Naslovnica › Dnevnici › Zoran Oštrić dnevnik

Klimatske promjene nakon Balija: Hrvatska alarmantno zaostaje

Pet, 21/12/2007 - 16:54 — Zoran Oštrić

Nažalost, u hrvatskom ne postoje različiti termini za "politics" i "policy". Kažemo "politika" i gotovo uvijek mislimo na ovo prvo. A politike su ono što je važno, i zbog čega "politics" uopće postoji.

Donosim priopćenje, koje smo danas poslali medijima. Ovdje je tekst priopćenja snabdjeven poveznicama (linkovima) na korištene izvore. Ako slučajno još niste, potpišite Sisačku deklaraciju o klimatskim promjenama!

Zbilja, može mi netko reći kako se ovdje dodaju fotografije, jer ono "img src" ne pali?

Stranka Zelena lista, pridružena članica Europske zelene stranke, izražava umjereno zadovoljstvo kompromisom, koji je postignut na konferenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama na Baliju. Upozoravamo da Hrvatska ozbiljno kasni u mjerama za prilagođavanje i ublažavanje klimatskih promjena, osobito u usporedbi sa strategijom i politikama Europske unije. Novi sastav Sabora i nova Vlada moraju hitno diskutirati o promjenama strategije prema energetici i klimatskim promjenama.

Strategija energetskog razvitka RH, donesena 2002. i planski dokumenti za provođenje obaveza iz Okvirne konvencije UN o klimatskim promjenama i Kyoto protokola zasnovani su na pretpostavkama koje su još prje pet godina bile zastarjele. Mnogo je vremena izgubljeno jer su energetski planeri pretpostavljali da je briga o klimatskim promjenama samo prolazna moda, koju će svijet nakon 2012. zaboraviti. Stvari su se međutim kretale u suprutnom smjeru.

To drastično dolazi do izražaja kad usporedimo projekcije emisija stakleničkih plinova do 2020. godine u Hrvatskoj i u Europskoj uniji: dok EU planira znatno smanjenje, Hrvatska planira znatno povećanje emisija, pa bi već prije 2020. godine prešla prosjek EU u emisijama po stanovniku! Godine 2005. zemlje EU-15 (petnaest članica prije 2004.) imale su emisiju stakleničkih plinova od 10,9 tona ekvivalenta ugljičnog dioksida po stanovniku, a Hrvatska 6,7. Za godinu 2020., prema odluci iz ožujka ove godine, EU planira smanjenje na 8 ili manje, a Hrvatska, po projekciji načinjenoj u prosincu 2003. (tzv. "scenarij s mjerama"), povećanje na 9 tona po stanovniku! Takav plan posve je nemoguć, ako želimo biti dio EU.

Klimatske promjene i borba protiv njih već danas duboko utječu na ekonomske tokove, a u slijedećim godinama i desetljećima to će biti još izraženije. Na Baliju, SAD i Kina su prvi put načinile ustupak i pristale na nastavak pregovora u slijedeće dvije godine, nakon čega trebaju biti postavljeni ciljevi smanjenja emisija u post-kyoto periodu (nakon 2012). Time je prihvaćena inicijativa koju su zelene stranke svijeta (Global Greens) pokrenule na početku Konferencije u pozivu Vrijeme je za djelovanje.

Europska unija postavila je sebi visoke obaveze i izrazila odlučnost da na njima ustraje čak i ako dogovor u okviru UN ne bude postignut. Planira do 2020. g. smanjiti ukupne emisije stakleničkih plinova za barem 20 posto, smanjiti ukupnu potrošnju energije za 20 posto i povećati udio obnovljivih izvora. U mjere za postizanje tih ciljeva uložit će se oko 1.100 milijardi eura.

Ekologija međutim nije u sukobu s ekonomijom. Euopska komisija procjenjuje da će zbog intenzivnih mjera smanjivaja emisije stakleničkih plinova do 2030. ukupni bruto društveni proizvod biti smanjen za samo 0,19 posto od projektiranog rasta od 2,8 posto godišnje. Pri tome nisu uračunate koristi koje te mjere izazivaju. EU svoju politiku bazira na studijama (npr. PESETA studija) koje pokazuju da bi cijena nedjelovanja, zbog šteta izazvanih klimatskim promjenama, bila još veća, uz neizbježne utjecaje na narušavanje zdravlja ljudi i skraćivanje životnog vijeka.

Prema analizama ekonomista, koje su bile predočene i na Baliju, ulaganja u mjere spriječavanja klimatskih promjena i druge mjere zaštite prirode i okoliša otvaraju više radnih mjesta, nego ulaganja u klasičnu energetiku i industriju. U Hrvatskoj su primjerice u posljednje dvije godine mjere za prikupljanje, zbrinjavanje i reciklažu korisnog otpada dovele do otvaranja 2.700 novih radnih mjesta. Također su se počele graditi male termoelektrane-toplane koje koriste otpad iz drvne industrije, čime se smanjuju neto emisije ugljičnog dioksida, olakšava problem zbrinjavanja otpada i otvaraju radna mjesta.

Hrvatska je nažalost već propustila mnoge razvojne prilike pod utjecajem energetskih lobija i anakronog načina razmišljana. Mnoge se nove prilike otvaraju, o kojima hrvatski stratezi nisu slutili. Tako npr. Strategija energetskog razvitka, u tzv. "ekološkom" scenariju, predviđa da bi se do 2010. godine moglo izgraditi 300 megavata u vjetroelektranama, uz primjedbe da bi to bilo neizdrživo skupo. Međutim, zbog naglog povećanja broja zahtjeva za odobrenje gradnje, Vlada je u ožujku 2007. donijela odredbu za ograničenje na maksimalno 350 megavata ukupno, zbog ograničenih mogućnosti današnje prijenosne i distributivne mreže. Zahtjevi su pak narasli do 1.800 megavata! Treba dakle prilagoditi mrežu novoj situaciji, a ne odbacivati mogućnosti korištenja čiste energije.

Niz prijedloga za preorijentaciju strategije Zelena lista iznijela je u Sisačkoj deklaraciji o klimatskim promjenama, predočenoj javnosti 8. prosinca 2007.. Zahtjevi će biti predočeni novom Saboru i Vladi u siječnju, o čemu će i javnosti biti obavještena.

Komentari

Pon, 24/12/2007 - 00:31 — bijesdrugi

Zorane, nisi mi odgovorio

Zorane, nisi mi odgovorio (ili mi je promaklo) kako danas gledaš na moj prijedlog za bi se Zelena lista trebala spojiti u HSS i kakvu bi šansu vaše politike imale da ste danas dio HSS-a (koji će sljedeće 4 godine biti dio vlade)

youtube.com/bijesdrugi
4hdz.com

Preporučam i
youtube.com/maxprvi
Lion Queen

Ned, 23/12/2007 - 00:01 — bet

Mislim da je, nažalost, za

Mislim da je, nažalost, za mainstream hrvatske politike i za veliku većinu stanovništva, diskusija o Kyoto protokolu i uopće o problemu klimatskih promjena i politike za njegovo ublažavanje/rješavanje daleko izvan fokusa za koju svjetlosnu godinu. Vjerojatnosti stavljanja diskusije o potrebi strateške promjene energetske politike Hrvatske na dnevni red Sabora, a još više neki njen konstruktivan rezultat, čine se manjima od šanse da naši ministri zamjene svoje gigantske BMW-e i Audi-je nekim od malih štedljivih autića.

Zato svaka čast Zelenoj Listi i ostalima koji upozoravaju na procese koji su u toku a kod nas se praktički ignoriraju od strane najviših političkih mjesta, čime ne samo da se svrstavamo u klub sramote nego i propuštamo uhvatiti priključak u jednom od najpropulzivnijih tehnoloških sektora - razvoj tehnologije izvora obnovljive energije.

Pet, 21/12/2007 - 22:09 — mujta

Ekologija je zasigurno jedan

Ekologija je zasigurno jedan od najvažnijih aspekata s kojeg će se planirati strategije razvoja gospodarstva u svijetu, međutim napomenuo bih ovdje jednu važnu činjenicu, a tiče se RH. Sporazumom iz Kyota definirana je dinamika smanjenja emisije stakleničkih plinova na temelju emisije u 1990 g. S obzirom da je 1990 godina kao bazna za Hrvatsku jako nepovoljna, zbog početka rata, Hrvatska inicijalno nije potpisala sporazum već je tražila povećanje određene kvote u čemu je i uspjela (koliko je meni poznato). Možda je to razlog razmimoilaženja s EU. Prelazak EU prosjeka u emisiji 2020 g. nije tragedija, jer naravno u odnosu na prosjek neki su iznad, a neki ispod prosjeka. Dalje, ekonomija i ekologija nisu u sukobu, ali gospodarski rast je, naravno ovisno o strukturi gospodarstva, jako koreliran s emisijom stakleničkih plinova a strukturu gospodarstva u kratko vrijeme ne može se promijeniti. Analize projekcije BDPa su u ovim slučajevima jako nepouzdane jer uključuju dosta pretpostavljenih varijabli. U svakom slučaju slažem se da na ekologiji treba intenzivno raditi, međutim smatram da je u ovom slučaju Vlada RH zauzela dobar stav koji je uspjela provesti.

Pet, 21/12/2007 - 23:19 — Zoran Oštrić

Pokazalo se, da je upravo

Pokazalo se, da je upravo 1990. za Hrvatsku "najpogodnija", odnosno tada su emisije bile najveće. To nikad nije bnio problem, naime mogla se kao bazična prijaviti i neka druga godina. Problem, koji je bio doslovce jedino čime su se hrvatski pregovarači osam godina bavili, bio je zahtijev da se u Hrvatsku "kvotu" uračunaju emisije CO2 iz TE u Srbiji i BiH, ukupno 650 MW, koje su bile u Hrvatskom vlasništvu u radile za Hrvatsku. To je konačno i odobreno, pa je time povećana "kvota" za gotovo 20%.

Nisi shvatio poantu u usporedbi projekcija do 2020. Hrvatska je pristala na obavezu ograničenja emisija u razdoblju 2008.-2012. tako da budu pet posto manje nego 1990.. (EU-15 minus osam posto.) Do 2005. EU-15 je doduše realizirala tek 1,6%, ali s nizom mjera koje se uvode (to su "policies", tj. "politike") predviđaju da će cilj ostvariti uz dalji silazni trend. Sada EU planira dalje smanjenje za barem 20%. Mi, kao dio EU, nikako se nećemo moći ponašati mimo ostalih. Također, u onoj bitci da nam se dozvoli veća početna vrijednost, opsesivno se ponavljalo kako su naše emisije "male" i kako je nepravda da nama sirotinji nameću ograničenja. A sada se to radikalno mijenja. Tranzicija cjelokupnog energetskog sustava, promjene u transportu, promjene u poljoprivredi, promjene u industriji - to je sada punom snagom došlo u prvi plan. Ono, što smo mi zeleni fanatici i fantasti najavljivali posljenjih 20 godina, sada se događa. Usred smo revolucije. Stare "common sense" više ne vrijede.

Da je "gospodarski rast jako koreliran s emisijom stakleničkih plnova" jedan je od onih anakronizama, koje u priopćenju spominjemo. To više uopće ne stoji. Naravno da EU namjerava nastaviti rast BDP-a, uz smanjenje emisija, kao i smanjenje ukupne potrošnje energije. Navedene su projekcije u tekstu, imaš i link na dokumente EU.

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Sub, 22/12/2007 - 17:22 — mujta

U svojem prvom postu nisi

U svojem prvom postu nisi naveo podatak da se HR obvezala na smanjenje u odnosu na 1990 za 5% pa nisam ni mogao shvatiti poantu te sam izveo sljedeći zaključak:
- Ako će EU i HR uz dinamike promjene koje si naveo (EU- i HR+) biti takve da će se HR izjednačiti s prosjekom EU, nisam uočio u čemu je problem. Jer EU prosjek čini 27 zemelja u čemu su neke ispod prosjeka a neke iznad. Drugim rječima kako će EU očitati bukvicu HR kad je cca pola zemalja EU u tom scenariju gora od HR. Taj detalj s obavezom od 5% je ključan i trebao je biti jasno istaknut u tekstu.
Što se tiče toga da nema korelacije gospodarskog rasta i emisije stakleničkih plinova. Jesi li siguran da to vrijedi generalno za svaku zemlju. Naime ako je to točno, zašto se Kina i USA snažno opiru zahtjevu za smanjenje st. plinova. Naravno, da će one zemlje koje su to postigle pritiskati one koje nisu, je imaju izuzetno jake argumente (planet Zemlja je u pitanju) a s druge strane izvoziti će im tehnologiju i znanje iz tog područja. Gdje je RH po tom pitanju sada?

Što se tiče EU, naravno da planira rast BDPa uz smanjenje emisije stakl. plinova, međutim BDP od EU-15 zemalja je velik i one jednostavno više ne mogu postizati visoki rast, međutim ako ih RH želi stići to znači da mora ostvarivati značajno veću stopu rasta ali s gospodarstvom i radnom snagom koju ima sada a ne s onim što će imati za 10 g.
Moja je pretpostavka da većina zemalja nastoji izgraditi gospodarstvo u kojem će postići gospodarski rast bez povećanja emisija stakleničkih plinova, međutim to je proces koji traje. Jedna od osnovnih pretpostavki je povoljna struktura radne snage na tržištu rada, a po tom pitanju RH ne stoji baš sjajno. Ne želim da me se krivo shvati, područje ekologije je jako važno i to je tema na kojoj treba jako puno napraviti i dugoročno postići da RH ekološke standarde izvozi, a ne uvozi. To su pitanja po kojima si apsolutno u pravu. Hrvatska čini jako malo da dugoročno izgradi gospodarstvo s kojim će konkurirati na tržištu s proizvodima iz područja ekologije, a to će zasigurno postati jako važna gospodarska grana (zapravo to je već sada). Usudio bih se reći da je po ovom pitanju i znanstvena zajednica zatajila u smislu da javno ne progovara o tim pitanjima.

Sub, 22/12/2007 - 21:56 — Zoran Oštrić

Hvala na interesu. To što

Hvala na interesu. To što nisi shvatio poantu o obaveznoj gornjoj granici, ukazuje mi na grešku u priopćenju, koje sam osobno pisao, uz konzultacije s još dvojicom u stranci koji više o toj temi znaju. Naime, svi smo odavno "u tome" i mislimo, da svatko odmah zna, što sadrži Kyoto protokol.

Točno formulirano: Industrijske su se zemlje obavezale u godinama 2008.-2012. postići prosječnu godišnju emisiju stakleničkih plinova (dakle: kad se ukupna emisija tih pet godina podijeli sa pet) koja će biti za određeni postotak ispod emisije iz 1990. (ili, kod nekih zemalja, neke ranije referentne godine kada je emisija bila maksimalna - no kod Hrvatske je to 1990.). SAD su odbile potpisati, neke su zemlje (Australija i Rusija) dobile "popust". EU-15 (tadašnjih 15 članica) se obavezala na smanjenje od 8%. Godine 2005. su bili tek na - 1,6%, ali niz policy mjera tek počinje djelovati, pa očekuju da će cilj ispuniti, uz tendenciju smanjenja na više od 10% godine 2012.

Pri tome je jedan važan moment i to da je EU-15 preuzela obaveze kao cjelina. To znači da je unutar nje bilo prostora za rast emisija slabije razvijenih zemalja (Portugal, Grčka), koje "startaju" s niže pozicije. Tu Hrvatska donekle nije u ravnopravnom položaju. No, naravno, postoje brojne stvari unutar EU na koje se svaka zemlja mora obavezati. Sadašnja EU i o post-kyoto obavezama pregovara kao cjelina, pa ćemo i mi tu sigurno biti. (To je jedan od razloga što bi bilo odlično da do prosinca 2009,, kada će biti konferencija UN na kojoj će se obaveze određivati, već budemo članica EU.)

Hrvatska se obavezala na smanjenje od 5%, a nakon višegodišnjih natezanja u baznu godinu uračunate su i emisije iz TE na ugljen koje su godine 1990. bile u vlasništvu Hrvatske, u Srbiji i BiH, ukupno 650 megavata. To su značajne emisije pa je "kvota" povećana za gotovo 20% u odnosu na prethodnu.

Emisije su naravno drastično pale od 1991. zbog rata i zbog opadanja industrijske proizvodnje (slično se dogodilo u svim bivšim komunističkim zemljama). Sada raste, pa smo sada već na granici i bez ikakvih mjera emisije bi u slijedećih pet godina probile kvotu.

Te su emisije po stanovniku niže u odnosu na visokorazvijene zemlje EU-15, a i u odnosu na većinu post-komunističkih zemalja, koje imaju veću industriju. Još uvijek su naravno mnogo veće od Kine ili Indije, iako njihove emisije nebrižljivim razvojem energetike, industrije i prometa naglo rastu, pa to izaziva posebni problem (transfer tehnologije, na što se visokorazvijene zemlje moraju obavezati, da će pomoći). Međutim, razlike u BDP po stanovniku su još mnogo veće! Taj odnos, emisije/BDP, jedan je od najvažnijih čimbenika. A naši planovi (spomenuh Stretegiju energetskog razvoja iz 2002) polazili su od logike: da bi BDP rastao, mora rasti i potrošnja energije i emisije, možda uz velike napore u nešto manjem postotku. Pa bi onda ispalo, dok stignemo recimo današnji nivo Njemačke u BDP po stanovniku, imali bismo otprilike dvaput veću potrošnju energije i triput veće emisije koje danas Njemačka ima. A Njemačka sada planira dalje povećavati BDP a smanjiti potrošnju energije i emisije! To naprosto neće ići!

U priopćenju je također stavljen naglasak na EU, ali također je važno da su SAD načelno pristale do 2009. dogovoriti cilj smanjenja emisija. (Njihove emisije po stanovniku otprilike su dvaput veće od EU, uz otprilike isti BDP.) Sve industrijski razvijene zemlje dakle prihvati će cilj da ukupne emisije budu manje od onih iz 1990., pa Hrvatska neće moći ići mimo drugih. (Da, naravno, mi jesmo industrijski razvijena zemlja! :))

Brojne mjere za spriječavanje klimatskih promjena generiraju dohodaki i otvaraju radna mjesta. Pitanje je narvno, koji sektori pri tom gube. A danas je predsjednik SAD čovjek naftnog lobija. Siromasi u SAD trpe štete, ali većina građana u anketama danas prihaća da su klimatske promjene stvarnost i da moraju preuzeti svoj dio obaveza i odricaja. Svi se nadaju da će slijedeći predsjednik, čak i ako bude republikanac, biti znatno fleksibilniji.

Naši ekonomski planeri sve do danas polaze od pretpostavke nužnog rasta potrošnje energije, transporta i dr. što dovodi od generalnog zagađivanja okoliša a emisije stakleničkh plinova posebno, pa se onda u scenarijima u tu osnovu ubacuju određene mjere ublažavanja (ali naša "Strategija razvoja energetike" stalno panično upozorava da nema šanse da ne raste!). To je paradigma, koju je EU odbacila. Svi njeni planovi razvoja energetike na prvom mjestu spominju problem klimatskih promjena. Došli smo na "Turning point", kako glasi naslov knjige Fritjofa Capre iz 1982. (hrvatski prijevod: "Vrijeme preokreta", 1986), jedna od mojih "Biblija". Drugi ključni autor je Jeremy Rifkin, njegova "Entropija: novi pogled na svijet". Svo to "new age prenemaganje" danas je dio svakodnevnog govora i strategija EU, a također i vodećih političara SAD.

Dakle, Hrvatska će biti članica EU (2009. ili 2011., nije ključno) i ući će u tu mrežu odnosa, imati mogućnosti prihvaćanja novih tehnologija. Jedno od iskustva prošlosti, ja sam 1980-ih proučavao što se u prethodnoj dekadi u Jugoslaviji, koja je bila "golemo gradilište", događalo: sa starim tehnologijama, više uopće neće biti rasta BDP! Jedan dio investicja tada je otišao "u vjetar" zbog promašeih političkih odluka koje nisu imale eze s eonomskom racionalnošću, all cijela strategija, bazirana na tada još aktualnim tehnologijama (analizirao sam propast Željezare Zenica), bila je promašena. Političari će biti prinuđeni to prihvatiti.

Tu je sada problem "ljudskih resursa" koji spominješ. I tu ja vidim golemi problem kod naših stručnjaka. Tvrdo jezgro otpora novotarijama je u Ini (malko manje u HEP-u), a glede znanosti, na zagrabačkom FER-u. Tamo studente energetike njihovi profesori i dalje uče ono, što je bilo aktualno kada su sami bili studenti, prije 30 godina. Tako na web sajtu FER-a u opisu kolegija s treće godine "Obnovljivi izvori energije" iza "obnovljivi" odmah piše u zagradi "aditivni", tji. "dopunski". Uveli su taj kolegij preko volje, i profesor odmah na prvom satu upozorava studente da ni slučajno ne spominju te izvore kao "alternativu" (za to se pada na ispitu). A kad se malo digne nos od divnih moćnih strojeva, i pogleda ka nebu za dana, i pogleda oko sebe živi svijet, shvatit će se da je naravno Sunce primarni izvor energije i da će to uvijek biti, čak i ako izmisimo perpetuum mobile. Sve je ostalo "aditivno". Četiri puta sam držao predavanja na FER-u, polemizirao sa profesorima, znam taj problem. Mladi FER-ovci su "najpametniji ljudi na svijetu", ali su opsjednuti mantrom "big is beautiful": "ja ću graditi moćne turbine i kilometarska jezera hidroelektrana, ispod 100 megavata je sitna riba pljuckavica, odbijam baviti se sitnicama". To je odlično došlo do izražaja kod bezkomentara, pollitičara, koji se strašno uvrijedio na ideju da bi on, kao stručnjak za obnovljive izvore energije, koji je izrazio određenu simpatiju za zelene stranke ali i nezadovoljstvo postojećom situacijom, možda mogao maloj zelenoj stranci pomoći. Od onoga što ti profesori četiri godine utuvljuju u glavu teško je pobjeći, pa on kritizirajući planove HEP-a o gradnji TE upozorava na Kyoto protokol, ali se zalaže za nuklearke, a o obnovljivima iznosi primjedbe koje su već njegovi profesori papagajski ponavljali, jer su ih čuli od svojih profesora ("A što kad vjetar ne puše? Tada vjetroelektrana ne radi!!!!!" i onda tisuće ljudi koji su razvijali vjetroelektrane u očaju čupaju kosu i vrše samoubojstva jer im to nikad nije palo na pamet. :))

To je dakle stvar ideoloških osnova "u-stručavanja". Svaka "struka" počiva na nekoj redukciji u pogledu na svijet (svjetonazoru), da bi postao "stručnjak" moraš se "u-stručiti". Tu dolazi Foucaultov pojam diskursa i diskurzivne moći. (Dao sam jedan link za Foucaulta na engleskom, iako to mišljenje nije baš "anglosaksonsko". Francuski nažalost ne znam...) Zato se onda radi o politici, kada na prvi pogled izgleda da se radi o "struci". Zato se radi o ideologiji, kada mislimo, da se radi o pukoj dnevnoj "politici".

"Tranzicija" ka "vodikovoj ekonomiji" (što je naslov posljednje Rifkinove knjige) započinje u glavama ljudi. Pojam diskursa i njegove moći daje nam poveznicu između patetičnog pozivanja na individualni moral (ono čuveno Ivana Pavla II: "Ekološka kriza je kriza morala (...)", što je tako zgodno - i bezopasno - ponavljati) i satiruće moći nad-indvidualnih entiteta (kapital, nacija, znanost, ideologije, religije...).

OK, svašta sam nabrljao ovdje. Više zbog sebe, da si u glavi razne stvari kojima se bavim i o kojima razmišljam rekapituliram i povežem, nego zbog tebe. Ne zamjeri, nadam se da ti je barem djelomično zanimljivo! :)

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Sub, 22/12/2007 - 23:55 — mujta

Ne zamjeram, dapače

Ne zamjeram, dapače interesantno je. Zapravo ključ je u tome da današnje razvijene zemlje neće dozvoliti rast gospodarstva koji se temelji na generiranju stakleničkih plinova (zanimljiva je usporedba s Njemačkom po kojoj bi bili debelo u zabranjenom području kad bi se izjednačili po BDPu, što zasigurno neće ići). Tu se zaista čovjek mora priupitati imaju li u vidu domaći stratezi taj jako važan detalj. Nerijetko je u Hrvatskoj problem što se polazi od toga kako nije moguće drugačije rješenje od postojećeg, umjesto da se prepoznaju globalni trendovi i pokušaju implementirati bez gubljenja energije na to kako drugačije ne ide.
Međutim, uvijek treba imati u vidu da li je možda dodatni razlog usuglašene politike većine razvijenih zemalja taj što se želi izvršiti pritisak na Kinu i Indiju (ovo naravno ne mijenja položaj Hrvatske). Dalje, nisam siguran ali mi se čini da sporazum iz Kyota (ili neki sličan) predviđa mogućnost trgovine kvotama. Većina bivših kolonijalnih sila je zadržala politički utjecaj u bivšim kolonijama, pa bi možda lako mogli namaknuti kvote a da pri tom ne krše ni jedan zakon. U svakom slučaju Hrvatska je premala zemlja da bi mogla spasiti Zemlju, a s druge strane ne bi trebala sebe dovoditi u položaj da krši sporazume 'velikih' i treba voditi računa o vlastitim resursima koje zagađivači ugrožavaju (npr. šume, voda itd.). Ovo zahtjeva puno truda, volje i znanja za što sumnjam da je i jedna Vlada danas voljna a i pitanje je ljudskih resursa. Dugoročna planiranja na ovim prostorima nisu tradicija pa se i ne osjeća kao potreba među stanovništvom.
Mislim da je ekološkim udrugama problem doprijeti do svijesti većeg dijela javnosti jer vas doživljavaju preagresivnima i da sve treba odjednom promijeniti, a ljudi su jako osjetljivi na promjenu navika (biciklom na posao - neće ići). Trebali biste imati ljude u svojim redovima (stalno) koji mogu predvidjeti što će polučiti najbolji učinak u javnosti i djelovati možda više politički (Sanader je izvanredan primjer, koliko god se kome sviđao ili ne i dobar je lakmus papir za to što kod ljudi pali) za prezentaciju praktički općih interesa.
Samo ću još kratko prokomentirai dio vezan za FER. Mislim da je razlog dodavanju u naziv kolegija „aditivni“ tj. „dopunski“ taj što takvi izvori energije s obzirom na današnjim stupanj tehnološkog razvoja i postojeće stanje ne mogu sada proizvoditi glavninu potreba za el. energijom što ne znači da neće biti u mogućnosti u budućnosti.

Ned, 23/12/2007 - 11:19 — bet

Prvo i osnovno za svaku

Prvo i osnovno za svaku državu, pa i za Hrvatsku, u smislu odgovorne politike prema problemu klimatskih promjena je uvodjenje regulatornih mehanizama (tržišta i ponašanja ljudi) čime bi se rast potrošnje fosilnih goriva usporio ili da se potrošnja čak i smanji usprkos rastu BDP-a. To ima i gospodarskog smisla (dugoročno gledano), pa čudi da Hrvatska malo ili ništa ne poduzima na tom planu.

Nekoliko primjera:

1. Uvodjenje selektivnih trošarina na razne stvari koje troše energiju (kućanski aparati, automobili, stanovi i slično). Progresivnim "kažnjavanjem" rastrošnih proizvoda postiglo bi se da kvalitetnije stvari koje troše manje energije postanu relativno interesatnije potrošaču, bez da on uopće razmišlja a bilo čemu drugome nego o svom džepu. Da je država na primjer uvela 50% trošarine na klima uredjaje, njihov broj i ukupna instalirana snaga danas bi bili znatano manji, a energetičari znaju do kakvih radikalnih promjena u potrošnji (i povećanja CO2 emisija) je došlo u zadnjih par godina zbog booma s klima uredjajima.

2. Povrat PDV-a za kupnju gradjevinskih toplinsko-izolacijskih materijala (Rockwool, Low-energy prozorska stakla i slično) u svrhu naknadne izolacije postojećih gradjevina ili za ugradnju u nove gradjevine u količini iznad zakonskog minimuma. Znam da to nije lako za administrirati (otvara mogućnost mućki) i država nešto gubi na nerealiziranom PDV-u (ipak puno manje nego što izgleda, ali to je komplicirana priča), ali uz dobru volju bilo bi svakako moguće.

3. Subvencioniranje ugradnje solarnih kolektora (povrat PDV-a i dodatne subvencije) za grijanje tople vode. To bi trebalo popratiti organiziranjem jake domaće proizvodnje (npr. povoljni krediti ulagačima i oslobadjanjem od poreza u nekom razdoblju), te obavezno osigurati učestvovanje arhitekata u svrhu zaštite prostora od vizuelne devastacije.

4. Propisivanje obaveznog mjerenja potrošnje topline u sistemima daljinskog grijanja (toplane), na nivou stambene jedinice. Danas imamo situaciju (osbono znam primjere i mislim da su više pravilo nego iznimke) da je u nekim stanovima zimi toliko vruće da je najmanje jedan prozor uvijek otvoren. Jer, nije moguće isključiti radijator a i poticaj da se to učini je samo na nivou svjesti (koje jako nedstaje). To se lako može postići standardiziranim mjeračima na svakom radijatoru na principu isparivača koji prilično točno mjere koliko je svaki radijator povukao energije u jednoj sezoni. Mislim da bi se time potrošnja topline u Zagrebu smanjila za 20%-30% bez problema.

5. Provodi se intenzivna plinofikacija. Usprkos dobrim stranama zemnog plina to će značiti veću ukupnu potrošnju fosilnih goriva i jedan veliki minus u CO2 računu Hrvatske. Razlog tome je da dostupnost uvijek povećava potrošnju, a mnogi potrošači obnovljivih izvora (ogrjevno drvo) preći će na grijanje plinom. Problem je da isplativost investicija u plinovodnu infrastrukturu raste porastom potrošnje, pa nikom nije nu interesu da bilo što poduzima da ojača alternativu plinu. Ali, odgovorna država bi to ipak trebala činiti. Jer, jeftinija i bolja alternativa postoji. Sastoji se u efikasnom iskorištenju otpadne drvne mase iz drvne industrije, danas neiskorištenog sitnog drva u šurmarstvu (granje, kora), te celulozne mase iz poljoprivrede (žitna i kukuruzna slama), putem proizvodnje drvne sačme. To gorivo je gotovo CO2 neutralno, jeftinije je i od plina, a suvremene automatske peći danas postižu komfor i energetsko iskorištenje gotovo na nivou plina i ili lož-ulja. Tu bi se mogla razviti jedna čitava nova industrija na proizvodnji sačme i peći, koja bi uz dobru državnu politiku stimulacije brzo mogla zaživjeti.

Takvi i slični potezi svakako ne bi bili dovoljni ali bi i te kako doprinjeli konačnom rezultatu.

Ned, 23/12/2007 - 07:55 — Skviki

U svakom slučaju Hrvatska

U svakom slučaju Hrvatska je premala zemlja da bi mogla spasiti Zemlju, Kaj to znaći, Hrvatska je pre mala zemlja,
Svaki čovijek je za sebe važan u sačuvanju zdravog okoliša i za klimatske promjene. Kolki od nas sjediju na večer uz normalne žarulje i to pogotovo sad po zimi kad se mrak spusti rano.
Kad pogledam kuče po Hrvatskoj i da ne govorimo samo o izolaciji koja je danas važna zbog smanjenja potrošnje energije koja se troši za grijanje, možemo spomenut da neke nisu ni ožbukane. S vremenom je i mort istrošen i površina se je automatski povečala i još bolje se gubi toplina.

Ned, 23/12/2007 - 23:41 — mujta

Znači točno ono što sam

Znači točno ono što sam napisao, međutim nisi citirao cijelu rečenicu. Osim toga, vidim da sjediš uz obične žarulje, ja međutim ne. A kad si već i spomenuo izolaciju, moram reći da sam kupio stan kojeg ću dugo otplaćivati i koji je napravljen nedavno ali na žalost ne u skladu s propisima (nema izolaciju a ja nisam imao previše izbora). Dakle investitor je zaradio a ja ću svaku godinu izdvajati sredstva za energiju koju zapravo ne bi trebao angažirati da je sve u skladu s propisima. Na svakom koraku ista priča.

Pon, 24/12/2007 - 00:07 — Skviki

Slabo ti vidiš uz kakve ja

Slabo ti vidiš uz kakve ja žarulje sijedim. Za tvoju oinformaciju upotrebljavam štedne žarulje več više od 20 godina. Prve koje sam kupil su koštale oko 25 DM i to u Ikea dučanu.

Pon, 24/12/2007 - 00:26 — mujta

Ne vidim gdje sjediš ali

Ne vidim gdje sjediš ali vidim što pišeš
Kolki od nas sjediju na večer uz normalne žarulje .... Nemoj se ljutiti nisam to ozbiljno mislio, trebao sam citirati i razjasniti mogućnost interpretacije.

Pon, 24/12/2007 - 00:31 — Skviki

I ja sam sa mojim pisanjem

I ja sam sa mojim pisanjem na tvoju primjedbu kak je Hrvatska mala, mislil na to da je svaki pojedinac odgovoran za svoju okolinu i da se ne treba obazirati na one druge. Ak Ivica zagađiva okolinu onda to ne moram i ja.

Ned, 23/12/2007 - 01:23 — Zoran Oštrić

Da, postoji i "trgovina

Da, postoji i "trgovina kvotama" i još dva međunarodna mehanizma, da ne duljim sada o tome.

FER: Nažalost, "aditivni" je načelna ideološka osuda pojma "alternativni", a ne samo konstatacija sadašnjih mogućnosti. Znam kako to izgleda, poznam profesore.

Sa udrugama ima raznih problema - ali da sad ne tračam. :) Ja sam sad van tog svijeta, aii inače sam osnivač "Zelene akcije", također i Zbora novinara za okoliš" .

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Sub, 22/12/2007 - 23:22 — ap

Osim prevladavajući tema,

Osim prevladavajući tema, da nije previše toga, u RH ...
u društvu koje nikad nije osiguralo donje mogućnosti za svoje građane ... uz pomoće dugog hapanja više nekretnina nego u najbogatijim djelovima Evrope, cca 1/3 besmislena dok oni od kojih je hapano nemaju uvjeta, sa hrpe bsemislenih sadržaja, trošenja energija i zapuštene infrastrukture, uz prozvodnju hrpe besmilenog otapada kojeg ne bi bilo da nema potpuno iracionalnih djelova pijanke, koji otpad se sanira na odlagalištima baš tako da zagađuje pitku vodu ... da bi hrpe budala i akademika na rubu rubova moglo sastaviti kakve podatke i podesiti kakve save as i copy paste tekstove ... zavidni stupanj poremećnog kokošarenja, koje nagriza i jde samo sebe ...

Pet, 21/12/2007 - 19:36 — Ivan Cerovac

Danas valjda nitko više ne

Danas valjda nitko više ne sumnja u potrebu brzog ekološkog pristupa obnovljivim energijama.

Pet, 21/12/2007 - 17:30 — Attila

Konstruktivna ekologija je

Konstruktivna ekologija je danas jedini način da ovaj svijet, u smislu ljudskog roda, preživi.
Osim obnovljivih izvora energije treba sustavno raditi na smanjenju potrošnje što nam tehnologija omogućava. Nekoliko primjera:
- Led koji za rasvjetu koristi neusporedivo manje energije;
- Kućanski aparati u klasi A i A+;
- Računala koja mogu trošiti i samo 10W (+monitor) koje pokreće Linux i koji su više nego dovoljni za potrebe 90% korisnika;
- Monitori sa led tehnologijom, možda su još skupi ali neće dugo;
- Energetske kuće koje bitno smanjuju potrošnju energije za grijanje i hlađenje;
- Etanol kao motorno pogonsko gorivo (vidi primjer Brazila)
- Razvijanje automobilskih motora sa malom potrošnjom (ovdje u Italiji je 2002. Beppe Grillo -projekt Greenpeace- doveo u Fiat prepravljeni Renault Clio koji troši 2 l na 100km)
Sada nemam vremena za detalje ali, ako netko ima volje, izračunajte koliko bi prosiječno kućanstvo moglo uštediti energije godišnje pa to pomnožite sa brojem kućanstava u Hrvatskoj.
Ma ljudi moji pa mi smo, po broju stanovnika, jedan malo veći europski grad. Zašto ne bi mogli kvalitetno riješiti pitanje energije???

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
www.crvenikarton.com - samo nogomet!
Syndicate content