pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nadovezujući se na tvoj post dodat ću svoj mali komentar:

Ne znam zašto se ovaj blog-servis doživljava kao SDP-ov, jer je to ne osjećam i ne vidim. Ja vidim i osjećam kad netko za nekoga navija, ali to je legitimno - blogovi su osobni stavovi a ne novinarska djelatnost, i može se navijati za svoje miljenike. No kako se mišljenja podastiru članstvu i javnosti (nećlanova kojiu čitaju ima mnogo - npr u ovom trenutku 9 članova i 16 gostiju) presudni su ipak argumenti. Zato treba stati iza svojih ili argumentirano pobijati tuđa mišljenja.

Osobno ne marim za glasovanja ili ocjenjivanja, mada povremeno pogledam i tko me je kako ocjenio, i koliku mi je netko dao ocjena, i koliko puta mi je neki post otvaran - tek toliko da provjerim da li sam se zaludu trudio. Ja se oko svojih postova potrudim.

Ne znam zašto bi me netko tek tako vezivao za SDP, jer ja ne nastupam u ime i za račun SDP-a niti bilo koje druge stranke (mada ima i takvih paušalnih ocjena). Da budem precizniji, u komentarima sam SDP isto tako okarakterizirao kao i ove druge (recimo npr.Excelsior Linić i Štrok).

Ono gdje se zaista slažem s tobom jest da oni koji su na vlasti imaju odgovornost, i na račun te odgovornosti dolaze i kritike. Ja znam da nije ugodno promašiti dobivene šanse i jeftino izgubiti vlast, ali treba stajati iza svojih obećanja i djelovanja ili snositi posljedice.

Ono što se ovdje konkretno oko KIM-a događa je posljedica veliki i namjerne pogreške u privatizaciji (o čemu pripremam nadam se šokantan tekst koji neće biti naklonjen nikome ali biti izuzetno protiv onih koji su kreirali ovakav privatizacijski koncept (pa time i onih koji su najduže na vlasti).

Hrvatska je imala više primjera i ukustava koje je mogla primjeniti, naprije recimo njemački model preuzimanja tvrtki za marku, ali uz jake kontrole preuzetih obveza i sankcije ako se toga ne prodržavaju.

Naši privatizacijski kreatori su odabrali upravo suprotno - tvrtke su se preuzimale po podobnosti i bez kapitala ili sitniš za državni proračun, ali uz ogromna obećanja kojih se nitko nije držao, nitko ih nije kontrolirao - niti sankcionirao.

Kada mjerimo razvojne mogućnosti hrvatskih potencijala i onoga što smo zaista postigli, štete su veće od ratnih. Ali praksa eto nažalost ostaje - i još ih ima koji to brane.