Tagovi

Kažu da u Hrvatskoj fali informatičara! Ozbiljno ;-) !!??

Eto što ti je slučajnost. Da san jučer u vrime Dnevnika osta samo pet minuta duže siditi za kompjuterom, ovog posta ne bi bilo a ja bi večer proveo ... pa nekako bih, a sigurno ne bih pisao ovaj post (koji se rastegnuo eto i na današnji dan, a to što su žena i djeca kod punca i punice je razlog ovolike „slobode slobodnog vremena“ ;-). Ali, prilog u jučerašnjem Dnevniku o nedostatku „informatičke radne snage“ u Hrvatskoj me naprosto natjerao za tipkovnicu (btw. vidi, vidi, opet/još Šprajc vodi Dnevnik, al kolko čujem na Prisavlju je prava nevera ;-).

Jel' to nekome konačno sinulo, ili se radi o tradicionalnoj novinarskoj priči za jedan dan, da se malo „olakša“ nacionalna savjest pa da onda možemo mirno dalje do sljedeće takve priče sve dok se ciklus opet ne zatvori prosvjedima maturanata zbog uvođenja državne mature (a biti će ih ;-)? E, to tek treba vidjeti.

Što je bilo u prilogu?

Opće žaljenje sa svih strana da u hrvatskoj fali informatičara! Iznesen je recimo i podatak da u zapadnim zemljama „informatičke fakultete“ upisuje 4% brucoša, a kod nas samo 2%!

Ali, ne treba meni ta statistika da bih znao kako stoje stvari :-). Kao što sam već pisao, pinganje „imaš nekog dobrog programera, ma može biti i apsolvent“ se događa na prilično regularnoj bazi. A programera nigdje na vidiku!

A zašto ih nema?

Moj vrhovni šef (dekan FER-a, Vedran Mornar, op.ed. ;-) je u prilogu to jako lijepo rekao:“Naša kvota brucoša koju upisujemo svake godine je istovremeno i premala i prevelika. Premala ako se gleda iz pozicije zahtjeva tržišta, a prevelika ukoliko se gleda s aspekta resursa kojima fakultet raspolaže“ (citat je po sjećanju pa možda nije svaka riječ točna, ali bit je right to the point).

Aha, znači iska se više para, više prostora, više nastavnika ... reklo bi se standardna priča hrvatskog visokog obrazovanja.

Pa u biti i jest. Nema tu puno filozofije. Jedina je (mala ;-) razlika u odnosu na „plakanje“ npr. prof. Kregara (dekana Pravnog fakulteta) možda u tome što na burzi nema nezaposlenih inženjera FER-a :-). Ali, s obzirom da sam siguran da fali i dobrih pravnika, to i nije tako bitno ;-).

Da je bilo pameti prije deset godina pa postaviti razvoj IT industrije (a koja mora u osnovi imati i razvijenu „industriju“ IT obrazovanja) u okosnicu gospodarske strategije, danas bi pričali drugačiju priču. Ali, prije deset godina su in bili Pravo i Ekonomija (a mislim da su i danas), FER je jedva popunjavao svoju kvotu (jedne godine se za dlaku desilo da je trebalo organizirati i drugi prijemni rok!) a ako ćemo pravo, obrazovanju se ionako u ovoj državi nikad nije poklanjalo previše pažnje.

„Ma sve je to u redu Zvone, kužimo mi to, sad je ta, kako se kaže konjuktura, pa ćemo sad djelovati“.

Jest da, ali ima tu jedan vrlo nezgodan problem. Čak i kad bi se kojim slučajem ova vlada odlučila na masovnu injekciju sredstava u „IT obrazovanje“, malo bi od toga bilo vajde. Moglo bi se doduše sagraditi puno lipih kabineta, moglo bi se kupiti i puno lipih računala (vrlo skoro očekujem daljnje najave resornog ministra ;-), ali osnovni i najvažniji sastojak obrazovnog procesa – kvalitetan nastavnik – se ne može tako lako „stvoriti“!

A da bi priča bila zanimljivija i „hrvatskija“, kod nas se, posve zanemarujući činjenicu da je „stvoriti“ nastavnika/profesora samo po sebi teško, aspirantima na taj status na put postavljaju i dodatne zapreke, a sve s idealističkim ciljem postizanja „znanstvene izvrsnosti“!

„Što ti Zvone imaš protiv znanstvene izvrsnosti?“ – vjerojatno se sad pitate, zbunjeni kategorizacijom „znanstvene izvrsnosti“ kao prepreke!?

Ama baš ništa!

„Znanstvena izvrsnost“ je nešto čemu apsolutno treba težiti i biranje znanstvenika po principu izvrsnosti a ne podobnosti (bilo koje vrste) je jedino što može spasiti hrvatsku znanost (pođite na portal hrvatskih znanstvenika Connect – puno lipih stvari tamo ima). Jedini problem u ovoj priči leži u činjenici da je IT znanost (možda bi preciznije bilo reći computer science), promatrana kroz prizmu (visokog) IT obrazovanja, ponešto specifična i drugačije „društveno situirana“ u odnosu na „klasične“ znanosti poput fizike, matematike, biologije ili kemije!

Znanost jest znanost, i tu u stvari ne bi trebalo biti puno priče, ali specifičnost IT znanosti, i njen posljedični problem, leži u činjenici da je ona danas u izrazitoj konjukturi i svi ovi što danas plaše malu djecu pričama o indijskim „programerskim armijama“ su alas, u teškoj zabludi ;-). Cijeli svijet ide u softver, i brzina te transformacije je ponajviše ograničena upravo raspoloživim ljudskim resursima u ITju. A hrvatski visoko obrazovni sustav se tome nije prilagodio niti za jednu jotu!

Da je bilo pameti pa o tome misliti prije deset godina (a već tada je bilo jasno kamo stvari idu!) di bi nam danas bio kraj :-).

Možemo li se izvući iz toga na brzinu, klasičnom hrvatskom tehnikom improvizacije?

Teško, jer kao što rekoh, da bi se „produciralo“ više završenih inženjera (da ne kažem bakalara ;-), treba i više nastavnika! A oni se ne stvaraju tako brzo.

„Ma nije problem, sad kad vide koliko su traženi nagrnuti će ko alva – evo samo što nisu!“

Hau jes nou :-).

Dekan Mornar je to (ponovo) vrlo sažeto i kristalno jasno rekao u tv prilogu, a ja ću ga, s obzirom da sam zaboravio što je točno rekao, malo parafrazirati i reći: „Pa nije znanstveni novak LUD da ide raditi za plaću od 5.000 kuna, dok u privredi u startu, kao pripravnik može dobiti bar 5-6.000 kuna, što se nakon pola godine do godinu dana sigurno penje na 7-8.000!“

Jer, pazite, ovdje pričamo o kalibru znanstvenog novaka – a to bi trebali biti best of the best.

A kad će na FERu dostići takvu plaću?

Javni je podatak pa mogu i podijeliti s vama – dakle, nakon deset godina na FERu, s doktoratom i u statusu „povjerenika predavanja“, stigao sam do 7.950 kn :-). Jes' da, ali s troje djece prijavljeno na sebe – znači, osnovna plaća je nešto preko 7.000.

Za one koji će sad vikati kako to i nije tako loša plaća, imam samo jednu poruku – izmislite vremenski stroj pa se vratite u socijalizam :-). Danas stvari tako stoje i žalibože i jednog jedinog slovca dalje potrošenog na tu diskusiju.

Neki drugi će reći - „A jes' ti Zvone budala, pa što radiš ti na tom FERu deset godina!?“ :-))))

Ma dobro, nije to cijela priča. Famozna „suradnja s privredom“ je nešto što je FERu oduvijek dobro išlo, tako da se već danas 50 % budžeta fakulteta samofinancira od prihoda raznih projekata. Ukratko, ko hoće, i zna raditi, može zaraditi sasvim pristojan dodatak na plaću, determiniran primarno količinom vremena koje čovjek želi posvetiti toj aktivnosti.

Kad se to tako posloži - MOŽE LI BITI BOLJE!!!

U nastavi se studentima prenose relevantna znanja iz IT industrije (bilo programiranje, bilo telekomunikacije, bilo sigurnost,, ...), koja se istovremeno unovčuju kroz suradnju s privredom. Da ne bi sad mislili da je IT na FERu neki zlatni Eldorado, reći ću samo da, po mojim informacijama, energetičari još uvijek šišaju svih za tri koplja (heh, vjerojatno je HEP izdašna krava muzara ;-).

Na prvi pogled, sve super, svi zadovoljni – win-win situacija.

Na drugi pogled – A GDJE JE TU ZNANOST!? I „znanstvena izvrsnost“?

Hmmm, pa sad ... kako bih to rekao ... ako ti je baš do prave, computer science, znanosti onda je vjerojatno Google najbolja destinacija :-). I može se to na FERu srediti – prof. Siniša Srbljić to fenomenalno radi i uspjesi njegovih novaka su na ovom blogu ostali neopjevani samo zbog moje lijenosti :-).

A bavljenje fundamentalnom IT znanošću na FERu?

E tu nastupa famozna trijada – nastava, znanost, biznis.

And something gotta give !!!

Iliti – ne može sve troje :-). Ako ćeš se baviti „ozbiljnom“ znanošću na području computer science onda treba zaroniti u teške teorijske dubine, koje na tržištu u Hrvatskoj nemaju ama baš nikakvu prođu (potencijalni startupi ili, daj bože, novi Google sigurno neće proizaći iz projekata financiranih od MZT-a, a i ti projekti su ... heh, tema za poseban post ;-).

Nije da se ne može ući u gornje ešalone znanstvene iT zajednice, daleko od toga! Ali, postizanje takve znanstvene izvrsnosti se često negativno reflektira na ostala dva člana Trijade. A kako se šoldi teško odreći, nastrada ... nastava ;-). Iako je to pomalo u skladu s famom o ludim-briljantnim znanstvenicima (sjećate se kako je to Russel Crowe u filmu „Briljantni um“ na prvom, i jedinom, satu svog predavanja to pojasnio studentima ;-), ovdje se treba prisjetiti o čemu je u ovom postu u stvari riječ – o OBRAZOVANJU novih informatičkih kadrova!!!

S obzirom na potražnju za tim znanjima na tržištu i neadekvatnu osnovnu plaću, jasno je da su šoldi sigurno „in“ i to nas dovodi do znanstveno-pedagoške šizme!

Što je važnije za fakultet – dobar znanstvenik ili dobar nastavnik?

Odgovor Ministarstva znanosti i obrazovanja je u svakom pogledu nedvosmislen – bitna je JEDINO znanost! Uvjeti napredovanja su kristalno jasni i tamo se nastava ne spominje niti jednim jedinim slovom. Iako se naveliko priča o obaveznom anketiranju studenata o kvaliteti nastave (a ISVU to već ima ugrađeno kao feature) tu nemam ama baš nikakve nade u nekakva poboljšanja (da budem iskren prema svom FER-u, dekan se trudi i ima pomaka, ali ... teško će to ići ;-).

Stoga, s obzirom da je ljude koji su spremni (i sposobni!) cijelu Trijadu odrađivati na zadovoljavajući način prilično teško naći, bojim se da će se nestašica informatičkih stručnjaka u Hrvatskoj nastaviti. Čak dapače, procjenjujem da će biti sve gora i gora!

I, kako je ovo ipak blog, za sve one koji žele/planiraju krenuti putem znanstvenog novaka na FER-u, ovaj post ću završiti s nekoliko osobnih savjeta – što bi se reklo, „Path to success“:

Pravilo broj jedan – zajebi nastavu!!! To ti uopće nije bitno. Studenti su tu da slušaju i budu sretni i zadovoljni. Ukoliko u takvom pristupu budeš uspješan, studenti će vrlo brzo shvatiti kako stoje stvari pa te neće ni gnjaviti. U idealnom slučaju, limes broja studenata koji upisuju tvoj predmet treba težiti NULI.

Pravilo broj dva – znanost je važna!!! Poglavito famozni CC radovi. Oni su ti zakon. Nije do njih lako doći, ali slušaj ti mene. Prvo, moraš naći svoju nišu ... specijalizirati se ... i uroniti. Nije bitno je li to nešto iz sigurnosti IT sustava ili kriptografije, teorijske podloge i analize XYZ protokola, nešto iz teorijskih dubina operacijskih sustav, teorije automata ili programskih jezika ili možda nečeg desetog. Nije bitno ni to što to čime se baviš i nad čime se grbiš za kompjuterom nikog živog ne zanima, nikom živom u Hrvatskoj (a i šire) ne treba, niti će iz toga ikada izaći iti jedna čvrsta kuna koristi (dobro, papirna industrija će biti zadovoljna – tribati će isprintati te silne članke). Ništa to nije bitno – bitno je samo da se štanca. Ako baš ne ide, kažu da ima neki češki CC časopis sa, ajmo reći, nešto „labavijim“ normama recenziranja ;-).

I za kraj, pravilo broj tri – moraš slušati šefa!!! I nadati se da ćeš izdržati dok i ti ne postaneš šef, a onda će svi slušati Tebe :-).

Eh, da je barem meni netko ovako nešto napisao prije deset godina ... valjda ne bih danas bio 0 od 3 ;-).

dr.sc. Zvonimir Vanjak
Eakultet elektrotehnike i računarstva

Komentari

Lijepo razloženo i na

Lijepo razloženo i na analizama dijela domaćih slučajeva i situacija znanstveno obrazloženo i poučno interpretirano. Nisu razmatrani na žalost petrificirani a posebno ne novokomponirani studiji informatike koji neinventivno previše sliče... No sve je to, ali još i više, tj. sa zkonitostima zašto je tako i kamo ići elaborirano u necitiranom, ovdje linkanom radu dostupnom već desetak (i više) godina, možda i kao protuteza "da je bilo pameti"... samo nije doprla: Znanje kao osnovni čimbenik društvene proizvodnje

Tko je glasao

Sloboda izražavanja na

Sloboda izražavanja na Internetu

"Veliko je pitanje kako napraviti granicu, balans - kako zabraniti dečju pornografiju, narušavanje privatnosti, širenje rasizma, govora mržnje. Ali smatram da ne treba regulisati već raditi na promociji i upoznavanju javnost sa nekoliko izuzetno opasnih stvari koje internet donosi. Po mom mišljenju treba da postoji 99 odsto promocije, a jedan odsto regulacije", smatra Goldberg.
http://www.zokster.net/drupal/node/2070

P.S. Obratiti pažnju na You Tube prilog!

Tko je glasao

A Zvone moj, šesni. A,

A Zvone moj, šesni. A, Zvone moj, rano moja. Tugo moja potencijalna. Žalosti moja pregolema. Ne mogu Vam pomoći. Učiniti ću nešto drugo.
Rastaviti ću Vaš dnevnik na proste faktore. Možda će te se probuditi iz dubokog sna. Možda, kažem, jer sam svjestan da nemam nikakvih očekivanja, a najmanje da ću Vas probuditi. Kako se može probuditi nekoga iz hipnotičkog sna? Nikako, naravno. Postoji li način da Vi poslušate mene, a prestanete slušati one koji su Vas hipnotizirali. Ne postoji! I to je jednostavno prirodni poredak stvari. Ali mali tračak nade uvijek postoji i onda kada se stvari čine bezizglednima.
Da bi eventualno razumjeli, postali svjesni svojega problema, potrebno je problem malo analizirati. Vraga malo. Puno dublje. Kao što je svakoj promjeni, prethodno potrebna neizdrživa patnja, tako i Vama treba poći od načina razmišljanja, kako bi shvatili u čemu je problem. To je jedini način da se netko probudi. Da postane svjestan problema. Bolje rečeno da postane svjestan svojih zabluda, koje su uzrokovale problem. Ovo izgleda poput maglovitog filozofiranja, ali to uopće nije to. Problemi nikada nisu izvan nas. Problemi su plod našeg načina razmišljanja, jednako kao što je razmišljanje ključ za te iste probleme. Steći uvid i postati svjestan, znači buđenje. Slušati, promatrati i postati svjestan svega- to je buđenje. Znati puno ili sve, nije rješenje. Puno znanja bez razumijevanja je ništa. Obrazovanje bez svjesnosti je ništa. Pogledajte ovoj strašnoj istini u oči i ne dopustite da Vas zaslijepi njena bolna istinitost. Je li tako da je obrazovan čovjek bez duha olupina, podrtina, propalica? Je li istina da je duhovnost sve? Da je duhovnost isto što i buđenje. Duhovnost je svijest o svemu! A što Vi Zvone znate o svjesnosti? Apsolutno ništa! Vi spavate! Vi se strašno bojite svjesnosti i spavate! Ne želite se probuditi. Buđenje je stvarno bolno i teško. Lakše je spavati. Ali jedne stvari morate biti svjesni: Ako želite živjeti prije smrti, morate se probuditi! Ima života prije smrti, Zvone, i to ne bilo kakvog života.
Pravi život prije smrti je život obilja i zadovoljstva. Jedini uvjet je probuditi se! Sve drugo nije život, nego spavanje. Malo smo odškrinuli zatvoreni um. On je najveći neprijatelj buđenja i svjesnosti Kažu da je neki svećenik, isusovac rekao: Život je bljesak svijetlosti i onda dolazi vječni mrak! Je li u redu taj kratki bljesak svjetlosti provesti u mraku? Spavajući?
Vaš dnevnik se bavi pitanjima obrazovanja. Istina, specifičnog, visokoškolskog obrazovanja, štoviše, stručnog osposobljavanja. Ali dotičete se obrazovanja uopće, a spominjete i nadležno ministarstvo.
Na početku dnevnika, činite veliku grešku. Postavljate pitanje je li to nekome sinulo, a onda činite tri- četiri koraka natrag i zaključujete: E to tek treba vidjeti.
Pogrešno, Zvone! Kako bi moglo sinuti nekome tko spava zimski san! Nemoguće. Sto posto je to nemoguće. I tu se nema što naknadno gledati. Ako ne vidite istinu sada, nećete ni ubuduće. Samo Vi slobodno spavajte. Možete spavati zajedno s onima koji spavajući, povremeno, po zadatku, olakšavaju usnulu nacionalnu savjest. Ni oni nisu ničega svjesni, jer spavaju i oni. Da su budni ne bi olakšavali nešto što kao pojam i stvarnost ne postoji. Nacionalna savjest je floskula. Mogu je slobodno staviti na zahod i neće je olakšati. Jer ne postoji. Zato što ne postoji, ne mogu je ni staviti na zahod.
Dakle, u startu ste krenuli pogrešnim putem i tu ja vidim uzrok naknadnog brodoloma.
Govoreći o obrazovanju Vi ne kažete što je obrazovanje, koja je njegova svrha i kakva su Vaša očekivanja od obrazovanja. Izgleda da ste Vi s tim načistu, iako ne razumijete da je tu dobar dio problema o kojem govorite. Da li se možete složiti sa mnom da bi svrhu obrazovanja, općenito, mogli ovako definirati: Svrha obrazovanja je osposobiti ljude i organizacije da bitno povećaju svoju učinkovitost, kako bi postigli vrijedne ciljeve, razumijevanjem i življenjem vodstva utemeljenog na prirodnim načelima? Nije loše, a?
Nemojte misliti da je ovo moja definicija. Ne, ne, ja Vam vrlo malo znam. Ja uopće nisam obrazovan u klasičnom smislu. Zato mi nedostatak znanja omogućava da sve razumijem. Ja sam budan i sve razumijem.
Kako ovu svrhu nisu osmislile budale poput mene, mogli bi je uzeti kao referentni okvir za daljnju analizu. Da li bitno povećanje učinkovitosti može osigurati obrazovanje u smislu stručnosti? Ni slučajno. Stručnost nije rješenje Vašeg problema. Zašto? Zato što čak i one znanstvene grane koje se bave učinkovitošću u radu s ljudima, poput pedagogije i psihologije, nisu u stanju odgovoriti ljudskoj potrebi za buđenjem. One ljude drže usnulima i olakšavaju im san, dijeleći društvene ekvivalente flastera i aspirina. Olakšavaju , ali ne liječe problem. Olakšavaju i ublažavaju simptome bolesti. Čine da je spavanje blaženo i ugodno. Kada idete psihologu po pomoć, ni Vi ni on ne očekujete da Vas probudi. Očekujete olakšanje. Nikada ne očekujete izlječenje. Lijek bi bila duhovnost, a ne psihologija.
Duhovnost, a ne stručnost je spas. Duhovnost je vrijednost, a stručnost uopće nema vrijednost. Dokaza za ovu tvrdnju je i previše.
Stručnost je danas vrlo lako steći. Možete biti nepismeni, a imati zavidnu stručnost. Čini mi se da sam nedavno vidio rezultate nekog ispitivanja koje je pokazalo da ljudi u današnjem radnom vijeku prosječno 13 puta promijene karijeru, odnosno stručnost. Obrazovanje u smislu stručnosti je apsolutno blesava stvar. Danas učite nešto što je dobrih pedeset godina zastarjelo, a sutra to isto više - ne postoji. Zbrisale stručnost promjene. Učite toliko toga nepotrebnog da je neminovno da Vas to direktno odvede u mrtvačnicu zvanu Zavod za zapošljavanje. Zašto je to tako? Zato što nemate stručnost? Ne, nego zato što nemate svjesnost. Imate stručnost, ali nemate razumijevanja. Stručnost je tehnika. Oslanjati se na tehnike isto je što i kampanjski učiti u školi. Spavajući se možete provlačiti, spavajući se dobiju ponekad čak i dobre ocjene. Ali, ako se ne uči svaki dan ne može se ovladati stručnim predmetima niti se na taj način može postati naobražen. Ovo bi otprilike bila definicija stručnosti na naš način. Kome ovo treba? Može li ovako nešto povećati učinkovitost?
Vaša zabluda o stručnom obrazovanju se ogleda i u činjenici kako Vi vjerujete da je informatika stvar budućnosti. Nije. Ovo je stoljeće zdravlja i ljepote. Kapital će biti usmjern u tom pravcu, a ne pravcu kojeg Vi očekujete. Hoće li informatika biti atraktivna još dugo vremena? Hoće li za informatiku biti više ili manje novca?
Iz gornjih zabluda proizlaze Vam i sve ostale. Svako malo, trči, trči, pa nabodete nešto istinita, ali zato što spavate, ne razumijete. Uglavnom, velika Vam je greška tvrdnja, da je bilo pameti, pa prije deset godina u strategiji gospodarskog razvoja prednost dati informatičkim znanostima, umjesto ekonomiji i pravu, da bi situacija bila daleko bolja. Ne bi, jer je svaka druga prednost na štetu duhovnosti, promašena stvar. Osnovu gospodarskog razvoja ne može činiti ništa drugo do li duhovnost, buđenje, svjesnost. Ne stručnost. Stručnost bez cjelovitog uvida i razumijevanja je ništa.
Stručnost bazirana na duhovnosti je spasonosno rješenje.
Vjerojatno se Vama ovo nabrajanje neće naročito svidjeti, ali sam već rekao: ne mogu Vam pomoći. Čini se da niste svjesni puno toga.
Vi ne razumijete činjenicu da duh proizvodi materijalne vrijednosti, a da obrnuto nije moguće. Sve ikad stvoreno ljudskim radom i naporom, stvarano je dva puta. Prvo u duhu, u svijesti, a tek potom u materijalnom obliku. Ono što Vi zovete dobar programer, dobar pravnik ili kvalitetan nastavnik su samo apstraktni pojmovi, ako nemaju duhovno obrazovanje ili svjesnost.
Da li je moguće postizati vrijedne ciljeve u životu, bez duhovnosti? Bez razvijene i školovane duhovnosti? Nije i zato se žive siromašni životi. Jer siromašan duh ne može proizvesti bogatstvo. Ni duhovno ni materijalno. Uzalud znanje, uzalud stručnost. Stotine i tisuće puta ću Vam ponoviti: ne, ne, ne! To nije put u blagostanje. To je prečica puta u propast i nesreću.
Što je to razumijevanje i življenje vodstva utemeljenog na prirodnim načelima? To je duhovnost. To je svijesnost. To je buđenje. Ali to je i špansko selo svima, a naročito informatičarima, pravnicima, pedagozima i psiholozima. Nema stručnjaka koji bi ovu formulaciju znao dešifrirati. A ono što ne znamo rado proglašavamo glupošću. Nismo glupi mi, nego blesave formulacije. Vodstvo ima dva sadržaja. Osobno vodstvo i vodstvo drugih. Ni jednog ni drugog nema bez duhovnosti. Živjeti bez osobnog vodstva i duhovnosti je strašno. To nije život. To je poput broda na pučini, koji nema pojma gdje mu je luka odredišta. I nema kompas. Može li takvom brodu pomoći dobra volja, dobro namještena misaona i stvarna jedra, stručnost posade?
Prirodna načela su bit duhovnosti. To su svjetionici osobnog vodstva. Kada se, i ako se, probudimo, drže nas budnima i svjesnima.
Toliko ste zbunjeni stanjem obrazovanja u nas da je to milina. Nije jasno iz Vašeg dnevnika što Vi držite prioritetnim u obrazovanju- kvalitetne nastavnike, znanstvenu izvrsnost, obrazovnu prilagodbu ljudskim resursima, hrvatsku tehniku improvizacije ili novac i uvjete.
I onda ulijećete s kolosalnom zabludom. Nikada se u ovoj državi nije obrazovanju poklanjalo previše pažnje! Gadno se varate. Uvijek se poklanjalo previše pažnje i to je najveći problem. Strogo se pazilo da su stvari i ljudi u obrazovnom sistemu pod kontrolom. Da se ni slučajno ne bi dogodilo možebitno buđenje. Dođe li do buđenja odoše privilegije, moć, vlast u Božju mater. Ne smije nitko otvoriti oko, trepnuti, a da mu sistem ne priskoči u pomoć s dozom društvene droge. Samo spavaj, samo spavaj! Evo ti ćuća tvoje droge! Samo spavaj! Evo ti 2% veća plaća, evo ti znanje, evo ti ugled, čast, slava. Samo spavaj! Koliko se samo potrošilo na uspavljivanje nastavnika! Nemate u državi, da se Bogu molite, jednog jedinog nastavnika koji išta razumije. Nemate normalnog nastavnika koji ima svijest.
I kažete da ih je teško stvoriti? Ma nije točno, zaboga! Trebalo bi ih samo probuditi. Osvijestiti. Teško je ovo razumjeti kada se spava. Stoga ne možete razumjeti da je ono što Vi smatrate proizvodnja kvalitetnih nastavnika ustvari zagovaranje boljeg upravljanja njima od strane prosvjetnih vlasti. Međutim, tu je pravi zajeb! Pa nisu prosvjetne vlasti veslo sisale da bi pristupile buđenju i boljem upravljanju nastavnim osobljem! Za njih je jeziva pomisao da bi mogli izgubiti totalitarnu i manipulativnu kontrolu nad ljudskim obrazovanjem. Ne, ne, ne! Sve,samo to ne! Dati će mo Vam sve (čitajte mrvice) samo spavajte!
Da li su prosvjetne vlasti svijesne? Ne, jer da jesu ne bi spavale. Ne bi ovo činile. Ali imaju jednostavnu računicu: dok svi spavamo, mi imamo korist. Kakvu? Pa nisu ni toga svijesni. Misle da imaju korist, a nisu svjesni štete. Da se probude i postanu svjesni štete, izvršili bi kolektivno samoubojstvo. Nije li bolje blaženo spavati?
Ovo s boljim upravljanjem probuđenih nastavnika nisam dovoljno objasnio. Nisu rijetki slučajevi da neki nadobudni nastavnici, na svoju ruku, iznenada, ničim izazvani, odluče upravljati učenicima ili studentima na puno kvalitetniji način, nego što sistem upravlja njima. I što se dogodi? Ekstremna kvaliteta i masovno buđenje! Vrijednost takvih nastavnika je neprocjenjiva, ali ih sistem refleksno, braneći se od opasnosti, na brzinu ušutka i smiri. Oni su dokaz da imamo ljudski kapital u sistemu obrazovanja i da kvaliteta postoji. Sve što je potrebno je izazvati epidemiju buđenja. Nastavnici bi sami, bez ikakve potpore, promijenili odnose u sistemu – svoj odnos prema sebi, odnos prema nastavi, prema učenicima, roditeljima i sistemu. Došlo bi do temeljite promjene odnosa u svim smjerovima i to je ono što Vi zovete kvalitetom. Ona uopće nije sporna. Sporno su razlozi zbog kojih se ona sprečava. Vidite apsurda, nije sporna ni krilatica o društvu znanja. Proizvođači te krilatice, "znanstvenik" Primorac i njegov šef Sanader su potpuno u pravu kada govore o društvu znanja. Znanje nije sporno, stvarno ga imamo. Druga je stvar što oni prešućuju istinu da je to znanje neupotrebljivo njihovom direktnom zaslugom. Oni su ti koji onemogućavaju da znanje, putem duhovnosti i buđenja, iz kategorije potencijalne vrijednosti pređe u stvarnu.
Vaši zaključci na kraju dnevnika su u korelaciji sa svim drugim zabludama. Čini mi se da zaključcima izražavate više svoj očaj, nego uvjerenje. Ali ja ne volim pretpostavljati, nego shvatiti. Probuđen i svijestan nastavnik nikada ne bi opstruirao jedino na što može snažno utjecati- nastavu. To je Vaša prilika i moje je mišljenje da je ne bi olako trebalo propustiti. Nikada utjecaj znanosti na razvoj ovog društva neće biti od tolikog značaja kakav ima kvalitetna nastava na svim nivoima obrazovanja. Ovdje se uopće nismo dotakli činjenice da ne možete imati kvalitetno visokoškolsko obrazovanje, ako Vam vrtići, osnovne i srednje škole ne „proizvedu“ kvalitetnu sirovinu ili poluproizvod: svjesne i budne učenike. Dokaz za mali ili nikakav utjecaj znanstvene izvrsnosti Vam je „znanstvenik“ Primorac. Je li to ta znanost koju Vi ironično zagovarate?
Ovaj zaključak broj tri Vam ne stoji. Odnosi u kojima se mora slušati nekoga nisu zdravi. Probuđen čovjek drži do sebe i svojih stavova, jednako kao i do tuđih. Sklon je slušanju po svojoj prirodi, a ne zato što mora. Svijestan čovjek ništa ne mora, jer ima neograničenu mogućnost i slobodu izbora. Ukoliko shvati da svoju proaktivnost ne može prakticirati, mudar zaposlenik bez oklijevanja napušta brod koji tone. Ukoliko je zadovoljan svojim položajem i statusom ( oprez- pouzdan znak uspavanosti ), kada postane šef, razuman ostaje i dalje. I dalje, ali sada još više, prakticira naviku slušanja drugih, jer zna da jedino tako može učiti više od drugih i istovremeno koristiti ljudske potencijale u zajedničkom interesu.
Vjerujte mi bar jednu stvar. Da je meni ovo, i još neke slične istine o životu, rekao netko prije trideset godina, ja bih danas bio najpoznatija živuća legenda na svijetu. Vrlo vjerojatno najbogatiji i najzadovoljniji čovjek na svijetu. Zadovoljstvo mi ne bi pričinjao novac, nego činjenica da sam svojim utjecajem zauvijek na bolje promijenio život milijunima ljudi na svijetu, ako ne i svima. Jesam li se kasno probudio? Nikada nije kasno. Osim toga, ja sam vječan.
Ne bih volio kada bi ovaj kometar shvatili kao kritiku. To nije bila namjera, iako ja vjerujem da je kritika oblik podrške, a ne napad na tuđe mišljenje. Bilo bi mi drago da sve shvatite kao dobronamjeran i pošten pristup. Nastojao sam se ne glupirati, nego slikovito objasniti. Cijenim da su ovi problemi obrazovanja od iznimne važnosti za budućnost svakog građanina i Hrvatske. Jedino kvalitetno obrazovanje i odgoj na etici karaktera nas brzo mogu izvući iz krize. Korištenjem ljudskog potencijala koji imamo, za najviše 5 godina možemo postati bogato i stabilno društvo. To ne ovisi ni o čemu drugom osim o nama samima. O našim odlukama i mudrosti. Sve što nam treba je jedna planirana i kontrolirana epidemija buđenja.
Nažalost, svijestan sam zašto se ovako nešto ne može dogoditi u stvarnosti. Nije problem u otporima vlasti, okolnostima, događajima i slično. Ne, problem je uvijek u nama. Ovo metaforičko buđenje je nevjerojatno bolna stvar. Ne teška nego bolna. Da bi ste shvatili, potrebno je patiti do mjere koja je postala neizdrživa. Većina nas nikada ne dospije do tog praga. Stvarno smo fantastično žilavi. Trpimo i izdržavamo. Nalazimo neku svoju sitnu zonu komfora i to nam se čini dobitkom na lutriji. Zona komfora je ubojica snova i promjena.
Vjerojatno znate priču o orlu koji se izlegao u kokošjem leglu. Ne znajući da je orao, cijeli život se ponašao poput pilića odnosno kokoši. Nije čak ni naučio letjeti. I to smo praktično svi mi. Potencijalno moćni i prevareni.
Ima još nešto važno. Da bi mogli nešto razumjeti morali bi odbaciti znanje kojim se inače služimo, jer nas ono bitno ograničava i opterećuje. Ono što sudimo na temelju znanja nikada ne možemo shvatiti. Zamislite sada ovo! Kako odbaciti znanje kada nam je ono duboko usađena navika! Tako smo programirani. Veliki mislioci i mudraci su se oduvijek klonili buđenja ljudi. Bili su mišljenja da je bolje ne potezati vraga za rep!

Tko je glasao

Evo +1 od mene, da se "vrate

Evo +1 od mene, da se "vrate samoglasnici" ;-)))

Jest da je komentar stvarno "specifičan", ali po meni ni u kojem slučaju ne zaslužuje tako oštro ocjenjivanje!

Tko je glasao

Opet se varate Zvone! Svaka

Opet se varate Zvone! Svaka genijalna ideja je oduvijek bila u početku smatrana blasfemijom. Zato dežurni ocjenjivači moraju oštro ocjenjivati. A ono što ocjenjujete, ne možete nikada shvatiti.
Ni jedno slovo, pa ni samoglasnici u ovim tvrdnjama nisu originalno ni moja misao ni moja ideja. Sve, doslovce sve, je prepisana tuđa pamet i duhovnost ( nisam rekao- ukradena). Moje je jedino životno iskustvo, koje je sve rečeno u komentaru- potvrdilo. Zato ja to sve mogu pisati na način kako pišem- kreativno. Jer ja stvari zaista razumijem.
Situacija je poprilično smiješna i paradoksalna. Cenzura još uvijek ne zna da nije cenzurirala mene, nego najveće mudrace ljudske povijesti.
Posljedice će biti vesele. Biti će izuzetno zabavno. A nije li to glavni razlog boravka i aktivnosti mnogih na ovoj stranici? Zabava i razonoda.
Hoće li se baš svi veseliti i zabavljati? Hoće! Hoće čak i cenzori ( imam dokaze da su se udružili). Uz zabavu, cenzori će naučiti nešto vrijedno.
Protivim se vraćanju bilo čega u moj komentar. Suština nije cenzurirana i neka tako ostane. Istinu nije moguće cenzurirati. Dok je Pollitika vrištala kako ju je HTV cenzurirao, Poveznik se veseli da je Pollitika cenzurirala- ljudsku mudrost. Nije svaka cenzura cenzura. Ima i gorih. Do zabave, živili.

Tko je glasao

Evo ti plus kulja da ne

Evo ti plus kulja da ne cviliš i spamaš komentare o tome kako te se cenzurira, kao tamo neka LQ.

Svaka genijalna ideja je oduvijek bila u početku smatrana blasfemijom.
Je, kao i svaka bedasta ideja.

Aj probaj shvatiti da je ideja foruma i komentiranja da ti nama u što manje riječi preneseš to što misliš - svoje ideje, prijedloge i kritike, a ne da pišeš (loše) romane toka svijesti. I onda se još ljutiš kad ti netko, nakon što izgubi pola sata pokušavajući shvatiti što zapravo želiš reći, uvali ocjenu koju misli da si zaslužio za svoj trud.

Živio ti meni!

Tko je glasao

Dajte se malo smirite. Dajte

Dajte se malo smirite. Dajte i neke suvisle odgovore. Otkud Vam ideja da se ja ljutim? Ni najmanje. Otkud Vam ideja da ja pišem zbog ocjena? Ni slučajno. Otkud Vam ideja da ja cvilim? Pa još kao tamo neka Leon Queen! Nikada! Molim Vas pogledajte moj komentar autoru dnevnika u kojem izričito kažem da ne želim da mi se ukine cenzura. I stvarno to mislim. I ozbiljno sam zabrinut što su se ti prokleti samoglasnici vratili u moj komentar. Ne držim da je to u redu, jer ukazuje na činjenicu da netko nema stav i moral. Ako je ukinuto, tako je trebalo i ostati. Sve se u otvorenoj raspravi moglo razjasniti, pa i eventualna moja greška, laž ili podla namjera.
Nisam ja kriv što Vama treba pola sata da ne razumijete moj komentar.
Ako ne razumijete tok svijesti, pa još i loš, zašto se trudite čitati? Takve bedastoće nije moguće probaviti ni za sto sati čitanja. Ja to nikada ne činim. Vidim da je blesavo i ostavim. Idem dalje. Zašto Vi čitate? Kakva su Vaša očekivanja od budala poput mene? Da ću ozdraviti zahvaljujući Vašem komentaru na nešto što niste razumjeli?
Molim Vas da mi odgovorite bar na ovo zadnje pitanje. Na temelju kojeg uvjerenja Vi mislite da je pošteno uvaliti nekome negativnu ocjenu za trud? Recimo da netko piše komentar pet sati. To je veliki trud. Potom taj komentar objavi i izloži se kritici. To je sada velika hrabrost. Pretpostavimo da je čovjek dobronamjerno htio nešto reći, ali mu to nije niti lako niti jednostavno jasno i precizno izraziti riječima. Ipak, dao je svoj maksimum. Iskazao je veliku odgovornost.
I sada mu neki bezvezni dripac uvali ocjenu s minusom! Molim Vas da bar ovo razumijete. Nije dopustivo negativno ocjenjivanje, jer ono demotivira i ubija vrijednosti poput truda, hrabrosti, samopouzdanja i odgovornosti. Za razliku od negativnog, pozitivno ocjenjivanje ne može ocjenjivati te iste vrijednosti. Vrijednosti se ne može ocjenjivati. Vrijednosti se samo mogu prepoznati na temelju šireg uvida i razumijevanja.
Vaš nagovor da Vam kratko i jasno kažem što mislim i predlažem je besmislen. Ja u Vašem prijedlogu prepoznajem da ste mi na neki neobično čudan način vrlo skloni i da vjerujete, makar i potajno, da sam ja čarobnjak, pa još i svemoguć. Da Vam kažem jasno i glasno, sažetu istinu, što uopće nije moguće, ljudi bi masovno počeli vršiti samoubojstva. Od muke i srama na koji bijedan način su upropastili svoj život i život svojih najbližih. Nevjerojatno teško je to razumjeti. To Vam je isto što i razumjeti Boga, svemir, cjelovitost ljudskog života i mnoge nepojmljive stvari. Čovjek ih jednostavno ne može i ne mora razumjeti na uobičajeni način i s time se treba pomiriti. Međutim, nevjerojatno je s koliko neodgovornosti svi mi živimo živote koji nas nikako ne mogu biti dostojni. Ne zato što nama netko namjerno manipulira, nego zato što ne želimo misliti, i bar malo podignuti pogled. Čini se da ljudi ne žele sreću i zadovoljstvo u životu, ne žele ništa bolje od onoga što imaju i što jesu. Zaljubljeni su u svoju nesreću, muku, neimaštinu i jednostavno to ne žele promijeniti. Ne da ne mogu, nego ne žele. Da bi paradoks bio još veći, okruženi smo obiljem svega, a za tim obiljem ne želimo posegnuti. Ne želimo uopće vidjeti to obilje, kako za njim ne bi morali posegnuti. Od života zahtjevamo tako male mrvice i s tako malo smo zadovoljni, da nam priroda uskraćuje i njih. Kažnjava nas što smo lijeni i što ne želimo više. Ni to nije sve. Za ovo obilje oko nas ne bi se trebalo ni mučiti, znojiti, krvariti ni boriti. Obilje znači previše svega. Još bi i ostalo. Ponašamo se potpuno neprirodno, nerazumno i kontraproduktivno. Umjesto zajedništva i suradnje mi živimo neprekidnu borbu i suparništvo. Umjesto da promičemo odnose pobjednik- pobjednik, mi se upinjemo graditi odnose gubitnik- gubitnik. Ajdete sad Vi objasnite ljudima koliko su ludi.
Hoćete istinu? Evo Vam je. Nađite mi 3000 ljudi, koji će biti spremni, zajedno s nama dvojicom, udružiti snage. Zajedno će mo od prvog dana početi zarađivati neki novac, zajedno će mo učiti neki posao, zajedno će mo raditi isti posao i za godinu dana, svi koji to budu htjeli, biti će nevjerojatno bogati ljudi. Nema rizika, nema prevare, nema investicija i sve će i individualno i kolektivno ovisiti o svakome pojedinačno. Tko hoće može, tko neće ne mora. Odluke donosi svatko sam za sebe i na svoju odgovornost. Konačno, u poslu se sve može besplatno provjeriti, pa tko voli nek izvoli. Naravno, nećemo činiti cirkuse. Ne treba dovesti sve ljude odjednom. I što je najvažnije, posao je dodatni i ne zahtjeva napuštanje sadašnje egzistencije. Posao nije formalan u smislu zapošljavanja, radnog vremena i slično. Ima još neke pogodnosti, ali je sada bolje o tome ne govoriti.

Tko je glasao

Jesi li možda ikad čuo za

Jesi li možda ikad čuo za pasuse?
Space is your friend.

Tko je glasao

Pasusi ne pomažu da se

Pasusi ne pomažu da se shvati napisano. Prostor štitim od zagađenja, a vrijeme štedim. Zamislite da ove moje ludosti prostrem ( ne smijem se izražavati slikovito ) na puno većem prostoru? Ne bi se od smrada moglo živjeti. Zato je nedostatak prostora Vaš prijatelj. Vidjet će te kako, baš iz razloga koji Vi naglašavate, kada pišem navodnim institucijama navodne države, ne štedim prostor. Ima pasusa ko u priči, a sadržaj se prostire na stotine stranica. Valjda zato ne odgovaraju, što se oznoje čitajući nešto, što ni teoretski ne mogu shvatiti.

Sjetio sam se sada jedne istinite zgode. Na studiju cestovnog prometa u Zagrebu imao sam nesreću da budem redovni student. A redovne su profesori doslovce mrzili. Nismo plaćali studij. Izvanredni su im punili džepove i bili su vrlo omiljeli. Naročito Albanci. Ti su stalno kukali kako ne razumiju hrvatski. Zato su profesori njih sjajno razumjeli. Jednom prilikom sam molio profesora da me pusti da slušam tuđe ispite. Većinom izvanrednih. Tamo sam mogao čuti puno više nego na predavanjima. I stvarno, profesori su na takvim ispitima nadmašivali sami sebe. Na pitanje, koje bi na predavanjima obrađivali satima, na ispitu bi stvar saželi u jednu rečenicu!

Tom zgodom čuo sam jedan genijalan odgovor. Albanac nije imao pojma što ga pita, a profesor ga le lupnuo po ramenu i rekao: Pa, kolega, kako to ne znate. To Vam je vrlo lako. Promet utječe na prostor tako da ga zagađuje, a prostor na promet tako da ga jebe!!! Znate, prostor svojom veličinom, konfiguracijom i udaljenostima među odredištima, otežava promet, čini ga skupim itd.

Pogađate, zar ne? To pitanje sam dobio na mom ispitu. Ali je moj ispit bio vrlo ozbiljna stvar. Sedmi ispit mi je bio uvjet za upis druge godine i sve karte sam položio u jedan adut. Bio je posljednji rok iz tog predmeta, a alternativne ispite nisam pripremio. Situacija je bila ili- ili. Ja sam se pripremio za ili. Naučio sam napamet cijelu njegovu skriptu brojki i statističkih podataka. To je najviše pitao.

Međutim, kada sam s konceptom odgovora na tri pitanja došao pred profesora, tadašnjeg dekana škole, on je poludio. Ovaj vlastiti odgovor je tvrdio da on nikada nije rekao. Vratio mi je indeks i prijavnicu i rekao: Kolega, vidjet će mo se drugi put! Raspalio sam šakom o klupu da se prenerazio. Sjeo sam ispred njega i rekao: Sad i nikad više! Uvijek sam u životu postupao tako da predviđam događaje i da njima upravljam. U učionici smo ostali sami, jer sam ja sve studente ispred sebe pustio da se izredaju. Već je bila pala noć i atmosfera u učionici je bila pomalo sablasna. A naći se još oči u oči s ludim čovjekom nije baš lako.

Čudno me je pogledao i rekao: U redu! Ali nećete odgovarati ovo što ste prepisali i posljednjih par sati naučili, nego ću Vas pitati nešto drugo! Pitao me statističke podatke o broju prevezenih putnika u zračnom, željezničkom i cestovnom prometu u staroj Jugoslaviji i poslijeratnoj Jugoslaviji od 1945 do 1971. godine. Na preskok. I što se vidova i što se godina tiče. Ni jedan od sto podataka nisam pogriješio. Naime, znao sam da će me upravo to pitati. Učio sam napamet te proklete brojeve tri puna mjeseca. Nije imao šanse da me baci. Na kraju me pitao: A zašto niste prije izašli na ispit! Zato što bi tada bio prisiljen prepisivati, a ja to ne znam činiti! Ja ne volim zagađivati prostor i zajebavati promet!

Profesor je bio Adolf Malić, a događaj se zbio u zgradi Super Andrije.

Tko je glasao

Pasusi itekako pomažu da se

Pasusi itekako pomažu da se shvati napisano, to je osnova dobre pismenosti na internetu (a i na papiru).

Lijepo što si ti s nama podijelio svoja ispitna iskustva, no još uvijek ne vidim kakve to veze ima s onim što je Zvone napisao; o boljkama obrazovnog sustava i o uređenosti sustava znanosti u HR koji em ne omogućuje kvalitetno napredovanje, tj. ne potiče izvrsnost, a istovremeno zanemaruje i nastavu, a sve u kontekstu IT struke/znanosti.

Za početak, nisi nam odgovorio, znaš li što su to CC radovi?

Tko je glasao

Još ću jednom ponoviti ono

Još ću jednom ponoviti ono što sam negdje drugdje rekao: -4 boda su premali prag za "izbacivanje samoglasnika", a možda je i izbacivanje samoglasnika mjera koju treba primjenjivati samo za vulgarne i uvredljive komentare koji totalno izlaze iz okvira neke normalne diskusije. Ne znam, to bi informatičari trebali riješiti ;)
Ja sam ovom poveznikovom komentaru dao minus, zato jer smatram da je apsolutno nekonstruktivan (ali svejedno mislim da nije zaslužio izbacivanje samoglasnika). Što smo tim njegovim komentarom dobili? Jedino nam je poveznik potvrdio da apsolutno zapravo nema pojma o čemu priča Zvone, ali je zato uvjeren u svoju superiornost i nadmoćnost
(što se vrlo lako može vidjeti ovim citatom:
Ne, ne, ja Vam vrlo malo znam. Ja uopće nisam obrazovan u klasičnom smislu. Zato mi nedostatak znanja omogućava da sve razumijem. Ja sam budan i sve razumijem.)
a sve nas ostale zato proglašava naivnim budalama.
E, povezniče, ako želiš nešto reći i pokazati da zapravo imaš pojma o tome što Zvone govori, onda pokaži to nekim dobrim argumentima, a ne uvjerenošću u to kako ti sve znaš i "u sve imaš uvid".
Lamentiranje o osobnoj nadmoćnosti i o nekakvoj duhovnosti, budnosti, svjesnosti je u kontekstu ozbiljne rasprave o znanosti i obrazovanju (a ne o nekoj new age filozofiji) jednostavno smiješno i apsurdno.

Tko je glasao

Idemo iz početka. Komentar

Idemo iz početka. Komentar možete ponovno čitati. Ostao je isti. Jedina razlika je što su prošla dva dana od Vašeg komentara i što se u međuvremeno ova rasprava malo proširila.

Da vidimo što je jednostavno, što je smiješno, a što je apsurdno.

Na temelju čega ste u prvi mah promislili da se radi o Vašoj inferiornosti i zašto ste se osjetili prozvanim? Zašto Vi mislite da ozbiljna rasprava o obrazovanju djeluje smiješnom i apsurdnom, ako uključuje "nekakvu" budnost, duhovnost i svijesnost? Što mislite da je obrazovanje i s čime obrazovanje počinje?

Tragično je ovo što slijedi:" Jeste li se ikada pitali: Što ako je slika svijeta, koju nam nameću mediji i ŠKOLSTVO lažna? U slijedećim člancima mogli biste pronaći potvrdu da su Vaše najcrnje slutnje istinite!" - David Icke. Tko je sad ovaj smiješni i apsurdni tip? Vidite što je u jednom intervjuu izjavio:
"Jednom sam gledao kako jedan ovčarski pas okuplja cijelo stado ovaca i pomislio: Zaboga! Pa tako se kontrolira i ljudski rod!

Ne možete kontrolirati 6 milijardi ljudi putem poreza jer ih ima previše. Ali to možete postići osvajanjem uma, tako što će te uz pomoć straha prisiliti i uvjeriti ljude da misle ono što želite, ili još bolje, da uopće ne misle.

Ako pogledate, vidjet ćete da sve dogme, sve kulture i sva društva imaju ono što ja zovem "zona bez sukoba". To je ono područje unutar bilo koje kulture, unutar svake dogme( religijske ili bilo koje druge) u kojem se pokoravate prihvaćenom načinu ponašanja i razmišljanja te dogme tog društva. Tada ste u zoni udobnosti ( zoni bez sukoba). Nitko Vam se neće smijati ili Vas osuđivati zbog toga što ste drugačiji, što izražavate svoju jedinstvenost, jer ste zatvoreni u mentalitetu stada i ponašate se onako kako Vam se kaže. Kad istupite iz mentaliteta stada i kažete:" Hej, ja sam ja. Ja sam jedinstveni aspekt svega što postoji i zato se ne dam zaplašiti", istog trena se suočavate sa šikaniranjem, ismijavanjem ili osuđivanjem ili u mom slučaju, u Engleskoj, sa svim tim."

Mogu li ja dodati nešto ovim riječima? Mogu. Riječ "Engleska" mogu zamijeniti s rječju "Hrvatska" i dodati: Ovo je jedini razlog što me država životinjski proganjala, kako bi me spriječili da kvalitetno i pošteno radim svoj posao!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Mogu dodati i ovo: Srušiti ću ovo divljaštvo!! Kunem Vam se vlastitim očima!! Možete mi se smijati, možete me proglasiti ludim i nasilnim, ali Vam se kunem da neću odustati!! I točno znam i kako i kada ću uspjeti! I to ću učiniti u ime svih onih koje su kriminalci svjesno i namjerno likvidirali na cestama. Učinit ću to i u Vaše ime, dok Vi budete mirno i konstruktivno spavali u Vašoj zoni komfora.

Jednostavno, smiješno i apsurdno? Ne, ne, ne! Tragično!

Tko je glasao

@Hyeronimus - Ovdje moram

@Hyeronimus - Ovdje moram dati jednu tehnicku nadopunu - ne mijesajuci se u diskusiju gospodina Poveznika - neki od navoda koji su koristeni nisu dijelom new age filozofije nego misli pisca, jezuitskog svecenika De Mella - koji je ujedno bio i psihoterapeut, filozof i vrstan orator.

Zbog svojih ideja, dizanja duhovnosti na jedan visi nivo i javnih istupa, dosao je u sukob i sa samom Kongregacijom za nauk vjere i kardinalom Ratzingerom - sadasnjim Papom.

Tko je glasao

Tyche, još jednom Vam od

Tyche, još jednom Vam od srca hvala. Slobodno ste mogli ekipi objasniti da ste mi upravo Vi poslali djela, koja ću koristiti da bi drsko lupao po ovim neznalicama i spavačima. Ne samo da ne znaju, nego ni ne znaju da ne znaju. Katastrofa. Jedan mudrac je rekao da su takvi ljudi opasni i da ih se treba kloniti. Ni mudraci nisu uvijek mudri. Ovi su više od bijednika i kukavica. Zato ih treba šibati istinom i buditi.

Tko je glasao

Malo opreza Vam ne bi

Malo opreza Vam ne bi škodilo. Pogledajte moj komentar i odgovor autoru dnevnika Z.R. Odnosi se i na Vas.

Tko je glasao

Opreza u vezi čega?

Opreza u vezi čega?

Tko je glasao

WTF!? I o ovome znaš više

WTF!?

I o ovome znaš više od ikoga na svijetu!?

silverci

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Bože moj, kako je ovaj

Bože moj, kako je ovaj život blesav. Bože, ja ne vjerujem da ti postojiš, ali ako stvarno postojiš, molim te dokaži to već jednom. Učini nešto za čovječanstvo. Ja ne vjerujem da su ljudi glupi. Ne vjerujem u to i gotovo. Kažu da si ljude učinio na svoju sliku i priliku. Ja bi se s tim složio. Ali daj, molim te, ukloni iz naših života bar one koji uporno hoće dokazati da su glupi i da ništa ne razumiju. Kazni ih Bože, jer lažu da su glupi. Prave se da su glupi. Molim te , nemoj ih kazniti preteško, jer su to prevareni ljudi, koji ne vide dalje od nosa. Oprosti im Bože, jer nisu svjesni što čine. Znaju, ali nisu svjesni. Zato su zli, ali ne glupi. Vidiš li ti Bože ovu strašnu kombinaciju: zli i uspavani! Mislim, Bože, da bi dovoljna kazna bila da ovu iskrenu molitvu objaviš na internetu.
Evo, sada nakon ovog duhovnog pročišćenja mogu bezbrižno odgovoriti na Vaše pitanje. Ne, ja u komentaru namjerno nisam napisao da o ovome znam najviše na svijetu. Implicitno je očito da sam mišljenja kako o obrazovanju razumijem više od mnogih kojima je to profesija. I to sam uredno dokazivao. Međutim, ne smatram da sam tema dnevnika bio ja, niti važnost toga što ja znam ili razumijem.
Čak sam izričito naveo da ja o temi znam vrlo malo. Zato je vaše pitanje promašeno. Dokaz da ja stvarno ne znam sve je i činjenica da nemam pojma što znači ovo vaše WTF!? Garantirano neki promašaj na engleskom, ali nema teorije da bi mogao odgonetnuti.
Zamislite da sam u komentaru napisao: Ja znam sve! Ja razumijem sve! Ja sam vječan! Recite mi, molim Vas da li bi Vi, zbog muke i patnje koju sam nanio Vašim osjećajima , izvršili samoubojstvo? Ili bi mi bar pokušali skrenuti pažnju na činjenicu da sam poludio? Da sam Vam u komentaru dao i najsitniji argument ili povod da povjerujete kako sam lud, bili bi ste mi odgovorili argumentirano. Ovako pitate bez veze. Tek toliko da bi se pravili glupima.
Molim Vas da mi ne odgovarate kako Vaš ispad nije uvreda, kako niste tako mislili, kako pretjerano reagiram i slično. Ja uopće nisam povrijeđen. Ja se jednostavno zabavljam. Na Vaš račun. Konačno, što bi mogao drugo raditi s uspavanim ljudima, nego se zabavljati.

Tko je glasao

Čak sam izričito naveo da

Čak sam izričito naveo da ja o temi znam vrlo malo.
Da, vidi se, a za to si upotrijebio 2578 riječi!
Fascinantno!

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Nije! Fascinantno je što Vi

Nije! Fascinantno je što Vi brojite i vidite toliko riječi, a nema ni jedne jedine! Pogledajte ponovno! Koliko ih je nakon cenzure? Fascinantno je to kako je brisanje 2578 riječi, rječitije od svih riječi ovoga svijeta!
Fascinantno je i to da će se sve buduće rasprave voditi na temelju cenzuriranog komentara, kako se svi idući komentari ne bi morali cenzurirati. Jer ih nitko neće moći razumjeti.

Tko je glasao

Ja ne vidim baš neku

Ja ne vidim baš neku promjenu. Izbacivanjem samoglasnika tekst nije ništa izgubio na smislenosti.
Možda je problem negdje drugdje?

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Korak ili dva smo bliže

Korak ili dva smo bliže istini. Tekst zaista nije ništa izgubio na smislenosti, besmislenim i pogrešnim izbacivanjem slova. To sam ja i prije Vas tvrdio i zato sam bio protiv vraćanja slova. I točno! Problem je u Vama!

Tko je glasao

Nije! Vaš šef se

Nije! Vaš šef se predomislio, pa sada imate ponovno priliku čitati i razumjeti. A ne brojati riječi. U cenzuriranom komentaru, koji to više nije, lijepo piše gdje je problem. Ne možda, nego sigurno. Baš u tome je caka.

Tko je glasao

Vaš šef se predomislio, pa

Vaš šef se predomislio, pa sada imate ponovno priliku čitati i razumjeti.
Očito da ti ne razumiješ mnoge i najbanalnije stvari, a između ostalog kako funkcionira glasanje na ovom sajtu.
Treba čitati i učiti a ne samo gomilati riječi u rečenice a rečenice u nepovezane aglomerate.

Jel znaš onaj vic kad Mujo vozi po suprotnoj strani autoputa?

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Živa je istina da se ja u

Živa je istina da se ja u životu ne bavim banalnim stvarima. Ne da mi se, a znam da ima tko se ne bavi ničim drugim. Zašto bi drugima oduzimao njihove igračke?
Nemam pojma kako funkcionira glasanje u ovom slučaju, jer ja nemam dobro mišljenje o ocjenama i procjenjivanju. Na moju žalost, evo ste me prisilili da na stranicama SDP-a potražim neke moje komentare na njihovu Obrazovnu strategiju. Pisao sam to čini mi se prije više od godine dana, pa ako je to tamo, nema problema. Dat ću Vam još jednu banalnu stvar, pa se zabavite.
Dakako da treba čitati i učiti. Ali vidite Vaš primjer. Treba pročitano i naučeno razumjeti. Bez toga Vam ne može pomoći ni čitanje ni učenje.
Bez razumijevanja sve je u magli i blještavilu. Pa Vam se vlastito nerazumijevanje čini tuđim gomilanjem riječi u rečenice. Budnost, razumijevanje, svijesnost! Koliko puta Vam treba ponavljati?
Ne znam vic , ali sam poznavao Muju. Šteta čovjeka. Nije bio moj kandidat.

Tko je glasao

Živa je istina da se ja u

Živa je istina da se ja u životu ne bavim banalnim stvarima.
Te i takve izjave su mi najdraže.
"Ja se ne bavim tablicom množenja do deset, ja množim samo brojeve veće od 10!"

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Svaka čast. Stvarno

Svaka čast. Stvarno genijalno. Pogodili ste bit cijele ove priče.
Pogledajte zašto ste u pravu, iako to još ne razumijete.
Nije dobro baviti se sitnom računicom. To je posao za malu djecu. Što bi se lako moglo prevest na način da se čovjeka poput autora članka Zvonu Radikalnog proglasi malim djetetom koje nema financijske inteligencije.

Čovjek se sa čuđenjem žali na svoja primanja. Od kojih mu djeca zarađuju više od 10%. A što je mislio: Da će se baviti tablicom množenja do deset cijeli život i imati više? Kako bi to bilo moguće, kada je njegov limit 100? On ne zna množiti velike brojeve i brojati velike novce. Ne zna i gotovo.

Zvone Radikalni, ali ne samo on, ne zna uopće množiti. Ni svoje novce, ni vrijeme ni vrijednosti. Zato što se u životu uopće ne bavi množenjem, nego zbrajanjem. Pa tako sa zadovoljstvom zbraja sve što mu kapne sa strane. Pri toj računici zbrajanja ne uzima u obzir koliko je oduzeo sebi i svojoj djeci vremena, svog vremena, života i vrijednosti. Da bi mogao nešto dodatno zbrojiti nema život. Mora tegliti poput konja, a to nije dobra računica. Niti je novac koji se tako zarađuje dobar novac. A i umara se prekomjerno, pa mu se čini zgoditkom na lutriji oslobodi se kompletne obitelji i krasti vrijeme životu. Oduzimati vrijeme provedeno sa svojom djecom.

A gledajte sada ovu računicu. Ne morate je ni razumjeti ni primjeniti.
Svatko ima pravo na svoje zablude. I ja stvarno nemam ništa protiv.
Ja mislim, da jedan doktor znanosti sa desetogodišnjim iskustvom na edukaciji studenata, ima nevjerojatno veliku vrijednost i potencijal. I da bi svoje mentorske potencijale morao znati naplatiti.
U svijetu se zna, da u životnoj dobi koju danas ima Zvone Radikalni, počinje veliki životni uspjeh. Sve do četrdesete godine života je priprema za uspjeh. Naravno da uspjeh nitko ne može postići, ako to ne odluči. Ako nastavi raditi što je radio i do tada. Dakle, radi se više o odluci nego o okolnostima. Zapravo, sve okolnosti vrijednim ljudima nikada nisu prepreka, nego prilika.

Nesporno je da doktor znanosti, s iskustvom, ne bi smio imati platu ispod 20-30 tisuća kuna ( moram biti skroman, jer bi za više iznose mrak padao na oči svim čitateljima). Hoće li je doktori- smrtnici ikada doživjeti? U redu. Recimo da neće. Recimo da će mnogi još dugo vremena biti nezadovoljni platom.

Čime je Zvone Radikalni zadovoljniji? Sad nemam njegov dnevnik ispred sebe da bi provjerio , ali sam zapamtio da ga puno više od plate veseli dodatni posao i prihod od njega. Kao da je taj novac kvalitetniji. Po svoj prilici se taj novac stiče s puno manje napora, rada, odvajanja vremena i ima ga više.

Ako se za 200 sati redovnog radnog vremena dobije 8.000 kuna, koliko je po satu? 40, jeli tako? Kolika je satnica za rad na projektima, dodatnim poslovima i slično? Tu je kvaka. Satnica na tim poslovima ovisi isključivo o doktoru. Koliko sam doktor odredi. Koliko želi, koliko mu treba ili koliko zamisli. Tu je samo mašta ograničavajući faktor. Tu je sve dopušteno, osim neosnovane pohlepe. Kada ovo kažem mislim na prirodni zakon da je mjera svega, zlatno pravilo. Ne mislim da bi trebalo skromno umanjivati vrijednost satnice ispod razine vlastitih vrijednosti i rezultata. Ne, satnicu treba uvećavati sve do mjere vrijednosti postignutih rezultata.

Što dalje? Ja bih iz ovih stopa, sutra ujutro, obukao najbolje odijelo, stavio najbolju kravatu i uredio se poput filmskog glumca, popio čašu rose i trijumfalno se zaputio na fakultet. Na prilazima fakultetu bi radio sve dijametralno suprotno od uobičajenog, po čemu je naš doktor vrlo vjerojatno već poznat. Ne bih žurio. Veselo bih zastajkivao i divio se. Ovdje travka, ovdje cvijet. Ne bih teglio nikakve torbe i projekte. Ruke moraju biti slobodne za srdačne pozdrave, veselo tapšanje po ramenima, eventualno grljenje ( nikako kolegica profesorica i doktorica- moglo bi biti krivo protumačeno). Malo bih kasnio, ali ne pretjerano. Tek toliko da malo razveselim studente i začudim kolege. Zbog silnih mogućnosti improvizacije, mislim da bi prilaz fakultetu bio impresivniji pješke, nego s nekom kantom od auta. Nešto poput Napoleonova ulaska u Pariz. Čudovište je u Marseju. Zlikovac se uputio. Monstrum se približava. Kriminalac je na prilazima. Imperator je u gradu.

Išao bih direktno u šefa. Veselo, gotovo euforično bih ga zamolio da pošalje po moju radnu knjižicu. Neka je, po mogućnosti administratori odmah zaključe, tako da se formalnost riješi što prije.
Dajete otkaz. Odlazite. Nikada više. Iskreno Vam je žao. I tada treba mudro zašutjeti.

Zaprepašteni šef neće moći vjerovati. Pored svih nedaća, sada odjednom jedan tegleći konj manje! A uz to i vrlo vrijedan. Postoji opasnost da se šef psihički slomi. Što se ovo događa? Smireno bih saslušao nesretnika, ne bih ga prekidao, a da nastavi govoriti, bi mu samo potvrdno klimao glavom. Poznato je da to potiče govornika da govori sve više i više. Tada idu one čuvene rečenice. Potpuno se slažem s Vama kolega. Ja znam da ste Vi u pravu. Vi znate da Vas jako cijenim i ovu odluku sam donio vrlo teško. Najviše zbog Vas. Ali moram kolega otići, jer ovako više ne mogu. Dobio sam jednu vrlo primamljivu ponudu, gdje ću morati raditi puno manje, a imati znatno više ( zapamtite: ne lažete! Ovo je ta ponuda! ).

Sve u svemu, iz razgovora bi se vrlo lako mogla razviti ideja da doktor prepusti radno mjesto nekome drugome, ali, kao vanjski suradnik, honorarni suradnik ili kako se to već zove, preuzme više dodatnih projekata. Možda da i sam izradi kakav malo ozbiljniji i veći projekt i vodi ga. Je li ikome proradio AHA! efekt? Zabavom, sa znanstvenim projektima do velikih novaca! Nema radnog vremena, nema nikakvih ograničenja, ludilo od znanstvene izvrsnosti i znatno veći novac. Koliko bi mogla biti satnica? Ne znam. Jedino znam da bi bila veća od sadašnje.

Pouka ove priče je dvojaka. Ako se netko boji da bi davanjem otkaza ostao i bez projekata, ne smije ni promisliti ovo pokušati napraviti. Ne može uspjeti.

Međutim, ovo karikiranje stvarnosti ne znači da sam karikirao računicu. Ne isplati se raditi isti posao za manje, nego za više novaca. Slabije plaćen treba izbjegavati, a bolje plaćen, po potrebi treba izmisliti, ako ga već netko ne nudi.

Tko je glasao

Eee, ovo je već nekaj sasma

Eee, ovo je već nekaj sasma drugo :-))) A nekako slično će priča doista i izgledati (ali ne još ;-).

Ipak, ovo:

Dajete otkaz. Odlazite. Nikada više. Iskreno Vam je žao. I tada treba mudro zašutjeti. Zaprepašteni šef neće moći vjerovati. Pored svih nedaća, sada odjednom jedan tegleći konj manje!

je u konfliktu s (zasad samo "predloženim"!) Nidžinim aksiomom: "Zaboli svih njih na faksu kurac za tebe - oćeš li biti tu ili nećeš. Ako nećeš ti, naći će drugu budalu!".

Iako je ovaj aksiom posve kontradiktoran zdravom razumu (i nekakvoj poslovnoj logici), dosadašnje iskustvo mi govori da je vrlo vjerojatno taj aksiom IPAK TOČAN.

Provjeriti ću za koji mjesec, pa ću Vam svima javiti ...

Tko je glasao

Nije ovo ništa drugačije

Nije ovo ništa drugačije od prvog komentara. Sve je isto. Samo, prvi je bio pjesnički rečeno, nagla promjena paradigme, onda smo malo rovali po otvorenoj rani i evo ga! To je to: budni smo!

Pišući prijedlog za skidanje nevidljivih okova i izlazak iz krletke, nisam ni slučajno mislio da to treba napraviti naivno i riskirajući da se ostane bez svega. Vi sami ste u svojim zaključcima ( pod 1. ) predvidjeli jedno prilično dobro rješenje za Vas. Ja bih rekao prijelazno rješenje. Taj prijelaz, zajebat nastavu, dakle prestati raditi i trošiti vrijeme, može se iskoristiti za- primanje plate. Ali i za pripremu terena za ono što Vam ja predlažem- osigurati što više projekata i u što dužem vremenskom periodu. Ne ide li tako, tada sav svoj potencijal i mogućnosti fakultea iskoristite za izradu vlastitih projekata. Tada dignite sidro. A projekte ponudite svemu živom , pa i gmižećem gospodarskom životu.

Detaljne upute kako se to konkretno radi imate u knjizi "Misli i postani bogat" autor Napoleon Hill izdavač Katarina Zrinski Varaždin.

Moram Vam dati dvije napomene. Nemojte se ni malo obazirati na slabosti drugih. To nije Vaš problem. Nije dobro da Vam tuđe slabosti upravljaju mislima i postupcima.

Sve što u životu budete radili, kakve god odnose zasnivali i njegovali, nikada ne smetnite s uma da ih morate zasnivati na ideji pobjednik- pobjednik. Nitko u takvim odnosima ne smije izgubiti ništa, jer će te najveći gubitnik biti Vi. Što znači zajebati nastavu? Dati studentima povjerenje i podršku da rade na Vašim projektima i da ludo uče struku. Projekti Vaši, znanje i zahvalnost njihovi.

Imate jednu sjajnu i istinitu priču. Naravno da je iz Amerike. Čovjek iz Vaše struke je za jednu banku učinio nekakv kompjuterski program za rad sa strankama. U trenutku naplate 80.000 dolara, bio je pred bankrotom i to ga je spasilo. Međutim, za nekoliko mjeseci, novi direktor banke mu se došao požaliti da ima dva velika problema. Kao novi direktor nije ni započeo s radom, a službenici na njega vrše strahoviti pritisak da promijeni program, jer im ne odgovara. Vaš kolega je bez dvoumljenja iskidao svoj primjerak ugovora i pristao banci vratiti uplatu.

Nekoliko mjeseci kasnije, banka je kod njega naručila program vrijedan 240.000 dolara. Povjerenje je puno vrijednije od pohlepe.

Treba li Vam zaželiti sreću? Ni slučajno, ovo nema veze sa srećom.
Sreća je što ste naletjeli na mene. Ali to opet nema veze ni s čim.

Ja sam ovo sve, na malo drugačiji način, provjerio do u detalje i apsolutno sam siguran da funkcionira besprekorno.

Tko je glasao

Poveznik je prilično dobro

Poveznik je prilično dobro uočio i napisao, ali je propustio razraditi kako će maksimalno 1% diletanata opsluživati 99 % elitnijih od Tita i Mao-a (npr. ljepota kao unaprijed koncipirana industrija nemogućeg).
Vaša zabluda o stručnom obrazovanju se ogleda i u činjenici kako Vi vjerujete da je informatika stvar budućnosti. Nije. Ovo je stoljeće zdravlja i ljepote. Kapital će biti usmjern u tom pravcu, a ne pravcu kojeg Vi očekujete.

Tko je glasao

Nemam srca ostaviti Vas bez

Nemam srca ostaviti Vas bez dobre informacije. Na Vaš komentar sam promptno napisao jedno vrlo zgodno književno djelo, ali mi se u trenutku kada sam htio pregledati komentar, router pregrijao. Tako mi je objasnio sin. Nije mi mogao objasniti kako se to pregrijao, zatim ohladio, i opet pregrijao, baš kada sam htio poslati odgovor tychi.

Sada ću Vam samo dati informacije, jer mi se tekst ne prepisuje.

Školski ste nasjeli svojim pretpostavkama, misleći da ja pretpostavljam. Nikada ne pretpostavljam. Volim znati i to što znam provjeravam i razumijem. Što ne valja odbacujem.

Neki, uglavnom američki stručnjaci, se profesionalno bave prognoziranjem trendova na duži period. Izričito tvrde da je 21. stoljeće rezervirano za zdravlje i ljepotu. I to u cijelom svijetu, a ne samo za vođe i njihove obitelji. Tvrde da su ljudi zasićeni obiljem kojim su okruženi, a da zdravlja i ljepote ima sve manje. U obilju je nemoguće uživati, ako nemate zdravlje i ljepotu, je li tako? Ferrari i ružan? Ne ide to tako! Ili Mercedes i bolestan? To bi bila katastrofa.
Čini se da im prognoza nije baš bez veze. Osim toga, već danas se znatno više novca obrće u industrijama zdravlja i ljepote nego u automobilskoj i informatičkoj industriji zajedno. Ne morate vjerovati, ali možete provjeriti.

Znam, znam. Imate primjedbu: Kakvo zdravlje i ljepota, kakvo obilje, a dvije trećine ili tri četvrtine stanovništva nema za kruh?
Točno. Ali stručnjaci ne bi bili stručnjaci da nisu pametni.

Oni tvrde i dokazuju da svaki čovjek ima vlastiti kapital i da taj kapital ne cijeni i ne zna investirati tako da ga kontrolira. Dakle, tvrde da ljudi nemaju financijsku inteligenciju i da su zato siromašni. Siromašno misle i siromašno žive. Bogati rade obrnuto: bogato misle, bogato žive. Materijalno siromaštvo je posljedica duhovnog siromaštva, odnosno nepoznavanja duhovnih prirodnih zakonitosti.

Idemo konkretno. Što je prihod od 2000 kuna jedne obitelji? Njihov kapital. Kako postupaju s tim stvarno malim kapitalom? Neodgovorno. Kupuju sve što im je potrebno po raznim trgovinama. Pod vrlo nepovoljnim uvjetima. Kupujući bilo što, plaćaju proizvođačku cijenu najviše 35%, a sve ostalo plaćaju posrednike.
Da li je ikome potrebno plaćati 65% posrednike? Naravno da jest, jer se mora kupovati. E pa i nije baš tako. U svijetu već točno 50 godina postoji i razvija se trend kupovanja na puno pošteniji i korisniji način i za proizvođače i za potrošače. Nema posrednika. Ne nije internet! Internet je samo pomogao da se trend brže razvija.

Proizvođači, i to najveći i najkvalitetniji su se odlučili udružiti i suprostaviti klasičnoj trgovini. Udruživanje su preporučili i svojim kupcima. Sada kupovanje izgleda sasvim drugačije.

Proizvodi su jeftiniji 30%. Nema veleprodaje i reklame. Proizvođači dobivaju direktno svojih 35%. Preostalih 35% ide direktno u nagradni fond. Nema maloprodaje. Proizvodi su robe široke potrošnje ( u Americi preko 1.500.000 proizvoda). Proizvodi su najkvalitetniji na svijetu, a ima i takvih kakve nitko drugi na svijetu nema ( ti su baš namijenjeni zdravlju i ljepoti- kozmetika, čista voda, prirodni vitamini, higijena itd.). Svi proizvodi u sistemu su ekološki. Ukratko, sistem nudi potrošačima da, kupujući sve ono što su kupovali i do sada i što im treba za život, kupuju kvalitetnije i jeftinije, a oni, koji hoće raditi, iz nagradnog fonda mogu uzeti koliko zasluže.
Kupujući se može štediti i zarađivati. Investiranjem vlastitog kapitala, na pametan način, se može dobro živjeti. Tada se može kupiti i zdravlje i ljepota. I to je toliko moguće, da je neobično da Vi to Već sada ne vidite na djelu u praksi. To je toliko lako predvidljivo, da je nemoguće pogriješiti.

Da mi je samo čuti mišljenje naših ekonomista!

Tko je glasao

Ono što je za Vas dobro

Ono što je za Vas dobro uočeno i napisano, netko je cenzurirao. Ništa čudno. Ali je čudno, da mi je u toku pisanja odgovora na ovaj Vaš komentar, isti netko, onemogućio da odgovor završim i pošaljem. Očito me špijunirao za vrijeme pisanja i nešto mu se nije svidjelo.
Zato mi Vas je žao. Ostati će te u uvjerenju da ste komentarom uboli na pravo mjesto, što ni izbliza nije točno. Šteta, ostali ste uskraćeni za neobično vrijedne informacije.

Tko je glasao

HEHE ovaj poveznik-prodavač

HEHE ovaj poveznik-prodavač snova ....mislim unaprijedio je sex ljepotom i nije dodao hranu(možda je to njegov teritorij) pa da bude ono što uvijek prolazi:sex,hrana,zdravlje;)
A kad smo kod ljepote tu informatika poprilično dobro zarađuje ...
I buđenje je san koju prakticiraju npr.svevremene crkve (i nonstop niču nove) pa bi se ovim prvim tri moglo dodati i "buđenje" kao nešto što uvijek prolazi.
Slobodno nadodati pet,šest...

Tko je glasao

Dvije sitnije greške su Vam

Dvije sitnije greške su Vam se potkrale, ali ste me odlično razumjeli. Vi ste po mom mišljenju gotovo idealan primjer probuđenog - vođe. Samo toga niste svijesni.
Nikada nikome u životu nisam rekao ovo što ste Vi pogodili. Ja sam stvarno profesionalni prodavač snova. To mi je trenutno zanimanje. Ali ne prodajem svoje, nego tuđe snove. Kada mi Vi kažete Vaše snove, ja Vam ih zapakiram u finu kartu i- prodam. Na obostrano zadovoljstvo i korist.
Genijalno ste pogodili ovo sa uskom povezanošću zdravlja i ljepote sa brojnim drugim popratnim užicima, poput hrane i sexa. Ne znam zašto ste se zaustavili samo na dva, istina važnija, užitka. A što je sa zabavom, odmaranjem? I to spada u domenu zdravlja i ljepote. Za pitanja pravilne prehrane sam teška neznalica, ali sam nedavno pročitao knjigu Život u zoni, autor Barry Sears u izdanju Algoritma. Volio bi da mi kažete Vaše mišljenje o njoj.
Niste ozbiljno shvatili onaj dio mog komentara o ljepoti i zdravlju ili Vam je pala koncentracija poslije razmišljanja o sexu i hrani, pa niste dobro čitali dalje. Lijepo sam naglasio da ljepota informatičkog novca polako, ali sigurno blijedi i da je budućnost velikog novca u- zdravlju, ljepoti, sexu, hrani itd.
Ne znam objasniti kako Vam se potkrala greška da buđenje uvijek prolazi, pa još i da su buđenje prakticirale sve crkve. Nikada religije nisu željele da ljudi shvate što je život prije smrti, nego uvijek što je život poslije smrti. Velika razlika! Namjera je uvijek manipulirati, a ne probuditi. Zato buđenje u tom smislu gotovo nikada i ne prolazi.
Na Vaš prijedlog, pod 5 bih stavio sigurnost u cestovnom prometu. Apsolutnu sigurnost, tako da više nema poginulih i teško ozlijeđenih na cestama.
Imate li Vi kakvih snova? Popunite spisak od 6 do 10. Budite sigurni da ću Vam ideje podržati, budu li velike i naizgled teške za ostvarenje. Vidjet će te da nema neostvarivih ideja.

Tko je glasao

Pošto znam da se dovoljno

Pošto znam da se dovoljno poznam mislim da nisam potencijalni vođa. Možda moj nick asocira na tako nešto no ja sam ga izabrao iz sasvim nekih drugih razloga u koje sada ne bih ulazio i mislim da je nepotrebno promatrati proizvod kroz pakeraj:)
Za razliku od mnogih ovdje ja mislim da su naše škole ok i da smo poprilično probuđen narod. Škole pružaju jednu široku osnovu, za koju će mnogi reći da je nepotrebna no ja mislim da je to potrebno jer razvija kreativu. Kada se promatra visoko školstvo tu sad fali jedan finiš u obliku uže specijalizacije koje kvalitetno nude poznate strane škole tipa:
http://www.cranfield.ac.uk/
koje nisu ni skupe(automobil jače klase) s obzirom što nude, ako ništa drugo onda osobna poznanstva koja su možada i najbitniji faktor kasnije kada treba okretati lovu.
Baš zbog prethodno usvojene široke osnove,koja možda zbunjuje cak i u tolikoj mjeri da Vi to percipirate kao nešto loše, smo u velikoj prednosti pred stranom konkurencijom jer je njihov obrazovni sustav tako koncipiran da štanca specijaliste pa oni kad izađu sa faxa znaju kako se piše nalog i takve sitnice koje naš pripravnik usvoji za cca 6 mjeseci.
Mi smo društvo ,pjesnički rečeno, tek nedavno pušteno iz kaveza i sada je prilika za slobodno razvijanje, zato nema potrebe za strahom jer se uz samo malo drugačije smjerove(a oni će doći ili dolaze po teoriji nužde) koji su se otvorili otvaranjem vrata blokovskog kaveza ,vračamo ravnopravno u tržišnu utakmicu.Čak sam uvjeren da je naša konkurencija svjesnija našeg potencijala nego mi sami pogotovo ako zajednički interes nađu stare iskusne snage sa mladim.Iz tog razloga ne bi trebalo nasjedadati na provokacije u obliku sukoba:nacionalnih ili generacijskih i slično.
Možda bi predmet "Politiku i gospodarstvo" trebalo dići na malo višu razinu.
A što se tiće čovjekovih primarnih potreba,buđenja i informatike sve su to varijante.Informatika se tek zagrijava :)

Tko je glasao

Dakle? Svanuo je dan, ti mi

Dakle? Svanuo je dan, ti mi dolaziš, znam...pjevala je Maja Blagdan pjesmu Bijele ruže. Namjerno sam pogriješio ovo "dolaziš", zbog potrebe poentiranja. Dakle, sada se može početi ozbiljno pričati. Ne moramo histerizirati i boriti se, nego razjasniti.

Ukratko i općenito: U mom komentaru, ja nisam povezao Vaš nick s pojmom vođe. Mislio sam ozbiljno i Vi me sada s ovim komentarom potvrđujete.

Vođa je u našoj kulturi nešto što ima više negativne, nego pozitivne značajke. Izraz sam po sebi djeluje odbojno i ja pretpostavljam da se radi o posljedicama negativnog iskustva s ljudima koji su nam se nametali kao vođe. To ne znači da ja koristim taj izraz u pogrdnom ili negativnom smislu. Za mene je vođa nešto sasvim drugo. To, u pozitivnom smislu, u smislu vodstva cijelog naroda, ne može biti svatko. Osim nekih važnih i rijetkih ljudskih osobina, čvrstog i nepokolebljivog karaktera, pravi vođa mora imati društveni položaj, ne funkciju, koji mu omogućava jasan i vrhunski uvid u ono, što političari vole nazivati, stanje nacije. Najbolji pregled situacije.

Slikovito rečeno, vođa se mora popeti na najviše stablo u džungli i imati džunglu na dlanu. Jedino s te pozicije vođa može vidjeti ono što ni jedan njegov menadžer ili zaposlenik ne mogu - da li je džungla prava. Da li je to naša, ili tuđa prašuma. Što ako je tuđa? Što nam vrijedi ubijati se od krčenja tuđe prašume? U slučaju da vođa ustanovi da je prašuma pogrešna, naređuje izmještanje. U vlastitu.

Kada smo u pravoj prašumi, procedura se mora ponoviti: Vođa na najviše stablo i kreće se u krčenje prašume. Tko može odrediti ispravan smjer? Samo vođa i nitko drugi. Svi drugi bi se najvjerojatnije vrtili u krug i sve više čudili kako je posla sve manje. Isto kao i izlaza iz prašume. Prilikom nailaska na nepremostive teškoće, tko ima najbolji pregled situacije na terenu i najlakše može vidjeti najbolje rješenje? Opet vođa.

Vjerujte Vi meni, pravo vodstvo nema cijene. Ono je dragocjeno. Ali to ne znači da sada treba skrstiti ruke na molitvu da se konačno rodi taj famozni vođa. Vodstvo svi mi možemo prakticirati u svakodnevnom životu. Prvo osobno vodstvo, zatim vodstvo obitelji, na poslu, u politici pa na kraju i na državnoj razini. Vodstvo se može učiti i vježbati na svim nivoima. Vodstvo nije čovjek, nego proces. Gotovo tehnički proces. Uvijek po istome kalupu. Između brojnih vođa, lako je izabrati najboljega. Zapravo, ona izabere samu sebe. Ja vjerujem da će naš slijedeći vođa biti žena. One su smirenije i razumnije, a po sposobnostima ravnopravne.

Ovako čitajući Vaš komentar, postaje očito kako Vi u osnovi dobro govorite, ali metodološki griješite. Vi stvarnost drobite na cijeli niz malih problema, jer Vam se sa pozicije zaposlenika oni čine važni i presudni. Nisu, jer nemate poziciju i pregled vođe. Zato Vi u širini obrazovanja vidite spas, i koliko god ste u pravu, toliko i niste. Širina ne daje probojnost i usredotočenost, nego površnost u svemu. Uz to, širina bi morala biti obogaćena duhovnošću i odgojem, da bi imala smisao i važnost, koje Vi ističete. Zašto obrazovanje u nas ne ide u tu širinu, nego pogrešnu?

Ni malo se ne čudim Vašim zaključcima na kraju Vašeg komentara da bi "trebalo dići na malo višu razinu" i da su "informatika i buđenje samo varijante". Točno. A što ja cijelo vrijeme tupim? A nisu li Vaši zaključci temeljeni na odlikama vođe? Da Vam je dati bolji uvid u stanje stvari, s Vašim razmišljanjem bi u trenu postali pravi vođa.

Ovo s Vašim nick-om mi je odmah bilo jasno.Vaši inicijali imena i prezimena su T. T. Ima li išta normalnije nego da uzmete nick Tito Tuđman, i kao rođeni vođa, zatražite od prirode da Vam obogati Vaš karakter, pozitivnim značajkama njihovih karaktera. Jako dobro. Nimalo se ne šalim.

Tko je glasao

Griješite vezano za

Griješite vezano za nick.Evo da riješimo to pitanje dakle zašto sam odabrao TitoTudman .Nisu mi inicijali T.T. a odabir nema veze sa njima kao ličnostima(karakterom) niti to označava mene osobno kao njima sličan ili da njima težim ili se divim, nego sa stanjem tj. realnim današnjim stanjem u kojem se mi danas nalazimo kao posljedica njih dvojice odnosno prošlog bližeg vremena .Dakle ja sam realno stanje sa svim manama i vrlinama:)
Zato sam i spojio TitoTudman a ne sa npr. Tito-Tudman.
Pošto ja definitivno nisam u poziciji vođe(niti mi je to cilj) mogu jedino izraziti mišljenje sa svoje pozicije, mlad daleko od karijeriste zanima me samo rješavanje problema-zadataka(ne mogu protiv toga:)).
Vezano za post u kojem je iznesen konkrean problem dao sam svoje mišljenje i smatram da se problem školstva ne treba stavljati u neki širi okvir definicije problema tipa prašume,vođe, rečenica.....znaš nije to tako jednostavno itd.
Npr. G=mg i F=ma vrlo jednostavne formule koje ako se ne "kompliciraju" dovode to točnog/najjeftinijeg rješenja jako puno "problema". Neke se stvari jedino pravilno mogu napraviti samo tako kako se rade npr. kruh se radi tako i tako (varijante kruha tako i tako)....nema izmišljanja tople vode.
I tu mi padamo , na toj stavci organizacije.

Tko je glasao

Ne patim Vam ja ni od kakvih

Ne patim Vam ja ni od kakvih predrasuda i ni jedan nick mi nije ni čudan ni drag na prvi pogled. Meni je važno saznati kakav čovjek iza nick-a stoji. Uvijek očekujem najbolji ishod provjere i nikada mi se nije dogodilo da pogriješim. Ja stvarno cijenim ljude kakvi god bili i mogu svakoga razumjeti. Nisam budala da ja određujem drugima mjeru. Često je ne mogu ni sebi, a kamoli drugima.

Ali ja sam otkrio jednu, što Vi kažete, toplu vodu. Ljudi su uvijek onakvi kakav sam ja! Ako sam ja prema nekome gad, on postaje gad veći od mene. Ako postupam prema čovjeku ljubazno i s poštovanjem, on je puno bolji od mene. S ovim saznanjem se nevjerojatno puno može manipulirati ljudima. Ja ne želim biti manipulator. Ja sam motivator. Meni je jasno kako iz ljudi mogu izvući njihov maksimum, ali ne za sebe. Za njih. I to mi nije ni teško ni mrsko.

Na ovoj stranici nisam slučajno. Imam cilj i uporno ga provodim. Imam i tehniku i nje se moram držati, jer cilj ne bih mogao ostvariti bez sistema. Sistem je vrlo grubo reći istinu kako je ja vidim, čekati reakcije, koje unaprijed znam da će biti negativne, potom odgovaram i kroz raspravu spuštam ton i postižem razumijevanje.
Meni nije važno hoćemo li se oko nečega složiti, koliko mi je važno hoćemo li se razumjeti. Vrlo često, vidim da se događa obrnuto: slaganje, bez razumijevanja. A to nema smisla.

U ovom svjetlu ću Vam odgovoriti na ovaj Vaš komentar. Mlad ne znači glup, daleko od karijeriste znači odličnu perspektivu, a rješavanje problema i zadataka je nemoguće bez vodstva. Prije svega osobnog vodstva, obiteljskog vodstva, vodstva na poslu i slično. Netko tko ne riješi pitanja ovih vodstava nije dobar ni za državno vodstvo. To se i vidi, je li tako?

Iznošenje mišljenja nikada ne može biti problem. Čovjek jedino može kontrolirati svoje misli, i ne izražavati svoje mišljenje je svojevrsna smrt. Međutim, veliki problem s razmišljanjem je u tome što školstvo, ne samo u nas nego ni inače, u dobi do 18 godina ne razvija ispravan način razmišljanja. Zbog toga u kasnijem životu ljudi imaju vrlo velike probleme da razumiju čak i same sebe. Druge je čak nemoguće razumjeti. Vi dajete primjere za formule nepromjenjivih fizičkih zakona, jer ste ih u školi učili, shvatili i usvojili. Ali, jednako vrijedne i po posljedicama za nepridržavanje, prirodne zakone ne poznajete i ne priznajete! Nevjerojatno i istinito! A baš ti prirodni zakoni će Vam uništiti život, ako ih se ne pridržavate! Govorimo o prirodnim duhovnim zakonima, koji su alfa i omega svega na svijetu!

Tko je glasao

G=mg i slični je prirodan

G=mg i slični je prirodan zakon. A koji bi to bili prirodni duhovni zakoni ako može u par crtica?

Tko je glasao

Eee, ovo je nekaj sasma

Eee, ovo je nekaj sasma drugo, rekao bi Zvone Radikalni. U Vašem pitanju se kriju i problem i rješenje. Trebali ste ga postaviti puno prije, ali je uvijek na vrijeme. Jesam li Vam već u nekoliko navrata nešto rekao o Vašim sposobnostima? Jesam li pogodio?

Vi ste naveli formulu za jedan fizički prirodni zakon. Ima ih puno. I svi ih poznaju i poštivaju. Zakon gravitacije nitko ni ne pomišlja izigrati. Puno se u tom smislu nastoji, ali nekako ne ide od ruke. Ovdje bih istakao zakon kinetičke energije, jer će nam kasnije on trebati. Zakon kaže da je energija tijela u kretanju proporcionalna masi i kvadratu brine, a obrnuto proporcionalna gravitaciji. Jesmo li na čistu da kršenje fizičkih zakona obično završava tragično?

Vi hoćete primjere jednako snažnih prirodnih duhovnih zakona? Ne mogu vjerovati! Znači li to da Vi stvarno ne znate 200 ovakvih zakona, ili me samo hoćete testirati? Pouzdano znam da su Vam poznati, ali ih Vi ne doživljavate kao zakone. Dakle, hoćete me ispitati. U redu. Osjećam se kao da sam na ispitu i nastojat ću dati sve od sebe.

Za djecu kažu: Jedno, ko ni jedno, dva, ko jedno, tri, prava mjera ( ne znam bi li se složio Zvone, ali se čini da je to njegova mjera).
Dakle, dati ću Vam tri primjera.

Čuli ste za zakon uzročno- posljedičnih veza? Čuli ili ne Vama je isto. Ne razumijete ga i ne poštujete. A što zakon kaže? Da će svatko teško u životu nastradati, ako ga se ne pridržava. Pa da vidimo. Što policija i mediji govore za uzroke prometnih nesreća?
Brzina, kacige, alkohol, mladost, neiskustvo. Ima još. Prema potrebama. Da li je to istina? Zakon uzročno posljedičnih veza kaže da je uvijek uzrok jedan, a posljedice mogu biti brojne. Što je policija postigla brkanjem uzročno- posljedičnih veza? Sakrila je od javnosti ključan i jedini uzrok svake prometne nesreće- NEZNANJE.
Koliko su ti banditi perfidni, u navodne uzroke NIKADA NE UVRŠTAVAJU NEZNANJE. Da se Vlasi ne dosjete!

Ponoviti ću jednostavno da ne može biti jednostavnije. Uzrok je uvijek neznanje, a posljedice su tragične. Posljedice neznanja mogu stvarno biti sve što god zamislite, ali je vrlo zanimljivo primjetiti jednu važnu stvar. Mislite li Vi da su vozači poginuli u prometnim nesrećama stvarno bili ludi? Jesu li bili toliko ludi da namjerno nisu poznavali i pridržavali se fizičkih zakona? Ja mislim isto što i Vi- to nije moguće pretpostaviti! A zašto su poginuli? Nisu povezali zakon uzročno- posljedičnih veza sa stvarnošću. Nisu ni znali za zakon.
Bili su više nego uvjereni da svaku prometnu situaciju mogu u potpunosti kontrolirati, bez obzira na fizičke i duhovne zakonitosti.
Nisu znali propise i pravila sigurnosti, jednako kao ni uzročno-posljedični zakon. TOTALNO NEZNANJE.

Da li je policija u pravu kada kaže da je uzrok nesreće brzina? Brzina nije uzrok, nego ne posljedica neznanja i tragedija. Brzina, sama po sebi, nikada ne bi mogla uzrokovati ovakve posljedice na cestama, da nije kinetičke energije. Ona ubija, ona je uzrok svake prometne nesreće. S povećanjem brzine, kinetička energija raste s kvadratom brzine. Znaju li vozači što je kinetička energija? Ma jebe im se, isto kao i policiji. Daj ti meni vozačku, pa ćeš vidjeti što je znanje!

Kakve su posljedice nepoznavanja i nerazumijevanja samo ovog duhovnog zakona u životu općenito? E tu nastaje pravi kaos. Ovo na cestama je toliko očito, da se čini vrlo razumljivim. A uopće nije. Ali u životu... Katastrofa. Kompletan obrazovni sistem je koncipiran na negaciji ovog zakona (e, da samo ovog). Uče se silne tehnike, forme, napamet i bez ikakva smisla i povezivanja sa životom. Ti sadržaji bez ikakva smisla i duha su u životu apsolutno neupotrebljivi. To je smeće čime nam hrane glave. Gradimo kule od karata na nikakvim temeljima. Nedavno mi je jedna draga gospođa pokušala objasniti kako prvo dijete treba naučiti igrati se lego kockicama kako bi ono shvatilo zakonitosti gradnje kuće, posla, života, općenito svega. A koji će biti "građevni" materijal u životu, kada više ne bude lego kockica, a ne bude ni "kockica" duhovnosti?

Drugi zakon je zakon žetve. Zakon sijanja i žetve. Ne sjećam se točno, ali netko je rekao otprilike ovo: Posij misao, imaš stav. Posij stav, imaš naviku. Posij naviku, imaš karakter. Dakle, sijanjem dobivamo više vrijednosti. Ono što posijemo, samo to možemo i žeti, ali u puno većim količinama i vrijednostima. Sjeme je malo, plodovi su ogromni. A što je s činjenicom da se zakon odnosi i na sjeme zla?

Što znači egoizam, ljubomora, zavist, mržnja, nesreća, nepoštivanje nezadovoljstvo, nezahvalnost? Nije li to vrlo opasno sjeme zla? Čime ono rađa u našim životima? Posvemašnjim ubijanjem duha i duhovnosti. Potpunim raspadom morala i gubitkom osjećaja za vrijednosti.

Kako je moguće da društvo znanja nema svoju intelektualnu elitu? Inteligencija stoljećima šuti. Što je dokaz da je nema. Zašto je to tako. Ma zato što se naša inteligencija školuje na znanju koje nije prožeto duhovnošću. Nema razvijanja duhovnosti, nema ni inteligencije. Oslanjanje na tehnike, kampanjsko učenje u školi, mehaničko učenje za ocjene i diplomu, ne znači obrazovanje niti stvarnu naobraženost. Zamislite kada bi najobičniji seljak zaboravio u proljeće sijati, pa se ljeti odmarao, a u jesen kampanjski navali raditi da bi mogao žeti. Poludio seljak. Jasno kao dan.

Kada s poljoprivrede krenemo u obrazovne vode, e, stvari više nisu tako zakonite. Znamo mi bolji recept. Lakši. Svaka čast seljacima i zakonitostima, od kojih bi mnogi mogli jako puno naučiti, ali u obrazovanju se može apsolutno ništa ne sijati, provlačiti, kampanjski učiti gluposti i dobiti diploma. U redu. Za ništa se dobije ništa. Dakle, takva diploma je stvarno ništa, iako se vlasnici s tim ne bi složili. Za njih je diploma vrhunac karijere. Kakva diploma, takva i karijera. To kaže zakon žetve, a ne ja. Mogu li tako naobraženi ljudi u svom životu sijati vrijednosti, znanje i duhovnost? Što će cijeli život žeti? Ja bih ovako odgovorio: Žeti će ono što posiju i zaslužuju. Nažalost, tako će biti i s onima na koje će oni u životu utjecati. Začarani krug bezumlja je zatvoren i stalno se ponavljaju iste greške. Ne samo u obrazovanju, nego i u svemu drugome, ali je važno uočiti da je obrazovni sistem generator ove tragedije ljudskog roda. Tu se sije sjeme tragedije , a ljudi kasnije žanju tragediju na tko zna koju potenciju.

Umjesto razumijevanja ovog zakona žetve, "mudraci" su izmislili prečice. Čak i prečice prečica. Zato većina na tim prečicama ruši međe i guli česvine iz korijenja. I histerično viču: "Sve je u redu! Sve je u redu! Ne seri! Vidiš da napredujemo!". Očajno i beznadno!

Između nekoliko duhovnih zakona, kao što su zakon pravičnosti, zakon dosljednosti i poštenja, zakon služenja, zakon kvalitete, zakon potencijala, za Vas sam odabrao zakon ljudskog dostojanstva. Ovi drugi su mi draži, ali ovaj ću objasniti vrlo kratko. Ne da mi se više pisati ovoga časa.

Delaracija neovisnosti SAD-a je utemeljena na prirodnom duhovnom zakonu ljudskog dostojanstva. "Ove istine smatramo očitima: da su ljudi stvoreni jednaki i da im je njihov Stvoritelj dao neka neotuđiva prava, među kojima su život, sloboda i potraga za srećom". Prevedite ovo na hrvatski! Neotuđiva prava? Ha, ha, ha! Život? Ha, ha, ha, ha, ha, ha, ha! Sloboda! Ha, ha , ha na desetu! Potraga za srećom? Stvarno ste idiot! Jebeš zakone koje ne možeš izigrati!

Manipulatori ljudskim rodom uvijek nastoje zaobići ovaj zakon, jer im to omogućava kontrolu ljudskih mozgova i dostojanstva. Recept po kojem to čine je odbaciti zakon u praksi ( formalno se zakon uredno priznaje u zakonima i Ustavu) i onda se namjerno stvaraju problemi, da bi se izazvalo što veće nezadovoljstvo i gnjevna reakcija građana, a onda se ponude rješenja na tragu potreba i interesa manipulatora, a ne građana. Taj recept: problem- reakcija- rješenje, genijalno objašnjava David Icke.

Sada se, molim Vas, vratite na Deklaraciju neovisnosti SAD-a i recite ne vrijedi li sve ovo što sam rekao o ovom zakonu i na SAD-e, poslije 11. rujna? Kažu neki neovisni istraživači da se rušenje WTC-a nije dogodilo slučajno u rujnu 11. To je telefonski broj hitne pomoći u Americi- 911. Zar nije jasna poruka manipulatora? Imamo veliki problem, gnjevni ste, zovite nas i mi će mo Vam dati rješenje. Ukinut će mo Vam zakon ljudskog dostojanstva, jer ste Vi to tražili!

Tko je glasao

Ma gle ima tu i neke istine

Ma gle ima tu i neke istine ali kao i za većinu stvari nema mjesta drami(nije sve tako sivo kad imaš s nekim otić na pivo:)...
Ta duhovnost zna bit itekako zahebana stvar pa tako kulminira čudnim događajima tipa da neki netom produhovljeni ljudi čekaju Isusa Krista da izađe iz tramvaja 17 na Trgu Bana Jelačića itd.
Jesi li tek nedavno pronašao sebe sa te duhovne strane?
Inteligecije itekako ima.

Tko je glasao

Ja bih se osjećao jako

Ja bih se osjećao jako loše kada bih čekao Isusa Krista. Prvo, u priče o njemu i njegovim čudima baš i ne vjerujem. Drugo, da bi trebao doći tramvajem je vrlo teško povjerovati, kada njegovi zemni namjesnici raspolažu impresivnom limenom ergelom. Treće, ja sam osobno Isus Krist.

Naravno, pod 3 sam se šalio. Mislio sam na činjenicu da produhovljeni ljudi nikoga ne čekaju. Meni stvarno nije stalo do toga da me netko razumije i podrži. Ja tupim svoje, pa tko hoće neka misli što god želi. Ali bi bio ne malo naivan kada bi vjerovao da je dovoljno govoriti. Ja vrlo naporno radim i što god brže odlučujem i zamišljeno provodim, to ispada bolje.

Bilo bi sada blesavo tvrditi da sam produhovljen otkad znam za sebe. Ali da sam u životu bio drugačiji od drugih, to stoji. Platio sam strašnu cijenu svoje neobičnosti i nisam odustao. Vjerovao sam u snagu prirodnih zakona i užasavao sam se kako djeluju na tuđe živote. Nisam želio da zahvate mene i moju obitelj, pa sam ih se striktno pridržavao. Uvjeren sam da su mi puno pomogli da postižem vrlo vrijedne rezultate u životu.

Kada sam prisilno umirovljen, dobio sam vrijeme da proučim što mi se to u stvari dogodilo. Bilo mi je čudno zašto sam kažnjen, a da ničim to nisam zaslužio. Ne morate mi vjerovati, ali je istraživanje pokazalo nešto zaista neočekivano: bila je to nagrada, a ne kazna!

Da sam nastavio raditi u autoškoli, vjerojatno ne bi još dugo izdržao.
Bio sam postao profesionalni rješavač kriza i problema, a to strašno umara i čini se besmislenim. U trenutku zatvaranja autoškole imao sam takvo nevjerojatno iskustvo i znanje, da je valjda priroda zaključila da je vrijeme da stanem. Priliku sam odlično iskoristio i došao do zlata vrijednih saznanja.

Više se ne bavim sitnim svakodnevnim problemima. Što je čudno, više ih i nemam. Sada se bavim isključivo razmišljanjem na veliko. To je puno lakše i isplativije.

Tko je glasao

Ovdje bih istakao zakon

Ovdje bih istakao zakon kinetičke energije, jer će nam kasnije on trebati. Zakon kaže da je energija tijela u kretanju proporcionalna masi i kvadratu brine, a obrnuto proporcionalna gravitaciji. Jesmo li na čistu da kršenje fizičkih zakona obično završava tragično?

Kad već ideš pričati o svojim apsurdnim tezama, mogao bi barem navesti točno taj zakon kinetičke energije - elementarna fizika, ti ju ne znaš, ali zato uporno tvrdiš da iz nje nešto slijedi.
Kinetička energija tijela je proporcionalna masi i kvadratu brzine, a nije obrnuto proporcionalna gravitaciji, ne znam otkud ti to?

Tko je glasao

Mogli bi ovako do besvjesti

Mogli bi ovako do besvjesti raspravljati tko više zna, tko je pametniji, tko ima a tko nema pravo. Ja nikada na toj osnovi ne vodim razgovore, jer to nema smisla. Pogotovo nema smisla bukvalno shvaćati stvari i odbijati suočiti se s istinom.

Ja se ne bavim apsurdnim tezama. Sve što govorim je naučna spoznaja i stvari ne mogu biti drugačije. Ne tvrdim ja da iz elementarne fizike nešto proizlazi, nego fizika sama to tvrdi.

Zanimljivo je kako se Vi u nekoj svojoj ograničenosti ( ne znam da li ideološke ili neke druge) hvatate za potpuno beznačajne stvari, a ne očitujete se o biti problema.

Točno ste primjetili da ja elementarne zakone fizike ne znam dovoljno dobro. Ali ipak znam što govorim i Vi to ne možete dovesti u pitanje. U ovom slučaju, kao i inače, mene ne zanima sporedno nego važno. Ako kinetička energija raste s kvadratom brzine, onda svako povećanje brzine rezultira puno većom kinetičkom energijom.
U trenutku kada želimo poništiti kinetičku energiju, a zbog njenog prevelikog iznosa to ne uspijemo napraviti do prepreke, preostala kinetička energija se poništava deformacijama. Što je uzrok prometnih nesreća? Ne, nije kinetička energija. Uzrok je neznanje.
Posljedica neznanja je upravo ova činjenica da vozači ne znaju što je kinetička energija i zašto je ona tako opasna.

Prošle godine sam imao prilike razgovarati s dva vozača teških terenaca (Touareg i Mitsubishi), koji su na klizavom kolniku razvalili svoje ljubimce. Nikako ne mogu shvatiti zašto im nije pomogao ABS.
Jedan od njih je profesionalni vozač.

Tko je glasao

Žao mi je prijatelju, ali

Žao mi je prijatelju, ali nema smisla raspravljati, kada je originalan komentar cenzuriran. Adio.

Tko je glasao

poveznik wrote: Ima još

poveznik wrote:
Ima još nešto važno. Da bi mogli nešto razumjeti morali bi odbaciti znanje kojim se inače služimo, jer nas ono bitno ograničava i opterećuje. Ono što sudimo na temelju znanja nikada ne možemo shvatiti. Zamislite sada ovo! Kako odbaciti znanje kada nam je ono duboko usađena navika! Tako smo programirani. Veliki mislioci i mudraci su se oduvijek klonili buđenja ljudi. Bili su mišljenja da je bolje ne potezati vraga za rep!

Poveznik, lipotane, znaš da konačno dolaze bolja vremena za znanje, pa i znanje informatike, pa izgleda driblaš.

Ti su iskusan čovjek i znaš da to što su došle "krize", globalno i po raznim područjima, prvenstveno nisu krize nego konačno zamori i problemi u poslovanju bez mozga, samo drž ne daj "veliki uspjesi" i osvajanja. Hrvatskoj je krenulo razdoblje svjetski izazovnog suočavanja sa iznimnom složenošću dosadašnjih rezultata i još složenijim odnosom toga sa novim izazovima, u okviru čega se i prde informatiku postavljaju izazoviveći nego u većini zemalja. Zar to ne mjenja priču ?

Tvoj i svačiji je legitimni interes "plasirati robu" na tržištu, poentirati i zaraditi, ako Jure Radić i društvo i svi to rade u demokratskom društvu ti kao iskusan borac imaš još veće pravo, ali isto tako i samo tržište neki kofer igra igru, sada sve više, nije isto da li su srdele kvarne, ovakve ili onakve.

Ovdje, možda nehotice i u najboljoj namjeri, kao da hoćeš uvaliti muda pod bubrege, kao što se to pretežno kod nas radi, ne samo po Jadranu nego i šire.

Ali baš zato stvari idu na ruku i znanju i drugoj boljoj robi, što je više trash forsanja i trasha, to sada jako pospješuje, pa je s te strane dobro da se tako forsa. Ne živimo više u davnoj jeseni 2007.g. kada čovjek nije mogao disati od forsanja i kada obrat koji je krenuo nije bio ni na vidiku, sada svaki novi val forsanja otvara utrobu stvari i vrata za zarade na tome.

Tko je glasao

Ne mogu ja nikoga natjerati

Ne mogu ja nikoga natjerati da razumije što ja pišem. Ja ne govorim da treba odbaciti informatičko znanje, nego da treba odbaciti znanje koje nam iskrivljava sliku svijeta i stvarnosti. I to ne tvrdim da bih poentirao ili zaradio. Znam za ustavnu odredbu da je temelj gospodarskog ustroja Hrvatske sloboda poduzetništva i tržišta. Mislite li Vi ozbiljno da su Radić, Čačić, Bandić i društvo utjelovljenje tržišta ili poduzetništva? Kako mislite da bi ja imao stomak sudjelovati na njihovom tržištu taština, nemorala, kriminala i korupcije?

Slažem se s Vama da stvari idu na ruku razvoju i znanju, ali ne dok traje bal vampira. Ljudi moraju shvatiti da mogu sami upravljati svojim životima. Naše prilike su u nama, a ne u tuđim rukama. Onoga časa kada to shvati većina, bal vampira će završiti.

Tko je glasao

A moj ap! Riskirate da Vas

A moj ap! Riskirate da Vas cenzura kazni. Kako možete izvlačiti citat iz cenzuriranog komentara i onda polemizirati? Isto ste tako mogli cijeli moj komentar citirati i tako izigrati cenzuru! Zašto to radite? Kakvog smisla ima komentirati nepostojeće, pa makar ono bilo samo cenzurirano?

Tko je glasao

Potpuno NEVJEROVATAN

Potpuno NEVJEROVATAN komentar.Prvi dio je plahta posve zasrana patronizirajućim sranjima koje za cilj nemaju ništa osim poruke o vlastitoj emotivnoj, kognitivnoj i tko zna još kakvoj superiornosti.

Drugi dio ima nekav smisao, ali vrlo malo veze sa Zvoninim dnevnikom, koji poentira na strukturalnom problemu našeg obrazovnog sustava, sa posebnim uvidom u stanje na FER -u koje on dobro poznaje.

Da se razumijemo, ja se ne slažem nužno sa svim što je Zvone rekao, što općenito zastupa, kako ovdje, tako inače, ali smatram da je potrebno pokazati respect spram dnevnika u koji je uloženo ovoliko napora i energije, a to se ne čini ovakvim, za potrebe ove teme, suludim pizdarijama o moralu, svijesti i sl. Ne kažem da takve rasprave i argumenti nemaju svoje mjesto, samo kažem da ono nije ovdje.
Zato kulja, bez grižnje savjesti.

Tko je glasao

Griješite, prijatelju.

Griješite, prijatelju. Nevjerojatna je stvarnost, a ne moj komentar. Pogledajte ponovno, ako možete!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Kaj jedna riječ znači ? od boltek komentara 15
  2. Vrijeme je za krizni stožer! od Feniks komentara 4
  3. Nova mjerna jedinica shvaćanja u Hrvata - jedan Penava od StarPil komentara 2
  4. Domobranski bezobrazluk post-mortem Beara od sjenka komentara 96
  5. Skandalozna političko-protudemokratska odluka Ustavnoga suda od ppetra komentara 128
  6. UZROCI ANTISEMITIZMA (antižidovstva, antijudaizma) od Ljubo Ruben Weiss komentara 200
  7. Od Judeje do Palestine od Kvarner komentara 29
  8. papirNovčanice kada ne vrijede? od aluzija komentara 1
  9. radnici danas izgubili pravo na prigovaranje od aluzija komentara 0
  10. Iman al Obeidi - simbol uništenja Libije ... ! od Busola komentara 9
  11. Zašto je propala demokracija (socijalizam) od gale komentara 35
  12. Laka Vam hrvatska zemlja! od JPeratovic komentara 9
  13. Hrvatska ipak gubi identitet od aluzija komentara 0
  14. Aktivisti i inženjeri, vizije i politike, narod i kapital od Zoran Oštrić komentara 44
  15. kontinuitet države Židova, a zašto je konfliktan? od aluzija komentara 23
  16. Prastara povijest Bliskog istoka od Kvarner komentara 13
  17. Od Izraela do Judeje od Kvarner komentara 15
  18. Gaza i Izrael - budućnost od shiky komentara 73
  19. Napokon slobodan ! od Busola komentara 5
  20. Židovi grade spomenik Hitleru od aluzija komentara 16
  21. Otvoreno pismo Tami Rudan - još neke napomene od Ljubo Ruben Weiss komentara 28
  22. NAŠA, vaša i njihova MRTVA djeca (otvoreno pismo Tami Rudan) od Ljubo Ruben Weiss komentara 111
  23. Kako se gradonačelnica skoro spotaknula o zakon. od bosancero komentara 0
  24. MUP je kardinalno pogriješio glede lex Perković od sjenka komentara 37
  25. Slijedećih 50 godina - u svjetlu pogrešnih očekivanja iz 1960-ih od Zoran Oštrić komentara 37

Preporučeni dnevnici

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 0
  • Gostiju: 23

Novi korisnici

  • DamirFerd
  • James B. Wander
  • Buddha
  • norrismichal
  • general war