika o mitu (prvi cu ga dati, ako je to jamstvo da meneko s dubljim djepom nece shebat za stvar koja mi je bitna i koja mi pripada).

Dakle. U pravu si jos jednom. Ako se krece u borbu protiv korupcije (cisto za primjer), ekipa mora vidjeti sto je pozitivno sto ta borba nosi. I sve sto je posljedicno pozitivno (radna mjesta, cist park ispred kuce, manji redovi, obicaj da ne das mito i da dobijes kvalitetnu uslugu, zakonska zastita i tako dalje i tako dalje).

No, opet. Ekipa dize korupciju kao temeljni problem vec hrpu vremena. I narod i vlasti. Tako da postoji cak mogucnost da uopce nije problem u tom segmentu price. A ako to nije problem, gdje je onda problem? Dakle. Stvar se svodi na legitimaciju nekog politickog cina.

Konkretno, rezanju korupcije. No, sta ako je to vec legitimno? Onda nam ne trebaju ovakve price, sta ne?

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Sad sam se sjetio još jedne

Sad sam se sjetio još jedne zgodne priče:
U Italiji pred nešto godina u jednoj od cikličkih akcija protiv mafije rasturili nekakvu ne tako malu gređevinsku mafijašku grupicu. Krasno, pohvatano podosta zgodnih dečkića i strpalo ih se iza rešetaka. Stradalo i ponešto nižih državnih službenika koji su pogodovali dobivanje poslova na javnim natječajima. Naravno, u paket ušlo i ponešto advokata (gdje sve njih nema) i drugih ljudi za koje se nikad nebi reklo da se bave takvim poslovima. No, to je Italija!
E, ali tu nije kraj priče. Nakon nekog vremena na Siciliji (tamo se sve i dešava, naravno) izašli građevinski radnici na ulice i traže oslobođenje uhvaćenih mafijaša jer su ostali bez posla. Građevinarstvo stalo, nema novih radova, nitko ne ugovara nove poslove jer se svi boje da će ih uhapsiti. Naravno, jer su svi prije nešto mutili i svi imaju prljave gaće, bar malo. Ukratko, nastala ekonomska katastrofa u građevinskom sektoru u dijelu Sicilije.

Gdje je poanta?

To je tipičan primjer akcije gdje se rasturilo sredinu stupa na kojem se osniva funkcioniranje neke zajednice. Ono što je krivo je da nije stvoren alternativni nosivi sistem koji bi mogao zamijeniti sistem koji nije dobar. Nedostajale su "prijelazne odredbe" koje uvijek nedostaju u našim zakonima i zbog čega nakon donošenja nekog novog zakona redovito nastane kaos.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Apsolutno. Zato je mozda

Apsolutno. Zato je mozda bolje poceti govoriti vec sada o tim prijelaznim mjerama kako bi drustvo uspjesno amortiziralo promjenu gospodarskih odnosa. Jasno, tu temu jos niko nije naceo (pitam se zasto? :-p), vec se furaju programi ala "od sutra je sve bajno" sto fakat nema smisla. Promjene su uvijek bolne za one koji na promjene nisu naucili. Ali neka bol moze biti i opravdana i nuzna, a kada je takav slucaj, onda se moze malo i stisnuti zube.

No, ako o tome pricamo, onda se radi o konkretnim koracima, ne o nudenju dalekih vizija o zemlji blagostanja.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

No, ako o tome pricamo, onda

No, ako o tome pricamo, onda se radi o konkretnim koracima, ne o nudenju dalekih vizija o zemlji blagostanja.
Priča o konkretnim koracima bi mogla biti priča o državnim maturama i prijemnim ispitima gdje je upravo glavni problem da nitko ne zna kako i kad će se preći na novi sistem.
Na našu nesreću cijela ova priča je složena po sistemu "pozdravi i želje", od simo hoćemo ići tamo i to bez hodanja.

Meni se čini da bi priča o državnim maturama mogla bit savršen internetski zadatak gdje se u konkretnom debatnom klubu mogu skupiti od kvalitetnih ideja do brojnih iskustava. Pitanje je dali bi ministarstvo ušlo u tako otvorenu pripremu novog zakona (i cijelog školskog programa).

Prijedlog zakona potpuno javan, primjedbe i dopune potpuno javne i otvorene svima. Napokon da vidimo tko tu piše zakone i koji sve prijedlozi odlaze u smeće.

Klinci su sigurno dali ideju i metodu, bilo bi dobro da se na tome ne stane.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Mozemo se baviti i zakonom o

Mozemo se baviti i zakonom o umirovljenicima. No dojma sam da je ipak bolje udariti u sridu. Naravno, vazno je da se krene i da to bude sustavno.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Samo kratko, moram se

Samo kratko, moram se skinuti s neta.

Sa "silnim jotovanjem" nisam mislio ništa pejorativno - isprika ako je tako shvaćeno.

Inače - sve OK, shvaćam ja itekako o čemu se radi. Ali ako je kontekst "rat", onda treba prihvatiti da se netko bori s puškom u ruci (bez toga ne ide), ali netko mora i vodu nosit...

I osim toga - smeta me kad se konkretna drušvena iskustva smatraju utopijom - pa nije Skandinavija na Marsu i ne naseljavaju je vanzemaljci, nego ljudi od krvi i mesa. Zašto se unaprijed odricati dobrih uzora, pa makar uzeli samo 1% od njihovih rješenja?

The Observer

Tko je glasao

Hebemu misa, svi bi vodu

Hebemu misa, svi bi vodu nosili. Ajde, rat nas je nesto i naucio :-)

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Hebemu misa, svi bi vodu

Hebemu misa, svi bi vodu nosili.
Jeli bliže JOT ideji nošenje vode ili nošenje puške?

(odgovor "pištolj na vodu" se ne prihvaća)

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Vidis kolko svi hrle ka

Vidis kolko svi hrle ka JOTu.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

O da, oni koji su

O da, oni koji su najglasnije vikali, bili su najdalje od puške.

Tko je glasao

Jer, dokinuti politički

Jer, dokinuti politički kriminal jest primarni cilj, ali bez jasnih ideja što i kako dalje, usadjenih u šire društvene slojeve, neće biti kvalitetnog pomaka.
Ovo je pitanje svih pitanja, ŠTO I KAKO DALJE?
Dok nacija pada u duboku depresiju zaokupljena problemima kako preživjeti sutrašnji dan, mislim da su sve udaljeniji od bavljenja politikom, već prihvaćaju činjenicu da se politika bavi njima, politika koja ih svakodnevno servisira vijestima kako idemo u eu, kako će tada svi naši prolemi nestati, a narod, iscrpljen, prihvaća obmane, i pada u zimski san, sanjajući taj dan kad će im napokon svanuti. Skandinavski model je jedan od tih nedosanjanih snova, a ovo je naša stvarnost, noćna mora.

Tko je glasao

Cini mi se da je razumno

Cini mi se da je razumno rjesenje koje kaze, FIRST THINGS FIRST. Sta se uopce imamo opterecivati o stvarima koje su u petom koraku, ako nam vec prvi korak definitivno donosi plodove, a istovremeno nam otvara i daljnju perspektivu? CIni mi se u toj situaciji da je prica o KAKO DALJE samo bijeg od preuzimanja politicke odgovornosti.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci